OSNOVI USTAVNOG UREĐENJA
POJAM USTAVA
Pod ustavom u širem smislu
se označava skup pravila (pisanih i nepisanih) kojima se reguliše
ovlaštenja, obaveze i funkcije različitih institucija vlasti, njihovi međusobni odnosi, odnos države
i pojedinca kao slobode i prava građana, te način i instrumenti njihovog ostvarenja.
Pod ustavom u užem smislu
se podrazumjeva najviši pravni, politički i konstitutitvni akt jedne
organizovane zajednice koja predstavlja osnovni i najviši zakon te zajednice (sa njim moraju biti
saglasni i ne mogu biti suprotni zakoni i drugi pravni akti).
Ustav je osnovni i najviši pravni akt koji donosi država. S njim se uređuju osnovni društveni
odnosi u društvu, te je zbog toga istovremeno i najvažniji politički akt. On ima najveću pravnu
snagu. Izraz je ukupnih osnova, interesa, opredjeljenja, duhovnih i moralnih stavova i shvatanja
većine građana jedne države.
Predmet, razvoj i svojstva ustavnog prava
Obilježja koja određuju formu ustava:
pisana forma
ustava kao pisanog akta; da pisani ustav
bude
jedinstveni pravni akt
;
najveća pravna snaga
i najviše mjesto u hijerarhiji pravnih akata;
posebni organ
koji je nadležan za donošenje ustava.
Predmet ustava
čini regulisanje političkih odnosa, oblici državnog uređenja, organizacija
državne strukture i instrumenti pomoću kojih se vlast ostvaruje te mehanizmi upravljačke
strukture.
Elementi razvoja mogu se naći i u srednjem vijeku (srednjovjekovne povelje, običaji) koji
nemaju jedan cjelovit pristup, ali se parcijalno izučavaju pojedina politička i pravna pitanja,
po9sebno crkveno pravo i rimsko privatno pravo.
U kasnijoj fazi feudalne epohe
raste interes
za izučavanje prirode državne vlasti i i ograničenja vladareve vlasti.
Nastanak modernog ustavnog prava
vezan je za prve pisane ustave nastale u drugoj polovini
XVIII vijeka . U reoriji se kao prvi pisani ustav spominje (1776.) države Virdžinije u SADu. Prvi
ustav u Evropskom podneblju nastali su u Francuskoj i Poljskoj 1791., a poslije Bečkog kongresa
i u ostalim evropskim zemljama.
Najbitnije svojstvo ustava
je da je ustav najviši pravni akt države, što će reći da se nalazi na
hijerarhijskom vrhu pravnih akata, ima najveću pravnu snagu i nadređen je svim ostalima.
Klasifikacija ustava
Ustavi se
mogu klasifikovati
na više načina zavisno od kriterijuma koji se koriste kao osnova
klasifikacije. Najčešći vid podjele ustava polazi od formalnih obilježja, zavisno od načina na koji
se može mjenjati, polazeći od njihove sadržine, uređenja koja uspostavlja, te organa koji ga
donose.
Najveći broju ustava danas se donosi u pisanoj formi
(opšteprihvaćeni, njihove
norme su u bilo kojoj formi napisane).
Nepisani ustavi
nemaju pisana pravila već se oslanjaju na
običaje i tradiciju.
1. Kodifikovani ustavi
su takvi ustavi u kojima su ključne ustavne odredbe sakupljanje na
jednom mjestu u okvirima jednog pisanog pravnog dokumenta. Danas u sviju najveći
broj zemalja ima kodifikova ustave.
Nakodifikovani ustavi
su ustavi koji
podrazumjevaju postojanje više pisanih pravnih akata u kojima su sadržana ustavna
pravila a koja su donesena odvojeno i u različito vrijeme.
2. Čvrsti i meki ustav
ova podjela se koristi kao osnovni kriterijum postupak ustavne
revizije. Kod čvrstog ustava postupak promjene je složeniji od zakonodavnog postupka,
dok je kod mekog ustava postupak promjene identičan zakonodavno.
3. Oktoisani ustav
– jeednostavni akt dinastičkog vladara (donosioca apsolutne vlasti,
najčešće monarha kojim su ograničavali svooju vlast pod pritiskom određenih društvenih
okolnosti.); Kod
ustavnog paktova
donošenje ustava pripada predstavničkom tijelu i
monarhu. Pdrestavničko tijelo donosi ustav a monarh ga samo potpisuje.;
Narodni ustavi
ulaze u okvir najveće grupe ustava. Ustav donosi predstavničko tijelo ili narod
(referendumom ili drugim načinom izvještavanja). –
Demokratski ustavi
DONOŠENJE USTAVA I PROMJENA USTAVA
Prijedlog da se pristupi promjeni Ustava mogu donijeti predsjednik, vlada i najmanje 30
poslanika NS. O prijedlogu odlučuje NS večinom glasova. Nacrt akta o promjeni stavlja se na
javnu raspravu, nakon čega komisija za ustavna pitanja NS utvrđuj prijedlog akta o promjeni
Ustava. Promjena je usvojena ako za nju glasa najmanje 2/3 obroja poslanika Narodne
Skupštine. Ako prijedlog ne bude usvojen ponovni prijedlog po istom pitanju ne može se
ponoviti do isteka 3 mjeseca od odbijanja.
Akt o promjeni Ustava proglašava NS. Ustav se može mjenjati ustavnim amandmanima. Ustav
RS primjenjuje se od dana kada ga proglasi NS. Odredbe ustava koje se odnose na republičke
organe primjenjuju se od dana njihovog obrazovanja.
Ustav
se može promjeniti na dva načina: faktička promjena
(ne mjenja sam tekst ustava, ali
se mjenja njegova smisao i značenje). Promjena se vrši putem ustavnog običaja, sudskim
tumačenjem i promjenama ustava putem zakona i drugim propisima.;
formalna promjena
podrazumjeva poseban postupak koji je u pravilu složeniji od zakonodavnog postupka a propisan
je samim ustavom.
