PEDAGOGIJA
Pedagogija
- znanost o odgoju. Potječe iz antičke Grčke. Potječe od grčke riječi paidagogia
(znanje, vještina, umjetnost odgajanja. Prvo značenje pedagogije je vođenje djece, mladih,
nezrelih..
Utemeljitelj pedagogije kao akademske discipline i znanosti je njemački filozof i pedagog
Johhan Friedrich Herbart.
Herbart je prvi znanstveno oblikovao nastavni proces prema načelima psihologije spoznaje.
Vodio se načelom – nastava je odgojnoobrazovani, a ne samo obrazovani proces učenja po
čemu je i danas akutalan.
Odgoj
- proces razvoja čovjeka. Sastavni je dio individualnih i društvenih procesa koji
doprinose ukupnom razvoju čovjeka. Odgojni proces je sjecište različitih nevidljivih i vidljivih
procesa što se odvijaju u individui ali i različitih socijalnih, kulturnih i društvenih procesa
-odgoj je vrlo praktičan i konkretan problem svakodnevnice.
-odgoj je prafenomen društva i čovjeka
-subjekte odgoja nazivamo odgajanicima i oodgojiteljima (oboje su aktivni)
-svaki odgoj istodobno je i samoodgoj
Odgoj ima
konzervacijsku ili prilagodbenu funkciju
i
razvojnu kreativnu funkciju.
Konzervacijska
i
kreativna
funkcija odgoja proturječne su- ali samo ukoliko je proturiječan
čovjek. Uspješnost i dinamika usklađivanja ovih suprotnosti u odgojnom procesu govore u
ukupnoj uspješnosti društva u vještini preživljavanja.
Učenje
- je gradbena odlika čovjeka. Sposobnost čovjeka da opaža, prikuplja, misaono
obrađuje, pamti i koristi informacije radi zadovoljenja potreba. To je proces kojima čovjek
reflektira svoja iskustva, analizira ih i praktički ih primjenjuje.
Socijalizacija
- proces učenja ophođenja u skupini, zajednici i društvu. Učenje pravila i
usvajanje normi društvenog ophođenja tj. usvajanje oblika društvenog života, uključuje i
usvajanje kulturnih normi
Proces socijalizacije
počinje rođenjem, a najvažniji period soc. Je rano djetinjstvo. U procesu
soc. Djece postoje dva načina proučavanje djece:
1. Formalno- način socijalizacije koji se ostvaruje isključivo u procesu školovanja
2. Informalno- zbiva se svugdje, prigodno je, situacijski oblikovano i nenamjerno – djeca
uče promatrajući okolinu
Enkulturacija-
proces usvajanja kulture, socijalizacija u nekoj određenoj kulturi. Proces se
odvija u primarnoj skupini- obitelji, a podupire je rodbinski sustav i bliske osobe.
RAZLIKA soc. I enk.
– enk. Je proces usvajanja kulture društva u kojoj smo rođeni, tj. učenje
jezika kulture dok je soc. Učenje društvenih uloga koje ćemo igrati u životu. Npr. Enk uči da
„nije muško tko zaplače“ ili djevojčice se „ ne igraju autićima“ ni dječaci „s lutkama“.
Akulturacija
- proces kojim se kultura jednog društva preoblikuje tako da poprima i prihvaća
kulturna obilježja drugog društva.
Ima 2 dimenzije: skupinsku (lokalna zajednica, društvo) i individualnu (psihološka
akulturacija)
Provodi se različitim socijalnim strategijama: integracijom, asimilacijom, separacijom,
marginalzacijom.
Personalizacija- proces samooblikovanja, samoformiranja osobe. Proces razvoja pojedinca u
jedinstvenu, neponovljivu i samosvjesnu osobu, različitu od svih drugih. Rezultat procesa je
razvijena osobnost.
-Socijalizacijom postajemo „kao svi drugi“ , a person. „kao nitko drugi“.
ČOVJEK – BIĆE ODGOJA:
A) nedostatna biološka opremljenost
- (čovjek nema dobar vid, jake zube, nema skladnu
koordinaciju pokreta, spor je, nije snažan…)
B) „prerano“ rođenje
- porađa se prije dovršetka procesa sazrijevanja kojom se dostiže
potrebiti stupanj sposobnosti za samostalan život
C) neopremljenost čovjeka instiktima
Čovjek kao biće odgoja društvena je činjenica:
A)socijalno „ nošenje“ djeteta
– zbog preranog rođenja, dijete je upućena na odgojnu skrb
roditelja i o njima je potpuno ovisno, no nije pasivno jer intenzivno uči oponašanjem
B)djetinjstvo
– reakcija društva na razovoj- uvođenje društvene kategorije djetinjstva i
socijalnog djetinjstva
Čovjek kao biće odgojna kulturna činjenica i činjenica kulture:
A) kulturno „nošenje“ djeteta
B) svaka kultura razvija „svoj“ odgoj
C) svaki odgoj reproducira i razvija „svoju“ kulturu
Pedagogijska teorija-
bavi se znanstvenim promišljanjem prakse odgoja i stjecanjem novih
spoznaja o odgoju. Ona je također dio ljudske kulture.
Znanost
- usustavljeno znanje o pojavama ili aspektima stvarnosti stečeno metodički
provedenim istraživanjima, potvrdom empirijski ili logički izvedenih dokaza ili na osnovi
interpretacija.
Znanosti dijelimo na: prirodne (fiz,bio,kem,geoznanost,astronomija), društvene znanosti
(soc, pedagogija, ekonomija, pravo), humanističke znanosti (psih, pedag, antropologija),
medicinske i biotehničke znanosti, tehničke znanosti ( strojarstvo, brodogradnja..) i formalne
znanosti (mat)
Metode istraživanja- prirodne i duhovne (kulturne)
Proces znanstvenog istraživanja:
Odabir problema istraživanja- definiranje problema istraživanja – postavljanje cilja i zadaće
istraživanja – odabir metodološkog pristupa i metoda istraživanja – izrada metodološkog
nacrta istraživanja – postavljanje hipoteza – odabir vrste, načina i postupka prikupljanja
podataka – izrada instrumenata za prikupljanje podatka – obrada podataka – provjera/
potvrda hipoteza – interpretacija dobivenih rezultata – izrada izvješća
3 temeljna metodološka pristupa:
-kvantitativno-pozitivistička paradigma
– osniva se na opažanju i mjerenju pojava te na
metodi eksperimenata. Glavna karakteristika je okrenutost promatranju prirode i mjerenju
tj. eksperimentu, ali ni uz najsavjesniju primjenu te metode nećemo saznati sve ono što je
bitno o čovjeku, društvu i odgoju.
-kvalitativna ili hermeneutička paradigma
- ne teži objašnjavanju već razumijevanju pojava.
Više stremi procesu istraživanja i procesnom znanju nego određenom, konačnom rezultatu.
Temeljni stav je da odgoj predstavlja subjektivno ustrojen i konstruiran proces ljudskog
razvoja.
-sustavska paradigma
Sustav pedagogijskih disciplina:
opća ili sistematska pedagogija –
bavi se sistematizacijom temeljnih, odnosno općih
spoznaja o odgoju
Metodologija pedagogije
- bavi se problemima istraživanja odgojnog fenomena
Didaktika ili teorija obrazovanja
- proučava različite situacije u kojima se odvija proces
planiranog i organiziranog učenja i proučavanja
Povijest pedagogije
- proučava odgoj u dimenziji prošlosti u različitim društvima i kulturama
Komparativna pedagogija
- bavi se uspoređivanjem školskih i obrazovnih sustava u različitim
državama
Posebne pedagogije
bave se istraživanjem nekih užih problema pedagogije ili posebnih
situacija odgoja. (dob, sudionici, institucije, rad, sadržaji, posebnost djece)
Difuzni odgoj
– u jednostavnim, socijalno nestruktuiranim zajednicama i socijalnim
skupinama, odgoj nije bio izdvojen kao posebna djelatnost niti su odgoj vršili posebni, za to
specijalizirani članovi zajednice. Odgoj je bio zadatak cjelokupne zajednice. Odgoj se odvijao
kao neosvještena, prigodna i neindetificirana praksa.
Funkcionalni odgoj
- djelovanje i utjecaji zajednice prema pojedincu i odgovarajuće
interakcijsko djelovanje pojedinca koja nisu odgojno namjerna. (npr. Mediji djeluju odgojno
iako im to nije osnovna djelatnost)
Instituacionalni odgoj
– ostvaruje se u posebnoj instituciji-školi, a subjekte odgoja nazivamo
učenicima i nastavnicima.
Sloboda
kao bit čovjeka sastoji se u mogućnosti biranja postupanja i stvaranja ljudskog
svijeta. Iskušavanjem različitih postupaka iskristalizirala su se životna iskustva koja nazivamo
vrjednote
– kriterijske ideje o dobru za čovjeka- vrijednom, korisnom, poželjnom ponašanju
za dostizanje nekog cilja pojedinca ili zajednice.
Najviša vrjednota je
vrjednota biofilija
– sam čovjek i njegov produktivan život,
samoodržanje.
Obrazovanje
je proces usmjerenog razvoja čovjeka čija je svrha razvoj svijesti. To je
društveno – individualni interaktivni proces razvoja sposobnosti učenja, stavova i vrijednosti
te stjecanje znanja, vještina i navika potrebnih za ljudski život.
Pojam obrazovanja obuhvaća
društvenu
i
individualnu
demnziju.
Društvena dimenzija
obrazovanja slijedi iz činjenice da učenje uvijek ima određeni društveni
oblik, sredinu u kojoj se uči stvorenu ljudskim razvojem, kulturom stvorene načine , oblike i
sadržaje učenja:
- Obrazovanje se ostvaruje u konkretnoj zajednici
- Obrazovanje je diferencirana praksa zajednice
- Obrazovanje kao intencionalni proces je učenje i proučavanje
Obrazovanje je posebna djelatnost društva:
- Zbog opsežnosti iskustva ljudske zajednice
- Proces učenja treba racionalno organizirati
Obrazovanje kao posebna društvena djelatnost ima namjenu, ciljeve, sadržaje, subjekte,
organizaciju, odnose, kulturu i
- Odvija se u posebno stvorenim obrazovnim ustanovama
- U institucionalnom obrazovanju zajednice odlučuje o opsegu, sadržaju i načinu
obrazovanja
- Obrazovanje je društveno diferenciran proces
- Ljudska zbilja suvremenih društava sve je racionalnije uređena
Individualna dimenzija
obrazovanja očituje se činjenicom da je obrazovanje proces učenja.
Obrazovanje je povezano s: bio-fiziološkom opremom za učenje i aktivnošću pojedinca.
Osposobljavanje
je poseban, životno kontekstualiziran i životom neposrednije determiniran
pravac obrazovanja. To je proces razvoja čovjeka usmjeren na razvoj sposobnosti čovjeka.
Pojam osposobljavanja odnosi se na proces kvalifikacije sposobnosti čovjeka usmjerene
određenije sagledanim radnim, profesionalnim, socijalnim, kulturnim i životnim zadaćama.
Izobrazba
obuhvaća one pojmove razvoja čovjeka čija je svrha (cilj) razvoj ljudske spretnosti i
vještina tj. sposobnost za izvođenje rada
RAZLIKA osposobljavanja i izobrazbe
- osposobljavanje pojmovno pokriva aktualizacija
sposobnosti za ljudsko djelovanje, izobrazba se tiče najkonkretnije kvalifikacije u smislu
gotovosti za obavljanje određenog posla.
