OSNOVE SOCIJALNE PEDAGOGIJE

(Slobodan Uzelac, Dajana Bouillet)

RAZVOJ SOCIJALNE PEDAGOGIJE

 

 

Pojam socijalna pedagogija prvi se put pojavljuje sredinom 19. st. u Njemačkoj kao sinonim 
za kolektivnu pedagogiju, koja je bila suprotnost tzv. individualnoj pedagogiji. 

F. A. W. Diesterweg:

à

  socijalna   pedagogija  označava  obrazovnu   akciju   kojoj   je   svrha   pomoć  siromašnima   u 

društvu, on prvi put socijalnu pedagogiju u ovom obliku spominje 1850. g u djelu 

Rukovođ 

za obrazovanje njemačkih učitelja 

(rukovođ=priručnik)

 

à

  propagirao   reformu   školstva:   umanjivanje   utjecaja   Crkve   i   politike   na   školstvo,   uz 

istodobno jačanje socijalnih promjena

POČECI RAZVOJA SOCIJALNE PEDAGOGIJE

 

 

Pioniri socijalne pedagogije: Vives, Komensky, Pestalozzi, Frobel 

à

 pozornost su pridavali 

siromaštvu   i   drugim   oblicima   socijalne   ugroženosti,   zato   što   se   tada   socijalnopedagoška 
perspektiva bavila nastojanjem da se odgojem riješe socijalni problemi

- sustavniji razvoj soc. pedagogije tek na prijelazu iz 19. u 20. st. 

à

 motiviran specifičnim 

društveno-ekonomskim uvjetima: INDUSTRIJSKOM REVOLUCIJOM

-  

Industrijska   revolucija

:   uzrokovala   velike   probleme   kao   što   su   nezaposlenost   i 

osiromašivanje širih slojeva stanovništva, sve intenzivniji razvoj kapitalizma zbog čega dolazi 
do suprotnosti interesa kapitalista i radnika 

à

 dolazi do revolucionarnog pokreta radnika koji 

je trajao od 1848. do 1871. 

-   razvoj   maloljetničkog   kaznenog   prava:  

toskanski   kazneni   zakonik  

iz   1786.

 

koji   uvodi 

discerimento

 (rasuđivanje, razboritost) kao temelj za kažnjavanje maloljetnika  u dobi od 12 

do 14 godina 

à

 francuski kazneni zakon preuzeo isto rješenje

-   DISCERIMENTO  

à

  posebna   maloljetnička   ubrojivost   koja   je   bila   uvjet   za   njihovo 

kažnjavanje; maloljetnik kod kojeg se discerimento nije utvrdio, nije se mogao kazniti nego je 
predan roditeljima ili upućen u popravni dom

-   francusko   uređenje   maloljetničke   odgovornosti   poslužilo   kao   uzor   mnogim   europskim 
zemljama u 19. st.  

à

  potpuno se ograničava kažnjavanje maloljetnika i uvode se posebne 

sankcije 

à

 odgojne mjere

- nakon 1. svjetskog rata mnoge zemlje ustanovljuju posebna vijeća i sudove za maloljetnike 

à

 danas također mnoge zemlje imaju posebne 

zakone o sudovima za maloljetnike

U 19. st država postaje više zainteresirana za odgojni karakter socijalne skrbi čemu prethodi 
nekoliko faza:

SREDNJI   VIJEK:   društvo   se   nemilosrdno   odnosi   rema   djeci   kojoj   treba 
izvanobiteljska skrb, kršćanstvo podupire stav da su poniznost i slabost čovjeka koje 

1

dolaze   iz   siromaštva   vrline   koje   uzdižu,   pa   tako   nastaju   prve   javne   institucije   za 
smještaj i zbrinjavanje siromašnih od strane Crkve

NOVI VIJEK: djeca i mladi bez sredstava za život šalju se na prisilni rad, jer se 
smatralo da su siromasi u takvoj potrebi zbog nedostatka volje za rad. Obrat u odnosu 
prema   siromašnima   događa   se   1350.   g   u   Engleskoj   kada   se   prema   njima   počinje 
provoditi represija: vjerovalo se da je prisilni rad sredstvo odgoja zapuštene djece, pa 
su sve radno sposobne skitnice prisiljavali na rad. Skitnja postaje delikt koji se progoni 
i kažnjava bičevanjem, usijanim željezom, odsijecanjem uha,…U drugoj polovici 19. 
st. zbog porasti zapuštenosti djece država se interesira za socijalnu skrb 

à

 postupno se 

pojavljuje protivljenje iskorištavanju dječje radne snage i donose se zakoni o ukidanju 
dječjeg rada. 

- zbog industrijalizacije koja se sve više razvijala došlo je do promjena u funkcioniranju 
obiteljskih struktura 

à

 roditelji su radili i velik broj djece nije mogao dobiti potrebnu skrb 

à

 gubitak odgojnih potencijala obitelji 

à

 velik broj novih socijalnih problema

- obrazovanje se smatralo važnim mehanizmom za rješavanje tih problema 

à

 obrazovanje 

zajednice i obitelji 

à

 socijalna se pedagogija razvila kao sustav organiziranig aktivnosti 

društva , usmjerenih ublažavanju socijalnih problema

NATORPOV KONCEPT SOCIJALNE PEDAGOGIJE

 

 

- Paul Natorp : na prijelazu iz 19. u 20. st. nastojao se suprotstaviti rascjepu njemačkog 
društva, razvijajući koncept socijalne pedagogije 

-

socijalna   pedagogija   =   pedagogija   koja   dotadašnju   individualističku   pedagogiju 
mijenja idealom zajednice, odnosno zajedništva  

-

slijedi   Tonniesovo   shvaćanje   pojma   zajednice:   zajednica   je   pravi   i   trajni   oblik 
zajedničkog života, a društvo je prolazno i prividno 

-

u društvo se pojedinci okupljaju da bi ostvarili neke svoje slučajne zajedničke ciljeve, 
dok zajednica ne postoji sama po sebi, nego u osjećaju pojedinca da je postao dijelom 
cjeline

-

tim   se   konceptom   socijalna   pedagogija   izjednačava   s   pedagogijom,   a   pridjev 
„socijalna“ označuje pripadnost zajednici

-

Natorpove osnovne misli:

Čovjek je neprekidno pod mnogostranim utjecajima drugih, istodobno neprekidno djelujući na 
druge. Život pojedinca u svakom je pogledu obilježen zajednicom, on govori i misli govorom 
svoje zajednice i od nje preuzima zaokruženu sliku svijeta. Njegovim djelovanjem upravljaju 
norme i vrijednosti zajednice. One su smjernice i vodilje njegovog ponašanja. Prema tome, 
cijeli život čovjeka odvija se pod utjecajem njegove okoline, svijeta koji ga okružuje.
Odgoj je uvjetovan životom u zajednici i obrnuto – oblikovanje života u zajednici oblikovano 
je odgojem : pojedinac postoji samo u zajednici, zajednica ne postoji izvan pojedinca, a 
zajednicu omogućuje odgoj i obrazovanje pojedinca. 

-

teme socijalne pedagogije: socijalni uvjeti obrazovanja i obrazovni uvjeti socijalnog 
života

-

društveni problemi smatraju se odgojnim problemima

2

background image

RAZVOJ SOCIJALNE PEDAGOGIJE NAKON DRUGOG SVJETSKOG RATA

 

 

-

Nohlov   i   Natorpov   koncept   nalaze   svoje   protagoniste   koji   ih   dalje   razvijaju   i 
modeliraju, pa nastaju dva smjera socijalne pedagogije koji se razlikuju po definiranju 
pojmova, ciljevima i zadaćama:
1.

Socijalna   pedagogija   kao   zasebno   odgojno   područje,   koje   je   nastalo   kao 

odgovor na određene probleme modrenog društva
2.

Socijalna pedagogija kao odgoj za moralno ponašanje i kao opća zadaća svake 

pedagogije

Socijalna pedagogija kao zasebno odgojno područje:

-

glavna   osoba:   Klaus   Mollenhauer  

à

  razvija   soc.   ped.   kao   autonomnu   disciplinu, 

naglašavajući potrebu socijalnog kriticizma i emancipacije

-

tako se soc. ped. približila kritičkoj sociologiji

-

kao   temeljni   problem   ističe   odgojnu   zapuštenost   koja   iziskuje   društvenu   pomoć,   a 
posljedica je oštećenja obitelji i odgoja, te općeg društvenog stanja 

à

industrijalizacija

-

socijalnu   pedagogiju   definira   kao   teorijsku   i   praktičnu   povezanost   sveukupnih 
institucionalnih sredstava u prevladavanju nedostatka školskog i obiteljskog odgoja

-

svrha socijalne pedagogije: korekcija socijalnih nedostataka u razvoju koje nije bilo 
moguće prevladati društvenim sredstvima

-

shvaćena kao treće odgojno područje 

à

 pedagoško djelovanje izvan obitelji i škole 

à 

potreba otvaranja novih institucija orjentiranih na razlike između potreba pojedinaca i 
društva

-

tražio prerastanje soc. ped. iz puke pomoći u odgojno djelovanje prema svoj djeci, jer je 
smatrao da nepovoljno stanje odgoja ugrožava svu djecu i mlade

-

glavni ciljevi takve socijalne pedagogije:
1. osigurati djetetu razvoj i odgojni prostor koji odgovara njegovom stupnju zrelosti, a 

koji neće ugrožavati svijet odraslih

2. mladog čovjeka iz zaštićenog odgojnog prostora planski i svrsishodno uvoditi u 

svijet odraslih, radi njegovog osnaživanja i opstanka u društvu

3. odgoj mladog čovjeka za samostalan kritički stav prema modernom društvu, te za 

izgradnju vlastitog stila života

-  pojam socijalne pedagogije izjednačen s pojmom teorija pomoći mladima

4

Socijalna pedagogija kao odgoj za moralno socijalno ponašanje 

-

njeni   sljedbenici   ponovno   oživjeli   Natorpov   model,   izjednačavajući   socijalnu 
pedagogiju sa socijalnim odgojem

-

socijalni   odgoj   =   odgojno   i   samoodgojno   djelovanje   koje   služi   razvitku   ličnosti 
pojedinca   u   socijalnoj   strukturi   njegova   svijeta   i   okoline,   koje   ga   osposobljava   za 
odgovorno međuljudsko ponašanje i koje omogućuje humanu regeneraciju i nastavak 
same kulture time što s pozicije odgoja zauzima stav prema društvu

-

zastupnici   toga   shvaćanja   pojmom   soc.   ped.   žele   obuhvatiti   raznolika   nastojanja 
praktičnog   socijalnog   odgoja   i   sjediniti   ih   u   sustavu   jedne   znanosti,   sa   središtem 
zanimanja u međudjelovanju odgoja i zajednice

-

rješenja   za   posljedice   industrijalizacije   nastoje   naći   u   vraćanju   tradicionalizmu, 
socijalnoj odgovornosti i solidarnosti

-

globalni cilj socijalnog odgoja: izgradnja odnosa između pojedinca i društva u novim 
društvenim uvjetima, kako bi on bio optimalno koristan i za pojedinca i za društvo (za 
to je potrebna pedagoška briga i pedagoška odgovornost)

-

K. Hasse navodi dva glavna kruga zadaća socijalnog odgoja:
1. odgoj   za   moralni   stav   čovjeka   prema   čovjeku,   koji   se   označuje   pojmom   općih 

socijalnih vrlina

2. odgoj pojedinca za aktivno uključenje u one zajednice koje su određene prirodom 

čovjeka i bez kojih nije moguće njegovo postojanje

-

oni zagovaraju općenitost soc. ped. , ne želeći je svesti na neko ograničeno područje u 
sustavu odgoja 

à

 pridonosi stapanju te koncepcije s općom pedagogijom

-

između   1929.   i   1932.   u   ustanovama   za   prisilni   odgoj   izbijale   su   brojne   pobune, 
Giesecke navodi neke probleme zavodskog odgoja:
1.

Dijagnoza   zapuštenost   bila   je   krajnje   nedovoljna  

à

  psihijatrija   je   na   temelju 

izvanjskih   čimbenika   donosila   samo   određene   pretpostavke,   te   se   nije   mogla 
donijeti odluka što je u tome uvjetovano naslijeđem, a što socijalnom sredinom i u 
kojoj mjeri se može korigirati

2.

Štićenici   u   ustanovama   uče   ono   što   im   je   ondje   potrebno   za   socijalno 
preživljavanje, ali ne uče ništa od onoga što bi im moglo zatrebati vani. Kako im 
je u ustanovi sve određeno, često postaju nesamostalniji nego prije. Domovi su se 
otvarali u izvangradskim područjima, daleko od suvremene civilizacije, pa su bili 
otežani kontakti s okolinom izvan doma.

3.

U domovima se nije uspjela oblikovati kvalitetna pedagoška sredina: rad koji su 
štićenici   morali   obavljati   smatrao   se   pukim   discipliniranjem,   a   ne   bitnim 
sadržajem zajedničkog života.

4.

Prisutnost   međusobnog   nasilja   i   mučenja   štićenika   koja   su   se   zbivala   ispod 
površine naoko miroljubivog suživota.

5.

Odgojitelji nisu bili pedagoški osposobljeni stoga su bili skloni pokazivati svoju 
snagu.

5

background image

SUVREMENA SOCIJALNA PEDAGOGIJA

 

 

-

moguće   je   razlikovati   socijalnu   pedagogiju   kao   dio   edukacijsko-rehabilitacijskih 
znanosti, socijalnih znanosti i pedagoških znanosti

-

razvoj   socijalne   pedagogije   u   sklopu   edukacijsko-rehabilitacijskih   znanosti 
prepoznatljiv je u Hrvatskoj i Mađarskoj, a najbogatiju praksu usavršavanja socijalnih 
pedagoga ima Njemačka

-

s   obzirom   da   je   u   svakoj   zemlji   ona   drugačije   pozicionirana   u   sustavu   znanosti, 
postoje različite definicije socijalne pedagogije!

-

Cameron (2004) : specifičan predmet socijalne pedagogije je odnos individuuma i 
društva ili način postizanja društvenih ciljeva posredstvom pripreme djece i mladih za 
društveni život

-     u   dokumentu   Europskog   ureda   međunarodnog   udruženja   socijalnih   pedagoga   pod 

nazivom   Zajednički   program   socijalnih   pedagoga   u   Europi   (2005):   socijalna   je 
pedagogija   teorija   o   načinima   na   koje   psihološki,   socijalni   i   materijalni   uvjeti   te 
različite vrijednosne orijentacije potiču ili umanjuju mogućnosti općeg rasta i razvoja, 
kvalitete života i dobrobiti osoba ili društvenih grupa.

-

u RH ona je shvaćena kao učenje o odgoju za moralno socijalno  ponašanje mladih s 
poremećajima u socijalnom ponašanju

-

suvremenu   je   socijalnu   pedagogiju   moguće   odrediti   kao   znanost,   teoriju   i   praksu 
preveniranja   i   ublažavanja   teškoća   socijalne   integracije   osoba   s   poremećajima   u 
ponašanju, poglavito pružanjem posebne pomoći u odgoju kako pojedincima, tako i 
specifičnim društvenim grupama

PREDMET SOCIJALNE PEDAGOGIJE

 

 

-

neslaganje među stručnjacima isto kao i kod definiranja discipline

-

u RH je to sinonim za odgoj osoba s poremećajima u ponašanju

-

Međunarodno udruženje socijalnih pedagoga  

à

  temeljna zadaća soc. pedagogije je 

proces socijalne integracije radi podrške i pomoći socijalno isključenim osobama ili 
rizičnim skupinama, kako bi razvile svoje potencijale

-

H. Tuggener prepoznaje integrirajuću i razvijajuću funkciju soc. ped.:

1.

integrirajuća   funkcija   =   razvijanje   osobnih   potencijala   osoba   radi   ukidanja 
njihove socijalne segregacije 

2.

razvijajuća   funkcija   =   rad   na   prevenciji   socijalnih   deprivacija   pomoću 
osnaživanja, pomoći i oblikovanja pojedinca i društvenih grupa

-     poznata je i podjela na defenzivnu i ofenzivnu socijalnu pedagogiju:
-

defenzivna soc. ped. = uklapanje pojedinih simptoma socijalne depriviranosti ,uloga 
„socijalnog vatrogasca“ 

-

ofenzivna soc. ped. = koncepti ljudskih prava kao njen temelj (ljudska prava su ona 
koja su čovjeku prirodno dana i ona koja su ljudi međusobno ustvrdili kako bi mogli 
živjeti kao ljudska bića)

-

u   Europi   ipak   prevladava   rasterećujuća   uloga   socijalne   pedagogije   =   ublažavanje 
posljedica društvene privilegiranosti

7

Želiš da pročitaš svih 28 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti