D. JOVAŠEVIĆ, Osnovne karakteristike novog maloletničkog krivičnog prava Republike Srbije 

Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 27, br. 2, 1055-1087 (2006) 

1055

OSNOVNE KARAKTERISTIKE NOVOG MALOLETNIČKOG 

KRIVIČNOG PRAVA REPUBLIKE SRBIJE

Dr. sc. Dragan Jovašević, izvanredni profesor 

UDK: 343.91-053.6(497.11)

Pravni fakultet Univerziteta u Nišu 

Ur.: 13. lipnja 2006.

Republika Srbija 

Pr.: 20. listopada 2006.

 

Stručni članak

Početkom  2006.  godine  u  Republici  Srbiji  je  stupilo  na  snagu  novo 

materijalno  i  izvršno  krivično  zakonodavstvo.  Tako  je  posle  skoro  tri 

decenije  podeljene  zakonodavne  nadležnosti  u  oblasti  krivičnog  prava 

između  federacije,  republike  i  pokrajine  iz  vremena  SFR  Jugoslavije, 

Republika  Srbija  dobila  jedinstveni  Krivični  zakonik  koji  je  obuhvatio 

sve materijalno pravne odredbe osim odredbi vezanih za krivičnopravni 

položaj  maloletnih  lica.  Naime,  sistem  krivičnih  sankcija  za  maloletne 

učinioce  krivičnih  dela,  postupak  izricanja  i  način,  postupak  i  uslovi 

izvršenja maloletničkih krivičnih sankcija su uređeni propisima posebnog 

zakona – Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj 

zaštiti  maloletnih  lica.  Na  taj  način  su  u  jednom  zakonskom  tekstu 

obuhvaćene sve materijalne, procesne i izvršne krivičnopravne odredbe 

o  maloletnim  licima  čime  je  zapravo  zaokružen  sistem  maloletničkog 

krivičnog prava o čijim karakteristikama upravo govori i ovaj rad.

Ključne reči

:  maloletnik,  krivično  delo,  učinilac,  zakon,  sankcije, 

vaspitne mere, sud.

 1. Pojam, sistem i izvori maloletničkog krivičnog prava

Maloletničko krivično pravo je deo, segment krivičnog prava jedne zemlje 

koje zbog obilja specifičnih rešenja u poslednje vreme u nizu evropskih zemalja

1

 

dobija  karakter  samostalne  pravne  (pozitivno  pravne)  ali  i  naučne  discipline. 

 

1

  U  Nemačkoj,  Francuskoj,  Hrvatskoj  i  sada  Republici  Srbiji  je  ova  grana  prava  formalno 

izdvojena iz krivičnog zakona (zakonika). Tako je u Nemačkoj u primeni Zakon o maloletničkom 

krivičnom  pravosuđu  od  11.  decembra  1974.  godine  (s  izmenama  od  30.  juna  1990. godine)

1990.  godine) 

– Jugendgerichsgesetz, u Francuskoj je u primeni Ordonnance No. 45-174 du 2. fev. 1945. godine 

dopunjen Zakonom broj 2002-1138 od 9. septembra 2002. godine, u Hrvatskoj je u primeni Zakon 

o sudovima za mladež iz 1998. godine.

D. JOVAŠEVIĆ, Osnovne karakteristike novog maloletničkog krivičnog prava Republike Srbije

1056

 

Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 27, br. 2, 1055-1087 (2006)

Radi  se  naime  o  posebnoj,  zaokruženoj  i  autonomnoj  celini  koja  sadrži  niz 

specifičnih rešenja u odnosu na punoletne učinioce krivičnih dela.

2

 Neretko se 

stoga u literaturi za ovu granu prava upotrebljava naziv para-krivično pravo ili 

kvazi-krivično pravo

3

 koje se odnosi na maloletna lica.

To  je  skup  zakonskih  propisa  kojima  se  određuje  krivičnopravni  status 

maloletnih lica (kao učinilaca krivičnih dela odnosno maloletnih lica kao žrtava 

krivičnih  dela).  Ono  propisuje  poseban  tretman  prema  maloletnim  učiniocima 

krivičnih  dela.

4

  Tako  ovaj  naziv  koji  se  često  u  pravnoj  teoriji  određuje  kao 

kriminalno-politički postulat obuhvata granu prava sa krivičnopravim odredbama 

koje  se  primenjuju  na  maloletne  učinioce  krivičnih  dela  i  koje  odslikavaju 

poseban,  specifičan  karakter  ove  grane  prava. To  je  pravo  koje  se  zasniva  na 

ličnosti  učinioca  delikta  (Taterstrafrecht),  a  ne  na  samom  deliktu  (Tatstraft-

recht). 

Ili drugim rečima to je sistem zakonskih pravnih propisa kojima se određuje 

sistem krivičnih sankcija za maloletne učinioce krivičnih dela, a pod određenim 

uslovima i za punoletne učinioce te postupak za izricanje i izvršenje ovih sankcija 

od strane nadležnih državnih organa. Stoga se može reći da maloletničko krivično 

pravo  prelazi  okvire  krivičnog  prava  jer  obuhvata  ne  samo  krivičnopravne 

odredbe  materijalno  pravne  sadržine  već  i  odredbe  procesnog  i  izvršnog 

krivičnog prava, u meri i u obimu, koji se odnosi na maloletne učinioce krivičnih 

dela.

Maloletničko  krivično  pravo  tako  predstavlja  skup  (sistem)  zakonskih 

propisa kojima je regulisan položaj (prava i obaveze) maloletnika u krivičnom 

pravu u celosti. Ove odredbe se prvo odnose na pojam i vrste maloletnika kao 

subjekata  krivičnog  prava

 

(aktivni  i  pasivni  subjekt),  na  vrste,  uslove  i  način 

propisivanja i izricanja krivičnih sankcija prema maloletnim učiniocima krivičnih 

dela,  postupak  za  izricanje  krivičnih  sankcija  za  maloletnike  (koji  predstavlja 

posebnu,  specifičnu  vrstu  krivičnog  postupka  –  specifičnog  po  organima  za 

pokretanje  i  vođenje  krivičnog  postupka  i  za  izricanje  i  izvršenje  krivičnih 

sankcija, arhitektonici i toku postupka i učešću posebnih vansudskih – posebno 

van krivičnosudskih organa u postupku izricanja i izvršenja krivičnih sankcija) i 

na kraju postupak izvršenja izrečenih krivičnih sankcija. Ono se nizom svojih 

odredbi sadržinski, a i po formi izdvaja od krivičnog prava koje se primenjuje 

prema  punoletnim  učiniocima  krivičnih  dela.  Pod  određenim  zakonom 

predviđenim  uslovima  izuzetno  se  primenjuje  i  prema  punoletnim  učiniocima 

krivičnih dela.

5

Iz pojmovnog određivanja maloletničkog krivičnog prava proizilazi da se u 

okviru njega razlikuje više delova koji svaki za sebe predstavlja samostalnu i 

autonomnu granu prava, ali koji sadržinski, po formi i cilju koji treba da ostvare 

 

2

  Z. Stojanović, Krivično pravo, Opšti deo, Pravna knjiga, �eograd, 2005. godine, str. 344.

Z. Stojanović, Krivično pravo, Opšti deo, Pravna knjiga, �eograd, 2005. godine, str. 344.

 

3

  Z. Stojanović, ibid, str. 344.

.

 

4

  G. Marjanović, Makedonsko krivično pravo, Opšt del, Skoplje, 1998. godine, str. 361.

.

 

5

  D. Jovašević, Leksikon krivičnog prava, Službeni list, �eograd, 2002. godine, str. 270.

Službeni list, �eograd, 2002. godine, str. 270.

background image

D. JOVAŠEVIĆ, Osnovne karakteristike novog maloletničkog krivičnog prava Republike Srbije

1058

 

Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 27, br. 2, 1055-1087 (2006)

U Republici Crnoj Gori maloletničko krivično pravo nije formalno izdvojeno 

iz  krivičnog  prava  u  poseban  zakonski  tekst  već  su  krivičnopravne  odredbe 

materijalnog karaktera sadržane u Krivičnom zakoniku Republike Crne Gore,

8

 a 

procesne odredbe u Zakoniku o krivičnom postupku, odnosno odredbe izvršnog 

karaktera, u Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija. No, i ove su odredbe u velikoj 

meri specifične prirode, karaktera, sadržine i cilja koje imaju primat u primeni 

prema maloletnim učiniocima krivičnih dela.

 2. Karakteristike maloletničkog krivičnog prava 

U  našem  krivičnom  pravu,  Zakonom  o  izmenama  i  dopunama  Krivičnog 

zakonika FNRJ iz 1959. godine,

9

 izdvojene su odredbe o kažnjavanju maloletnih 

učinilaca krivičnih dela u posebno poglavlje. Takođe u Zakoniku o krivičnom 

postupku

10

 su bile predviđene posebne odredbe o postupku prema maloletnicima 

(čl. 464-504. ZKP u Republici Srbiji u važnosti do donošenja posebnog zakona 

2005. godine odnosno čl. 466-506. ZKP u Republici Crnoj Gori) dok republički 

zakoni  o  izvršenju  krivičnih  sankcija  (u  Republici  Srbiji  samo  do  1.  januara 

2006.  godine)  predviđaju  postupak,  način  i  uslove  izvršenja  izrečenih 

maloletničkih krivičnih sankcija. Tako je stvoreno maloletničko krivično pravo 

sa sledećim karakteristikama:

11

 

a)   Krivičnopravne  odredbe  se  ne  odnose  na  lice  koje  u  vreme  izvršenja 

krivičnog dela nije navršilo 14 godina (član 2. ZOMUKD). Takva lica 

se nazivaju deca i ona nisu aktivni subjekt krivičnog prava. Prema njima 

je  u  potpunosti  isključena  primena  krivičnog  prava,  ali  zato  podležu 

primeni  odredbi  nekih  drugih  grana  prava  (porodičnog  prava,  prava 

socijalnog staranja, prekršajnog prava i sl.). 

b)   Štaviše strogo posmatrano, jezičkim i gramatičkim tumačenjem, pojam 

"maloletnog učinioca krivičnog dela" nije moguć jer krivičnog dela nema 

bez

 

postojanja krivice na strani njegovog učinioca (prema objektivnom 

shvatanju pojma krivičnog dela iz člana 14. KZ RS), a pojam krivice je 

nespojiv (inkopatibilan) s pojmom deteta pa čak i s pojmom maloletnika. 

Stoga i sam zakon upotrebljava prilično nemuštu formulaciju "maloletnik 

koji je izvršio protivpravno delo koje je u zakonu predviđeno kao krivično 

 

8

  Službeni list Republike Crne Gore broj 70/2003 i 13/2004.

.

  9

  O. Perić, Pokret nove društvene odbrane i krivičnopravni položaj maloletnika, Zbornik Matice 

srpske, Novi Sad, broj 88/1990. godine, str. 125-131.

.

  10

  Zakonik o krivičnom postupku u primeni u Republici Srbiji, Službeni list SRJ broj: 70/2001

, Službeni list SRJ broj: 70/2001 

i  68/2002  i  Službeni  glasnik  Republike  Srbije  broj  58/2004,  85/2005  i  115/2005  i  Zakonik  o 

krivičnom postupku u primeni u Republici Crnoj Gori, Službeni list Republike Crne Gore, broj 

71/2003 i 7/2004.

  11

  Vidi: M. Singer, Lj. Miškaj Todorović, Delikvencija mladih, Zagreb, 1989. godine�� F. Hirjan,

ne�� F. Hirjan, 

M. Singer, Maloljetnici u krivičnom pravu, Zagreb, 2001. godine. 

D. JOVAŠEVIĆ, Osnovne karakteristike novog maloletničkog krivičnog prava Republike Srbije 

Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 27, br. 2, 1055-1087 (2006) 

1059

delo.  I  dalje,  isključeno  je  postojanje  i  utvrđivanje  krivice  maloletnih 

učinilaca krivičnih dela.

12

v)  Maloletničko  krivično  pravo  kao  zaokruženi  sistem  krivičnopravnih 

propisa, koje se primenjuju prema maloletnim učiniocima krivičnih dela 

je lišen brojnih pojmova i instituta koja inače poznaje krivično pravo koje 

se primenjuje prema punoletnim licima kao što su: krivica, kazna, kazneni 

i  retributivni  sistem,  srazmernost  kazne  stepenu  opasnosti  učinioca  i 

težine učinjenog krivičnog dela, odmeravanje kazne za dela u sticaju. U 

osnovi  ovog  sistema  se  nalaze  određeni  međunarodnopravni  standardi 

predviđeni  u  Minimalnim  standardnim  pravilima  za  maloletničko 

krivično  pravosuđe  (tzv.  Pekinška  pravila)  usvojena  od  strane  OUN 

1985. godine.

g)   Sistem maloletničkog krivičnog prava treba da bude podređen kriminalno-

političkim ciljevima – a to je vaspitanje maloletnog učinioca krivičnog 

dela  i  njegovo  prevaspitanje.  Na  taj  način  je  istaknut  specijalno 

preventivni karakter ove grane prava čime je napušten njegov dotadašnji 

"terapeutski"  karakter.  U  teoriji  se  stoga,  ističe  da  su  maloletničke 

krivične sankcije u prvom redu mere pomoći, mere socijalizacije sa što 

manje elemenata prinude, ograničenja prava i slobode i represije, a sve 

više mere pomoći, brige, nadzora i otklanjanja i predupređivanja smetnji 

i uslova za njihov normalan i nesmetan razvoj i sazrevanje. To u krajnjoj 

liniji i odgovara tzv. Havanskim pravilima koje je OUN usvojila 1990. 

godine,  koja  u  odnosu  na  maloletne  učinioce  krivičnih  dela  zahteva 

isključenje ili svođenje na minimum bilo kakvog oblika lišenja slobode 

(član 11. tačka b.).

d)   Među krivičnim sankcijama prema maloletnim učiniocima krivičnih dela 

primat imaju vaspitne mere nad kaznom koja predstavlja izuzetak izražen 

u primeni maloletničkog zatvora.

13

 Zakon poznaje devet vaspitnih mera 

sistematizovanih u tri grupe: 1) mere upozorenja i usmeravanja, (koje su 

u Republici Srbiji zamenile ranije postojeće disciplinske mere), 2) mere 

pojačanog nadzora i 3) zavodske mere. Maloletničkim zatvorom može 

se kazniti samo izuzetno stariji maloletnik ako je izvršio teško krivično 

delo  za  koje  je  predviđena  kazna  zatvora  preko  pet  godina

14

.  Dakle, 

vaspitne  mere  su  osnovni  oblik  reagovanja  društva  prema  maloletnim 

učiniocima krivičnih dela. Pri tome u primeni vaspitnih mera treba ići 

postepeno, stepenasto. Naime, prioritet u primeni imaju blaže vaspitne 

  12

  Više: A. Carić, Mlađe osobe u kaznenom pravu, Zagreb, 2002. godine.

.

  13

  M.  Obretković,  Pravni  status  maloletnih  prestupnika  između  pravde  i  socijalne  zaštite, 

Zbornik  Instituta  za  kriminološka  i  sociološka  istraživanja,  �eograd,  1993.  godine,  str.  77-92�� 

H. Sijerčić Čolić, Asocijalno ponašanje djece i maloljetnika – uzroci i oblici reakcije u sistemu

ci reakcije u sistemu 

krivičnog pravosuđa u �iH na takvo ponašanje, Pravna misao, Sarajevo, broj 9-10/2001. godine, 

str. 30-36.

 

14

  Više: M. Singer, Kaznenopravna odgovornost mladeži, Zagreb, 1998. godine.

.

background image

D. JOVAŠEVIĆ, Osnovne karakteristike novog maloletničkog krivičnog prava Republike Srbije 

Zb. Prav. fak. Sveuč. Rij. (1991) v. 27, br. 2, 1055-1087 (2006) 

1061

sudu. Sva lica koja postupaju u krivičnom postupku prema maloletnicima 

moraju da imaju posebna, specijalna znanja iz oblasti o pravima deteta i 

prestupništvu (delikvenciji) mladih. Veće za maloletnike u prvostepenom 

sudu je sastavljeno od sudije za maloletnike i dvojice sudija porotnika 

različitog spola (koji moraju biti iz reda nastavnika, učitelja, vaspitača 

i drugih stručnih lica koja imaju iskustvo u radu s decom i mladima). 

Nadležnost suda se utvrđuje prema mestu prebivališta odnosno boravišta 

maloletnika. Pri tome posebnu i aktivnu ulogu u krivičnom postupku (pri 

izricanju i izvršenju vaspitnih naloga odnosno vaspitnih mera) imaju i 

organi vankrivičnog pravosuđa – organ starateljstva.

19

e)   U krivičnom postupku prema maloletnicima organi krivičnog gonjenja i 

suda imaju široka diskreciona ovlašćenja u pogledu pokretanja, vođenja 

ili okončanja shodno načelu oportuniteta. 

  Prvo, javni tužilac za maloletnike, odnosno sudija za maloletnike mogu 

odlučiti da izreknu u smislu člana 5. ZOMUKD, maloletniku jedan ili 

više vaspitnih naloga (koji nisu krivične sankcije), umesto da pokrenu 

krivični  postupak  ili  pak  da  pokrenuti  postupak  obustave  ako  se  radi 

o krivičnom delu za koje je propisana kazna zatvora do pet godina ili 

novčana kazna. 

  Drugo, prema članu 58. ZOMUKD, javni tužilac za maloletnike kada se 

radi o krivičnom delu za koje je propisana kazna zatvora do pet godina 

ili  novčana  kazna  može  da  odluči  da  ne  zahteva  pokretanje  krivičnog 

postupka ako smatra da ne bi bilo celishodno da se vodi krivični postupak 

prema  maloletniku  s  obzirom  na  prirodu  krivičnog  dela  i  okolnosti 

pod  kojima  je  delo  učinjeno,  raniji  život  maloletnika  i  njegova  lična 

svojstva. 

  Treće,  kada  je  vaspitna  mera  ili  kazna  maloletničkog  zatvora  izrečena 

maloletniku  i  u  toku  je  njihovo  izvršenje,  javni  tužilac  za  maloletnike 

može da odluči da ne zahteva pokretanje krivičnog postupka za drugo 

krivično  delo  maloletnika,  ako  s  obzirom  na  težinu  učinjenog  dela 

i  kaznu,  odnosno  vaspitnu  meru  koja  se  izvršava,  ne  bi  imalo  svrhe 

vođenje krivičnog postupka i izricanje krivične sankcije za drugo delo. 

U tom slučaju on obaveštava u roku od osam dana oštećenog koji može 

od  veća  za  maloletnike,  neposredno  višeg  suda  da  zahteva,  da  odluči 

pokretanje krivičnog postupka i u ovim slučajevima. Princip korisnosti 

je primarniji od principa pravičnosti. 

  Diskreciona ovlašćenja suda sastoje se dalje ne samo u širokoj slobodi pri 

izboru jednog ili više vaspitnih naloga odnosno vaspitnih mera, nego i u 

mogućnosti da već izrečenu meru zameni drugom pogodnijom ili je pak 

obustavi od daljeg izvršenja ako to zahteva konkretna situacija.

20

  19

  Vidi:  O.  Perić,  Krivično  pravni  položaj  maloletnika,  �eograd,  1975.  godine��  O.  Perić, 

Komentar krivično pravnih propisa o maloletnicima, �eograd, 1995. godine.

  20

  Lj. Jovanović, D. Jovašević, Krivično pravo, Opšti deo, �eograd, 2003. godine, str. 311-312.

 311-312.

Želiš da pročitaš svih 34 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti