Skripta EU
Novembar-decembar 2008
EUROPSKA UNIJA I EUROPSKO PRAVO
Europska unija je jedinstvena međuvladina i nadnacionalna zajednica europskih država,
nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest država:
Francuska, Zapadna Njemačka, Italija, te zemlje Beneluksa – Belgija, Luksemburg i Nizozemska. EU
formalno je uspostavljena 1.11.1993. godine, stupanjem na snagu Ugovora o EU, poznatijeg kao
Ugovor iz Maastrichta i danas broji 27 zemalja članica.
19.09.1946.
Govor Vinstona Čerčila
u Cirihu.
Prijedlog za formiranje Sjedinjenih
Država Europe
koja bi počivala na odgovarajućem okviru neophodnom za
osiguranje mira, bezbjednosti i slobode, a u čemu bi ledersku ulogu imale
Francuska i Zapadna Njemačka.
1947.
Maršalov plan
- Govor G. Maršala, tadašnjeg ministra vanjskih poslova
SAD, gdje na Harvardskom Univerzitetu iznosi
Plan ekonomske obnove Europe.
1948.
Zapadnoeuropske države
prihvataju
američku ponudu i njen
institucionalni okvir, tj.
Organizaciju za europsku ekonomsku suradnju
(OEEC).
17.03.1948.
Potpisan je
Briselski pakt
između Velike Britanije, Francuske i zemalja
Beneluksa s ciljem zajedničke odbrane, a koji je poslije preimenovan u
Zapadnoeuropsku uniju.
7-10.05.1948.
U Den Hagu održan
Europski kongres
koji je trebao povezati razne
europske pokrete i stvoriti europsku uniju ili federaciju.
5.05.1949.
Potpisan Statut Vijeća Europe, te usvojena Konvencija o temeljnim
pravima i slobodama čovjeka
, osnovana Komisija i Sud za ljudska prava,
usvojena Europska socijalna povelja...
9.05.1950.
Francuska objavljuje tzv.
Šumanov plan
, projekat stvaranja
nadnacionalnog organa koji bi ujedinio industriju ugljena i dva najveća europska
proizvođača, Njemačke i Francuske, u Europsku zajednicu za ugljen i čelik, te
onemogućio svaki budući rat između tih zemalja. Autor tog plana bio je Žan
Monet, francuski ekonomist, ali je naziv dobio po čelikaRobertu Šumanu,
1 |
P a g e
Skripta EU
Novembar-decembar 2008
francuskom ministru vanjskih poslova, zbog njegovih zasluga u pregovorima i
provedbi plana.
Taj dan se slavi kao Dan Europe.
18.04.1951.
PARIŠKI UGOVOR
U Parizu je potpisan ugovor o osnivanju Europske zajednice za ugljen i
čelik
čime je stvorena prva Europska zajednica. Zemlje potpisnice Pariškog
ugovora su bile:
Francuska, Zapadna Njemačka, Italija, te zemlje Beneluksa –
Belgija, Luksemburg i Nizozemska. Ugovor stupa na snagu 23.17.1952. godine.
U osnovi ovaj ugovor teži uspostavljanju zajedničkog tržišta za ugalj i
čelik:
o
ukidanjem uvozno-izvoznih ograničenja,
o
regulisanjem režima konkurencije i državnih subvencija,
o
u cilju osiguranja redovnog snadbjevanja tržišta ugljenom i čelikom.
Ugovor konstituiše i institucionalnu strukturu: Visoku vlast, Savjet
ministara, Parlamentarnu skupštinu i Sud
.
Visoku vlast čini devet članova
, stručnjaci koje imenuju vlade država
članica.
Parlamentarna skupština je sačinjena od predstavnika nacionalnih
parlamenata
.
Savjet čine predstavnici nacionalnih vlada – nadležni ministri. Sud
čini devet sudija, a osnovni zadatak mu je tumačenje i primjena Ugovora
.
Visoka
vlast može da donosi pravnoobavezujuće odluke vćinom glasova
.
Europska zajednica za ugaljen i čelik je koncipirana kao
vremenski
ograničen projekat – ugovor potpisan na 50 godina i istekao 2002
.
1952.
Francuska, Zapadna Njemačka, Italija, te zemlje Beneluksa prave
naredni korak i pokušavaju uspostaviti zajednicu u oblasti odbrane, te zaključuju
poseban
Ugovor o osnivanju Europske odbrambene zajednice
(OEZ), ali on
ostaje nerealizovan zato što je
francuski parlament odbio da ga ratifikuje.
Kao razlog neuspjeha u ovom slučaju se najčešće navode
tri uzroka
:
o
nespremnost Francuske da se suoči sa makar i djelomičnim
naoružavanjem Njemačke,
o
odsustvo Velike Britanije, u to vrijeme vojno najsnažnije europske
2 |
P a g e
Skripta EU
Novembar-decembar 2008
Januar 1966.
LUKSEMBURŠKI SPORAZUM
Francuska u junu 1965. godine napušta rad Savjeta (kriza mehanizma
odlučivanja), i takvo stanje traje sve do skupa u Luksemburgu u januaru 1966.
godine.
Luksemburški sporazum/kompromis jeste „saglasnost o odsustvu
saglasnosti“,
a suština mu je uvođenje
de facto veta
pri odlučivanju u savjetu.
Francuska insistira na pravu veta u slučajevima kada se pred većinsku
odluku ispriječe „veoma važni interesi“ njedne ili više država članica, odnosno na
nastavku pregovora sve dok se ne postigne opća saglasnost.
1.07.1967.
Ugovor o Institucionalnom objedinjavanju tijela triju zajednica
u
zajedničku Komisiju i zajednički Savjet.
Ova institucionalna struktura:
Komisija, Savjet, Parlament i Sud
, će u
osnovi ostati temelj na kome počiva komunitarno zdanje.
Kada je riječ o instituacionalnoj strukturi Zajednice, a potom i Unije, na
sceni je tzv.
Organizaciono jedinstvo i funkcionalna različitost.
Juli 1968.
Uspostavljena je carinska unija zemalja EEZ-a.
1969.
Završni kominike na Samitu šefova država i vlada održanog u Hagu 1969.
godine, i tzv. Davinjon – izvještaj ministara vanjskih poslova 1970. godine , koji
kao prvi korak na putu političkog povezivanja predlaže saradnju u oblasti spoljne
politike.
Paralelno sa ovim, početkom 1970-tih, ključni poticaj dobija i saradnja u
monetarnoj oblasti. U tzv. Werner izvještaju iz 1970. godine predložen je
desetogodišnji rok za uspostavljanje ekonomske i monetarne unije.
1970.
1975.
Ugovor o pitanjima budžeta - Odluka o vlastitim prihodima, tj.
konstituisanju zasebnih komunitarnih izvora finansiranja.
Osnovni izvori komunitarnog budžeta su dažbine u oblasti poljoprivrede,
carine, dio PDV-a ostvaren u državama članicama, te od 1988. godine doprinost
4 |
P a g e
Skripta EU
Novembar-decembar 2008
u skladu sa BNP država članica.
1973.
Podnijet prijedlog za neposredni izbor za Europski parlament.
Do tada podrazumjevao je Parlamentarnu skupštinu kao posredno
predstavništvo građana Zajednice, ali tek nakon nekoliko godina Savjet donosi
Odluku o neposrednim izborima za Europski parlament.
Prvi izbori u skladu sa ovom odlukom su održani 1979. godine.
Sredina
1980-tih.
BIJELA KNJIGA – program „92“ – pred Maastricht
Bjela knjiga je
dokument Komisije
kojim su nagovještene
radikalne
mjere u cilju uspostavljanja i djelovanja jedinstevenog tržišta
. Godina
1992 je
nagovještena kao granica za obavljanje svih poslova
.
Također, ovo je period oživljavanja integracionog procesa označen
prijemom novih šest država članica
(Velika Britanija, Irska, Danska, Grčka,
portugal i Španija
)
, te
obnavljanjem inicijativa za povezivanje u prostoru
političke suradnje
(poziv na stvaranje Europske unije – Pariški samit 1972.).
Pojavljuje se prva inicijativa za oživljavanje komunitarnog projekta, tzv.
Genšer-Kolumbo plan iz 1981
. godine. Međutim, opet izostaje podrška svih
vodećih država (Francuska – u to vrijeme vlada socijalista), a nastojanja na
političkom planu ne idu dalje od
„Svečane izjave o EU“ šefova država i vlada iz
1983.
godine.
Saradnja u okviru EZ raste i na nivou nevladine ekonomske i
intelektualne elite
. Dok industijski lobi zagovara jačanje ekonomske suradnje,
Europski parlament usvaja nacrt Ugovora o Europskoj uniji početkom 1984.
godine
.
Uspostavljaju se dva specijalna komiteta:
o
tzv.
Dodž komitet
– zadatak da ispita mogućnosti eventualne
institucionalne reforme,
o
tzv.
Andonino komitet
– da ispita mogućnosti eventualne
institucionalne reforme povodom konstituisanja „Europe naroda“.
Konstituisanje nove Komisije obavljeno je 1984. godine i na njeno čelo
5 |
P a g e
Skripta EU
Novembar-decembar 2008
Ciljevi Unije su:
o
da podstiče privredni razvoj,
o
provođenje zajedničke vanjske i bezbjedonosne politike,
o
uvođenje prava građanstva EU,
o
da jača suradnju u oblasti pravosuđa i unutarnjih poslova,
o
čuva cjelovitost acquis communautaire.
Ovim ugovorom iz pretežno gospodarske integracije prerasta u političku
uniju.
Tri stuba EU:
1. Komunitarni segment
Dinamika ostvarivanja ekonomsko-monetarne unije generalno prati
trostepeni pristup nagovješten u tzv.
Delor izvještaju
, a to znači:
o
prva faza – 1.01.1990,
o
druga faza – 1.01.1994,
o
treća faza – 1.01.1999. godine kada se
uspostavlja monetarna
unija
.
Maastrichtski ugovor
ne uvodi Europsku centralnu banku već u drugoj
fazi, već na njeno mjesto
postavlja Europski monetarni institut
(EMI).
2. Unijski segment
Ciljevi zajedničke politike
u oblasti vanjske politike i bezbjednosti su:
o
očuvanje nezavisnosti i integriteta Unije,
o
jačanje bezbjednosti Unije i država članica,
o
očuvanje mira i međunarodne sigurnosti,
o
unapređenje međunarodne suradnje,
o
razvoj i očuvanje demokratije i vladavine prava.
3. Pravosuđe i unitarnji poslovi
U okviru Maastricht ugovora, statuira sljedeće
oblasti suradnje država
članica:
azil, režim i kontrola prelaska vanjskih granica država članica,
imigracija i boravak državljana trećih država, borba protiv narkomanije,
međunarodni kriminal, pravosudna suradnja u civilnim i krivičnim predmetima,
carinska suradnja, Europol
.
Ugovor nije mogao stupiti na snagu bez ratifikacije u svim državama
članicama. Za stupanje na snagu Maastrichtskog ugovora bila je neophodna
ratifikacija u skladu sa nacionalnim ustavnim procedurama. U slučaju većine
država članica to je podrazumjevalo intervenciju parlamenta, izuzev u Irskoj i
7 |
P a g e
