OSNOVE TERMODINAMIKE 

 

„Termodinamika“- nauka koja se bavi izučavanjem pojava vezanih za transformaciju energije (posebno 
topl.energije u druge vidove energije) 

thermos

 (topao) i 

dynamis 

(snaga, sila kao uzrok kretanja) 

 

Prvi put spominjana 1849.godine  lord Kelvin 
Nauka koja se pojavljuje u svim sferama života i može se posmatrati  na nivou: 
-svemira 

-

 

Planete Zemlje 

-

 

Živog svijeta 

-

 

Tehnike... 

 

Zadatak  termodinamike

  je  utvrđivanje  fizikalnih  zakonitosti  kojim  se  objašnjavaju  i  opisuju  procesi 

transformacije energije i ispitivanje međudjelovanja termodinamičkog sistema i okoline.  
 
Termodinamika izučava  stanje materije  i  promjene unutar nje. 
 

Podjela termodinamike 

 

 

prema istorijskom pristupu: 

 

-opšta (fizička

),  

-hemijska

,  

-tehnička

 i  

-hemijsko-inženjerska.

  

 
u zavisnosti od pristupa proučavanju materije i promjena unutar  materije (  

makroskopski

  ili  

mikroskopski):

  

 

- klasična   (fenomenološka, ravnotežna) 

termodinamika i 

statistička

  termodinamika. 

 

Klasična termodinamika

 proučava termodinamički sistem i promjene stanja sistema  sa makroskopskog 

stanovišta, bez dubljeg ulaženja u građu materije. 
 

Statistička termodinamika

 

posmatra termodinamički sistem kao skup vrlo velikog broja elementarnih čestica i 

osobine sistema se proučavaju na osnovu osobina tih čestica.  
 

Termodinamika se temelji na eksperimentalno utvrđenim zakonima, i to: 

 

Prvom postulatu ravnoteže

 koji kaže da svaki sistem  prirodnih tijela teži   ravnotežnom stanju, a kada 

postigne to stanje ne može ga više sam od sebe mijenjati; 

 

Drugom postulatu ravnoteže

 koji se još u literaturi naziva i 

nultim  zakonom

 

termodinamike

 koji 

uspostavlja vezu između sistema koji se nalaze u termičkoj ravnoteži; 

 

Prvom zakonu termodinamike 

ili zakonu o očuvanju energije; 

 

Drugom zakonu termodinamik

e koji definiše smjer odvijanja procesa u prirodi i izražava karakter tih 

procesa;  

 

Trećem zakonu termodinamike

 koji omogućava određivanje entropije kao termodinamičke veličine. 

 

 

 

Osnovni termodinamički pojmovi

 

Materija

  je  sve ono  što nas  okružuje,  iako ta  definicja nije primjerena  za  TD razmatranja.  U  TD je  potrebno 

poznavati sve njene fizičke osobine u različitim vremenskim intervalima, jer su one promjenjive u vremenu. 

 
Radno  tijelo

  je  materija  koja  se  koristi  u  mašinama    za  dobijanje  rada,  sa 

osobinom da se u njemu može akumulisati određena kol.energije i da mu se ona 
može oduzeti. Npr. gas (motori, kotlovi,gasne turbine), vodena para (kotao, parna 
turbina), tečnost (prenos topline), čvrsto tijelo (provođenje topline)...  
Sa TD stanovišta najbolje radno tijelo je 

gas.

   

 

-

 

Idealni  gas

  je  zamišljena  materija,  čiji  su  molekulu  loptastog  oblika, 

zanemarljivog prečnika i konačne mase, a među molekulima vladaju zanemarljivo male međumolekularne 
sile.

 

-

 

Gas

 je po svojim osobinama bliži idealnom gasu ako je temperatura pri nekom određenom pritisku viša ili 

pritisak pri nekoj stalnoj temperaturi niži. 

 

 

Sistem

 

Termodinamički sistem je onaj dio svijeta koji je predmet  termodinamičkog proučavanja.  

 

Od ostalog prostora sistem je odvojen graničnom površinom, koja može biti stvarna ili zamišljena 
(pokretna ili nepokretna) 

 

Okolina TD sistema je sav preostali prostor koji nije uključen u sistem. 

 

Otvoren, zatvoren i izolovan termodinamički sistem 

 

 

background image

 

 

Mjerenje  temperature  nije  moguće  izvršiti  neposredno,  pa  se  temperatura  mjeri  posredno  mjerenjem 
promjene  fizičkih  osobina  neke  druge  materije,  koja  se  dovodi  u  termičku  ravnotežu  sa  tijelom  čija  se 
temperatura mjeri.  
Temperaturno osjetljive osobine materije, koje se koriste u izradi instrumenata za mjerenje temperature su: 

-promjena zapremine; 
-pritisak gasa pri konstantnoj zapremini; 
-električni otpor u čvrstom tijelu (metalu); 
-elektromotorna sila u dva različita metala ili poluprovodnika; 
-intenzitet zračenja na visokim temperaturama i magnetni efekti na  
 ekstremno niskim temperaturama. 

 

Instrumenti za mjerenje temperature mogu se podijeliti na: 

 

 

instrumente koji rade na principu kontaktnog mjerenja temperature (živin termometar, različite vrste 
električnih termometara –termoparovi, otpornički termometri i bimetalni termometri. 

 

instrumente koji rade na principu beskontaktnog mjerenja temperature. 

Živin termometar je najstariji instrument za mjerenje temperature. Mjerenje temperature zasniva se na 
mjerenju visine stuba žive, koja se mijenja sa promjenom zapremine žive, u ovisnosti od temperature. 

 

 

 

 

 

Beskontaktno mjerenje temperature (na nedostupnim mjestima,na objektima koje je opasno dirati, objektima 
koja se kreću ...) 

 - termografija – održavanje različitih postrojenja i uređaja, nadzorna ispitivanja, medicinska dijagnostika ...  

 

 

Za  toplotno  stanje  materije  mjerodavna  je  apsolutna  temperatura.  Njena  vrijednost  u  SI  sistemu  dobija  se 
korištenjem Kelvinove temperaturne skale. Uz pojam apsolutne temperature koristi se i naziv termodinamička 
temperatura (T).  
Veza između apsolutne temperature (T) u stepenima Kelvina i temperature (t) u stepenima Celsiusa data je 
relacijom:

 

 

 

background image

 

 

Prikaz natpritiska i potpritiska  u odnosu na atmosferski pritisak 

 

 

Manometri 

 

 

Zapremina

 

Prostor ispunjen masom m, odnosno prostor koji zauzima neki sistem. Zapremina materije zavisi od njene 
mase, pa se za veličinu stanja uzima specifična zapremina, koja odgovara zapremini jedinice mase. 

 

Gustina materije:

 

 

 

 

Želiš da pročitaš svih 70 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti