POJAM EKONOMIJE

Pojam ekonomije ima anticko poreklo,i sastoji se od dve grcke reci 

oikos-

gazdinstvo i 

nomos-

pravilo (pravila vodjenja domacinstva) 

Politicka ekonomija kao nauka nastaje znatno kasnije,i danas ona oznacava naucnu disciplinu 
koja istrazuje drustvene zakonitosti materijalnog zivota ljudi.

Robins

 je jedan od ekonomista koji su pokusali da odgovore na pitanje sta je ekonomija,i on je 

rekao da je to nauka koja proucava ljudsko ponasanje kao odnos izmedju ishoda i ogranicenih 
sredstava koja mogu imati razlicite upotrebe. 

Lipsi

  je   pisao   da   se   savremena   ekonomija   bavi   alokacijom   drus.resursa   na   alternativne 

upotrebe I raspodelom drustvenog bogatstva na grupe I pojedince, promenama proizvodjnje I 
raspodele tokom vremena I efikasnoscu odnsno neefikasnoscu ekonomskih sistema. 

Marsal

 je zakljucio da je ekonomija proucavanje covekovih akcija u poslovom zivotu I da ona 

istrazuje kako covek dolazi do dohodka I kako da ga upotrebljava.

PREDMET EKONOMIJE

Ekonomija   kao   nauka   poistice   iz   ekonomskih   procesa   i   odnosa   koje   ljudi   obavljaju   i 
uspostavljaju,s namerom da obezbede spostvenu egzistenciju i socijalnu reprodukciju.Ona kao 
pozitivisticka i normativisticka nauka treba da odgovori na 4 pitanja:

     1.STA   PROIZVODITI?

  Ovim   pitanjem   se   bave   mnoge   ekonomske,bioloske   i   tehnoloske 

nauke   koje   treba   da   rese   brojne   problem   i   odnose   izmedju   proizvodnje   i   potrosnje,od 
identifikovanja obima i strukture potreba,do nacina njihovog najefikasnijeg zadovoljavanja.

     2.KAKO  PROIZVODITI?

  (racionalno kombinovanje  raspolozivih  faktora proizvodnje)  Ovo 

pitanje ima dve strane,tehnicko-tehnolosku,i organizaciono-ekonomsku.Potrebno je da se resi 
pitanje koliko je sredstava neophodno uloziti u proizvodnju,kako bi se zadovoljili standardi i 
osnovni ekonomski principi: produktivnost,ekonomicnost i rentabilnost.

     3.ZA   KOGA   PROIZVODITI?  

Slozenost   ovog   pitanja  proistice   iz   slozenosti   mehanizma  i 

zakonitosti   raspodele   drustvenog   bogatsva   na   ekonomske   delatnosti,socijalne   grupe   i 
pojedince.Vazan   deo   ovog   pitanja   se   odnosi   i   na   stepen   koriscenja   raspolozivih   prirodnih  i 
stvorenih   proizdvodnih   resursa,nezaposlenost   i   inflacije,kao   i   na   specificne   ekonomske 
fenomene.

     4.KAKO OBEZBEDITI KONTINUITET PROCESA?  

Ekonomija kao nauka se nalazi pred 

problemom izbora izmedju dva osnovna mehanizma,koji se medjusobno preplicu i dopunjavaju 
u obezbedjivanju osnovnih ekonomskih funkcija.To su mehanizam trzista i makroekonomsko 
upravljanje ekonomijom.

Ekonomija   se   sastoji   iz   dva   osnovna   nivoa:

 

mikroekonomskog   i 

makroekonomskog

.Omogucava   razumevanje   i   resavanje   problema   koje   imaju 

pojedinci,domacinstva,firme   i   drzava,odnosno   subjekti   upravljanja   u   ekonomskim 
procesima.Ljudima   se   omogucava   da   racionalno   i   efikasno   koriste   ogranicene   proizvodne 
resurse.

MERKANTILIZAM

Izraz   je   nastao   od   latinske   reci  

mercatura

-trgovina,i   to   je   ekonomska   filozofija   trgovaca   i 

drzavnih sluzbenika u 16. i 17.veku. Smatra se da je trgovina jedini izvor narodnog bogatstva i 
blagostanja.   Bogatstvo   se   izrazava   u   kolicini   plemenitih   metala,koje   ce   steci   kao   visak 
pribavljenog   zlata   od   prodaje   svojih   proizvoda   u   inostranstvu.Drzava   uvodi   jedinstvenu 
monetu,opsti porez,protekcionisticke mere i posebno knjigovodstvo.Merkantilizam je postavio 
temelje drzavnoj intervenciji u privredi.Najpoznatiji merkantilisti su 

Monkretjen,Sera 

i

 Mur

.

FIZIOKRATIZAM

Izraz   je   nastao   od   grcke   reci  

fizis

-priroda,i  

kratos

-moc,snaga,i   to   je   teorija   suprotna 

merkantilizmu.Javila   se   u   Francuskoj,sredinom   18.veka.Najistaknutiji   predstavnici   su  

Kene

  i 

Tirgo

.Oni  isticu materijalnu  proizvodnju  kao  najvazniji  privrednu  delatnost,i  ona je  iskljucivo 

poljoprivreda.Njihov poredak je zasnovan na nepromenljivosti prirodnih zakona,i smatraju da je 
priroda jedini izvor i osnov stvaranja ekonomskih vrednosti.Oni objasnjavaju i odnose koji se 
uspostavljaju   u   odredjenom   drustvu,koje   sacinjavaju   tri   klase:   proizvodjacka   (seljaci   i 
radnici),sterilna (trgovci,zanatlije),i klasa zemljovlasnika.

Najvazniji   concept   njihovog   sistema   bilo   je   verovanje   u   prirodi   poredak,   koji   je   iskljuvivao 
prirodne zakone otelotvorene u pravu na slobodu sledjenja sopstevnih interesa. Oni nastoje da 
sve   ekonomske   fenomene   I   drustvene   odnose   proizvodnje   objasne   kao   prirodne   pojave, 
odnosno na osnovu upotrebne vrednosti robe. 

KLASICNA (BRITANSKA) POLITICKA EKONOMIJA

Uglavnom   se   bavila   rastom,razvojem   i   istrazivanjem   prirode   i   uzroka   bogatstva 
naroda,raspodele   nacionalnog   proizvoda   izmedju   faktora   proizvodnje   u   uslovima   rastuceg 
stanovnistva,ogranicenih resursa i slobodne konkurencije u ekonomiji u kojoj dominiraju private 
kompanije.Predstavnici su: Peti,Smit,Rikardo,Sej i Mil. 

Adam Smit

 je postavio celovit sistem ekonomske teorije.Njegovo kapitalno delo je 

“Istrazivanje 

o prirodi i uzrocima bogatstva naroda”.

Odbacuje   sve zastitne carine i ogranicenja,dokazuje 

potrebu potpunog napustanja drzavnog intervencionizma,zalaze se za slobodnu konkurenciju i 
teorijski utemeljuje ekonomski liberalizam. 

David Rikardo

  ima najvisi domet klasicne ekonomske misli.Njegovo glavno delo je  

“Principi 

politicke ekonomije i oporezivanja”.

On zivi u uslovima kada su principi ekonomskog liberalizma 

postali stvarnost. 

Skola klasicne ekonomije oznacila je veliki iskorak u razvoju politicke ekonomije,prvenstveno u 
razvoju   i   primeni   naucnog   metoda   apstrakcije,sto   je   omogucilo   da   se   privreda   sagleda 
celovito.Utemeljila je teoriju radne vrednosti,utvrdila da proizvodni rad predstavlja pravi izvor 
drustvenog bogatstva,i zasnovala teoriju slobodne konkurencije.

background image

NEOKLASICNA EKONOMIJA

A) KEMBRIDZSKA MARSALIJANSKA SKOLA

Alfred   Marsal

  se   smatra   osnivacem   neoklasicne   skole   ekonomske   misli   i   najznacajnijim 

predstavnikom   mikroekonomije.On   je   povezao   teoriju   subjektivne   vrednosti   sa   klasicnom 
teorijom   objektivne   vrednosti.   Napravio   je   sintezu   faktora   koji   zajednicki   odredjuju   vrednost 
robe,i na strani traznje i na strani ponude.Istrazujuci koji od dva faktora- korisnosti/traznje ili 
troskova/ponude- imaju veci uticaj na formiranje cena,on je to vezao za treci faktor- vreme.

B) TEORIJA NESAVRSENE KONKURENCIJE

Ova   teorija   ukazuje   na   fenomene   savrsenog   kapitalizma,u   cijoj   trzisnoj   strukturi   dominiraju 
monopoli,gde trzisnu cenu proizvoda ne odredjuju spontane trzisne snage,vec jedan ili samo 
nekoliko prodavaca.Ukazuje i na poremecaje u raspolaganju resursima koji nastaju kao izraz 
delovanja monopolisticke konkurencije.

C) TEORIJA EKONOMIJE BLAGOSTANJA

To je izraz normativnog aspekta ekonomije.Osnovna ideja ove teorije je da se obezbede uslovi 
drustvene   racionalnosti   ljudskih   aktivnosti,pri   cemu   se   kao   kriterijum   uzima   maksimiranje 
drustvenog dohotka.Savremeno drustvo treba da tezi modelu “drzave blagostanja”,u kojoj ce se 
sputavati procesi ekonomske i socijalne podele i podstaci stvaranje drustvene harmonije.

KEJNZIJANIZAM-

(EKONOMIKA TRAZNJE)

Kejns je osporio Sejov “zakon trzista”.Uocava se negativna uloga prekomerne stednje,i otkriva 
nevoljna nezaposlenost i neracionalno koriscenje kapaciteta kao posledica nedovoljne efektivne 
traznje. 

Neokenzijanci

,sledbenici   Kejnsa,nastavljaju   tradiciju   i   prihvataju   najbitnije   Kejnsove   stavove 

zastupajuci stanoviste da se savremena drzava mora brinuti ne samo o resavanju problema 
nezaposlenosti,nego i o obuzdavanju inflacije,a narocito stagflacije.

MONETARIZAM/CIKASKA SKOLA EKONOMIJE-

(EKONOMIKA PONUDE)

Ovaj pravac se suprotstavlja ekonomskom intervencionizmu  drzave i zahteva da se ekonomska 
politika   pridrzava   cvrstih   pravila   dugorocnog   rasta   novcane   mase   u   skladu   sa   potrebama 
privrede.Zalaze se za podsticaje na strani ponude oslobadjanjem proizvodjaca od viskih poreza 
i drugih dazbina.

Fridman

 negira argumente o neophodnosti drzavnog intervencionizma u cilju postizanja pune 

zaposlenosti i zeljene stope privrednog rasta.

SKOLA RACIONALNIH OCEKIVANJA

Ona   se   bavi   istrazivanjima   nacina   na   koji   privredni   subjekti   prilagodjavaju   svoje   ponasanje 
buducim privrednim prilikama,pre svega ocekivanom kretanju cena robe,najamnina radnika i 
profita preduzeca. 

Znacajan   doprinos   je   dala   istrazivanju   uslovljenosti   problema   nezaposlenosti   i   monetarnih 
poremecaja.U   osnovi   su   dve   glavne   pretpostavka.Prva   je   da   privredni   subjekti   stvaraju 
ocekivanja na osnovu svih pristupacnih informacija,a druga je da su sva trzista u ravnotezi,tj.da 
su cene savrseno fleksibilne.

VELIKA EKONOMSKA SINTEZA

Savremena ekonomska nauka se razvijala u dva pravca.Jedan predstavljaju sledbenici Adama 
Smita koji se zalazu za slobodno trziste uz minimalnu ulogu drzave u privredi-

neoklasicna 

ekonomska   nauka

.Drugi   pravac   cine  

neokejnsijanci

,koji   nastavljaju   tradiciju   Kejnsa   i 

njegovog ucenja o ulozi drzave u privredi. 

Polovinom   20.veka   nastaje   tzv.  

velika   ekonomska   sinteza

,ciji   su   glavni   predstavnici 

Semjuelson

Robinson,Sumpeter,Hansen,Solou,Galbrajt

.

Pol Semjuelson

 smisao ekonomije vidi u pokusaju da odgovori na tri pitanja:sta,kako i za koga 

proizvoditi.U razmatranje uvodi uvodi organizaciju proizvodnje i razmene,raspodelu nacionalnog 
dohotka,ekonomske funkcije drzave,kao i medjunarodne ekonomske odnose. Doslo je do veceg 
poverenja u rezultate ekonomske teorije,medjutim kasnije je sve ukazivalo na to da nedostatak 
razumnjivih objasnjenja aktulenih problema i pokazatelja ekonomsku teoriju stavlja pred ozbiljni 
izazov i preispitivanje.

background image

DVA SUBSISTEMA

1.MIKROEKONOMIJA

-bavi se   ponasanjem pojedinih ekonomskih subjekata i pojavama koje 

odredjuju njihovo ponasanje.Vezuje se za marginalisticki pravac ekonomske misli.Osinvacem 
se smatra A.Smit.On je smatrao da sve sto je vazno za pojedinacnog privrengog subjekta mora 
biti prihvatljivo i dobro za celu drustvenu zajednicu(Smitov paradoks).Stavovi kojima se bavi 
mikroekonomnija   vezani   za   ponasanje   privrednih   subjekata,dali   su   podsticaj   za   sve   pravce 
ekonomskih nauka,posebno za neklasicnu ekonomsku teoriju koja je dala najznacajniji doprinos 
razvoju mikroekonomije kao kao nauke.

Tradicionalna

  mikroekonomija   usmerena   je   na   analizu   delimicne   ravnoteze,dok  

moderna 

mikroekonomija   koristi   aksiomatski   pristup   i   znatno   veci   naglasak   stavlja   na   analizu   opste 
ravnoteze.

Normativna

 grana mikroekonomije poznata je kao ekonomija blagostanja.

 

2.MAKROEKONOMIJA-

je   ekonomsko-teorijska   disciplina   koja   se   bavi   istrazivanjem 

makroekonomskih   aspekata   drustvene   reprodukcije.Ona   proucava   institucionalne   osnove 
funkcionisanja   privrede   kao   celine,privredno-sistemske   i   ekonomsko-politicke   osnove 
upravljanja privredom.Mikroekonomija treba da objasni zasto su neke nacionalne ekonomije 
prospektivne,a neke stagniraju.Perspektive i uslovi razvoja privrede kao sustinskog predmeta 
makroekonomije,sagledavaju se koriscenjem vise makroekonomskih pokazatelja i parametara 
ukupne privredne  aktivnosti.  Makroekonomija sagledava uzajamne odnose i  medjuzavisnost 
odredjenih pojava kojima se sagledava funkcionisanje privrede u celini.

OGRANICENOST EKONOMSKIH RESURSA

Proizvodnja   bilo   kog   materijalnog   dobra   zahteva   odredjene   ekonomske   resurse,a   to   su: 

predmeti rada, ljudski rad i sredstva za rad.

Rad kao faktor proizvodnje oznacava se kao kategorija-radna snaga. Predmeti rada svode se 
na prirodne izvore sirovina i energije i poluprlizvode, a sredstva za rad mogu se naci i pod 
imenom kapitalna ili investiciona dobra. Predmeti rada i sredstva za rad se jednim imenom 
nazivaju 

sredstvima za proizvodnju.

RAD KAO EKONOMSKI RESURS

Ekonomski

 

posmatrano  

rad

  je svrsishodna, racionalna aktivnost ljudi usmerena ka stvaranju 

materijalnog dobra. Obim proizvodnje ogranicen je kolicinom ulozenog rada i kavalifikacionom 
strukturom radnika.Strukturu ukupnog fonda rada cini 

zivi

(tekuci) rad i 

minuli

(prosli) rad.Zivi rad 

cini  neposredno  trosenje  umne i  fizicke  energije radnika u  procesu proizvodnje  materijalnih 
dobara.Minuli rad cini onaj rad koji je utrosen u ranijim procesima. Stepen trosenja umne i 
fizicke energije radnika u jedinici radnog vremena naziva se 

intenzivnost rada

.

Želiš da pročitaš svih 38 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti