Osnovne karakteristike životnog osiguranja
Seminarski rad iz predmeta Osiguranje
Tema:Osnovne karakteristike životnog osiguranja
Mentor:
Student:
.
Sadržaj

Još 2500. godine pre nove ere egipatski zidari kamena su organizovali
društvo za pribavljanje sredstava za plaćanje troškova lečenja i troškova pogreba
svojih članova. Prva polisa životnog osiguranja izdata je u Londonu 1536. godine a
bila je zasnovana na principima pomorskog osiguranja.
Prvo moderno društvo životnog osiguranja u Evropi osnovano je 1699. godine
takođe u Londonu pod nazivom “Društvo za osiguranje udovaca i udovica”. Sa
pojavom industrijske revolucije i razvojem statistike smrtnosti i aktuarskih principa
nastaje moderno životno osiguranje. Životna osiguranja su u odnosu na neživotna
specifična s obzirom da osim rizične komponente (rizika smrtnosti ili doživljenja)
poseduju i komponentu štednje.
U prethodne dve godine tržište osiguranja je značajno uzdrmano
ekonomskom krizom koja je zahvatila celi svet u svim područjima poslovanja.
U Srbiji taj udar nije bio ni približno fatalan kao u razvijenim privredama.
Srpsko tržište osiguranja sačuvano je zahvaljujući svojoj nedovoljnoj razvijenosti pre
svega kao i izbegavanju osiguranja potraživanja i nepostojanju složenih finansijskih
instrumenata. Ipak, naša industrija osiguranja svakako je osetila snažan pad prihoda
od osnovne delatnosti, što je dovelo do ozbiljnih racionalizacija i smanjenje troškova
poslovanja. Na taj način (iznuđen ekonomskom krizom) Osiguravajuća društva su se
pripremila za buduće izazove u periodu oporavka privrede i očekivanog rasta tržišta
osiguranja. U tom procesu oporavka neophodno je da se usmeri pažnja i na
rešavanje nekih od ključnih pitanja koja su u ovom trenutku prepreka bržem i
nesmetanom razvoju osiguranja.
U takva pitanja spadaju i regulatorna, odnosno ona koja su uslovljena
zakonskim rešenjima. Nejasne i oprečne poruke koje država šalje industriji
osiguranja po pitanju razdvajanja životnog i neživotnog osiguranja, kao i statusa
kompozitnih društava svakako ne pridonose razvoju povoljnije poslovne klime. Na
višegodišnjoj "klackalici" nametnutog razdvajanja kompozitnih društava na životna i
neživotna, nalaze se desetine miliona evra troškova koje će ove firme morati podneti
da bi ispunile očekivanja zakonodavca, ukoliko takva rješenja budu i primenjena. A
jesu li očekivanja zakonodavca zaista realna i je li u trenutku kada Srbija polako (ali,
nadamo se, izvesno) izlazi iz krize, potrebno ta sredstva utrošiti na formu bez
suštine? Za industriju osiguranja nedvosmislen odgovor na oba pitanja je: ne.
Marović B., Avdalović V. (2003)
„Osiguranje i upravljanje rizikom“
, Birografika, Beograd, str. 121
Marović B., Avdalović V. (2003)
„Osiguranje i upravljanje rizikom“
, Birografika, Beograd, str. 123
2
Ne ulazeći u razloge prethodno pomenutog zakonskog rešenja o razdvajanju
kompozitnih društava, čija je primena posle usvajanja nekoliko puta odgađana,
potrebno je napomenuti da to nije u skladu sa Direktivama EU. Naime, regulativa EU
u tom smislu potpuno je jasna. Kompozitna društva se ne moraju razdvajati, već
mogu nastaviti obavljati poslove i životnog i neživotnog osiguranja, a sva
novoosnovana moraju imati razdvojene poslove životnog i neživotnog osiguranja u
različitim firmama. Tačno je da se veliki broj kompozitnih društava na teritoriji EU
zaista razdvojio, ali je to učinjeno isključivo kroz smislene poslovne odluke onih
kompanija koje su do te mjere narasle da je postojao opravdani razvojni razlog za
razdvajanje, a ne kroz uslovljavanje nametnutim zakonskim rešenjima
.
Životno osiguranje u Srbiji obuhvata 15,4 posto ukupne premije, po podacima
NBS na kraju trećeg kvartala 2011. Ako znamo da je u 2002. godini to iznosilo svega
1,23 posto onda je rast jasan i očigledan. Ipak, u poređenju sa Hrvatskom i
Slovenijom gde to učešće iznosi preko 30 posto, nesumnjivo je da nam predstoje još
ozbiljniji napori na ovom planu. Stoga je neophodno liberalizovati okvire u kojima ovo
tržište funkcioniše i preuzeti rešenja prisutna u razvijenim zemljama. Imajući u vidu
relevantnost učesnika na tržištu nema razloga da se zadržavaju uski okviri koji
uređuju pitanje zastupanja u ovoj oblasti i nasuprot kojih ubuduće treba pojačati i
odgovornost i slobodu osiguravajućih društava.
U Srbiji je životno osiguranje veoma malo razvijeno, troškovi njegovog
provođenja izuzetno visoki, a svest o potrebi gotovo da ne postoji, tako da bi svako
dalje "cepanje" kompozitnih osiguranja vodilo otežanom poslovanju tako nastalih
društava za životno osiguranje. Da li ćemo na putu razvoja, pre svega životnog
osiguranja stati i prije nego što smo na njega čestito "zakoračili" zavisi od daljnjih
aktivnosti naših regulatornih tijela. Potrebno je da vodimo računa da Narodna banka
Srbije, kao nesporno najzaslužnija za uvođenje reda, ne upadne u zamku
"preregulacije" tržišta i tako postane prepreka razvoju industrije osiguranja.
Uporednom analizom ostvarene premije na tržištima Srbije, Hrvatske,
Slovenije kao i Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, dolazi se do poražavajućih
zaključaka o razvijenosti svesti stanovništva i privrede u Srbiji o značaju
obezbedjenja osiguravajućeg pokrića
.
Isto, str. 125
3
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti