Vidosav Loli

ć

 Milan 

Neši

ć

 

 

OSNEVE

 

MENADŽMENTA

 

U

 

SPORTU

 

 
 

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Banja

 

Luka,

 

2008.

 

 

 

OSNOVE MENADŽMENTA U SPORTU 

 

Autor: 

Dr Vidosav Loli

ć

Dr Milan Neši

ć

 

 

Recenzenti

prof. dr sc. med. Dragan Danelišen 

Prof. dr Jovo Radoš 

 

Izdava

č

Panevropski univerzitet "APEIRON" 

Banja Luka 

1. izdanje, godina 2008. 

 

Odgovorno lice izdava

č

a, 

DARKO Uremovi

ć

 

 

Urednik: 

JOVO Vojnovi

ć

, prof. 

 

Lektor: 

Slavica Luki

ć

, prof 

 

Prelom: 

Sanja Šaula 

 

Štampa: 

"ART-PRINT"

, Banja Luka, 

p.o., grafika - dizajn - marketing 

Banja Luka 

 

Odgovorno lice štamparije: 

VLADIMIRA Stijak- Ilisi

ć

 

Tiraž 500 primjeraka 

 

EDICIJA: 

Biblioteka sportskih nauka

 -

 Sport's Library

 

Knj. 1 

 

ISBN 978-99938-29-82-9

 

background image

  

12

U zna

č

enju bliskom današnjem sport se javio po

č

etkom 

XIX

 

veka u Engleskoj. Dotadašnje zna

č

enje koje se ogledalo u razonodi 

kojom su plemi

ć

i i imu

ć

niji gra

đ

ani ispunjavali svoje slobodno vreme, 

postepeno se zamenjuje sveobuhvatnijim pojmom za mnogobrojne 
fizi

č

ke vežbe, a pojedine igre se po

č

inju tretirati kao sport (sa 

utvr

đ

enim pravilima i propozicijama). Na taj na

č

in engleska 

aristokratija, putem sporta, po

č

ela je da uti

č

e na ja

č

anje zdravstvenog 

stanja i razvijanje odgovaraju

ć

ih sposobnosti svoje klase, što je bilo i u 

funkciji širenja sopstvenog ekonomskog i politi

č

kog uticaja. 

Savremena jezi

č

ka konotacija termin ``sport`` posmatra u 

mnogo širem zna

č

enju. U pojedinim zemljama ovim terminom se 

ozna

č

ava celokupna aktivnost u fizi

č

koj kulturi. Naj

č

ć

e, sport se 

vezuje za takmi

č

enje, nadmetanje, borbu u 

č

ijoj osnovi se nalazi 

potreba 

č

oveka da pre

đ

e granice ve

ć

 postignutog, odnosno, kako isti

č

Božovi

ć

  (

1982

) ``da dodirne, nadsko

č

i ili ospori granice ljudskih 

mogu

ć

nosti``. Brojne su definicije sporta koje pokušavaju, svaka na 

svoj na

č

in, da bliže odrede suštinu ovog pojma. Razli

č

iti pristupi i 

gledišta koja obuhvataju ovaj problem dovode i do ve

ć

ih ili manjih 

razlika u njihovom odre

đ

enju, ali se kao zajedni

č

ka karakteristika, ipak, 

provla

č

i shvatanje da je sport jedan vid šire društvene delatnosti 

(fizi

č

ke kulture), 

č

ija je osnovna karakteristika borba, pra

ć

ena 

konstatnom težnjom za višim dostignu

ć

ima. Neke od brojnih definicija 

pojma ``sport`` o njemu govore na slede

ć

e na

č

ine: 

``Sport je u širem smislu dobrovoljna psihofizi

č

ka aktivnost 

č

oveka za vreme slobodnog vremena, kome se posve

ć

uje iz zabave i 

radi telesno-obrazovnih koristi. U užem smislu sport je u

č

ć

e na 

takmi

č

enjima`` (

D. Ulaga

).  

``Sport je dobrovoljni i uobi

č

ajeni kult intenzivnog miši

ć

nog 

vežbanja zasnovan na želji za napretkom, a koji može da ide do rizika`` 
(

P.Kuberten

``Sport je svaka vrsta telesnog vežbanja ili delatnosti koja ima 

za cilj radnju 

č

ije izvo

đ

enje po

č

iva u suštini na zamisli i borbi protiv 

nekog odre

đ

enog elementa: daljine, vremena, prepreke, materijalne 

teško

ć

e, opasnosti, životinje, protivnika i, pored toga, samog sebe`` (

G. 

Hebert

). 

``Sport je svaki telesni napor, individualan ili kolektivan, vršen 

u cilju pobedni

č

kog afirmisanja superiornosti pojedinaca ili ekipe nad 

samim sobom ili nad nekim nepokretnim protivnikom (vreme, prostor, 
bilo kakav otpor) ili živim protivnikom (

č

ovek ili životinja)`` (

H. van 

Blijenburg

). 

  

13

``Sportom se naziva, prvo, odre

đ

enje vidova fizi

č

kog vežbanja 

kao predmeta upore

đ

enja majstorstva, snage, sposobnosti 

č

oveka i 

obuhvataju

ć

i element takmi

č

enja, borbe za prvenstvo, rekord ili 

maksimalno dostupni rezultat i drugo, kao specifi

č

na forma priprema 

za takmi

č

enje`` (

A.D. Novikov i L.P. Matveev

). 

Iz navedenih definicija uo

č

ljivo je da se sport prvenstveno 

smatra igrom, zabavom, razonodom, ali i kao vrstom fizi

č

kog vežbanja, 

odnosno psihofizi

č

kom aktivnoš

ć

u. Sve to je, naravno, povezano sa 

takmi

č

enjem (borbom) kojim se teži posti

ć

i odre

đ

eni merljiv rezultat 

(optimalan u

č

inak, pobeda nad protivnikom, rekord...). 

Me

đ

utim, u pogledu odre

đ

ivanja socijalne uloge sporta 

ispoljavaju se znatnije razlike. Tako se sportu, naj

č

ć

e, pripisuje ona 

uloga koja u najve

ć

oj meri odgovara interesima odre

đ

enog društva, 

vode

ć

oj društvenoj ideologiji ili politi

č

kim ciljevima. Tako, na primer, 

zastupnici egzistencijalizma sport predstavljaju kao na

č

in 

``samopotvr

đ

ivanja ljudske li

č

nosti`` koji u univerzalnom 

industrijskom društvu (gde se uglavnom manipuliše ljudima) postaje 
jedno do osnovnih sredstava samorealizacije 

č

oveka. Drugi pravac, 

č

ija 

je osnova ``teorija konpenzacije`` polazi od poistove

ć

ivanja društvenog 

razvoja sa tehni

č

kim progresom. Tuma

č

enje 

č

oveka i njegovog razvoja 

sagledavaju kroz apsolutizovanje njegove prirodne uslovljenosti 
(`prirodne suštine`), dok se društvene promene predstavljaju isklju

č

ivo 

kao rezultat razvoja prirodnih determinanti. Poznati predstavnik ovog 
pravca L. Sjuen tvrdi ``da je sport svojevrsna protivteža našoj previše 
intelektualizovanoj civilizaciji``(

4

). On, tako

đ

e, objašnjava i uzroke 

pove

ć

anja zna

č

aja sporta u me

đ

unarodnim odnosima, 

č

iju suštinu vidi 

u tome da se upražnjavanjem me

đ

unarodnih sportskih takmi

č

enja 

``prigušuje životinjski instinkt agresivnosti i omogu

ć

uje ljudima da 

spoznaju 

č

injenicu da su svi oni me

đ

usobno bra

ć

a``. Ovakva stanovišta 

bazirana su, najve

ć

im delom, na tendencijama zapadne sociologije 

sporta koja sport predstavlja kao nešto iznad sfere klasnih i politi

č

kih 

odnosa. Pošto im on, navodno, nije pot

č

injen, sposoban je da služi kao 

faktor upravljanja osnovnim socijalnim procesima i kao regulator 
socijalnih konflikata (

4

). 

Iz navedenih definicija, ma kako bile me

đ

usobno razli

č

ite u 

ve

ć

oj ili manjoj meri, može se uo

č

iti da sport, u suštini karakterišu tri 

elementa: 

takmi

č

enje

postizanje maksimalnog (sportskog) rezultata

 i 

intenzivno psihofizi

č

ko optere

ć

enje.

 Suštinu takmi

č

enja odslikava 

nastojanje pojedinca ili grupe ljudi (timova, ekipa) da bolje ili brže 
postignu isti cilj kome teže i drugi. Takmi

č

enje u sebi sadrži i 

specifi

č

ne vaspitne vrednosti koje se ogledaju u tome da 

č

ovek 

background image

  

15

ekstremnog zahteva, gde se traži izlaganje naporima do krajnjih 
granica mogu

ć

nosti pojedinca. 

3-

 Specijalizacija

 

- orijentacija ka postizanju što ve

ć

ih 

(maksimalnih) rezultata zahteva specifi

č

nu pripremu  na osnovu koje 

se direktno i obezbe

đ

uju osnovne pretpostavke za postizanje 

rezultata. Ovo naglašava karakteristiku uže usmerenosti na jednu 
sportsku granu ili disciplinu, koja, nadalje, pretpostavlja primenu 
specifi

č

nih metoda i pristupa, poseban režim života i druge uslove 

(najve

ć

im delom su sadržani u zakonitostima sportskog treninga, ali i 

pravilima sportske grane). 

4-

 Utilitarnost

 - sport je kroz 

č

itav svoj istorijski razvoj nosio i 

odre

đ

ene (u ve

ć

oj ili manjoj meri)  utilitarne vrednosti, što i danas 

treba da ima, posebno u vaspitnom, zdravstvenom i rekreativnom 
pogledu. 

5-

 Društveni karakter

 - sport se može i treba razmatrati kao 

složena socijalna pojava, odnosno socijalni fenomen. Sport danas 
zauzima vrlo zna

č

ajno mesto ne samo u fizi

č

koj kulturi, ve

ć

 i u 

kulturi uopšte, sa sve ve

ć

im socijalnim zna

č

enjem. Kao delatnost 

koja je usmerena na samog 

č

oveka, ali i kao sfera svojevrsnih 

me

đ

uljudskih odnosa, on ima daleko dublji smisao, nego što je samo 

postizanje sportskih rezultata.  
 

Imaju

ć

i u vidu društveni karakter sporta, u sociološkom pogledu 

on se mora posmatrati i kao deo društvene delatnosti. To zna

č

i da je i 

sportska delatnost 

organizovana aktivnost ve

ć

eg broja ljudi, nastala 

u društvenoj podeli rada i sa osnovnom funkcijom - stvaranje uslova za 
zadovoljenje odre

đ

enih vrsta potreba ve

ć

eg broja ljudi (ne retko i 

č

itave 

zajednice). Ovako organizovana aktivnost ima i svoje pojedina

č

ne 

nosioce (pojedince ili manje grupe ljudi) što je uslovljeno nastankom 
pojedina

č

ne podele rada. Posebno ponašanje tih pojedinaca i njihove 

neposredne akcije u oblasti sporta, predstavljaju 

sportsku aktivnost 

č

ija je funkcija da zadovolji potrebe odre

đ

enih subjekata. Drugim 

re

č

ima, sportska aktivnost (kao uži pojam) je osnovni akcioni element u 

strukturi sportske delatnosti. Pojedini sociolozi pojam sporta 
diferenciraju od opšteg pojma sportske delatnosti i sportske aktivnosti. 
Njihovo stanovište sociološke analize sporta definiše (

5

): 

-

 

s p o r t s k u   a k t i v n o s t, kao svojevrsno ponašanje 

pojedinaca (akcioni element); 

-

 

s p o r t s k u   d e l a t n o s t, kao posebnu i zna

č

ajnu 

kategoriju osnovnih delatnosti društva; 

Želiš da pročitaš svih 312 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti