OSNOVE GRAFI

Č

KIH MATERIJALA I 

TISKARSKIH TEHNIKA 

 

 

 

Tomislav  Kosi

ć

 

 

 

 

 

 

     

 

 

 

 

          

 

Zagreb, 2008. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 1. OSNOVNI GRAFI

Č

KI MATERIJALI - PAPIRI I KARTONI 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

background image

 

GRAFI

Č

KI MATERIJALI – PAPIR 

  

    

Grafi

č

ki materijali, kao i svi materijali u fazi izrade proizvoda, dijele se u dvije 

osnovne skupine:  

1. osnovni materijali  

2. pomo

ć

ni materijali  

1.1.Osnovni materijali u grafi

č

koj proizvodnji su: papiri, polukartoni, kartoni, 

 

 

ljepenke, val. ljepenke, laminati i razli

č

ite folije. Zajedni

č

kim imenom zovemo ih 

Tiskovne podloge

. U ovu grupu svrstavamo i 

grafi

č

ke boje, grafi

č

ke lakove, tonere 

(praškasti, teku

ć

i).  

2.1. Pomo

ć

ni materijali: žice, klameri, gaza, vrpce, konci, sušila, razre

đ

iva

č

i, ulja, 

razna otapala, maziva, odpjenjiva

č

i, parfemi i sli

č

no.  

    

Postoji najuža veza izme

đ

u Graf

č

kog proizvoda kao finalnog produkta s jedne 

strane i dizajna, te materijala, tehnike tiska i cijene sa druge strane. 

 

   Potrošnja papira ukupno, odnosno kartonske ambalaže, može biti i jedan od 
pokazatelja gospodarskih kretanja i razvijenosti neke zemlje. To se može prikazati 
jednostavnim konstatacijama i  formulama:  

    - Ako je rast proizvodnje ambalaže i potrošnje papira ve

ć

i od rasta industrijske 

proizvodnje, smatra se da je zemlja u gospodarskom rastu.   

A > I = +  

    - Ako je proizvodnja ambalaže i potrošnja papira jednaka industrijskoj proizvodnji, 
gospodarstvo stagnira.  

A = I = stagnacija  

   - Ako je rast proizvodnje ambalaže i potrošnje papira manji od rasta industrijske 
proizvodnje smatra se da je gospodarstvo u padu.  A < I = -- 
 
 
 
 

 

POVIJESNI PREGLED  

    Oduvijek  je 

č

ovjek imao potrebu da prenese poruku, zabilježi neki doga

đ

aj ili 

konzervira ste

ć

eno znanje. Poznato je da su se prvi "zapisi", crteži pojavili na 

stijenama u pe

ć

inama ili na alatima i oružjima tog davnog doba. Jedan od najstarijih 

dokaza je komad kosti sjevernog jelena, prona

đ

en  u pe

ć

ini Medlen u južnoj 

Francuskoj. Arheolozi pretpostavljaju da je to dio naprave za natezanje luka, a na 
kojoj su nacrtane tri životinje i urezano nekoliko crta.   Spomenut 

ć

emo još kamenu 

plo

č

u koja je bila prenosiva a na kojoj je klesano razli

ć

ito zanakovlje u obliku poruke. 

Razvoj podloga (materijala) na koje se "ispisivala" poruka ili konzerviralo ste

ć

eno 

znanje razvijalo se razli

ć

ito zavisno o materijalima koji su bili dostupni o odre

đ

eno 

doba na odre

đ

enom mjestu.  Kao kamena plo

ć

a i klinasto pismo, glinene plo

ć

ice, 

papirus, pergament, koža, svila, vosak, metalne plo

ć

e i drugi materijali pogodne za 

zapisivanje. 

 

PAPYRUS  

    Prvi materijal pogodan za pisanje, prenošenje poruke i konzerviranje znanja a koji 
je donekle sli

č

an današnjem papiru, koristio se prije odprilike sedam tisu

ć

a godina u 

Egiptu i zvao se  PAPYRUS. Ovaj materijal za pisanje koristio se kotinuirano 

č

ak pet 

tisu

ć

a godina. 

    Papyrus  je  anti

č

ki materijal na kome se u to vrijeme pisalo i prenosilo poruku. 

Izra

đ

ivao se iz samonikle mo

ć

varne biljke iz doline Nila, CIPERUS PAPYRUS.             

    Proces izrade papyrusa bio je relativno je jednostavan

.

 Stabljika odprilike debljine 

ruke sje

č

ena je na dužinu od 15 do 40 centimetara duge komade, a zatim se s njih 

gulilo tvrdo liko. 

Vlaknasta 

sr

č

ika biljke rezana je na trake širine 2 do 3 centimetra. 

Ovako izrezane trake slagale su se u dva sloja na tvrdu podlogu (kamena plo

č

a), i to 

tako da se djelomi

č

no preklope. Sloj na sloj sr

č

ike slagao se  pod pravim kutem. Oba 

sloja su se zatim prešala, a sok i škrob koji se cijedio iz sr

č

ike, me

đ

usobno je 

sljepljivao slojeve. Ovako dobiveni list sušio se na suncu a zatim gla

č

ao školjkom, 

kamenom ili kosti, te premazivao cedrovim uljem. Više tako izra

đ

enih listova 

sastavljalo se u duga

č

ku traku i namotavalo oko štapa u svitke. Dobiveni svitci služili 

su za pisanje pomo

ć

u kalamusa i tinte. Na papirus je bilo  mogu

ć

e  pisati samo sa 

jedne strane lista. Ovaj marerijal je bio dosta krut, odnosno lomljiv, a bio je i lako 
zapaljiv. 

     

 

 

 

 

background image

Izme

đ

u ostalog na pergamentu su se pisale i prve knjige i uvezivale se u korice 

izra

đ

ene od tankih daš

ć

ica presvu

č

enih kožom.  

    Pergament je i danas u upotrebi za razli

č

ite sve

č

ane prigode, kad je potrebno 

izraditi naprimjer povelje, priznanja sve

č

ane pozivnice i sli

č

no (Versajski ugovor, 

povelja UN, povelja grada Zagreba, Nobelova nagrada...). 
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

    

   

PAPIR  

    Papir kao podloga za pisanje, u današnjem obliku, pojavio se u KINI oko 105. 
godine nove ere. Do tada, u Kini se pisalo na svili no taj materjal je bio skup i složen 
za izradu.  

    Kinezi  su  papir  izra

đ

ivali ru

č

no od bambusove trske, rižine slame, lika, konoplje, 

starih ribarskih mreža, uop

ć

e, od sirovina koje u osnovi imaju 

vlaknastu strukturu

Spomenuti materijali usitnjavali su se tucanjem u kamenim posudama ili mljeli u 
kamenim mlinovima s ciljem da se dobiju udrobljena sitna 

vlakna

. Udrobljena vlakna 

su se zatim stavljala u posudu, prelila vapnenom vodom i kuhala. Kuhanjem 
dobivena kašasta masa nalijevala se na drveno sito, 

č

iju su mrežicu 

č

inila vlakna od 

svilenih niti ili tankih štapi

ć

a, izrezanih od stabljika bambusa. Potresanjem sita 

dolazilo je do 

isprepletanja

 vlakanaca a suvišna voda i nešto vlakanaca cijedila se 

kroz sito u podmetnutu posudu sa kašastom masom. Ovim postupkom se dobio  
vlažan list "papira" vrlo sli

ć

an današnjoj mokroj buga

č

ici. Vlažan list, formiran na situ, 

pažljivo se odvojio od sita i stavljao na gladki kamen na sušenje. Odvajanje vode iz 
lista se obavljalo polaganjem mokrog lista na ravnu površinu (daska, kamen, glinena 
plo

ć

a) i isparavanjem vode na suncu.  

    Osušeni list papira uranjao se zatim u ljepljivu masu, dobijenu kuhanjem riže 
(

škrob

) i ponovno se sušio. Osušeni listovi, poslije faze lijepljenja i sušenja slagali su 

se u kupove, prešali u drvenim prešama, a zatim su se pojedina

ć

ni listovi gla

č

ali na 

mramornoj plo

ć

i pomo

ć

u slonove kosti ili glatkog kamena. Na ovako izra

đ

en papir 

moglo se sasvim dobro pisati tušem ili tintom biljnog, odnosno mineralnog porijekla. 
Kinezi su papir rezali u odre

đ

eni format. Gotovo identi

č

no i danas se ru

č

no proizvodi 

papir koji se upotrebljava za specijalne tiskanice i reprodukciju umjetni

ć

kih djela.

  

    Dugo godina je proizvodnja papira u Kini bila strogo 

č

uvana tajna. Tek 500 godina 

kasnije papir se po

ć

eo proizvoditi u Korejioko 610 godine i nešto kasnije, u Japanu. 

Oko 750. godine Arapi su doznali tajnu izrade papira od ratnih zarobljenika i po

č

eli 

proizvodnju papira iz lanenih krpa i lana, koje su mljeli u kamenim mlinovima i tako 
dobijali potrebna vlakanca. Daljnji postupak bio je isti kao u Kini. No, Arapi su 
upotrebljavali sita sa mrežicom ispletenom iz metalnih niti , a kao ljepilo koristili su 
škrob dobijen iz prosijanog pšeni

č

nog brašna. Arapi su prvi po

ć

eli bojiti i izrezivati 

papir u više odre

đ

enih formata i pakirati ih u pakete od po 500 araka (rizma). 

    U  Europi,  papir  se  po

ć

eo proizvoditi znatno kasnije, tek oko 1100 - tih godina. 

Najme, u to vrijeme javile su se prve radionice za ru

č

nu izradu papira i to na Siciliji i u 

Valenciji, Španjolska. U Italiji se javljaju prve radionice za izradu papira 1276 godine 

Želiš da pročitaš svih 65 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti