1

PITANJA I ODGOVORI ZA ISPIT IZ PREDMETA OSNOVI SISTEMA 

ZAŠTITE

1. Pojam i definicija sistema

U prvoj grupi

: „Sistem je matematička apstrakcija koja služi kao model neke dinamičke pojave“.

U drugoj grupi

: „Sistem je skup međusobno povezanih komponenti različite prirode, uređenih po 

odnosima, koje poseduju potpuno određena svojstva. Taj skup se karakteriše jedinstvom, koje se 

izražava u integralnim svojstvima i funkciji skupa“. 

U trećoj grupi

: „Sistem je skup pojmova ili predmeta, koji ima ulaze i saglasno njima produkuje 

izlaze, ostvarujući pritom cilj maksimizacije određenih funkcija ulaza i izlaza. 

Opšta definicija

: „Sistem je skup izdvojenih, međusobno i na određen način povezanih elemenata 

koji sa svojim okruženjem čine celinu“. 

S = {E, V, F}

S – Sistem

E – Skup elemenata sistema

V – skup veza

F – funkcija sistema

2. Struktura sistema

Povezanost elemenata definiše strukturu sistema. Ta povezanost može da bude vrlo različita tako se 

nad nekim datim, elementima može definisati više struktura. Na primer, voda može da se posmatra 

kao osnovni element u sistemu za gašenje požara, ali isto tako kao osnovni element različitih 

tehnoloških procesa (proizvodnja piva, masti i ulja i slično). 

2

Skup elemenata i veza među elementima čini strukturu sistema. 

Njene osnovne karakteristike su  

uređenost

  i  

organizovanost

.  

Uređenost

  je odraz odnosa među 

elementima   i   vezama   sistema   uspostavljenih   pri   njegovom   formiranju   i   funkcionisanju. 

Organizovanost

, pored uređenosti, podrazumeva i specifične odnose i uloge elemenata sa gledišta 

njihovih doprinosa ciljevima i funkcionisanju celine. 

Struktura   sistema   se   može   posmatrati   sa   više   aspekta:  

sa   aspekta   promene

,  

određenosti

obuhvatnosti

 i 

pojavnog oblika

Sa aspekta promene

 postoje 

statičke

 i 

dinamičke

 strukture. Struktura je 

statička

 ako se elementi i 

među njima ustanovljenje veze ne menjaju tokom vremena. U suprotnom, struktura je 

dinamička

S   obzirom   na   određenost

,   strukture   mogu   biti  

determinističke

  i  

nedeterminističke

Determinističke

  strukture određuju izvesnost i jednoznačnost veza između elementima sistema. 

Neizvesnost, slučajnost, neodređenost i višeznačnost veza određuje 

nedeterminost

 struktura. 

Sa gledištu obuhvatnosti

 postoje: 

parcijalne

integralne

 i 

sistemske

 strukture. 

Parcijalne

 strukture 

odražavaju   samo   jedan   aspekt   posmatranja   sistema   ili   više   aspekta   posmatranja   dela   sistema. 

Integralna

  struktura odražava nekoliko aspekta posmatranja na nivou celine.  

Sistemaska

  je ona 

struktura koja odražava sve relevantne elemente i veze za sve bitne aspekte posmatranja. 

Prema

 

pojavnom

 

obliku

  strukture   se   dele   na:  

redne

,  

paralelne

,  

ciklične

,  

hijerarhijske

  i 

kompleksne

. Kod 

redne

 strukture elementi su povezani u niz. Kod 

paralelne

 paralelno. Kod 

ciklične 

strukture   karakteriše   se   postojanje   povratne   veze   ili   povezanosti   elemenata   u   zatvoreni   niz. 

Hijerarhijska

  struktura   je   struktura   sa   stanjem   podčinjenosti,   neravnopravnih   veza   među 

elementima. 

Struktura koja se ne može svesti ni na jedan od navedenih oblika je 

kompleksna

3. Klasifikacija sistema

Klasifikacija sistema se može izvršiti prema različitim kriterijumima,  

prema

 

prirodi

 

nastanka

odnosu

 

prema

 

okolini

prema

 

transformaciji

 

ulaza

 

u

 

izlaz

background image

4

4. Merenje i merne skale

Ideja o kvalitetu kao pokazatelju usaglašenosti sa ciljem može se realizovati samo ukoliko postoji 

mogućnost za merenje kvaliteta.

Pod merenjem se podrazumeva postupak poređenja elemenata (objekata, sistema) po određenim 

pokazateljima, odnosno osobinama. 

Nominalna

 (

klasifikaciona

) skala se primenjuje za utvrđivanje pripadnosti elemenata nekom skupu 

(klasi) i razlike među njima. Svaka klasa ima svoju oznaku. Elementi u okviru klasa nose oznaku 

klase,   odnosno   isti   broj.   Na   primer:   klasifikacija   oruđa   za   rad   prema   stepenu   mehanizacije   i 

automatizacije, klasifikacija povreda radnika prema stepenu obrazovanja radnika. Nominalna skala je 

kvalitativna skala. 

Skala

 

poretka

  (

redosleda

)   se   koristi   za   utvrđivanje   uređenosti   elemenata   po   jednom   ili   više 

svojstava. Brojevi u njoj označavaju poredak elemenata, ali ne omogućavaju da se utvrdi za koliko je 

ili koliko puta jedan element značajniji od drugog. 

Intervalna

 

skala

 se primenjuje za utvrđivanje razlike među svojstvima elemenata. Ona dozvoljava 

klasifikaciju i poređenje kao i kvantitativno ocenjivanje razlike između klasa. Zbog toga se uvodi 

proizvoljni početak intervala (nulta tačka) i jedinica mere. Na primer izražavanje mase u 

kg

 ili dužine 

m

.

Skala

 

odnosa

 je poseban oblik 

intervalne

 

skale

. Ipak, ova skala je znatno savršenija od intervalne jer 

omogućava da se utvrdi koliko je puta izmerena vrednost svojstva jednog elementa veća od izmerene 

vrednosti istog svojstva drugog elementa. 

Apsolutna

 

skala

  je najsavršenija skala. Skup dozvoljenih transformacija sadrži samo identičnu 

transformaciju.

Apsolutna

 

skala

 se najčešće razmatra u okviru skale odnosa. Ima apsolutnu nultu tačku. Za razliku od 

skale odnosa, apsolutna skala se sastoji iz skupa F dozvoljenih transformacija jednog elementa i 

predstavlja istovetnu transformaciju. 

Izbor

 

skale

 zavisi od karaktera odnosa među elementima empirijskog sistema, kvaliteta informacija i 

cilja istraživanja. Kvantitativne skale zahtevaju znatno kvalitetnije informacije od kvalitativnih skala. 

5

Za prikupljanje ovakvih informacija potrebno je dosta vremena, pa je svrsishodno najpre uskladiti tip 

skale sa ciljem istraživanja. 

5. Algoritam upravljanja

Svi sistemi funkcionišu u uslovima stalnih spoljašnjih i unutrašnjih smetnji. Ove smetnje utiču na 

promenu   ponašanja   sistema,   deluju   dezorganizujuće   na   sistem   i   povećavaju   njegovu   entropiju, 

upravljanje ima antientropijski karakter koji nastoji da održi dinamičku ravnotežu sistema. Ova 

funkcija upravljanja se ostvaruje zahvaljujući postojanju informacija. 

Informacija je, dakle, osnov 

upravljanja

. U sistemu upravljanja postoje dva smera prostiranja signala;  

direktan

  i  

povratan

Stoga postoje i dve vrste informacija:  

informacije

 

direktne

 

veze

  i  

informacije

 

povratne

 

veze

Informacije

 

direktne

 

veze

 nose upravljačke poruke. Na osnovu njih se deluje na upravljani sistem ili 

okruženje   i   po   potrebi,   menja   karakter   njihovog   ponašanja.   Preko  

informacija

 

povratne

 

veze 

upravljački sistem prima poruke o stanju ili ponašanju upravljanog sistema i okruženja, na osnovu 

čega donosi odluku o potrebi formiranja upravljačkog dejstva.

Upravljanju   informacija   je   resurs-kod   pripremanja   odluka,   njihov   cilj-kod   donošenja   odluka   i 

sredstvo za realizovanje odluka. 

Algoritam

 

upravljanja

 je skup pravila o tome kako formirati i realizovati upravljačko dejstvo na 

osnovu informacija povratne veze, kriterijuma i ograničenja. 

Faze upravljanja kvaliteta su: 

-

Planiranje kvaliteta; 

-

Organizovanje za kvalitet; 

-

Realizovanje kvaliteta; 

-

Kontrola kvaliteta. 

U   okviru  

planiranja

 

kvaliteta

  planiraju   se:   željeni   nivo   kvaliteta   (optimalni   kvalitet),   resursi 

neophodni za njegovo postizanje i održavanje, kao i konkretne aktivnosti za obezbeđenje zahtevanog 

kvaliteta. 

Kontrolom

 

kvaliteta

 proverava se ispunjenost planiranih vrednosti pokazatelja kvaliteta, definišu, 

generišu i sprovode potrebne korektivne aktivnosti, vrednuju njihovi rezultati i utiče na poboljšanje 

kvaliteta. 

background image

7

Populacija različitih vrsta biljaka, životinja, gljiva i mikroorganizama koji žive na istom staništu 

povezane su međusobno u složenu celinu koja se naziva životna zajednica ili 

biocenoza

Biocenozu

 čine: 

fitocenoza

  ( biljna zajednica), 

zoocenoza

 (životinjska zajednica) i 

mikrobiocenoza 

(zajednica mirkoorganizama). 

Biotop

 je prostorno ograničeni deo biosfere okarakterisan kombinacijom ekoloških faktora, koji su 

ravnomerni u pogledu njihove veličine i ritma njihovih vremenskih kolebanja. Jedinstvo biotopa i 

biocenoze čini najviši realni biotički sistem na zemlji-

ekosistem

Prirodni

 

ekosistemi

 su nastali i razvijali se prirodnim putem, stvarajući tako svoje glavno obeležije u 

pogledu   biotičkih   i   abiotičkih   osobina.   To   su   ekosistemi   u   kojima   se   uticaj   čoveka   nije   bitno 

razlikovao od uticaja drugih živih bića. 

Elementi ekosistema se mogu podeliti na: 

-

Abiotičke

, to su faktori sredine koji deluju na živa bića (toplota, vlaga, svetlost, vazduh, 

karakteristike zemljišta i reljefa); 

-

Biotičke

, kompleksi međusobnih dejstva svih živih bića (biljke, životinje i ljudi); 

-

Antropogene

, celokupno delovanje čoveka na prirodu. 

Jedna od bitnih osobina elemenata ekosistem je njihova stalna promenjivost. 

7. Tehnološki sistem

Tehničko-tehnološki progres uslovljen razvojem novim tehnologijama, materijalan informacionih 

sistema dovodi do promena u sadržaju i karakteru rada. 

Definicija tehnologije i njeno mesto se različito posmatra u svetskoj literaturi i praksi. Razlozi tome su 

mnogobrojni od shvatanja pojedinih autora da se pojam tehnologije definiše slobodno prema svojim 

istraživačkim potrebama, pa do činjenice da postoje bitno različite vizije, pogledi na svet, pa samim 

tim i na tehnologiju i tehnološki progres. 

Pod tehnologijom podrazumeva se proučavanje takvih procesa, postupaka i operacija pomoću kojih se 

iz polaznih sirovina dobijaju finalni produkti. Skup organizovanih integralinih radnih aktivnosti u 

procesu rada u kome se odgovarajućim postupcima i operacijama na zadatom objektu ostvaruje 

određeni cilj, predstavlja tehnološki sistem. 

Želiš da pročitaš svih 25 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti