Copyright Amar Trnka | skinuto sa 

www.etf.ba

 | 2005/2006

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE

KULONOV ZAKON I OSNOVNI POJMOVI (1)

Električni naboj Q [C] 

je svojstvo čestice materije da ima vezu sa sopstvenim EMP i međusobnim 

djelovanjem sa spoljasnjim EMP-em.
Materijalna sredina je 

homogena

 ako u svim elementarnim dijelovima svoje zapremine ima iste fizičke 

osobine. Materijalna sredina je 

izotopna

  ukoliko unutar svake svoje elementarne zapremine ima iste 

osobine u svim pravcima. Materijalno tijelo je  

linearna sredina

  ako njegove EM-ne osobine nisu u 

funkciji intenziteta vanjskih dejstava, bilo da su ona električne ili magnetne prirode. 

Dielektrička   konstanta   ε

  predstavlja   veličinu   koja   definiše   uticaj   sredine   na   silu   uzajamnog 

djelovanja. ε u vakumu iznosi ε

o

 = 8,85∙10

-12

 [F/m] i uzima se kao referentna dialektrička propustljivost. 

ε

 

= ε

r

∙ ε

o

Linijski   raspoređen

  električni   naboj  

q’

,   u   opštem   slučaju,   je   naboj   dQ   koji   se   nalazi   na   dužini 

provodnika dl. 

dQ = q’∙dl        q’= [C/m]

Površinska gustina

 električnog naboja 

σ

 je kada su električni naboji raspoređeni u vrlo tankom sloju 

geometrijske površine.

Zapreminska   gustina

  električnog   naboja  

ρ

  se   definiše   kao   omjer   ukupne   količine   naboja   ΔQ 

lokalizovanje u elementarnoj zapremini ΔV.

Kulonov zakon

: mehanička sila uzajamnog djelovanja dva nepokretna naboja Q1 i Q2 u homogenoj 

sredini direktno je srazmjerna njihovom proizvodu i obrnuto srazmjerna kvadratu njihovog rastojanja r, 
gdje je k koeficijent proporcionalnosti k=9∙10

9

 [Nm

2

/C

2

]. Ako su obje čestice ili pozitivno ili negativno 

naelektrisane, sila je odbijajuća, a ako su suprotnog naboja sila je privlačna.

ELEKTROSTATSKO POLJE I GAUSOV TEOREM (2)

Elektrostatsko   polje

  je   posebno   stanje   električnog   polja   u   kojem   su   električni   naboji   prostorno 

nepomični, a pripadajuće im količine naboja ne mijenjaju svoje iznose tokom vremena.

Vektor jačine ESP

 se grafički predstavlja linijama vektora jačine elektrostatskog polja. Linije vektora 

jačine ESP se ne mogu međusobno sjeći. Po svom pravcu i smjeru vektor E se pruža duž radijalnih 
zraka, koje imaju svoje ishodište u centru lopte, pri čemu uslov q>0 obezbjeđuje da su ti zraci usjereni 
od lopte ka okolnom prostoru, a uslov q<0, obezbjeđuje da su ti zraci usmjereni od okolnog prostora ka 
lopti.

Električne silnice

 su zamišljene linije kojim je vektor ESP tangenta u svakoj tački u smjeru polja. 

Fluks

 je fizička veličina, koja iskazuje mjeru broja linija vektora ESP koje prožimaju neku površinu. 

Gausov teorem 

uspostavlja vezu između vektora jačine ESP E i električnih naboja unutar homogene i 

izotropne sredine. Gausov teorem glasi: Fluks vektora jačine ESP E kroz zatvorenu površ u homogenoj 

1

Copyright Amar Trnka | skinuto sa 

www.etf.ba

 | 2005/2006

i izotropnoj sredini, jednak je količniku algebarske sume električnih naboja, obuhvaćenih tom površi i 
dialektrične propustljivosti te sredine. Analitički se  

Gausov teorem u integralnoj formi

  izražava 

pomoću sljedeće relacije:

Gausov teorem u integralnom obliku može se koristiti samo za slučajeve sferne simetrije. Da bi se 
odredio vektor jačine ESP, koristi se formulacija 

Gausove teoreme u diferencijalnom

 obliku.

PROVODNICI U ESP I ELEKTRIČNI POTENCIAL ESP (3)

Da bi u makroskopskom svijetu nastupilo ravnotežno stanje, odnosno prostorno mirovanje slobodnih 
električnih naboja, neophodno je da se u provodnim tijelima ispune sljedeći uslovi:

1. U unutrašnjosti provodnika, vektor jačine ESP mora biti određen relacijom E=0. U suprotnom 

došlo bi do kretanja slobodnih elektrona.

2. Tagencijalna komponenta vektora jačine ESP E, uz površ provodnika, sa strane sredine koja 

okružuje provodnik, jednaka je nuli.

3. Sve tačke provodnog tijela su na istom električnom potencijalu. (ekvipotencijalna površ)
4. Gausov teorem u integracionom obliku.
5. U skladu sa diferencijalnim oblikom Gausovog zakona divE = ρ/ε

o

, zbog uslova broj 1, unutar 

provodnika nema slobodnih naelektrisanja.

Elektrostatska indukcija

 je izlaganje električki neutralnog provodnog tijela djelovanju sila ESP, pri 

čemu se na jednoj strani grupišu negativni, a sa druge strane pozitivni naboji.

Rad sila ESP

  pri pomjeranju tačkastog naboja iz jedne tačke u drugu ne zavisi odoblika putanje po 

kojoj se pomjeranje odvija, već samo od prostornog položaja. Ako su M i N dvije fiksirane tačke u 
prostoru,   međusobno   povezane   krivom   linojom   l

1

,   unutar   kojeg   se   manifestuje   djelovanje   vektora 

jačine ESP E, rad sila ESP, pri pomjeranju bilo kojeg tačkastog električnog naboja Q

i

, iz dačke M u N, 

definiše relacija:

Električni potencijal

 je skalarna veličina koja ima sposobnost da opiše energetska stanja svih tačaka u 

ESP. Odabere li se neka referentna tačka P, tada potencijal tačke A u razmatranom ESP, u odnosu na 
potencijal tačke P, određuje relacija:

Električni napon

 između tačaka A i B unutar razmatranog ESP, defunuše se kao razlika električnog 

potencijala tih tačaka u tom polju.

Ekvipotencijalna površ

 je geometrijsko mjesto tačaka koje formira površ u prostoru i kod kojeg sve 

njegove tačke imaju istu vrijednost eletkričnog potencijala.

Ekvipotencijalna linija

 je geometrijsko mjesto tačaka, koje formira liniju u prostoru i kod kojeg sve 

njegove  tačke  imaju   istu   vrijednost   električnog   potencijala.   Ekvipotencijalne  linije  i   linije  vekotra 
jačine ESP su međusobno ortogonalne.

Poissonova diferencijalna jednačina:

2

background image

Želiš da pročitaš svih 11 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti