Osnovne karakteristike razvitka lokalne samouprave
OSNOVNE KARAKTERISTIKE RAZVITKA LOKALNE
SAMOUPRAVE
SEMINARSKI RAD
Travnik, Juli, 2016
SADRŽAJ
PREDMET ISTRAŽIVANJA........................................................................2
RADNA I POMOĆNE HIPOTEZE..............................................................3
CILJ ISTRAŽIVANJA..................................................................................3
ZNANSTVENE METODE............................................................................3
STRUKTURA RADA...................................................................................4
2. ODNOS IZMEĐU DRŽAVNE UPRAVE I LOKALNE UPRAVE........................5
3. ZAKONI I LOKALNA UPRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI...........................9
3.1. LOKALNA SAMOUPRAVA – POJAM I KARAKTERISTIKE....................9
3.2. KARAKTERISTIKE LOKALNE SAMOUPRAVE U BOSNI I
HERCEGOVINI I ZAKONSKA UTEMELJENOST............................................10
4. RAZVOJ I LOKALNA SAMOUPRAVA.............................................................12
4.1. PRISTUP ORGANIZACIJI AUSTRO-UGARSKE UPRAVE U BOSNI I
4.2. LOKALNA SAMOUPRAVA I UPRAVA U KRALJEVINI SRBA,
HRVATA I SLOVENACA I KRALJEVINI JUGOSLAVIJI................................16
4.3. LOKALNA SAMOUPRAVA U VREMENU SOCIJALISTIČKOG
RAZVOJA BOSNE I HERCEGOVINE.................................................................18
4.4. PRIMJENA EVROPSKE POVELJE O LOKALNOJ SAMOUPRAVI U
BOSNI I HERCEGOVINI U PORATNOM I POSTDEJTONSKOM
5. KAKO UNAPRIJEDITI LOKALNU SAMOUPRAVU........................................21

1. UVOD
BiH je najnerazvijenija zemlja u regionu i uz to zemlja čije su se nacionalne
političke elite odlučile da svoje koncepte razvoja ostvare centraliziranim
upravljanjem i jačanjem uloge države: entiteta (u Republici Srpskoj) odnosno
kantona (u Federaciji BiH). To su posve divergentni koncepti iza kojih stoje
organizovane nacionalne snage od kojih jedne teže da državu unitarizuju, a druge
nastoje da je što više decentraliziraju. Međutim, decentralizacija u ovom slučaju
nema posve pozitivnu konotaciju jer se u RS ona zaustavlja na nivou entiteta, a u
Federaciji BiH se spušta samo do kantona. Ni u jednom slučaju decentralizacija nije
otišla dalje, nije spuštena do opština, pošto u konceptima nacionalnih elita nema
mjesta za lokalnu samoupravu, bar ne za onakvu lokalnu samoupravu kakvu su imali
na umu autori Evropske povelje o lokalnoj samoupravi iz 1985. U Bosni i
Hercegovini opštinama je namijenjena posve marginalna uloga, a sredstva potrebna
za razvoj su im uglavnom nedovoljna. Da bi se razumjele ove težnje ka centralizaciji
na različitim nivoima državne organizacije treba uzeti u obzir dvije činjenice koje,
čini se, presudno određuju političke trendove u BiH.
Prva je postojanje tri različita naroda čiji je vjekovni zajednički život prekinut
nedavnim krvavim ratom koji je proizveo vrlo duboke i dugoročne posljedice: narodi
su definitivno podijeljeni po etnički čistim teritorijama; nacionalne veze se vrlo teško
obnavljaju ne samo među običnim ljudima već i između intelektualnih elita;
privredna saradnja unutar zemlje manja je nego sa zemljama iz okruženja; političke
elite neskriveno nastoje da zadrže pa čak i prodube postojeće etničke podjele pošto
na osjećaju nacionalne ugroženosti izgrađuju vlastitu dominaciju. Druga činjenica
koju treba imati na umu jeste opšta, duboka i trajna nerazvijenost Bosne i
Hercegovine koja ovu zemlju već stoljećima drži prikovanu za dno evropske ljestvice
blagostanja. BiH se od svog državnog osamostaljenja nalazi među tri najsiromašnije
i, prema tome, najnerazvijenije zemlje u Evropi.
Siromašne zemlje su opsjednute
razvojem – u klišeiziranim predodžbama on donosi samo blagostanje, prosperitet i
sigurnost, ono što žele svi koji su dugo proveli u oskudici i neizvjesnosti.
1
Musabegović N., Voćkić-Avdagić J., Nuhanović A., Lokalna samouprava-traganja i iskustva, 1999,
Sarajevo, str. 156.
1
Put ka ovim ciljevima znatno se skraćuje ako se u jedan razvojni koncept
upregnu sve društvene i političke snage i rade složno i uporno na tome da ih ostvare.
Ovo je prilično pojednostavljen recept ali i on zvuči prilično ubjedljivo u zemljama
koje mogu da ostvare unutrašnji konsenzus oko razvojnih ciljeva i oko sredstava
kojima se oni realizuju. Stvar stoji sasvim drugačije sa zemljama čije političke elite
ne mogu da postignu ni minimalnu saglasnost oko elementarnih političkih ciljeva i
koje se – umjesto razvojem – bave isključivo same sobom i očuvanjem vlasti. Još je
gora situacija samo u zemljama koje nemaju ni demokratski i razvojno orijentisanu
elitu ali nemaju ni birokratiju dovoljno obrazovanu i organizovanu da nedostatke
elite nadomjesti svojim znanjem i dobrom organizacijom. Bosna i Hercegovina je
upravo u takvoj žalosnoj situaciji.
Uz sve to, BiH je bivša socijalistička zemlja koja svoj ekonomski i politički
sistem prevodi na tržišne i demokratske osnove. Proces tranzicije – čije su dvije
osnovne mjere privatizacija državne imovine i pluralizacija političke scene – odvija
se krajnje haotično i prevarno: na sceni je otvorena pljačka ogromnih državnih
vrijednosti koju pravosudni sistem ćutke dozvoljava, a izbori, to ogledalo
demokratije, služe samo da pruže legitimitet onima koji treba da legalizuju
nezakonitu promjenu. Iako u Bosni i Hercegovini formalno postoje sve demokratske
institucije, one funkcioniraju na način posve drugačiji od onoga u liberalnom
okruženju; zapravo su te institucije samo dekoracija iza koje stoji čvrsto etabliran
sistem „razbojničke demokratije“.
1.1. PREDMET ISTRAŽIVANJA
Bosna i Hercegovina ima razjedinjen sistem jedinica lokalne samouprave,
monotipski u Republici Srpskoj i nemonotipski u Federaciji BiH, sa različitom
strukturom nadležnosti i sa različitom regulativom teritorijalne organizacije i
funkcionisanja. Predmet istraživanja ovog rada je detaljna analiza osnovnih
karakteristika razvoja lokalne samouprave na nivou Bosne i Hercegovine i na
entitetskom nivou.
Musabegović N., Voćkić-Avdagić J., Nuhanović A., Lokalna samouprava-traganja i iskustva, 1999,
Sarajevo, str. 156.
2

1.5. STRUKTURA RADA
Seminarski rad se sastoji od nekoliko međusobno povezanih dijelova. Prvi
dio nas uvodi u temu istraživanja, i donosi predmet, odnosno problem i objekt
istraživanja, radne i pomoćne hipoteze, ciljeve istraživanja, znanstvene metode i
strukturu rada. Drugi dio rada obrađuje zadanu temu. Tematske cjeline koje su se
obrađivale u ovom dijelu rada su bile; odnos između državne uprave i lokalne
uprave, vlast i lokalne vlasti, Zakoni i lokalna uprava u Bosni i Hercegovini, lokalna
samouprava – pojam i karakteristike, karakteristike lokalne samouprave u Bosni i
Hercegovini i zakonska utemeljenost, razvoj i lokalna samouprava, pristup
organizaciji austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini, lokalna samouprava i
uprava u kraljevini srba, hrvata i slovenaca i kraljevini Jugoslaviji, lokalna
samouprava u vremenu socijalističkog razvoja Bosne i Hercegovine, primjena
evropske povelje o lokalnoj samoupravi U Bosni i Hercegovini u poratnom i
postdejtonskom vremenu i kako unaprijediti lokalnu samoupravu.. Završna
razmatranja su predstavljena u zaključku rada i to je posljednji dio.
4
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti