Osnove kineziologije
MEĐIMURSKO VELEUČILIŠTE U ČAKOVCU
Nevenka Breslauer
Tomislav Hublin
Marija Zegnal Kuretić
OSNOVE KINEZIOLOGIJE
MEĐIMURSKO VELEUČILIŠTE U ČAKOVCU
Nevenka Breslauer
Tomislav Hublin
Marija Zegnal Koretić
OSNOVE KINEZIOLOGIJE
priručnik za studente
stručnog studija Menadžmenta turizma i sporta
Čakovec, 2014.

4
Predgovor
Poštovani studenti,
Priručnik
Osnove kineziologije
obuhvaća osnovna znanja iz kineziologije podijeljena u nekoliko
poglavlja: pojam i razvoj kineziologije, struktura kineziologije, antropološke karakteristike,
utjecaj tjelesnoga vježbanja na pojedine osobine, sposobnosti i zdravlje. Zatim slijede poglavlja
o motoričkim znanjima i osnovnim zakonitostima motoričkoga učenja, osnovama upravljanja
procesom vježbanja i istraživanjima u kineziologiji.
Umjesto zaključka, istaknuta je uloga menadžera u organizaciji sportskih i rekreativnih
aktivnosti. Opisani su postupci i mjerni instrumenti koji se koriste u praćenju i vrednovanju
upravljanoga procesa vježbanja te je pripremljen pojmovnik koji će olakšati korištenje ovog
priručnika.
dr. sc. Nevenka Breslauer, prof.v.š.
5
Sadržaj
POJAM I POVIJEST KINEZIOLOGIJE ____________________________________ 6
STRUKTURA KINEZIOLOGIJE I KINEZIOLOŠKIH AKTIVNOSTI ____________ 9
ANTROPOLOŠKA OBILJEŽJA _________________________________________ 11
UTJECAJ KINEZIOLOŠKIH PODRAŽAJA NA ZDRAVLJE __________________ 22
MOTORIČKA ZNANJA ________________________________________________ 26
MOTORIČKO UČENJE ________________________________________________ 28
OSNOVE UPRAVLJANOGA PROCESA VJEŽBANJA ______________________ 31
ISTRAŽIVANJA U KINEZIOLOGIJI _____________________________________ 37
PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE______________________________________ 40
ULOGA MENADŽERA U KINEZIOLOGIJI _______________________________ 44
DODATAK __________________________________________________________ 45
LITERATURA________________________________________________________ 54

7
terapijom”, napisao je
Nicolas Dally (1795.–1862.). Autor u ovom djelu izlaže svoje poglede
ukazujući na ulogu i važnost kretanja u unapređenju sposobnosti, oblikovanju osobina i usvajanju
znanja i vještina s ciljem očuvanja zdravlja (Prot, 1997).
Mnogobrojni časopisi pod nazivom „Kineziologija“ koji analiziraju kretanje isključivo s
biomehaničkog gledišta, navode na pogrešno uvjerenje da se ljudsko kretanje – vježbanje
isključivo temelji samo na zakonima mehanike (Mraković, 1997). Krajem 19. stoljeća razvijaju se
znanstvene discipline anatomije i fiziologije koje objašnjavaju funkciju i mehanizme pokreta.
Istraživanja iz područja anatomije i fiziologije pridonose općem zaključku prema kojem su
mnogobrojne antropologijske discipline međusobno povezane s kineziologijom.
Na kineziologiju kao opću znanost o kretanju utjecao je i sport.
Pierr de Coubertin
(1863.-1937.)
pokreće ideju o obnavljanju olimpijskih igara. Obnavljanjem i organizacijom OI doprinosi da je
sport sve više sinonim za sveokupnu djelatnost, odnosno da se kineziologija određuje kao “znanost
o sportu”. Sport je oblik aktivnosti čiji je glavni cilj usmjeren na postizanje što boljih rezultata u
nekoj aktivnosti uz sudjelovanje na sportskim natjecanjima različitih razina. Postizanje vrhunskih
sportskih rezultata, te sve većih zahtjeva koje sport postavlja pred sportaša nameće potrebu za
očuvanje zdravlja čovjeka (sportaša). Zdravlje čovjeka sve je više ugroženo, a razlog tome je sve
više pasivnog, sjedilačkog tzv. sedentarnog stila života, osobito djece i mladih ljudi te izostajanje
svakodnevnog tjelesnog kretanja.
Sve veći broj zemalja u svijetu ističe potrebu redovitog tjelesnog vježbanja, zbog pretilosti i bolesti
koje su posljedica nekretanja (kardiovaskularne bolesti, osteoporoza, maligna oboljenja i
depresija). Naime, istraživanjima je dokazano da svakodnevno kretanje ima učinke koji u velikom
broju slučajeva mogu preventivno utjecati na pojavu navedenih bolesti suvremenog društva.
Kineziologija kao znanost sve je više prisutna u drugim znanostima i disciplinama, osobito se to
odnosi na antropološke znanosti. Uzajamnim saznanjima i znanstvenim metodologijama moguće
je riješiti brojne specifične probleme vježbanja i njegovog utjecaja na organizam čovjeka.
Razvoj kineziologije u Hrvatskoj
Danas je kineziologija transdisciplinarno opće znanstveno polje u kojemu dominira, prije svega,
eksperimentalni pristup u sveobuhvatnim istraživanjima principa i zakonitosti ljudskog pokreta ili
tjelesne aktivnosti i vježbanja. Pri tome se čovjek promatra kao cjelovito, bio-psiho-socijalno biće.
Kineziologija također istražuje zakonitosti upravljanja sustavnim, prema cilju usmjerenim
procesima vježbanja i sportskog treniranja. Ti procesi obuhvaćaju sustavno motoričko učenje,
usvajanje i usavršavanje motoričkih znanja i vještina u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture unutar
školskog sustava, u sportu, sportskoj rekreaciji i kineziterapiji. Naziv kineziologija u službenoj je
upotrebi u Hrvatskoj od 1967. godine, kada je Zavod za istraživanja u fizičkoj kulturi na Fakultetu za
fizičku kulturu, Sveučilišta u Zagrebu, preimenovan u Institut za kineziologiju.
Suvremena kineziologija
Kineziologija je
jedina znanost koja se bavi proučavanjem zakonitosti upravljanoga procesa
vježbanja, osobito vježbanja kojemu su ciljevi
(Mraković, 1997):
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti