OTKRIVENJE ISUSA KRISTA

Komentar knjige Otkrivenje

Ranko Stefanovi

ANDREWS UNIVERSITY PRESS

BERRIEN SPRINGS, MICHIGAN

Ovaj komentar posve

ujem

Jon Paulienu

nastavniku

kolegi

i prijatelju

ija je ljubav prema posljednjoj knjizi Biblije

bila veliko nadahnu

e za mene.

Kristova poruka crkvi u Efezu (2,1-7)

Kristova poruka crkvi u Smirni (2,8-11)

Kristova poruka crkvi u Pergamu (2,12-17)

Kristova poruka crkvi u Tijatiri (2,118-29)

Kristova poruka crkvi u Sardu (3,1-6)

Kristova poruka crkvi u Filadelfiji (3,7-13)

Kristova poruka crkvi u Laodiceji (3,14-22)

Osvrt na Otkrivenje 2. i 3. poglavlje

Otvaranje zape

enog svitka

Pregled: Otkrivenje 4–11,19

Kristovo ustoli

enje

Zape

eni svitak iz Otkrivenja 5

enje nebeskog prijestolja (4,1-11)

Osvrt na Otkrivenje 4. poglavlje

Zape

eni svitak (5,1-14)

Osvrt na Otkrivenje 5. poglavlje

Pregled: Otkrivenje 6. poglavlje

Zna

enje sedam pe

ata

Novozavjetna pozadina Otkrivenja 6

Narav otvaranja sedam pe

ata

Otvaranje sedam pe

ata (6,1-17; 8,1)

etiri jaha

a (6,1-8)

Otvaranje prvog pe

ata (6,1.2)

Otvaranje drugog pe

ata (6,3.4)

Otvaranje tre

eg pe

ata (6,5.6)

Otvaranje

etvrtog pe

ata (6,7.8)

Osvrt na

etiri jaha

a (6,1-8)

Otvaranje posljednja tri pe

ata (6,9-17; 8,1)

Otvaranje petog pe

ata (6,9-11

Otvaranje šestog pe

ata (6,12-17)

Otvaranje sedmog pe

ata (8,1)

Osvrt na Otkrivenje 6,9-17; 8,1

Zape

eni sveti i veliko mnoštvo (7,1-17)

Zape

eni sveti (7,1-8)

Veliko mnoštvo (7,9-17)

Osvrt na Otkrivenje 7. poglavlje

Pregled: Otkrivenje 8. i 9. poglavlje

Narav oglašavanja sedam truba

Vrijeme oglašavanja sedam truba

Zala prvih šest truba (8,2–9,21)

Uvodni prizor: Molitve svetih (8,2-6)

Prve

etiri trube (8,7-12)

Prva truba (8,7)

Druga truba (8,8.9)

Tre

a truba (8,10.11)

etvrta truba (8,12)

Prva dva ''jao'' (8,13–9,21)

Upozorenje orla (8,13)

Peta truba (9,1-12)

Šesta truba (9,13-21)

Osvrt na Otkrivenje 8. i 9. poglavlje

Otvaranje malog svitka (10,1-11)

Mali svitak (10,1-7)

Prorok guta svitak (10,8-11)

Osvrt na Otkrivenje 10. poglavlje

Dva svjedoka (11,1-14)

Izmjera Hrama (11,1.2)

Dva svjedoka (11,3-14)

Trube i sedam posljednjih zala

Sedam posljednjih zala (15–16,21)

Priprema za sedam posljednjih zala (15,1-8)

Izvršenje pet posljednjih zala (16,1-11)

Šesto zlo (16,12-16)

Sedmo zlo (16,17-21)

Osvrt na Otkrivenje 15. i 16. poglavlje

Bludnica Babilon i uskrsla Zvijer (17,1-18)

Bludnica Babilon (17,1-6a)

Uskrsnula Zvijer (17,6b-18)

Osvrt na Otkrivenje 17. poglavlje

Sud nad Babilonom (18,1-24)

Poziv na odvajanje od Babilona (18,1-8)

Tužaljka nad Babilonom (18,9-24)

Osvrt na Otkrivenje 18. poglavlje

Dvije ve

ere (19,1-21)

Jaganj

eva svadbena ve

era (19,1-10)

Velika Božja ve

era (19,11-21)

Osvrt na Otkrivenje 19. poglavlje

Milenij i posljednji sud (20,1-15)

Sotonin kraj (20,1-10)

Posljednji sud (20,11-15)

Osvrt na Otkrivenje 20. poglavlje

Obnovljena zemlja (21–22.5)

Novo nebo i zemlja (21,1-8)

Novi Jeruzalem (21,9–22,5)

Osvrt na Otkrivenje 21–22,5

Epilog

Epilog (22,6-21)

Osvrt na Otkrivenje 22,6-21

Dodatni materijali

Bibliografija

Kazalo suvremenih pisaca

Kazalo biblijskih tekstova

Kazalo izvanbiblijske literature

Jon Paulien

Profesor tuma

enja Novog zavjeta

Adventisti

ki teološki seminar

sveu

ilišta Andrews

Berrien Springs, Michigan

PREDGOVOR

Ideju za pisanje komentara na knjigu Otkrivenje prvenstveno su potakli ponovljeni zahtjevi

mojih studenata, kao i slušatelja na crkvenim saborima (campmeeting) i sastancima

propovjednika, da svoja predavanja o Otkrivenju stavim na papir. Nisam o

ekivao da

e se

moj plan da napišem manju knjigu pretvoriti u velik i sažet komentar o posljednjoj biblijskoj

knjizi.

Ova je knjiga komentar retka po redak utemeljenog na egzegezi teksta. Organizacija

komentara slijedi glavne tematske dijelove Otkrivenja kako bi se odredila zajedni

ka poruka

cijele knjige. Prije davanja detaljne analize svakog dijela pregled raspravlja o pitanjima op

naravi koja se

ine važnima za razumljivo tuma

enje teksta. Analiza svakog ve

eg dijela

inje svježim prijevodom ovog pisca

kojemu slijede primjedbe o klju

nim rije

ima i

frazama iz teksta. Primjedbe obuhva

aju znanstvene rasprave koje omogu

uju uvid u tekst.

Tome slijedi tuma

enje retka za retkom. Na kraju svakog poglavlja nalazi se ''Osvrt'' koji

sažima nalaze i pokušaje razumijevanja teksta i pokazuje kako se on odnosi na tekst koji

slijedi.

Premda je osebujno djelo, ovaj komentar crpi najbolje od adventisti

kih i neadventisti

kih

stru

njaka. Posebice gradi na temelju koji su svojim pionirskim doprinosima položili Keneth

A. Strand i Hans K. LaRodelle adventisti

kom razumijevanju i tuma

enju Otkrivenja. On

odražava i mnoge to

ke zna

ajnog doprinosa Jona Pauliena Adventisti

koj crkvi na podru

eshatoloških studija tijekom prošlog desetlje

a. Paulienova prisutnost u stru

nim krugovima

koji se bave Otkrivenjem zna

ajno je pridonijela

injenici da stru

njaci za Novi zavjet danas

mnogo ozbiljnije razmatraju adventisti

ko tuma

enje Otkrivenja. Me

utim, Paulienov

znanstveni profil ga nije sprije

io da kao odani adventisti

ki propovjednik služi Crkvi u

mnogim mjesnim crkvama, kao i na crkvenim saborima i sastancima propovjednika u

mnogim dijelovima svijeta, pokazuju

i podršku Crkvi i njenoj zada

U izvorniku. U hrvatskom prijevodu služili smo se Jeruzalemskom Biblijom.

Ovaj komentar ispunjava prazninu za adventisti

ki na tekst usmjeren i kristocentri

an pristup

knjizi Otkrivenje. Ova je knjiga napisana drže

i na umu razne

itatelje. Ona je namijenjena

uporabi u koledžima i seminarima, ali se obra

a i informiranom laiku. Ona je izraz moje

velike želje da akademskim gra

anima, studentima, pastorima i laicima prikažem svjež

pristup Otkrivenju i pomognem im u istraživanju zna

enja ove knjige iz teksta pomo

biblijske egzegeze, a ne alegorijske mašte. Nadam se da

e ovaj komentar pridonijeti

razumijevanju ove

esto pogrešno tuma

ene i zlorabljene novozavjetne knjige. Tijekom

pisanja posebnu sam pozornost obratio pozivu Ellen White upu

enom adventisti

kim

pastorima i propovjednicima:

''Potrebno je da temeljitije istražujemo Božju Rije

; a posebno trebamo, kao nikad ranije u

povijesti našeg djela, posvetiti pozornost Danielovoj knjizi i Otkrivenju. Možda

emo o

nekim predmetima povezanima s rimskom silom i papinstvom imati manje za re

i, ali zato

trebamo obratiti pozornost na ono što su proroci i apostoli napisali nadahnuti od Božjeg

Svetog Duha. Sveti Duh je predmetima dao takav oblik, kako u izlaganju proroštva i

prikazanim doga

ajima, da ljudsko oru

e pou

i kako se treba ukloniti iz vida, sakriti u Kristu,

i da treba uzvisiti Gospodina Boga nebeskoga i njegov Zakon. … Kad mi kao narod budemo

razumjeli što ova knjiga zna

i za nas, me

u nama

e do

i do velikog vjerskog bu

enja. Mi ne

razumijemo dovoljno lekcije kojima nas ona u

i, unato

savjetu da je istražujemo i

prou

avamo. … Jedno

emo svakako razumjeti iz prou

avanja Otkrivenja – da je veza

izme

u Boga i njegovog naroda prisna i

vrsta.'' (Testimonies to Ministers and Gospel

Workers, str. 112-114)

Kona

ni cilj ovog djela jest primijeniti poruku Otkrivenja na sadašnju životnu situaciju Crkve

u njenom nastojanju da objavi vijest evan

elja izgubljenom, napa

enom svijetu.

Teško mi je prikladno izraziti zahvalnost svima koji su mi ljubazno pomogli u ostvarenju

ovog projekta. Prvo Jonu Paulienu s Adventisti

kog teološkog seminara pri sveu

ilištu

Andrews za njegovo velikodušno ohrabrenje nakon što sam mu stidljivo spomenuo svoju

odluku. On je koristio svaku priliku da me ohrabri da ustrajem u dovršenju ovog projekta.

Zatim Larry Herru iz Kanadskog sveu

ilišnog koledža za njegovu stalnu podršku i

produbljivanje mnogih ideja iznesenih u ovom komentaru tijekom dvogodišnjeg seminara o

Otkrivenju koji smo zajedno održali za nastavnike i studente Kanadskog sveu

ilišnog

koledža. Mojim studentima Geraldu Smithu, Paulu Speru, Campbellu Pageu i Željki

Stefanovi

(mojoj k

eri) za korekturu rukopisa. Lynn Newman McDowell za korekturu prvog

UVOD

Knjiga Otkrivenje pripada rodu apokalipti

kih spisa i jedina je takve vrste u Novom zavjetu.

Ona je prepuna neobi

nih simbola i prizora koje suvremeni

itatelj teško razumije. Brojni

komentari i druge studije pokušale su protuma

iti i objasniti njezine simbole i prizore. Oni

sežu od stru

nih izlaganja teksta do popularnih djela koja nude tuma

enja izvedena uglavnom

iz trenutnih doga

aja iznesenih u novinskim

lancima i iz ne

ije mašte zasnovane na

alegorijskim naga

anjima. Nije

udo da su tuma

enja jednako brojna i razli

ita kao i

komentari na ovu knjigu. Zbog toga su mnogi proglasili Otkrivenje zape

enom knjigom.

Jedan o

ajavaju

i komentator

ak je otišao tako daleko da kaže kako ''je onaj tko prou

ava

Otkrivenja lud ili postaje lud''.

S druge strane, unato

negativnog pristupa izraženog kod mnogih, te neobi

nom jeziku i

teškom stilu knjige, Otkrivenje je tijekom povijesti bilo izvor utjehe, hrabosti i nade svakom

naraštaju krš

ana koji su se usred patnji i životnih teško

a mogli pitati je li Bog još uvijek

djeluje i ima kontrolu. Ova neobi

na knjiga postala je izvor nadahnu

a u vrijeme kriti

potrebe kad ih je neprijateljski nastrojen svijet prema evan

elju odbacio i progonio. Knjiga im

je pomogla da nazru Krista i nebeske stvarnosti i probleme u kozmi

kom sukobu, koje nije

mogu

e na

i nigdje drugdje. Kad

itatelji razumiju glavnu poruku knjige, ona ih poti

e da

žive

estitim životom. Ellen White je jasno rekla da bolje razumijevanje Otkrivenja

neminovno vodi k potpuno druk

ijem vjerskom iskustvu.

Ovaj komentar predstavlja skromni doprinos razumijevanju ove

esto pogrešno tuma

ene i

zlorabljene novozavjetne knjige. Nude

i svjež pristup Otkrivenju, on pomaže

itatelju da

istraži tekst i na

e razumno tuma

enje što je i bilo namjera nadahnutog pisca.

itatelj

shvatiti da ova teška knjiga sadrži evan

eosku vijest i da je svakako vrijedi prou

avati.

Uobi

ajeno je da se s obzirom na knjigu Otkrivenje kao cjelinu prije detaljnog prou

avanja

teksta rasprave pitanja od op

eg zna

aja. Ovaj komentar nije izuzetak. Prva polovica ovog

uvodnog dijela raspravlja o osnovnim pitanjima autorstva i vremenskog razdoblja, cilju

pisanja knjige i njenoj glavnoj temi te ispravnoj metodi za prou

avanje Otkrivenja. Druga

polovica ovog uvoda opisuje ciljeve ovog komentara i daje strukturalnu organizaciju i plan za

itavu knjigu.

Pisac Otkrivenja

Pisac knjige Otkrivenje predstavlja se samo kao Ivan (Otk 1,2.4.9; 22,8). On piše krš

anima u

rimskoj provinciji Aziji (Otk 2,4.11), daju

i prakti

ne savjete za probleme s kojima se

suo

avaju. Ivan kaže za sebe da je ''brat vaš i suzajedni

ar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti,

u Isusu'' (1,9). Ovo pokazuje da je dobro poznavao azijske crkve i da je on njima bio dobro

poznat. Prema tome njegovo je ime dovoljna punomo

za njegovu knjigu. Podaci pokazuju da

su prvi krš

anski pisci – uklju

uju

i Justina Mu

enika, Ireneja, Muratorijev kanon,

Tertulijana i Klementa Aleksandrijskog

– smatrali da je pisac Otkrivenja apostol Ivan,

Zebedejev sin pisac

etvrtog evan

elja i triju poslanica.

Mnogi znanstvenici danas sumnjaju da je Otkrivenje pisao u

enik Ivan. Obje knjige, tvrde,

nije mogla pisati ista osoba. Jedan argument protiv tradicionalnog razumijevanja je o

ita

razlika u jeziku Otkrivenja i

etvrtog evan

elja. Gramatika u Evan

elju po Ivanu je

jednostavna ali to

na, dok je gr

ki u Otkrivenju zaražen mnogi gramati

kim nepravilnostima.

Pisac Otkrivenja o

ito nije bio dobro verziran u gr

kom. Osim toga, stil pisanja i teološki

sadržaj su druk

iji.

Razlika u stilu i teološkom sadržaju ovih dviju knjiga proizlazi iz

injenice da je Otkrivenje

apokalipti

ko djelo. Me

utim, Evan

elje po Ivanu iznosi doga

aje o Isusu. Ono je otvoren

izvještaj o Isusovu životu. Jedno objašnjenje za gramati

ke nepravilnosti jest da je Ivan bio

palestinski Židov i da gr

ki nije bio njegov materinski jezik. Mogu

e je da je svoje Evan

elje

napisao u Efezu uz pomo

nekog tajnika i urednika koji je revidirao i izgla

ao jezik. Znamo

da je Pavao (vidi Rim 16,22; 1 Kor 1,1; 16,21; Kol 4,18) koristio pomo

tajnika i urednika.

Ivan je Otkrivenje pisao kao zato

enik na otoku Patmosu gdje je o

ito bilo lišen takve

pomo

i. To može objasniti i mnoge razlike u stilu izme

u Otkrivenja i

etvrtog evan

elja.

Drugi znanstvenici zapažaju da se, unato

itim razlikama, u Otkrivenju i

etvrtom

evan

elju javljaju zna

ajne sli

nosti. Na primjer, od svih novozavjetnih knjiga, samo

etvrto

evan

elje i Otkrivenje nazivaju Isusa ''Rije

Božja'' (vidi Iv 1,1-14; Otk 19,13) i govore o

njemu kao Jaganjcu (premda su u gr

kom upotrijebljene razli

ite rije

i; vidi Iv 1,29.36; Otk

5,6-8); obje knjige citiraju ''gledat

e onoga koga su proboli'' iz Zaharije 12,10 (vidi Iv 19,37;

Otk 1,7).

Ovo su jedine dvije knjige Novog zavjeta u kojima nalazimo glagol ''ušatoriti'' (u

Ivanu 1,14 prevedeno ''nastaniti''; u Otkrivenju 7,15 – ''Razapet

e Šator''). Obje se knjige

temelje na svjedo

anstvu (vidi Iv 21,24; Otk 1,2). Osim toga odnos otac-sin, toliko istican u

su bila u stanju duhovnog opadanja i otpada, koji se u nekim crkvama brzo odvijao. Prvi

datum ne uklapa se u takvu povijesnu situaciju jer crkve u Maloj Aziji nisu osnovane prije

ranih šezdesetih godina. One su tijekom Neronove vladavine još uvijek napredovale.

Drugo, ranokrš

anski pisci, uklju

uju

i Ireneja, Polikarpovog u

enika (60.–150. godine), koji

je bio Ivanov u

enik, smatraju da je Otkrivenje pisano za vrijeme Domicijana.

Tre

e, Otkrivenje je pisano u vrijeme kad su krš

ani doživljavali teško

e i pritisak zbog

odbijanja da udovolje popularnim zahtjevima za obožavanjem imperatora. Premda je štovanje

pokojnih careva bilo promicano dugo vremena, Domicijan je bio prvi car koji je zahtijevao da

ga se obožava još za života. Premda je bilo široko rasprostranjeno, obožavanje cezara se

posebno prakticiralo u Aziji gdje su krš

ani došli u sukob s vlastima zbog svog protivljenja

takvom štovanju. Iako progonstvo krš

ana koje je pokrenuo Domicijan nije bilo širokih

razmjera, ono je bilo prethodnik mnogih nasilnih progonstava u budu

nosti. Knjiga

Otkrivenje je bila prikladno namijenjena ''da pruži utjehu i nadu ugnjetavanim i tla

enim''

krš

anima u zastrašuju

im okolnostima

i da ih pripremi za susret s budu

im krizama. Sve

ove povijesne

injenice pokazuju da Otkrivenje odražava situaciju kakva je vladala krajem

prvog stolje

Cilj pisanja Otkrivenja

Knjiga Otkrivenje izvorno je napisana kao pismo. Osnove za razumijevanje bilo kojeg pisma

zahtijevaju da se odredi tko je i kome pisano, a tako

er i razlog (ili razlozi) za pisanje i slanje.

''Što više možemo otkriti o prvim

itateljima, onima kojima je pismo bilo upu

eno, to bolje

možemo razumjeti razloge za tu vijest i njen zna

aj.''

Otkrivenje je besumnje prvenstveno bilo namijenjeno sedmerim krš

anskim zajednicama u

rimskoj provinciji Aziji: ''Ivan sedmerim crkvama u Aziji.'' (Otk 1,4) Proslavljeni Krist uputio

je Ivana: "Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji sedmerim crkvama.'' (r. 11) Ove crkve su odmah

navedene; to su: Efez, Smirna, Pergam, Tijatira, Sard, Filadelfija i Laodiceja. One su postojale

dosta vremena. Ivan je živio u Efezu i o

ito je bio nadglednik mjesnih crkava. Vjerojatno

je s vremena na vrijeme posje

ivao crkve da im pomogne u njihovim potrebama. Pri kraju

prvog stolje

a situaciju u ovim crkvama obilježili su duhovno opadanje i otpad. Crkve su se

suo

avale sa sve ve

im brojem problema, kako vanjskim tako i unutarnjim.

Vanjski problemi u azijskim crkvama

Niz problema koji su dolazili izvana uznemiravali su i mu

ili krš

ane u Aziji u Ivanovo doba.

Prvo, krš

ani u Aziji suo

ili su se s protivljenjem pogana i optužbama da ne sudjeluju u

društvenim aktivnostima. Oni su izbjegavali svetkovine koje su bile obilježene nemoralom i

jedenjem hrane posve

ene poganskim bogovima. Krš

ane su optuživali za ateizam jer su

štovali samo svojeg Boga (Rimljani su svakoga tko se nije klanjao imperatoru smatrali

ateistom). Tako

er su ih optuživali za ljudožderstvo s obzirom na Gospodnju ve

eru za koju

su smatrali da jedu ljudsko meso i piju ljudsku krv. Širile su se pri

e da na svojim

bogoslužjima žrtvuju djecu. Zbog toga su krš

ani postupno gubili pravni položaj u društvu.

Drugi problem s kojim su se crkve suo

ile bio je progonstvo. Ozbiljna prijetnja Crkvi bio je

razvoj imperijalnog kulta obožavanja cara. Otkrivenje 2,13 izvještava o smrti

ovjeka koji se

zvao Antipa kojeg su rimske vlasti u Pergamu pogubile radi njegove vjere. Progonstvo je

tako

er prijetilo crkvama u Smirni i Filadelfiji (2,10; 3,10). Knjiga Otkrivenje pokazuje da je

Ivan o

ekivao ja

anje progonstva ''uz vjerojatno

u da

e niz slabijih i manje vjernih me

vjernicima crkve otpasti''.

Sve ovo stvorilo je u crkvama nesigurnu situaciju; vjernike je

obuzeo strah o tome što

e donijeti budu

nost.

Osim toga crkve su patile od sukoba sa Židovima. Krš

anstvo je po

elo kao ogranak

judaizma. Knjiga Djela apostolska opisuju pomicanje prve crkve od povezanih odnosa prema

odvajanju obiju religija. Odvajanje je ubrzano razorenjem Jeruzalema 70. godine od strane

Rimljana. Poslije rata 70. godine krš

ani nisu bili dobrodošli u sinagogi zbog odbijanja da se

u ratu protiv Rimljana pridruže Židovima. Odmah po razorenju Jeruzalema Židovi su dodali

osamnaesti blagoslov onim sedamnaest koje su recitirali na kraju bogoslužja u sinagogi. U

stvari to nije bio blagoslov ve

prokletstvo protiv Krista i krš

ana. Krš

ani su vjerojatno

odbili recitirati osamnaesti blagoslov i zbog toga su ih na kraju istjerali iz sinagoge.

Pri kraju prvog stolje

a odnos izme

u krš

ana i Židova bio je obilježen antagonizmom i

neprijateljstvom. Krš

ani su bili isklju

eni iz sinagoge i izgubili su svoj pravni status. Naime

Židovi su uživali pravni položaj; rimske vlasti su ih priznale kao religio licita (legalna

religija) s privilegijama da održavaju bogoslužja subotom i bili su oslobo

eni obožavanja

cara. Samo Otkrivenje dvaput spominje neprijateljstvo Židova prema krš

anima u rimskoj

provinciji Aziji (Otk 2,9; 3,9). Njihovo protivljenje evan

elju i proganjanje krš

ana u

inilo ih

je Sotoninim slugama.

2,6), u Pergamu kao bileamci (redak 14), a u Tijatiri kao sljedbenici poznate i utjecajne žene u

crkvi koja se zvala Jezabela (redak 20). Sve tri skupine protivile su se Ivanu i zastupale

kompromis i time navele mnoge crkve u Aziji da bludni

e i jedu hranu prinesenu idolima

(redci 14 i 20). Vjerojatno su ''shvatili da je poganski društveni život bio otvoreno polje za

Sotonino djelovanje i da oni koji stupe na njega to

ine na vlastitu štetu''; me

utim, vjerovali

su da je ''njihova krš

anska dužnost da što je mogu

e potpunije sudjeluju u poganskom

društvu koje ih okružuje, da se poistovjete s uobi

ajenim životom u svom gradu''.

Za svoje

razmišljanje mogli su na

i teološko opravdanje u Pavlovim spisima u kojima je tražio

pokoravanje postoje

im vlastima (vidi Rim 13,1-8; 1 Tim 2,1-4). Osim toga Pavao je jasno

pokazao da hrana uzeta na poganskim sve

anostima nije problem za krš

ane; idoli nisu ništa

(vidi 1 Kor 8; Rim 14).

Ivan je morao zauzeti stav u pogledu hrane prinesene idolima. U prividnoj suprotnosti Pavlu

protivio se svakom kompromisu. Idoli mogu biti ništa, ali sudjelovati u poganskim vjerskim

sve

anostima zna

i kompromis za krš

ansku vjeru i štovanje samog Sotone. S obzirom na

skori Kristov dolazak krš

ani trebaju biti na pravoj strani. Da bi mogli biti vjerni Kristu i

evan

elju, moraju, se, ako je potrebno, povu

i od svijeta i žrtvovati svoj društveni ili poslovni

prosperitet.

Prvenstveni cilj pisanja Ivanova Otkrivenja je bio pomo

i krš

anima prvog stolje

a u rimskoj

provinciji Aziji u njihovim prilikama i problemima. Suo

eni sa sve ve

im neprijateljstvom

Rima, kao i navalom krivovjerja i sve ve

eg otpada unutar crkve, krš

ani u Aziji su bili

zabrinuti za vlastiti identitet i postojanje. Što

e budu

nost donijeti Crkvi? Knjiga Otkrivenje

trebala je dati odgovor. Ona objavljuje da premda situacija u svijetu izgleda prijete

a i

neprijateljska prema Božjem narodu i budu

nost može izgledati mra

na, Bog u Kristu je još

uvijek ''gospodar povijesti''. On jeste i uvijek

e biti sa svojim narodom. On

e ga ''potpuno

opravdati u velikom i slavnom eshatološkom vrhuncu''.

Tradicionalne metode tuma

enja

Poruku Otkrivenja je bila

esto zamra

ena pristranim i subjektivnim pristupima.

Tradicionalno su korištena

etiri razli

ita pristupa Otkrivenju. Dok komentatori obi

no slijede

jedan od njih, neki suvremeni znanstvenici u svojim tuma

enjima Otkrivenja kombiniraju

najsnažnije elemente iz dva ili tri tradicionalna pristupa.

Preterizam. Preteristi

ka metoda smatra da Otkrivenje prvenstveno govori o situaciji u

krš

anskoj crkvi u rimskoj provinciji Aziji u prvom stolje

u poslije Krista. S obzirom na ovo

tuma

enje knjiga ne sadrži nikakvo proro

anstvo o budu

nosti. Njezin cilj je bio da ohrabri

Crkvu koja se u Ivanovo vrijeme suo

avala s predstoje

im progonstvom carskog Rima. Bez

obzira kako je strašno bilo neposredno predstoje

e progonstvo, Bog

e intervenirati i izbaviti

svoj narod od ugnjetavanja Rima i osnovati svoje kraljevstvo. Osnovna prepostavka

preteristi

ke metode je da Otkrivenje opisuje sveop

e progonstvo Crkve od strane Rima u

prvom stolje

u. Ivan je navodno svoju knjigu napisao s ciljem da ohrabri krš

ane svog

vremena da istraju jer

e Gospodin do

i da uništi Rim i izbavi svoj narod. Problem s ovim

pristupom je što ne postoji vjerodostojni vanbiblijski dokaz da podrži gledište prema kojem je

Crkva u prvom stolje

u bila izložena sistematskom progonstvu u

itavoj državi.

Otkrivenje spominje lokalna progonstva krš

ana u Aziji (vidi Otk 2,10.13; 3,10) u kojima je

sam Ivan bio prognan na Patmos (Otk 1,9).

Idealizam. Idealisti

ka metoda se protivi svakoj povijesnoj svrsi simbola u Otkrivenju. Prema

njoj knjiga sadrži opis stalne borbe izme

u dobra i zla koja se ne može primijeniti ni na koje

povijesno razdoblje ili mjesto. Simboli u knjizi se ne odnose ni na koji poseban doga

aj u

povijesti. Naglasak je na bezvremenskoj eti

koj istini i na

elima, a ne na povijesnim

zbivanjima. Idealisti

ka metoda se zasniva na preteristi

kim idejama. Ona u Ivanovom

enju ne vidi nikakav doslovan ili povijesni zna

aj.

Futurizam. Futuristi

ka metoda smatra da je Otkrivenje (posebno poglavlja 4. do 22)

proro

anstvo o budu

im doga

ajima koji

e se zbiti neposredno pred Kristov drugi dolazak ili

poslije njega. Knjiga važi za posljednji naraštaj krš

ana koji žive u vrijeme svršetka.

Historicizam. Historicisti

ka metoda smatra da Otkrivenje pruža simboli

ki prikaz proro

skice budu

eg smjera povijesti od apostolskih vremena do vremena svršetka. Zato su

proro

anstva u njoj u procesu ispunjenja. Ova metoda smatra da Otkrivenje ima svoj korijen u

Danielovoj knjizi koja raspravlja o razdobljima što slijede jedna drugo u povijesti. Simboli

poruke Otkrivenja bile zna

ajne za krš

ane Ivanovog vremena, knjiga istovremeno ukazuje na

budu

nost. Mnogi doga

aji pripadaju budu

nosti

ak i kad ih gledamo iz našeg doba. Mnogo

toga što je prikazano u Otkrivenju dogodit

e se u vremenu koje prethodi Kristovom drugom

dolasku i nakon njega. Me

utim, futuristi prelaze preko

injenice da Otkrivenje razmatra

situaciju Crkve u svijetu tijekom

itave krš

anske ere.

U tome je djelotvoran historicisti

ki pristup. Otkrivenje svakako govori o budu

nosti gledano

iz Ivanovog doba. Premda je središnja misao Kristov povratak, sadržaj knjige pokriva

razdoblje od Kristova uzašaš

a na nebo do njegova povratka na zemlju. Historicisti

ki pristup

je ponekad problemati

an zbog nastojanja da svaku pojedinost u tekstu pokušava uskladiti s

ispunjenjem u povijesti. Tuma

enje teksta kod mnogih historicista temelji se prvenstveno na

alegori

koj metodi umjesto na odgovaraju

oj starozavjetnoj pozadini. Osim toga

esto se

objašnjenje simbola u knjizi uzima iz novinskih

lanaka i povijesnih knjiga, umjesto iz

Biblije.

Dobar komentar Otkrivenja ne daje prednost nijednom od tradicionalnih pristupa. Prirodno je

da metoda tuma

enja koju pisac bira utje

e na na

in kako

ita i tuma

i tekst. Obi

no se onda

tuma

enje silom stavlja u okvir unaprijed prihva

ene ideje bez obzira uklapa li se u kontekst

ili ne. Takvo se tuma

enje

esto koristi da bi se dokazala neka misao umjesto da se traži

zna

enje teksta.

Ovaj komentar umjesto toga preporu

uje pristup u kojem se dopušta tekstu da ravna s

tuma

enjem. Tuma

enje teksta mora ovisiti o namjeri njegova pisca koja bi nam trebala re

što bismo trebali na

i u njemu. Ako je poruka prou

avanog teksta prvenstveno namijenjena

Ivanovu vremenu, onda zahtijeva preteristi

ki ili idealisti

ki pristup. S druge strane, ako

raspravlja o samom svršetku vremena, onda njegovo tuma

enje zahtijeva futuristi

ki pristup.

utim, ako prou

avani tekst iznosi doga

aje koji se zbivaju tijekom povijesnog vremena,

onda zdravo tuma

enje zahtijeva historicisti

ki pristup tekstu. Snažni dokazi moraju pokazati

da prizori i simboli u tekstu ukazuju na doga

aje koji obuhva

aju

itavu povijest, a ne na one

koji se prvenstveno odnose na Ivanovo vrijeme ili na svršetak vremena.

Hermeneuti

ke smjernice u prou

avanju Otkrivenja

Biblijski stru

njaci ve

dugo debatiraju je li Otkrivenje apokalipti

ko djelo ili proro

anstvo.

Sama knjiga tvrdi da je proro

ka (1,3; 22,7.18.19) i da su poruke iznesene u apokalipti

kom

stilu. Knjiga je izvorno poslana kao pismo u proro

ko-apokalipti

kom stilu stvarnim ljudima

u stvarnim mjestima, naime sedmerim crkvama koje su se nalazile u rimskoj provinciji Aziji

(vidi 1,11). Kao pismo, Otkrivenje je podložno vremenu, mjestima i okolnostima kao svako

starozavjedno proroštvo ili novozavjetna poslanica. Postavlja se pitanje: Kako proro

anstva u

Otkrivenju mogu biti zna

ajna za nas danas ako je knjiga bila izvorno napisana za ljude na

drugom mjestu i u drugom vremenu koji su živjeli u druk

ijoj kulturi i prilikama i govorili

druk

ijim jezikom? Sljede

i ulomak sadrži temeljna na

ela za pristup Bibliji imaju

i u vidu

ova pitanja.

Osnovni koraci u biblijskoj egzegezi

Znanost i umije

e prou

avanja biblijskog teksta naziva se ''hermeneutika''. Ova rije

u biti

zna

i ''tuma

enje''. Biblijska hermeneutika je postupak kojim se otkriva kakvo zna

enje

drevni biblijski tekst ima za nas danas. Kad se u analizi biblijskog teksta primijeni

hermeneutika, mi to nazivamo ''egzegezom'' (rije

koja je posu

ena iz gr

kog a zna

''izvla

iti''). Egzegeza je proces izvla

enja zna

enja iz biblijskog teksta premoš

ivanjem

razmaka izme

u biblijskog svijeta u vrijeme nadahnutog pisca i današnjeg

itatelja. Njen je

cilj dopustiti ''biblijskom tekstu da govori za sebe, a da ulomku ne name

emo zna

enje koje

potje

e od

itatelja''.

Egzegeza zahtijeva prou

avanje dijelova i ulomaka, a ne izoliranih

redaka. Ona obra

a pozornost na zna

enje rije

i, na me

usobni odnos rije

i u re

enici, na

strukturalnu organizaciju ulomka i na njegov neposredni kontekst. Nakon prou

avanja

pojedinih dijelova povezujemo ih u ujedinjeno i uskla

eno tijelo biblijskih tema. Kad

prikupimo razli

ite biblijske teme, za njih kažemo da predstavljaju biblijsku teologiju.

Biblijska egzegeza sadrži dva osnovna koraka. Prvi odre

uje što je tekst zna

io u vrijeme

kad je napisan. Prije nego što pokušamo otkriti zna

enje tog biblijskog teksta za nas danas,

moramo razumjeti što je pisac želio prenijeti

itateljima svog vremena. Ova faza egzegeze

nastoji odrediti što je nadahnuti pisac pokušao re

i izvornim

itateljima i zašto je to rekao.

Koji su ga razlozi potaknuli da napiše odre

eni tekst? U potrazi za razumnim odgovorima na

ova pitanja tuma

mora prvo saznati što je mogu

e znati o izvornim

itateljima, naime,

upoznati njihovu društvenu sredinu i njihovo zanimanje koje je potaknulo nadahnutog pisca

na pisanje. Drugo, tuma

mora istražiti lingvisti

ki, književni, povijesni, zemljopisni,

predstavljanja kona

nog svršetka. Povijesna situacija iz koje i u kojoj je Ivan govorio,

predstavljala je odsko

nu dasku za Ivanov opis Kristove pobjede na svršetku vremena (Otk

19,11 i dalje). Kao što

e Bog sigurno uništiti Rim, tako

e na svršetku uništiti i 'Babilon'."

Drugi korak u egzegetskoj analizi jest upitati se što tekst zna

i za današnjeg

itatelja. Premda

su biblijske knjige izvorno bile poslane narodu u vrijeme života njihovih pisaca, zna

enje

biblijskog teksta proteže se i na vrijeme poslije tih

itatelja. Vijest vezana uz vrijeme koju su

zapisali proroci postaje Božja bezvremenska vijest koja se može primijeniti bilo gdje (vidi 2

Pt 1,19-21). Otkrivenje nije izuzetak.

Kako tuma

iti Otkrivenje

Sada se postavlja pitanje: Kako da ova dva koraka biblijske egzegeze primijenimo u

istraživanju Otkrivenja?

ini se da nam sam Ivan pokazuje put. On u Otkrivenju 1,19 kaže da

je ono što je vidio u vi

enjima na Patmosu u osnovi bilo sastavljeno od dvoga: ''ono[ga] što

jest'' i onoga ''što se ima dogoditi poslije''. U Otkrivenju 4,1 Ivan je u vi

enju pozvan da vidi

ono ''što se ima dogoditi nakon ovoga'', naime poslije sedam pisama crkvama (1,9–3,22; vidi

Bilješke na Otk 1,19). Mnogi znanstvenici priznaju da se fraza ''ono[ga] što jest'' u 1,19 odnosi

na poruke poslane sedmerim mjesnim crkvama u Aziji (1,9–3,22), a da se fraza ''što se ima

dogoditi nakon ovoga'' odnosi na 4–22,5.

utim, treba zamijetiti da 1,9–3,22 sadrži niz

obe

anja koja se trebaju ispuniti u budu

nosti, jednako kao što se vi

enja u 4–22,5 gledano iz

Ivanove perspektive odnose na prošlost (uklju

uju

i poglavlja 4, 5 i 12).

Vidjeli smo da su se krš

ani u sedam prvih crkava suo

ili sa sve ve

im brojem problema i

izazova. Sedam pisama koje je Krist poslao preko Ivana trebala su tim crkvama pomo

i u

situacijama u kojima su se trenutno nalazile. Zbog toga Otkrivenje 1,9–3,22 treba prvenstveno

razumjeti kao ''kazivanje'', premda neki tekstovi u njima sadrže pretkazivanja. Prvi korak u

razumijevanju prva tri poglavlja Otkrivenja jest odrediti što su u Ivanovo vrijeme zna

ila za

krš

ane u Aziji, a onda, u kona

noj analizi, što ona zna

e za nas danas (vidi ''Osvrt:

Otkrivenje 1,9–3,22).

utim, situacija se

ini potpuno druk

ijom kad je rije

o Otkrivenju 4–22,5. Ovaj dio se,

gledano iz Ivanove perspektive u velikoj mjeri bavi doga

ajima koji su se trebali odigrati u

budu

nosti, neposrednoj i dalekoj (Otk 4,1), premda neka vi

enja (na primjer, poglavlja 4, 5 i

12) govore o prošlosti.Ve

smo ranije vidjeli da su Ivanovi krš

ani u Aziji, tla

eni i gaženi,

bili zabrinuti za vlastiti identitet i postojanje. Teške okolnosti u kojima su se nalazili navele su

ih da se pitaju je li Bog još uvijek aktivan i ima li kontrolu, i što

e budu

nost donijeti Crkvi.

Premda se

itava knjiga (a posebice Otk 1,9–3,22) bavi onim što ih brine, Otkrivenje 4–22,5

je bilo posebno prikladno da ih obavijesti o onome što

e budu

nost donijeti Crkvi. Zbog toga

ini da je vi

enja u Otkrivenju 4–22,5 trebalo razumjeti kao proro

anstva Crkvi i svijetu

tijekom

itavog krš

anskog razdoblja do eshatološkog svršetka. (Historicisti

ki pristup po

ovom pitanju može biti vrlo koristan.) Ova su proro

anstva zato po svojoj nakani i dizajnu

prvenstveno pretkazanja.

Krš

ani u Ivanovo vrijeme i sljede

ih dvjesto godina svakako su mogli na

i suvremenu

primjenu u materijalu iz Otkrivenja 4–22,5.

Oni su

vrsto vjerovali u skori Kristov povratak.

U svom su vremenu vidjeli ispunjenje znakova svršetka. Pretpostavljamo da su u opisu

babilonske bludnice koja sjedi na zvijeri iz Otkrivenja 17 vidjeli simbol carskog Rima.

Njihovi trenutni doživljaji mogli su biti posljedica kombinacije religije i države. U slici Zmaja

u Otkrivenju 12 i smrtonosnoj rani zvijeri iz mora u 13. poglavlju i njenom izlje

enju vidjeli

su '' iza mo

i carskog Rima sotonske sile i planove koji su ustale na njih u liku Nerona i

Domicijana i koji su još snažnije djelovali u sljede

ih dvjesto godina. Primje

ujemo snažan

prijelaz s Rimljanima 13 na Otkrivenje 13. U prvom tekstu je državu uspostavio Bog, da bi u

drugom postala Sotonino oru

e.''

Osim toga, ovi krš

ani su možda tako

er vidjeli ''elemente

imperijalnog kulta iza Zvijeri iz zemlje,

iji su napori bili usmjereni na uzvisivanje Zvijeri iz

mora''.

A zatim, u Ivanovom vi

enju u osamnaestom i devetnaestom poglavlju, vjerojatno su

vidjeli proro

anstva o propasti carskog Rima. Kao što je Bog uništio drveni Babilon, tako

na kraju uništiti posljednji Babilon, naime carski Rim.

Ovu tvrdnju je teško opovrgnuti. Me

utim, bez obzira koju primjenu i shva

anje su krš

ani u

Ivanovo vrijeme i u sljede

em stolje

u mogli vidjeti u simbolima u Otkrivenju 4–22,5 bitno je

da otkrijemo Ivanovu nakanu i cilj zapisivanja vi

enja koja je primio, jer on jasno kaže da su

se ona odnosila na vrijeme poslije prvog stolje

a (vidi 4,1). Za odgovorno tuma

enje

Otkrivenja 4–22,5 – posebno s obzirom na

injenicu da je jezik knjige

esto jako slikovit –

bitno je da prije svega otkrijemo što je Ivan mislio re

i u tekstu, a zatim, kakvo je zna

enje

knjiga mogla prenijeti

itateljima kojima je izvorno upu

ena. Ovo posljednje je od velike

važnosti za razumijevanje simboli

kog jezika knjige, jer, kako

emo kasnije pokazati, to je

bio jezik koji su krš

ani prvog stolje

a o

ito dobro poznavali. Ali usmjeriti se samo i

isklju

ivo na to kako su krš

ani u prvom stolje

u mogli tuma

iti i primijeniti Otkrivenje 4–

proizvod su njihovih ranijih iskustava. Jezik je ograni

en na izraz koji ljudi u nekom vremenu

i mjestu poznaju.

ak se i budu

nost može opisati samo jezikom prošlih i sadašnjih iskustava

ljudi.''

Premda proro

anstva u Otkrivenju

esto govore o našoj budu

nosti, važno je držati na umu da

je jezik kojim su proro

anstva iznesena bio jezik vremena i mjesta nadahnutog pisca, a ne naš.

''Mnogo je lakše nametnuti tekstu zna

enje koje više odgovara našem vremenu i mjestu nego

situaciji u kojoj je Bog svojevremeno govorio. Otkrivanje izvornog zna

enja jezika u tekstu

uva nas od naše prirodne sklonosti da biblijski tekst prepravimo u svoju vlastitu sliku.''

Zbog toga razumijevanje proro

anstava iz Otkrivenja zahtijeva da što je mogu

e više

saznamo o izvorima iz koji je Ivan, pod nadahnu

em Svetog Duha, uzimao simbole i slike

kojima se služio u opisivanju svojih vi

enja. Op

enito se smatra da se simboli

ki jezik

Otkrivenja može na

i u najmanje

etiri izvora: Starom zavjetu, židovskim apokalipti

kim

spisima, okružju Male Azije u prvom stolje

u i novozavjetnim spisima.

Starozavjetni izvori

U bilježenju vi

enja Ivan je crpio simbole gotovo isklju

ivo iz Starog zavjeta, reagiraju

i na

religijsku, društvenu i kulturalnu sredinu prvog stolje

Premda u pisanju proroštva nikad

izravno ne citira iz Starog zavjeta – jedino aludira na njega ''s nekom rije

ju ovdje, idejom

ondje, frazom na drugom mjestu'' – on se i te kako služi njegovim slikama.

Mnogi su

znanstvenici pokazali da od 404 redaka u Otkrivenju 278 njih sadrži spomen ili aluzije,

izravno ili neizravno, na Stari zavjet.

ini se stoga da je ova knjiga ''savršen mozaik

ulomaka iz Starog zavjeta''.

William Milligan tvrdi da je Otkrivenje ''potpuno prožeta

uspomenama, incidentima, mislima i jezikom Crkve u prošlosti; i to u takvoj mjeri da se u

ovom slu

aju može sumnjati da li uop

e sadrži jednu jedinu sliku koja nije uzeta iz Starog

zavjeta ili jednu jedinu potpunu re

enicu koja više-manje nije sagra

ena na materijalu uzetom

iz istog izvora''.

Ovo sugerira da su krš

ani Ivanova vremena mogli shvatiti sli

nosti izme

Otkrivenja i Starog zavjeta pa bi svakako razumjeli ''simbole u toj knjizi imaju

i u vidu

starozavjetnu pozadinu''.

Da bi protuma

io simbole u Otkrivenju,

itatelj danas mora potražiti najprikladniju

starozavjetnu pozadinu. Jon Paulien primje

uje da ''tko god pokušava razumjeti Otkrivenje

bez temeljitog poznavanja Starog zavjeta, ustanovit

e da je prakti

ki nemogu

e razumjeti

ovu knjigu''.

On tako

er primje

u da sveprožetost Otkrivenja Starim zavjetom ''pokazuje da

je on glavni klju

za razumijevanje zna

enja simbola u toj knjizi''.

Ovaj komentar pokazuje

kako se, na primjer, vi

enje u

etvrtom i petom poglavlju temelji na krunidbi izraelskih

kraljeva (vidi Pnz 17,18-20; 2 Kr 11,12); da su starozavjetna prokletstva iz Saveza (vidi Lev

26,21-26) u pozadini vi

enja o sedam pe

ata; da su 144.000 koje pobjedonosno stoje na

staklenom moru i pjevaju pjesmu Mojsija i Janjeta jasna aluzija na Izlazak 15. poglavlje i da

se prizor iz Otkrivenja 16,12–18,24 temelji na osvajanju povijesnog Babilona od strane Kira

Perzijanca i njegove vojske (vidi Iz 44,26–45,7; Jr 50. i 51. pogl.).Trube, skakavci iz bezdana,

Sodoma i Egipat, gora Sion, Babilon, Eufrat i harmagedonska bitka uzeti su svi iz izraelske

povijesti.

U objavljivanju svoje sadašnje volje, kao i svojih planova za budu

nost svog naroda, Bog se

koristi jezikom prošlosti. Proro

anstva u Otkrivenju se posebno temelje na najve

im i

klju

nim doga

ajima iz svete povijesti: na stvaranju, Potopu, izlasku iz Egipta, Božjem

savezu s kraljem Davidom i babilonskom progonstvu.

Namjena ovih doga

aja jest da

izgrade vjeru

itatelja u spoznaji da

e Božja spasiteljska djela u budu

nosti biti vrlo sli

Božjim spasiteljskim djelima u prošlosti. Isti mo

ni i vjerni Bog koji je u prošlosti

udesno

djelovao za svoj narod, i koji isto to

ini u sadašnjosti, jest Bog koji svom narodu jam

i da

održati obe

anja koja se odnose na njegovu budu

nost.

Adventisti

ki biblijski komentar isti

e da je "…jasno razumijevanje ovih [starozavjetnih]

navoda i aluzija u njihovom povijesnom okruženju prvi korak prema razumijevanju ulomaka

tamo gdje se pojavljuju u Otkrivenju. Tada trebamo prou

iti kontekst u kojem ih Ivan koristi

da odredimo njihovo primijenjeno zna

enje. Posebno se ovo odnosi na imena osoba i mjesta,

te na stvari, incidente i doga

aje."

Izgleda nemogu

e ste

i pravo razumijevanje proro

anstava u ovoj knjizi ako ozbiljno ne

uzmemo u obzir njihovu starozavjetnu pozadinu. ''Bez takvog razumijevanja'', isti

e Paulien,

''zna

enje ove knjige ostaje u velikoj mjeri skriveno.''

''stoji pred Gospodinom, dok njegovu volju provode kerubini i serafini koji okružuju njegovo

prijestolje, sa šest krila i mnogo o

iju, i pokrivaju cijelo njegovo prijestolje pjevaju

i pred

Gospodinom umilnim glasovima: 'Svet, svet, svet je Gospodin Sabaoth, nebo i zemlja puni su

njegove slave.'''

I sljede

i tekst iz 4. Ezrine (prvo stolje

e) podsje

a na onaj iz Otkrivenja

6,9-11: ''Zar o tome ne pitaju duše pravednika u svojim prostorijama govore

i: 'Koliko

emo

dugo ostati ovdje? Kad

e do

i žetva naše nagrade?' A arkan

eo Jeremiel im je odgovorio i

rekao: 'Dok se ne ispuni broj vaših sudrugova.'''

Apokalipti

ki pisac nalazi da se doslovnim jezikom ne može prikazati natprirodne stvari i

osjetljive nebeske stvarnosti. Pri njihovom opisu služi se veoma simboli

kim jezikom. Zato su

mnogi simboli i pojmovi u Otkrivenju – na primjer sedmoglavi zmaj, zvijeri, rogovi, zvijezde,

etiri vjetra zemaljska i bitka na svršetku vremena – ve

bili poznati u široko rasprostranjenoj

itanoj židovskoj apokalipti

koj literaturi. Ovo pokazuje da su u vrijeme kad je pisano

Otkrivenje apokalipti

ki simboli i pojmovi ve

bili dio narodnog rje

nika.

Najvjerojatnije

krš

ani prvog stolje

a nisu imali nikakvih teško

a u razumijevanju glavnih simbola u knjizi.

Slikovito izlaganje u Otkrivenju vrlo im je djelotvorno prenosilo poruke.

Tuma

Otkrivenja

e se danas obratiti apokalipti

koj literaturi da bi shvatio kako je narod u

Ivanovo vrijeme razumio apokalipti

ki jezik. To

e pomo

i u objašnjenju mnogih simbola u

knjizi.

Novozavjetne paralele

Stavljeno na kraj Novog zavjeta, Otkrivenje, kako kaže Donatien Mollat, djeluje kao sažeta

izjava o teološkim temama

itave Biblije.

Stari zavjet ukazuje na Krista (Iv 5,39), a Novi

pokazuje ispunjenje starozavjetnih proro

anstava. Otkrivenje je ovdje uskla

eno s

novozavjetnim u

enjem da su se obe

anja Izraelu ispunila u Kristu i njegovom vjernom

narodu.

Kako to primje

uju Robert Jamieson, A. R. Fausset i David Brown: ''U ovoj knjizi

se susre

u i završavaju sve druge biblijske knjige.''

Materijal Otkrivenja prožet je

starozavjetnim slikama protuma

enima kroz osobu Isusa Krista i njegov život i službu. U

zapisivanju svojih vi

enja Ivan je prvenstveno držao na umu krš

ane prvog stolje

a kojima je

svako vjerovanje i naviještanje bilo motivirano razumijevanjem da je njihov Gospodin umro,

uskrsnuo, uzašao na nebo i da je nakon toga na nebu sjeo na prijestolje sa svojim Ocem (vidi

Dj 2,33-36; Rim 8,34; Ef 1,20; Fil 2,5-11; Heb 12,2).

Premda razli

ito po stilu, rje

niku i predmetu, Otkrivenje je prepuno brojnih paralela i aluzija

na druge novozavjetne knjige koje su ranije napisane.

ini se da su vijesti u Otkrivenju

utemeljene na teološkim idejama iz preostalog Novog zavjeta. Mnogi ulomci odražavaju

Isusova kazivanja i povremeno Pavlove izjave.

Na primjer, neki znanstvenici vide

Otkrivenje kao ''proširenje govora'' kojeg je Isus održao na Maslinskoj gori.

Da bismo

potpuno shvatili zna

enja vijesti Otkrivenja potrebno je da u razli

itim ulomcima knjige

posebnu pozornost posvetimo novozavjetnim paralelama.

Ciljevi ovog Komentara

Ovdje prelazimo na ciljeve i smjernice koje su ravnale pisanjem ovog komentara. Oni

objašnjavaju piš

evu filozofiju o odgovornom komentaru Otkrivenja.

Biblijska knjiga je božansko otkrivenje. Uvodni redci Otkrivenja ukazuju na božansko

podrijetlo knjige (vidi Otk 1,1-3). Paulin izjavljuje: ''Bez obzira na stajalište koje netko ima u

pogledu podrijetla vi

enja, izgleda da sam Ivan shva

a da je njegova knjiga više božanska

konstrukcija nego njegov sastav.''

On više puta naglašava kako je njegovo djelo ''rije

i ovog

proroštva'' (Otk 1,3; 22,7.10.18.19). Premda je istina da je Otkrivenje pisao

ovjek u okružju

prvog stolje

a u Maloj Aziji, prisutnost božanskog elementa u knjizi ukazuje na to da njeno

kona

no zna

enje nadilazi ono što je ljudski autor mogao razumjeti. Petar je izjavio da

''nikada proroštvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od

Boga govorili'' (2 Pt 1,21). Sadržaj Otkrivenja odraz je Ivanovog vizionarskog iskustva koje je

zapisao pod nadzorom Svetog Duha. Kao takvo, Otkrivenje je po autoritetu jednako svakom

starozavjetnom proroštvu ili apostolskom spisu. Zato je od izuzetne važnosti da se pri

rukovanju s tekstom ozbiljno uzme u obzir izvještaj o božanskom elementu Otkrivenja.

S tim u vezi potrebno je jedno objašnjenje. Kad se za tekst u ovom kometaru kaže, na primjer,

''Ivanov cilj/nakana'' ili ''ono što je Ivan nastojao prenijeti

itatelju'', onda to ne treba shvatiti

kao da se Otkrivenju pristupa samo kao ljudskom proizvodu.

Po ovom pitanju je vrlo znakovita jedna izjava Ellen White: "Bibliju su pisali nadahnuti ljudi,

ali ona nije Božji na

in razmišljanja i izražavanja. Nisu nadahnute rije

i Biblije, nego su ljudi

bili nadahnuti. Nadahnu

e ne djeluje na

ovjekove rije

i ili na njegovo izražavanje ve

samoga

ovjeka koji je pod utjecajem Svetoga Duha prožet mislima. No rije

i poprimaju

utjecaj

ovjekova uma. Božanski se um utiskuje. Božanski um i volja se povezuju s ljudskim

umom i voljom; tako

ovjekova kazivanja postaju Božje rije

i."

potrebno da se prikaže njegova unutarnja dinami

nost. Tek kad je tekst potpuno razumljen

mogu se izvu

i zdrave povijesne primjene. Biblijski je tekst onaj koji odre

uje okvir za

biblijsko tuma

enje povijesti.''

Biblija je najbolji tuma

Otkrivenja. Vidjeli smo da Stari i Novi zavjet pruža dobar

gra

evni materijal za proro

anstva u Otkrivenju. Simboli

ke prikaze u Otkrivenju moramo

objasniti i pojasniti prvenstveno Biblijom, u skladu s ''nakanom i ciljem nadahnutog pisca, i

zna

enjem knjige koje ona prenosi

itateljima kojima je bila izvorno upu

ena''. U protivnom

tuma

enje proro

anstava ove knjige iznesena simboli

kim jezikom obi

no ne održavaju ništa

osim osobnih mišljenja izvedenih iz alegorijske mašte ili trenutnih doga

aja.

Krist je središte cjelokupnog proroštva. Uvodne rije

i u Otkrivenju jasno pokazuju da je

ono prvenstveno ''otkrivenje Isusa Krista'' (Otk 1,1). To ukazuje na to da je knjiga bila pisana

iz Kristovog gledišta. Njeni simboli i slike trebaju biti usredoto

eni na Krista. Ništa drugo ne

smije prevladavati u izlaganju i tuma

enju njenih proro

anstava, ni povijest ni

ista znatiželja

u pogledu budu

nosti. ''Ako ne dopustimo da zna

enje Isusa Krista i njegova križa prožima

simbole u Otkrivenju, tuma

enje ne

e biti krš

ansko bez obzira kako

esto u njegovom

tuma

enju spominjemo Kristovo ime.''

Samo zahvaljuju

i Kristu i kroz Krista simboli i slike

Otkrivenja dobivaju svoje kona

no zna

enje.

Književno ure

enje Otkrivenja

ini se da struktura Otkrivenja nije bez zna

enja za razumijevanje

itavog tematskog razvoja

knjige. Ona se protivi svakom prou

avanja i tuma

enju nekog ulomka ili dijela odvojeno od

ostatka knjige. Tuma

enje teksta mora se slagati s op

im ciljem cijele knjige.

Književno ure

enje Otkrivenja je vrlo složeno. Premda je op

enito prihva

eno da je struktura

knjige bitna za razumijevanje njenih poruka, još ne postoji op

e slaganje znanosti u pogledu

njene osnovne strukture. Komentatori i izlaga

i ponudili su niz razli

itih prijedloga kakvo je

zna

enje organizacijske strukture nadahnuti pisac namijenio Otkrivenju; teško da i dva

tuma

a dijele isto gledište.

Sjede

i odsjeci istražuju neke od najreprezentativnijih prijedloga strukturalne organizacije u

posljednjoj biblijskoj knjizi. Ne treba smatrati da se ovi prijedlozi uzajamno isklju

uju. Iako

neki nude bolji uvid u strukturalni aranžman Otkrivenja od drugih, prijedlozi pokazuju široki

spektar tuma

enja o dizajnu i kompoziciji knjige, kao i njene sveop

e teme. Uzeti zajedno,

oni otkrivaju namjeru pisca mnogo više nego što bi ina

e bilo mogu

Zna

enje ulomaka koji služe kao odsko

na daska

Otkrivenje ima posebne književne karakteristike. Pokazalo se da se klju

em zna

enju

glavnih dijelova knjige

esto nalazi u zaklju

noj izjavi prethodnog dijela. Takva izjava djeluje

kao odsko

na daska u ulomku koji predstavlja zaklju

ak onoga što je prethodilo i uvod u ono

što slijedi. Na primjer, odsjeku o sedam pisama upu

enih crkvama (2. i 3. poglavlje) prethodi

izjava u Otkrivenju 1,20 koja predstavlja zaklju

ak vi

enja proslavljenog Krista (1,9-20). Ova

završna izjava djeluje istovremeno kao uvod u drugo i tre

e poglavlje. Vi

enje o zape

enju

144.000 (7. poglavlje) razra

uje i objašnjava završnu izjavu u Otkrivenju 6,16.17 u obliku

pitanja o tome tko

e opstati pred velikim gnjevom Jagnjeta. Zaklju

na izjava u Otkrivenju

12,17 koja se odnosi na rat s ''ostatkom njezina potomstva'', obra

ena je u trinaestom i

etrnaestom poglavlju. Otkrivenje 15,2-4 služi kao zaklju

ak Otkrivenja 12. do 14. poglavlja i

kao uvod u sedam posljednjih zala.

Više takvih ulomaka

ini se pružaju za ve

e dijelove knjige pogled unaprijed. Kao što je ve

eno, Otkrivenje 3,21

ini se da pruža skicu objašnjenja za poglavlja

etiri do sedam, a

11,18 za cijelu drugu polovicu knjige (Otk 12–22,5). Na isti na

in Otkrivenje 6,9.10 (koje

svoju najpotpuniju potvrdu nalazi u 8,2-6 i 13) nagovještava razumijevanje naravi i svrhe zala

sedam pe

ata i sedam truba.

elo odsko

ne daske omogu

uje tuma

u da na

e informaciju koja se nalazi u razli

itim

ulomcima Otkrivenja. Ono pokazuje da je nadahnuti pisac imao jasno odre

enu nakanu u

pogledu razumijevanja teksta, što je

injenica koja isklju

uje traženje kreativnog tuma

enja

izvan same knjige. Zanemarivanje ovog na

ela ograni

ilo bi razumijevanje piš

eve namjere

za knjigu.

Uzorak identifikacije-opisa

Druga važna književna strategija Otkrivenja može pomo

i tuma

u u boljem razumijevanju

nekih teških tekstova u knjizi. Kad god knjiga predstavlja novo lice, ona ga prvo predstavlja

izrazima osobnog opisa ili povijesne uloge i djelovanja. Nakon što ga je predstavila, Ivan

prelazi na opis njegove funkcije i djelovanja posebno važnih za vi

enje. Ova književna

strategija prvo se vidi kod Otkrivenja 1,9–3,22. Identifikacija uskrslog Krista dana je u

Upravo je Viktorin Ptujski (umro oko 304. godine) uveo u Otkrivenje na

elo rekapitulacije

koje su uz neke modifikacije preuzeli tuma

i iza njega.

Rekapitulacijske paralele izme

u niza s pe

atima i trubama izgledaju o

ite. Usporedbu

izme

u oba niza koju nalazimo u ''Osvrt: Otkrivenje 8. i 9. poglavlje'' pokazuje njihove

usporedne strukture. Prije svega, trube i pe

ati posloženi su u skupine od

etiri i tri. Zatim oba

niza prekidaju interludiji izme

u šeste i sedme trube i pe

ata. Tako

er postaje jasno da oba

niza po

inju u prvom stolje

u i završavaju sa svršetkom vremena, što nije primjetno u nizu

sedam

aša gnjeva. Osim toga, kao što pokazuje struktura ''Uvodnih prizora Svetišta'', pe

ati i

trube po svemu sude

i pokrivaju cjelokupno krš

ansko razdoblje. S druge strane, sedam

posljednjih zala o

ito su postavljena na kraju povijesti naše zemlje.

Primjena na

ela rekapitulacije može biti vrlo korisna za tuma

a Otkrivenja. Informacija i uvid

ste

eni iz jasnih ulomaka mogu otkriti teološko zna

enje paralelnih teških ulomaka. Na

primjer, Otkrivenje 7. poglavlje može pomo

i u razumijevanju desetog i jedanaestog

poglavlja, posebno u pogledu identiteta dvojice svjedoka. Isto tako možemo primijetiti da su

nizovi sedam truba i sedam

aša srdžbe namjerno usporedni s obzirom na njihov jezik i

sadržaj. Premda je o

ito da oba niza nisu ista (vidi ''Osvrt: Otkrivenje 15. do 18. poglavlja),

ispitivanje njihovih strukturalnih paralela može

itatelju pomo

i da na

e dublje teološko

zna

enje koje im je namijenio nadahnuti pisac u pisanju Otkrivenja.

Razli

ite teorije o strukturi Otkrivenja. Niz znanstvenika smatra da broj ''sedam'' ima

važnu ulogu u strukturi Otkrivenja. Me

utim, mišljenja se kre

u od

etverostruke do

osmerostruke strukture od kojih je svako zasnovana na broju sedam. Da bismo

itatelja

upoznali sa složenoš

u pitanja koja se odnose na strukturu Otkrivenja, iznijet

emo

itav niz

gledišta o ovom predmetu. Pošto ova gledišta mnogi komentatori kritiziraju, ovdje

emo ih

ispitati bez detaljne kritike.

Eugenio Corsini, na primjer, smatra da se Otkrivenje dijeli u

etiri skupine od po sedam

doga

aja (sedam pisama, sedam pe

ata, sedam truba i sedam

aša srdžbe) koje ''odre

uju

itavu strukturu i vijest knjige''.

Jacques Ellul nalazi pet skupina po sedam – crkve, pe

ate,

trube,

aše i skupinu vi

enja koje po

inju formulom: ''I vidjeh'' ili ''Potom opazih''.

Neki

stru

njaci dijele knjigu u šest dijelova od kojih je svaki zasnovan na broju sedam. Za Merrilla

C. Tenneya šest dijelova su crkve, pe

ati, trube,

aše, sedam osoba (žena, znaj, dijete, Mihael,

Janje, zvijer iz mora i zvijer iz zemlje) i sedam novih stvari (novo nebo, nova zemlja, novi

narod, novi Jeruzalem, novi hram, novo svjetlo, novi raj).

Austin M. Farrer tako

er vidi

Otkrivenje podijeljeno na šest dijela od kojih se svaki sastoji od sedam pododjela.

Farrerovu šemu prihvatio je uz manje prepravke A. Yabro Collins koji predlaže osmerostruku

strukturu: prolog (1,1-8), sedam pisama (1,9–3,11); sedam pe

ata (4–8,1), sedam truba (8,2–

11,19), sedam vi

enja neozna

enih brojevima (12–15,4), sedam

aša srdžbe (15–16,21 s

dodatkom Babilona (17–19,10), sedam vi

enja neozna

enih brojevima (19,11–21,8) s

dodatkom Jeruzalema (21,9–22,5) i epilog (22,6-21).

Ova struktura s dijelovima koji nisu

''ozna

eni brojevima'' i dvjema dodacima

ini se vrlo proizvoljnom i problemati

nom. Osim

toga, više znanstvenika se zalaže za sedmerostruku strukturu i vidi skupine sedmica u svima

od glavnih sedam vi

enja.

Po ovom pitanju je vrlo koristan komentar Gerharda Krodela:

''Ne trebamo konstruirati cikluse od sedam tamo gdje Ivan svoja vi

enja nije ozna

brojevima.''

Nema sumnje da u mnogim od ovih razli

itih prijedloga postoji i neki element istine. Upravo

rastu

i broj svih takvih teorija i ''nedostatak koncenzusa o strukturi Otkrivenja treba biti

upozorenje

itatelju da ni jednu od njih ne prihvati kao definitivnu''.

Na osnovi Otkrivenja

19. poglavlja David Aune uvjerljivo zastupa dvostruku strukturu: (1) 1,9–3,22 u kojoj je

središte teofanija uzvišenog Krista i (2) 4–22,9 gdje je rije

o nizu epizodnih naracija vi

enja

s uvodom putovanja na nebo.

Auneova jednostavna struktura je vrlo uvjerljiva i o

ito ju je

Ivan tako zamislio (vidi Otk 1,19; 4,1). Me

utim, unato

njenoj privla

nosti, ovakav pristup

tuma

enju ne vodi ra

una o

injenici da Otkrivenje 12. poglavlje po

inje novu (eshatološku)

podjelu knjige; ono jasno dijeli knjigu u tri razli

ita dijela.

Uvodni prizori o Svetištu

Kenneth A. Strand dijeli Otkrivenje u osam osnovih vi

enja, s prologom i epilogom. On je

ustanovio da svakom vi

enju prethodi ''pobjedonosni uvodni prizor u okružju svetišta''.

Grade

i na Strandovom istraživanju, Richard M. Davidson i Jon Paulien zastupaju

sedmerostruku strukturu Otkrivenja, s prologom i epilogom, zasnovanu na okružju svetišta.

Oni su uvjerljivo pokazali da je prizor svetišta uvod u svaki od sedam glavnih dijelova.

ini

se da je

itava knjiga postavljena u sustavu tipologije svetišta:

1. Otk 1,12-20

2. Otk 4. i 5. pogl. Ustoli

enje

Zemlja

3. Otk 8,3-5 Posredovanje

4. Otk 11,19 Sud

Nebo

5. Otk 15,5-8 Prestanak rada

6. Otk 19,1-10 Odsutnost

7. Otk 21–22,5

Zemlja

Vidljivo je da su prvi i sedmi paralelni odsjeci postavljeni na zemlji dok su drugi i sve do

šestog postavljeni na nebu. Drugi i šesti opisuju prizor bogoslužja u svetištu; oni govore o

prijestolju, klanjanju i Janjetu, dvadeset

etvorici starješina i slavljenju Svemogu

eg Boga.

utim, dok drugi sadrži najviše aluzija na svetište, u šestom prizoru svetišta ''odsutne su

izri

ite slike svetišta. Nebesko svetište nestalo je iz vida.''

Isto tako, dok tre

i prizor

prikazuje neprekidnu službu posredovanja u hramu koja uklju

uje prinošenje tamjana, peti

prizor ukazuje na prestanak posredovanja u hramu. On je ispunjen dimom Božje slave i nitko

ne može pristupiti prijestolju milosti da primi milosr

e i oproštenje.

etvrti prizor u svetištu je

stavljen u sredinu. Ovakav književni aranžman pokazuje da poglavlja 12, 13 i 14 predstavljaju

središnji dio knjige i da je Crkva koja stoji na pragu velikog sukoba posljednjeg vremena

središnja to

itave knjige Otkrivenje.

Postoji i odre

eni razvoj od stalne svagdašnje (tamid) službe prema godišnjim službama u

starozavjetnom svetištu.

ini se da je struktura Otkrivenja zasnovana na uzorku svagdašnjih i

godišnjih službi u Svetištu. Novije studije su pokazale upe

atljive paralele izme

u prve

polovice knjige i redoslijeda svagdašnje službe (tamid) u hramu iz prvog stolje

a kad je Ivan

pisao.

Osnovni opis redoslijeda svagdašnje tamid službe prepisan je traktatom Tamid u Mišni iz

drugog stolje

a, zbirci židovskih zakona, predaja i prakse zasnovane na ranijoj predaji.

Služba tamid po

ela je kad je odabrani sve

enik ušao u prvu prostoriju hrama u kojoj je

istio svije

njake i napunio ih novom zalihom ulja (Tamid 3,7.8; vidi Otk 1,12-20). Velika

vrata Hrama ostala su otvorena (Tamid 3,7; vidi Otk 4,1; gr

ki tekst pokazuje da su vrata

otvorena prije nego što ih je Ivan vidio u vi

enju). Mišna i Otkrivenje spominju klanje janjeta

(Tamid 4,1-3; vidi Otk 5,6). Krv janjeta izlivena je pod žrtvenik u vanjskom dvorištu Hrama

(Tamid 4,1; vidi Otk 6,9). Nakon izlijevanja krvi sve

enik je prinio tamjan na zlatnom

žrtveniku u Svetinji (Tamid 5,4; Luka 1,8-11; vidi Otk 8,3.4). Dok je sve

enik prinosio

tamjan na zlatnom žrtveniku, prisutni su kratko vrijeme šutjeli (Tamid 3,3; vidi Otk 8,1).

Zatim su se oglasile trube da ozna

e kraj službe (Tamid 3,3; vidi Otk 8,2.6).

Ovo bi pokazalo da razvoj doga

aja u prvoj polovici Otkrivenja pokazuje isti redoslijed kao

dnevna služba u svetištu. O ovome Paulien primje

uje: ''Ne samo što ovaj dio Apokalipse

sadrži potencijalne aluzije na sve ve

e pojedinosti tamid liturgije, ve

na njih aludira u bitno

istom redoslijedu. Zbog toga bi materijal koji predstavljaju skupine sedmica crkava, pe

ata i

truba bio suptilno povezan s aktivnostima u hramu koje se odnose na stalnu ili tamid

službu.''

Prvi dio Otkrivenja je o

ito oblikovan prema svagdašnjoj službi u Svetištu.

Druga polovica Otkrivenja je o

ito oblikovana prema godišnjoj službi Yom Kippura. Kako

pokazuje Kenneth A. Strand, Otkrivenje 11,1.2 sadrži izri

ite aluzije na Dan pomirenja (vidi

Bilješke na Otk 11,1).

Yom Kippur je bio dan suda; središnje aktivnosti u ovom blagdanu

odigravale su se u Svetinji nad svetinjama. Otkrivenje 11,19 spominje naos (unutarnje svetište

hrama; vidi Bilješke na Otk 11,19). Odavde u Otkrivenju postoji stalna usmjerenost na naos u

kojem su se odigrale središnje aktivnosti na Yom Kippur (Otk 11,19; 14,15; 15,5-8; 16,1.17).

''Sudski jezik i aktivnost, središnja tema u Yom Kippuru, tako

er je glava preokupacija druge

polovice Apokalipse.''

(Vidi Otk 14,7; 16,5.7; 17,1; 18,8.10.20; 19,2.11; 20,4.12.13.)

Ova struktura prizora u svetištu ima niz posljedica za književno razumijevanje Otkrivenja.

Ona pokazuje da se Otkrivenje 11,18 mora smatrati razdjelnicom izme

u povijesnih i

eshatoloških dijelova Otkrivenja (vidi ''Osvrt: Otkrivenje 12,–22.5''), a ne Otkrivenje 14,20

kako to predlaže Strand. Otkrivenje 1–11 (sedam crkava, pe

ata i truba) usredoto

eno je na

itavo krš

ansko razdoblje, a Otkrivenje 12,–22.5 na završne doga

aje povijesti ove zemlje.

Struktura potvr

uje, na primjer, gledište da se vi

enje u Otkrivenju 4. i 5. poglavlju ne odnosi

na prizor istražnog suda ve

na Kristovu krunidbu koja se dogodila na Pedesetnicu (vidi

''Osvrt: Otkrivenje 4. do 11. pogl.'') Tako

er pokazuje da pe

ate i trube treba razumjeti kao

opširan pregled krš

anske povijesti, dok je sedam posljednjih zala smješteno u vrijeme

svršetka.

Godišnji ciklus blagdana

Neki su znanstvenici predložili da je struktura Otkrivenja tako

er oblikovana prema

godišnjim blagdanima hebrejskog religijskog kalendara kojeg je Mojsije uspostavio na Sinaju:

Pashi, Pedesetnici, Blagdanu truba, Danu pomirenja i Blagdanu sjenica (vidi Lev 23).

Život

drevnog Izraela okretao se oko ovih blagdana. Ne

udi da bismo njihove eshatološke

sedam truba u Otkrivenju ''predstavljaju stalno razdoblje od sedam mjeseci s tim što sedma

truba predstavlja sam Blagdan truba. Zanimljivo je da unutar sedme trube (Otk 11,18)

nalazimo prvu izri

itu uporabu terminologije suda u Otkrivenju. Prema židovskom shva

anju

sedmomjese

ni Blagdan truba prethodio je vremenu suda koje je vodilo do Dana pomirenja

(vidi Otk 11,18.19). U skladu s tim od Otk11,19 do gotovo kraja knjige nalazimo sve ve

usmjerenost na sud.''

Dan pomirenja. Dok se

ini da je prva polovica Otkrivenja oblikovana prema tamidu ili

svakidašnjoj službi hebrejskog religijskog sustava, Otkrivenje 12–22,5 odražava godišnju

službu Yom Kippura. Vidjeli smo da se od Otkrivenja 11,1.2 u drugoj polovici knjige aludira

na elemente Yom Kippura.

Blagdan sjenica. Posljednji odsjek pet glavnih židovskih blagdana bio je Blagdan sjenica ili

Sukkoth koji je slijedio iza Yom Kippura. Ovaj blagdan, poznat i kao Blagdan berbe, došao je

nakon skupljanja žetve u žitnicu. Svrha mu je bila da u mislim ljudi održi svježim lutanje

Izraela pustinjom do Obe

ane zemlje. To je bilo naro

ito vrijeme slavljenja i veselja pred

Gospodinom (Lev 23,40), ispunjeno mahanjem palminim granama, pjevanjem, glazbom i

velikom gozbom.

Posljednji dio Otkrivenja sadrži mnoge aluzije na Blagdan sjenica. Žetva

je gotova i putovanju Božjeg naroda pustinjom je kraj (Otk 14–20). Božji narod se okuplja u

novom Jeruzalemu gdje se Bog nastanio me

u njima (Otk 21,3). Ovdje se obilno slavi uz

pratnju pjesama (Otk 7,9.10; 14,3; 15,2-4; 19,1-10), sviranja harfi-citri (14,2) i mahanja

palminim granama (Otk 7,9). Osim toga, primarna karakteristika Blagdana sjenica – voda i

svjetlo, koje je uspomena na vodu iz stijene i ognjeni stup tijekom putovanja pustinjom –

nalazi svoje kona

no ispunjenje u Otkrivenju 22,1-5.

ijasti

ka struktura

Sve ve

i broj suvremenih znanstvenika razmatra

ijasti

ku strukturu u Otkrivenju. Rije

ijazam'' (izvedena iz gr

kog slova X nalik na križ) odnosi se na oblik organizacije tipi

an za

Hebreje. Dok se danas književne skice temelje na uzorku A-B-C,

ijasti

ka skica temelji se na

elu A-B-A'.

ijazam je najbolje definirati kao izvrnuti paralelizam. Na primjer, tvrdnja

Bog je dobar

Gospodin je milosrdan

je sinonim za paralelizam u kojem drugi red druk

ijim rije

ima ponavlja ono što kaže prvi

red. Me

utim kad se ista tvrdnja izrazi u obliku izvrnutog paralelizma

Bog je dobar

milosrdan je Gospodin

onda se to naziva

ijazam. U

ijasti

koj skici vrhunac teksta je postavljen u središte s

odgovaraju

im dijelovima koji se kre

u prema njemu i od njega. Dio A ima paralelu u

dijelu A' na kraju, B dijelu B', C dijelu C' dok ne do

emo do središta. Kad znamo kako

funkcionira

ijazam mnogo je lakše razabrati teološki naglasak sadržaja knjige prema

nakani nadahnutog pisca.

Neke studije zastupaju sedmostruku

ijasti

ku strukturu. Takvu je strukturu predložila

E. Schüssler Fiorenza:

A. 1,1-8

B. 1,9–3,22

C. 4,1–9,21; 11,15-19

D. 10–15,4

C'. 15,5–19,10

B'. 19,11–22,9

A'. 22,10-21

Unato

atraktivnosti ove strukture, nije lako prikazati paralele izme

u odgovaraju

ih dijelova.

Kenneth A. Strand zastupa mišljenje da se knjiga prirodno dijeli u dva dijela, povijesni i

eshatološki, s diobnom crtom u 14. poglavlju.

Premda je Strandova podjela na dva dijela u

povijesni i eshatološki neporecivo prisutna u Otkrivenju, kontekst ne podupire diobnu crtu za

koju tvrdi da je u

etrnaestom poglavlju. Kontekst sugerira diobnu crtu izme

u povijesnog i

eshatološkog dijela u Otkrivenju 11,18. Pažljivo prou

avanje pokazuje da je prva polovica

Otkrivenja usmjerena na stvarnosti

itave krš

anske ere, dok je fokus

itave druge polovice

knjige – ne samo poglavlja 15–22 – postavljen u eshatološki okvir usmjeren na doga

aje koji

okružuju Kristov drugi dolazak.

poglavlju (pristup stablu života, izbjegnuta druga smrt, dobivanje novog imena, vlast nad

narodima, odijevanje u bijele haljine, ostavljanje imena u knjizi života, priznanje pred Ocem,

biti stup u hramu i nikad ga ne napustiti, imati ime Božje napisano na sebi i sjediti s Isusom

na njegovom prijestolju) nalaze ispunjenje u 21,6–22,5.

Dio C pokazuje da Otkrivenje 4–8 ima paralelu u 19–21,4. Oba ulomka po

inju s prizorima

nebeskog bogoslužja.

etvrto, peto i devetnaesto poglavlje spominju prijestolje, dvadeset

etiri starješine,

etiri živa bi

a i bogoštovlje pra

eno usklicima hvale.

Sve ove elemente

nalazimo kao skupinu samo u ova dva poglavlja. No dok je Otkrivenje 4–8,1 usmjereno na

stvarnosti

itave krš

anske ere, njegov

ijasti

ki pandan je svakako ulomak koji se odnosi na

svršetak vremena. Dok

etvrto i peto poglavlje slave Boga kao Stvoritelja, a Krista kao

Otkupitelja, hvala u devetnaestom poglavlju uzdiže se radi uništenja Babilona. Daljnje

paralele nalazimo izme

u 19,11-21 i sedam pe

ata, uklju

uju

i bijelog konja i jaha

a s

krunom (krunama). Re

enica ''Pogledam, a ono konj bijelac i … njegov(a) konjanik(a)'' (6,2)

se doslovce ponavlja u Otkrivenju 19,11. Me

utim, dok u 6,2 jaha

bijelca ima pobjedni

vijenac, u 19,12 jaha

nosi dijadem, kraljevsku krunu (''mnogo kruna''). Tek nakon

eshatološkog svršetka Isus nosi kraljevsku krunu i vlada me

u svojim narodom na zemlji.

Postoje i mnoge druge paralele. Na primjer, šesto poglavlje postavlja pitanje: ''Ta dokle,

Gospodaru sveti i istiniti! Zar ne

eš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?" Otkrivenje

19,2 izjavljuje da je Bog sudio i osvetio ''krv slugu svojih". Kao još jedan primjer prizor

otvaranja šestog pe

ata odnosi se na kraljeve, velikaše, vojvode, bogataše, mogu

nike, robove

i slobodnjake koji prigodom Kristova dolaska užasnuti bježe u namjeri da se sakriju. S druge

strane Otkrivenje 19,18 spominje kraljeve, vojvode, mogu

nike, slobodnjake i robove koji su

pobijeni pri Kristovom dolasku. Paralele nalazimo i izme

u Otkrivenja 7,9.13.14 i poziva na

Jaganj

evu svadbenu ve

eru u 19,7-10; oba teksta opisuju Božji otkupljeni narod obu

en u

bijele haljine. Isto tako 7,15-17 i 21,3.4 kažu da Bog stanuje sa svojim narodom i da

e otrti

''svaku suzu s o

iju njihovih''. Na kraju tišina ''na nebu oko pola sata'' u sedmom pe

atu (8,1)

može odgovarati ''tišini'' milenija u Otkrivenju 20.

ite su i paralele u dijelu D. Prizori iz svetišta uvod su u oba ulomka. Me

utim, dok je u 8,2-

6 opisana stalna služba posredovanja u nebeskom hramu, u 15,8 rije

je o prestanku

posredovanja u hramu. Ovo nagovještava da su sedam truba Božji sudovi pomiješani s

milosr

em, dok su izlijevanje sedam

aša zala izvršenje Božje posljednje srdžbe

nepomiješane s milosr

em. Daljnje uspore

ivanje pokazuju o

ite paralele izme

u dva niza.

Sedam truba

Sedam

aša

Prva

Zemlja (8,7)

Zemlja (16,2)

Druga

More se pretvara u krv (8,8.9)

More se pretvara u krv (16,3)

Tre

Rijeke i izvori (8,10.11)

Rijeke i izvori (16,4)

etvrta

Sunce, mjesec i zvijezde (8,12)

Sunce (16,8.9)

Peta

Tama iz bezdana, skakavci (9,1-11)

Tama nad prijestoljem Zvijeri (16,10.11)

Šesta

Rijeka Eufrat (9,14-21)

Rijeka Eufrat (16,12-16)

Sedma

Silni glasovi: došlo je kraljevstvo Snažan glas: Svršeno je (16,17-21)

i Krist vlada

Ova

ijasti

ka skica stavlja zala sedam truba u povijesni dio, dok izvršenje zala sedam

aša

dolazi na kraju svijeta. Takva struktura daje slutiti da su zala truba i

aša jezikom i sadržajem

namjerno stavljene paralelno; zala truba trebaju biti nagovještaj i upozorenje na budu

izvršenje Božjih sudova prikazanih u njihovoj punini u sedam posljednjih zala.

Na kraju, odsjek E postavlja paralelu Otkrivenja 10,11-18 sa 14,1-20. Ivan dobija nalog:

"Treba da ponovno prorokuješ proti pucima i narodima i kraljevima mnogim" (10,11), a onda

dva svjedoka da prori

u stanovnicima zemlje (11,1-14).

etrnaesto poglavlje prvo opisuje

Božji vjerni narod (redci 1-5), a onda naviještanje vje

nog evan

elja ''svim pozemljarima,

svakom narodu i plemenu i jeziku i puku'' (redci 6-13). Oba odsjeka spominju davanje slave

Bogu (11,13; 14,7) i potrebu da ga se bojimo (11,18; 14,7). Otkrivenje 11,18 kaže da je došlo

vrijeme da Božje sluge dobiju nagradu i ''da se unište oni koji kvare zemlju''.

etrnaesto

poglavlje prvo opisuje okupljanje vjernog Božjeg naroda pojmovima žetve (redci 14-16), a

onda sud nad zlima pojmovima gaženja grož

a u kaci (redci 17-20).

To nas dovodi do središnjeg dijela strukture (Otkrivenja 12. i 13. poglavlja). Velika borba

izme

u Krista i lažnoga trojstva – Sotone i njegova dva pomo

nika, zvijeri iz mora i zvijeri iz

zemlje – središnja je to

itave knjige. Ovaj dio odre

uje okvir materijala u knjizi iz

perspektive velike borbe s posebnim naglaskom na posljednji sukob na završetku povijesti

ovog svijeta.

Otkrivenje – da Crkvi tijekom povijesti ponavljaju Kristovo vje

no obe

anje: "I evo, ja sam s

vama u sve dane – do svršetka svijeta." (Mt 28,20)

2. Otvaranje zape

ena svitka (Otk 4–11):

Krist kao eshatološki vladar

Drugi glavni dio Otkrivenja po

inje vi

enjem Krista kao obe

anog kralja iz Davidova roda (

4. i 5. poglavlje). Ovaj uvodni prizor opisuje slikovitim jezikom ustoli

enje uskrslog Krista

kao op

eg vladara i gospodara svijeta. Uzimaju

i svitak zape

en sa sedam pe

ata – što

predstavlja prenošenje autoriteta i vlasti na njega – Krist je sjeo na prijestolje svemira s desne

strane Ocu. Sada je predodre

eni eshatološki vladar iz Davidova rodoslovlja (vidi Otk 5,5),

''zahvaljuju

i spasiteljskom djelu koje je ostvario, pozvan da s vlaš

u provede Božji plan za

završetak povijesti''.

Tako su

etvrto i peto poglavlje polazište za tuma

enje onoga što opisuju poglavlja 6 do 11.

Ona pružaju panoramski pregled povijesti u prizoru otvaranja sedam pe

ata i oglašavanja

sedam truba od Kristova uzašaš

a na nebo do njegova povratka na zemlju. Ovaj dio opisuje

''doga

aje i prilike u povijesnom vremenu koji su priprema za otvaranje'' zape

enog svitka u

eshatološkom kraju.

Premda u neprijateljskom svijetu može doživjeti tla

enje i teško

e, on

Božjem narodu jam

i da njegov Gospodin i Kralj, koji vlada sa svemirskog prijestolja, sve

drži pod kontrolom. On

e povijest ovog svijeta dovesti do kona

nog svršetka i zauvijek

riješiti problem zla.

3. Sadržaj zape

enog svitka (Otk 12,–22,5):

kao apokalipti

ki Mihael

Posljednji od tri glavna dijela Otkrivenja (12–22,5)

ini se da je otkrivanje dijela zape

enog

svitka iz Otkrivenja 5. poglavlja (vidi ''Osvrt: Otkrivenje 12–22,5''). Ovaj dio po

inje velikim

sukobom izme

u Krista i Sotona u 12,1-17 u kojem je Krist prikazan u ulozi apokalipti

kog

bojovnika Mihaela. Kao vojskovo

a nebeskih vojski, Krist je uvijek pobjednik. On je

pobijedio Sotonu kad ga je izbacio iz neba na zemlju, zatim svojom smr

u na križu i

uzašaš

em Ocu te tijekom

itavog razdoblja krš

anske ere. Sotona je o

ajan zbog stalnog

poraza pa se odlu

io zaratiti ''s ostatkom njezina [ženina] potomstva'' (Otk 12,17).

vrsto

odlu

an da pobijedi u posljednjoj bitci, on nalazi dva saveznika – zvijer iz mora i zvijer iz

zemlje. Stvaranjem lažnog trojstva on koristi sva mogu

a sredstva da sprije

i ostvarenje

Božjih planova za svijet. Ono što slijedi u ostatku knjige (od 13. do 22. poglavlja) opis je

doga

aja koji vode završetku kozmi

ke drame i kona

noj uspostavi Božjeg vje

nog

kraljevstva.

Cilj Otkrivenja 12. poglavlja jest da Božjem narodu pruži sigurnost u završnom razdoblju

povijesti ovog svijeta. Sveti se nalaze na prvoj crti bojišnice u posljednjoj bitci opisanoj u

Otkrivenju 12. poglavlju. Ali upravo kao što je Krist porazio Sotonu i borio se za svoj narod

tijekom niza Sotoninih pokušaja u povijesti da ga uništi, tako

e On biti sa svojim narodom u

vrijeme svršetka u posljednjoj krizi. Povremeno budu

nost može izgledati mra

na a

eshatološki doga

aji prijete

i i zastrašuju

i, ali vjernici moraju držati na umu da je Sotona ve

izgubio bitku. Krist Pobjednik ratovat

e dok ne

e potpuno pobijediti sile mraka. Sotonski

trijumvirat i tla

itelji Božjeg naroda završit

e u ognjenom jezeru (Otk 19,20–20,15), dok

trijumfalni Božji narod na

i po

inak u Novom Jeruzalemu (Otk 21–22,5).

Dosadašnja kratka analiza triju uvodnih vi

enja glavnih dijelova Otkrivenja odre

uje glavnu

temu knjige kako ju je zamislio nadahnuti pisac i objašnjava teološku perspektivu ovog

komentara. Ona pokazuje da cilj posljednje knjige Biblije nije bio samo upozoriti na doga

aje

u svijetu (bilo povijesne ili eshatološke), ve

pomo

i vjernima da razumiju Božji plan za njih.

Namjera joj nije toliko da otkrije budu

nost, koliko da upozna

itatelje s Bogom Otkrivenja

koji budu

nost ima u svojim rukama. Ona im daje sigurnost da je Krist sa svojim vjernim

narodom u povijesti i, posebno, u vrijeme kraja (vidi Mt 28,20).

Na osnovi gore spomenute trostruke strukture imamo sljede

i nacrt Otkrivenja:

1. Prolog (1,1-8)

Uvod (1,1-3)
Pozdravi i doksologija (1,4-6)
Tema knjige (1,7.8)

2. Poruke upu

ene sedmerim crkvama (1,9–3,22)

A. Uvodno vi

enje: Krist kao sve

enik i sudac (1,9-20)

Ivan na Patmosu (1,9-11)
Vi

enje proslavljenog Krista (1,12-20)

B. Kristove poruke crkvama (2–3,22)

Poruka crkvi u Efezu (2,1-7)
Poruka crkvi u Smirni (2,8-11)
Poruka crkvi u Pergamu (2,12-17)
Poruka crkvi u Tijatiri (2,18-29)
Poruka crkvi u Srdu (3,1-6)
Poruka crkvi u Fildelfiji (3,7-13)
Poruka crkvi u Laodiceji (3,14-22)

Tre

e zlo (16,4-7)

etvrto zlo (16,8.9)

Peto zlo (16,10.11)
Šesto zlo (16,12-16)
Sedmo zlo (16,17-21)

E. Bludnica Babilon i uskrsnu

e Zvijeri (17,1-18)

Bludnica Babilon (17,1-6a)
Uskrsnu

e Zvijeri (17,6b-18)

F. Sud nad Babilonom (18,1-24)

Poziv na ljudi izi

u iz Babilona (18,1-8)

Tužaljka za Babilonom (18,9-24)

G. Dvije ve

ere (19,1-21)

Jaganj

eva svadbena ve

era (19,1-10)

Božja velika ve

era (19,11-21)

H. Milenij i posljednji sud (20,1-15)

Sotonina sudbina (20,1-10)
Posljednji sud (20,11-15)

I. Obnovljena zemlja (21–22.5)

Novo nebo i zemlja (21,1-8)
Novi Jeruzalem (21,9–22,5)

5. Epilog (22,6-21)

Izvori

William Barclay, The Revelation of John, 2. izdanje. The Daily Study Bible Series (Philadelphia, PA.,

Westminster Press, 1960), 1,2.

Ellen G. White, Testimonies to Ministers and Gospel Workers. (Boise, ID., Pacific Press, 1962), 114.

Justin Martyr, Dialogue with Trypho 81,15 (The Anti-Nicene Fathers, 1,240); Irenaeus Against Heresies

4.14.2; 4.20.11 (The Anti-Nicene Fathers, 1,479.491); Tertulian, Against Marcion 3,25 (The Anti-Nicene
Fathers, 3,342); Clement of Alexandria Stromata 6,13 (The Anti-Nicene Fathers, 5,504); Hippolytus Treatise on
Christ and Antichrist 36-42 (The Anti-Nicene Fathers, 5,211.212); Origen Commentary on John 2,45 (Fathers of
the Church 80,106).

Vidi Elisabeth Schüssler Fiorenza, Revelation: Vision of a Just World, Proclamation Commentaries

(Minneapolis, MN., Fortress Press, 1991), 44.

Donald Guthrie, The Revelance of John's Apocalypse (Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1987), 56.

Merryll Tenney, Interpreting Revelation (Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1957), 15.

Irenaeus, Against Heresies 5.30.3 (The Anti-Nicene Fathers, 1,559.560).

Za primjedbe na ovakvo gledište vidi Richard Bauckham, The Climax of Prophecy (Edinburgh, T&T Clark,

1993), 387-389.

Irenaeus, Against Heresies 5.30.3 (The Anti-Nicene Fathers, 1,559.560); Victorinus, In Apocalupsi 1.11;

Eusebius, Historia Ecclesiae 3,18.1 (The Nicene and Post-Nicene Fathers, 2. serija, 1,148); Jerome, Lives of
Illustrious Men 9 (The Nicene and Post-Nicene Fathers, 2. serija, 3,9)

Kenneth A. Strand, ''Foundational Principles of Interpretation'' u Symposium on Revelation – Book 1. Daniel

and Revelation Committee Series 6 (Silver Springs, MD., Biblical Research Institute, 1992), 13.

Douglas Ezell, Revelation on Revelation (Waco, TX., Word Book, 1977), 26.

Martin Rist, ''Revelation of St. John Divine'', The Interpreter's Bible (Nashville, TN., Abingdon Press, 1957),

12,354.

G. B. Caird, The Revelation of St. John Divine. Harper's New Testament Commentaries (New York, Harper

and Row, 1966), 44. (Caird piše rije

''Sotona'' masnim slovima i time želi re

i da dolazi izravno iz biblijskog

ulomka o kojem raspravlja.)

Strand, ''Foundational Principles of Interpretation'', 13.

Vidi George E. Ladd, A Commentary on the Revelation of John (Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1972), 8.

Prema Laddovim rije

ima; isto, 11.

Robert H. Mounce, The Book of Revelation. The New International Commentary on the New Testament

(Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1977), 43.

Isto, 44.

William G. Johnsson, ''The Saints' End-Time Victory Over the Forces of Evil'' u Symposiun on Revelation –

Book 2. Daniel and Revelation Committee Series 7 (Silver Springs, MD., Biblical Research Institute, 1992), 9.

Isto, 22.

Jon Paulien, ''Interpreting Revelation's Symbolism'' u Symposiun on Revelation – Book 1. Daniel and

Revelation Committee Series 6 (Silver Springs, MD., Biblical Research Institute, 1992), 82.

Ezell, 18.19.

Vidi David E. Aune, Revelation 1–5. Word Biblical Commentary 52a (Waco, TX., Thomas Nelson Publishers,

1997), 105.106; za eventualne primjedbe na takvo gledište vidi Gregory K. Beale, The Book of Revelation, The
New International Greek Testament Commentary (Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1998), 152-169.

Strandovo razlikovanje izme

u ''apokalipti

kog proroštva'' i ''klasi

nog proroštva'' u mnogo

emu je

problemati

no (''Foundational Principles of Interpretation'', 11-26); Otkrivenje pokazuje da je ono proro

knjiga napisana apokalipti

kim stilom. Aune (Revelation 1–5, lxxxix) smatra da je Otkrivenje 1–3 više

proro

kog karaktera, dok 4–22,5 vidi kao apokalipsu.

Johnsson, 22.

Isto.

Vidi i Philipp Mauro, The Patmos Visions (Boston, MA., Hamilton Brothers, 1925), 22-24.

Beale, 51.

Jon Paulien, ''Interpreting Revelation's Symbolism'', 74.

Isto, 75.

Elisabeth Schüssler Fiorenza, The Apocalypse (Chicago, IL., Franciscan Herald Press, 1976), 12; ovo je odraz

važnog doprinosa Jona Pauliena, Decoding Revelation's Trumpets, Andrews University Seminary Doctoral
Dissertation Series 11 (Berrien Springs, MI., Andrews University Press, 1987), 10-121.

Paulien, ''Interpreting Revelation's Symbolism'', 80; Paulin zastupa mišljenje da treba razlikovati izme

starozavjetnih ''izravnih aluzija'' i ''odjeka'' u Otkrivenju (vidi isto, 83-92).

Henry B. Swete, The Apocalypse of St. John (New York, Macmillan Company, 1906; reprint (Grand Rapids,

MI., Eerdmans, 1951), cxl-clviii.

William Milligan, Lectures on the Apocalypse (London, Macmillan, 1892), 76.

Isto, 72.

Paulien, Decoding Revelation's Trumpets,, 6.

Jon Paulien, What the Bible Says About the End-Time (Hagerstown, MD., Review and Herald 1994), 135.

Paulien, ''Interpreting Revelation's Symbolism'', 80.

Vidi Paulien, What the Bible Says About the End-Time, 41-71.

The Seventh-day Adventist Bible Commentary, urednik F. D. Nichol, 2. izdanje (Washington, DC., Review and

Herald, 1980), 7,725.

Paulien, ''Interpreting Revelation's Symbolism'', 80.

Isto, 78.

David Aune, Revelation 1–5 (1997), Revelation 6–16 (1998) i Revelation 17–22 (1998), World Biblical

Commentary, sv. 521bc (Waco, TX., Thomas Nelson Publishers). Drugi korisni izvori su Barclayeva dva sveska
The Revelation of John; Fiorenza, Revelation: Vision of a Just World; John P. M. Sweet, Revelation, TPI New
Testament Commentaries (Priladelphia, PA., Trinity Press International, 1990).

Aune, Revelation 1–5, 104.105.

Fiorenza, Revelation, 59; Aune, ''The Influence of Roman Imperial Court Ceremonial on the Apocalypse of

John'', Biblical Research 28 (1983), 5-9.22.23; isto, Revelation 1–5 , 275-374; Aune smatra da su kraljevski ili
carski edikti utjecali na oblik sedam pisama crkvama u Otkrivenju 2. i 3. poglavlju (''The Form and Function of
the Proclamation to the Seven Churches [Revelation 2–3]'', New Testament Studies 36 [1990]; Revelation 1–5,
126-129.

2. Henokova 21,1 (James H. Charlesworth, The Old Testamen Pseudoepigrapha [Garden City, NY.,

Doubleday & Company, 1983], 1,134.

4. Ezrina 4,35.36 (Charlesworth, 1,531); vidi i 2. Baruhova 21,19 (Charlesworth, 1,629).

Vidi Bauckham, The Climax of Prophecy, 38-91.

Donatien Mollat, Une Lecture pour aujourd'hui: L'Apocalypse, 2. izdanje (Paris: Les Editions du Cerf, 1984),

30.

Ezell, 29

Robert Jamieson, A. R. Fausset i David Brown, A Commentary, Critical, Experimental, and Practical, on the

Old and New Testament, rev. izdanje (Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1961), 1526.

Vidi popis paralela novozavjetnih teoloških ideja i tema u Rudolf Halver, Der Mythos im letztem Buch der

Bibel, Theologische Forschung 32 (Hamburg-Bergstedt, Herbert Reich Evangelischer Verlag, 1964), 58-70;
Swete, clvi-clviii.

Paulien, ''Seals and Trumpets'', 258.

Goulder, 355.

Paulien, ''Seals and Trumpets'', 190.

Davidson, 122.

Isto, 123.

Paulien, ''The Role of the Hebrew Cultus'', 259.260.

Za postupke u drugom hramu za Blagdan sjenic

vidi Michnah Sukkah 1–5 (Danby, 172-181).

E. Schüssler Fiorenza, ''Composition and Structure of the Apocalypse'', The Catholic Biblical Quarterly 30

(1968), 344-356; isto Revelation, 35.36; Beale (Book of Revelation, 131) zastupa deveterostruku strukturu.

Kenneth A. Strand, Interpreting the Book of Revelation (Worthington, OH., Ann Arbor Publishers, 1976), 43-

59; C. Mervyn Maxwell slijedi istu podjelu (The Message of Revelation, God Cares 2 [Boise, ID., Pacific Press,
1985], 60.61).

David Marshall, Apocalypse (Alma Park, Autumn House, 2000), 57; konstruktivnu kritiku Stradova gledišta

dao je Norman R. Gulley, ''Revelation 4–5: Judgment or Inauguration?'' Journal of the Adventist Theological
Society 8,1-2 (1997), 64.65; vidi i Paulien, ''The Seals and Trumpets'', 192.

Za strukturalne paralele izme

u oba teksta vidi William H. Shea, ''Revelation 5 and 19 as Literary

Reciprocals'', Andrews University Seminary Studies, 22 (1984), 251-257.

Jürgen Roloff, The Revelation of John, The Continental Commentary (Minneapolis, MN., Fortress, 1993), 76.

Strand, Interpreting the Book of Revelation, 57.

PROLOG

''Blago onomu koji

ita i onima što slušaju rije

i ovog proroštva te

uvaju što je u njemu

napisano. Jer vrijeme je blizu!''

PROLOG (1,1-8)

Prvih osam redaka Otkrivenja

ine prolog koji predstavlja op

i sažetak i sadrži važne podatke

o sadržaju

itave knjige. Prolog objašnjava kako i s kakvim je ciljem knjiga pisana,

predstavlja njenog pisca i opisuje narav i glavne teme Otkrivenja; time daje ton ostalom dijelu

knjige. Prolog se sastoji od tri dijela: uvodnog dijela (1,1-3), pozdrava i doksologije (1,4-6) te

izjave o glavnoj temi knjige (1,7.8).

Uvod (1,1-3)

Prvi dio prologa je tipi

an za uvod u drevnim pismima. Pisac prvo daje naslov knjige, zatim

daje neke osnovne podatke o njenom piscu, o tome kako je otkrivenje primljeno, o naravi i

cilju knjige i kako treba knjigu

itati.

Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on pokaže slugama svojim ono što se ima

dogoditi ubrzo. I on to ozna

i poslavši svog an

ela sluzi svomu Ivanu

koji posvjedo

i za

rije

Božju i za svjedo

anstvo Isusa Krista – za sve što vidje.

Blago onomu koji

ita i onima

što slušaju rije

i ovog proroštva te

uvaju što je u njem napisano. Jer vrijeme je blizu!

Bilješke

1,1. ''Otkrivenje Isusa Krista.'' Rije

''otkrivenje'' potje

e od gr

ke rije

i apokalupsis

(apokalipsa) što je složena rije

od apo (''od'') i kalupsis (''veo'' ili ''prekrivalo''). Zato

''apokalipsa'' zna

i ''skidanje vela'' ili ''otkrivenje''.Ovaj izraz ozna

ava otkrivanje ne

ega što je

ranije bilo skriveno ili tajno.

U Novom zavjetu rabi se isklju

ivo za božansko otkrivenje (vidi

Lk 2,32; Rim 16,25; Ef 3,5).

Fraza ''Isusa Krista'' može se protuma

iti kao subjektivni ili objektivni genitiv. Može govoriti

o Kristu kao onome tko otkriva (''otkrivenje od Isusa Krista'') ili kao onome tko je otkriven

(''otkrivenje o Isusu Kristu''). Gramati

ki je mogu

e jedno i drugo. Kontekst daje prednost

prvom zna

enju jer Isus prima otkrivenje koje prenosi Ivanu. ''Ja, Isus, poslah an

ela svoga

''vi

enje'' (Iv 2,1; Mih 1,1; Zah 1,1). Ovo pokazuje da ''rije

Božju'' i Otkrivenje treba

razumjeti isto onako kao ''rije

Gospodnju (ili Jahvinu)'' u Starom zavjetu. To što Ivan smatra

''sve što vidje'' kao ''rije

Božju'' pokazuje da se smatra nasljednikom starozavjetnih proroka i

da Otkrivenje ima autoritet starozavjetnog proroštva.

Kontekst pokazuje da je izraz

''svjedo

anstvo Isusa Krista'' u gr

kom ovdje subjektivni genitiv. Ova fraza se odnosi na ''rije

Božju'' koju je Isus prenio Ivanu u vi

enju (''što vidje'').

Prema tome ono što je Ivan vidio

bila je rije

Božja i svjedo

anstvo Isusa Krista. Kad Ivan zapisuje ''sve što vidje'', knjiga je

nazvana ''rije

i ovog proroštva'' (Otk1,3; 22,7.10.18), odnosno knjiga Otkrivenje ''da on

pokaže slugama svojim ono što se ima dogoditi ubrzo'' (Otk 1,1). Otkrivenje 19,10 kaže da je

''svjedo

anstvo Isusovo'' kao ''duh (je) proro

ki'' ili ''Duh koji govori preko proroka''.

1,3.

Blago onomu koji

ita i onima što slušaju.'' Ova fraza ukazuje na javno

itanje knjige u

crkvi. Rije

''blago'' na gr

kom je makarios (''sretan''); iz nje je izvedena rije

''makarizam''

(''sre

a'').To je ista rije

koju je Isus upotrijebio u Blaženstvima na Gori (Mt 5,3-12). U

Novom zavjetu ova rije

zna

i više od sre

e u svjetovnom smislu; ona ozna

ava ''duboku

unutarnju radost onih koji su dugo

ekali spasenje koje je Bog obe

ao i koji sada po

inju

doživljavati njegovo ispunjenje. Makarioi su duboko ili izvanredno sretni.''

Ovo je prvo od sedam blaženstava (''blago'') u Otkrivenju:

•

Blago onomu koji

ita i onima što slušaju rije

i ovog proroštva.'' (1,3)

•

''Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu!'' (14,13)

•

''Blažen onaj koji bdije i

uva haljine svoje.'' (16,15)

•

''Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganj

evu!'' (19,9)

•

''Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnu

a!'' (20,6)

•

''Blago onomu koji

uva rije

i proroštva ove knjige!'' (22,7)

•

''Blago onima koji peru svoje haljine.'' (22,14)

Sljede

a skica pokazuje pažljivo izra

enu

ijasti

ku strukturu ovih sedam blaženstava:

A 1,3 –

itanje knjige

B 14,13 – smrt

C 16,15

uvanje haljine

C' 19,9 – svadbena gozba

B' 20,6 – smrt

A' 22,7 –

itanje knjige

D 22,14 – oprane haljine

Možemo primijetiti suodnos izme

u prvog, drugog i tre

eg blaženstva te šestog, petog i

etvrtog blaženstva. Prvo i šesto otvara i zatvara Otkrivenje, dok je drugo paralelno petom, a

tre

e odgovara

etvrtom. Sedmo se pojavljuje kao vrhunac blaženstava koje pokazuje da je

istinska sre

a Kristovih sljedbenika posljedica pranja njihove haljine-karaktera. Ovaj

sedmerostruki blagoslov Otkrivenja nalazi ravnotežu u sedmerostrukoj pojavi rije

i ''jao''

(8,13; 9,12; 11,14; 12,12; 18,10.16.10).

Tuma

enje

Uvodni dio prologa naglašava ono što je važno za razumijevanje teških dijelova knjige do

kojih

emo kasnije do

1,1. Ivan po

inje svoju knjigu frazom ''otkrivenje Isusa Krista'' koja djeluje kao naslov. Ona

prikazuje knjigu kao ''Otkrivenje [apokalipsu] Isusa Krista.'' To se može razumjeti dvojako:

bilo da je Ivan dobio vi

enja od Isusa Krista ili da se On, Isus Krist, osobno otkrio. Vjerojatno

je Ivan imao na umu oba zna

enja. Otkrivenje je otkrivanje Isusa Krista – njegovo otkrivenje

– u kojem otkriva svoju službu za Crkvu poslije Golgote. Otkrivenje, jednako kao i Pisma

Starog zavjeta (Iv 5,39), svjedo

e o Kristu.

S obzirom na to, posljednja knjiga Biblije po

inje gdje završavaju

etiri evan

elja. U

evan

eljima je Isus Krist opisan kao

ovjek iz Nazareta, sli

an svim drugim ljudima.

Otkrivenje objašnjava da je Krist nakon svog uzašaš

a sjeo na prijestolje svemira zdesna Ocu.

U njemu On više nije

ovjek bola, ve

Kralj i Gospodar cijelog svemira.

itatelji Otkrivenja moraju od samog po

etka shvatiti da posljednja biblijska knjiga nije samo

''otkrivanje'' (u uobi

ajenom smislu) užasnih budu

ih doga

aja (kao što su harmagedonska

bitka, gladi, pošasti ili Božji sudovi). Mjesto toga knjiga jasno kaže da je ona otkrivenje Isusa

Krista. Namjera joj je bila stvoriti Kristov portret kakvog se nigdje ne može na

i. Knjiga

ukazuje na Krista kao onoga koji je A i Ž (povijesti), ''po

etak i svršetak'' (21,6; 22,13) i ''prvi

i posljednji'' (1,17;2,8; 22,13). On je zapravo sadržaj Otkrivenja. Uklonimo li Krista iz knjige

i ona

e postati ''holivudskom apokalipsa'' užasnih stvari i bizarnih doga

aja – knjiga koja

prikazuje zastrašuju

u budu

nost lišenu nade.

njegovih planova za zemlji ušlo je u završnu fazu.

Gledano iz njegove perspektive ''vrijeme

je blizu'' (Otk 1,3). Za Sotonu je njegovo vrijeme kratko (Otk 12,10-12). Križ je iz njega

inio poraženog neprijatelja. Svijest da mu je vrijeme kratko

ini ga odlu

nijim nego ikad

da sprije

i ostvarenje Božje namjere u svijetu. Ovo ''ubrzo'' ima posebnu primjenu na ljude na

zemlji. Mi ne znamo kad

e Isus do

i, ho

e li to biti danas ili sutra. Vrijeme i prilika da se

pripremimo za njegov dolazak je uvijek sada, a ne u budu

nosti.

itatelji Apokalipse su

pozvani da shvate neposrednu blizinu Drugog dolaska u svoje vrijeme.

Isusov dolazak je i u

Ivanovo vrijeme bio ''ubrzo'', a otad je za svaki naraštaj postao još bliži.

Ivan dalje objašnjava da mu je dano otkrivenje ozna

eno od Isusa Krista. Sadržaj Otkrivenja

nije fotografski opis nebeskih stvarnosti ili budu

ih doga

aja koje treba doslovno razumjeti,

je izražen slikovitim ili simboli

kim jezikom.

ini se da tekst pokazuje da simbole u

Otkrivenju nije izabrao Ivan ve

Bog. Ono što je Ivan vidio u vi

enju on pod utjecajem

Svetog Duha zapisuje svojim rije

ima.

Stoga je važno da suvremeni

itatelji Otkrivenja drže na umu njegovu simboli

ku narav.

Poruke ne dolaze putem doslovnog razumijevanja njegovog sadržaja ve

preko tuma

enja

simbola. Otkrivenje 1,3 jasno pokazuje da Ivan, vo

en Svetim Duhom, opisuje svoja vi

enja

simbolima i slikama koje bi krš

ani prvog stolje

a u Maloj Aziji uglavnom razumjeli. Jezik je

odraz svakodnevice u njihovoj povijesnoj, društvenoj, kulturalnoj i religijskoj sredini. S

obzirom na to, simboli u Otkrivenju su privla

ili, i još uvijek to

ine, ''ne samo intelekt ve

emocije

itatelja ili slušatelja''.

Zbog toga je prva zada

a u odre

ivanju zna

enja slikovitog

jezika otkriti kako su ga mogli razumjeti izvorni primatelji, naime krš

ani u Ivanovo doba.

1,2. Ivan je posvjedo

io… za sve što vidje. Autor Otkrivenja je Bog.

Kao vjerni svjedok,

nadahnuti prorok prenosi sve što je vidio u vi

enju. A ono što je Ivan vidio bila je rije

Božja

i (za) svjedo

anstvo Isusa Krista. Otkrivenje Isusa Krista je ''rije

Božja'' jer je Bog njegov

autor. Kad Krist prenosi Božju rije

proroku u vi

enju simboli

nog izlaganja, ona postaje

''svjedo

anstvo Isusa Krista''. Prema Otkrivenju 19,10 Isusovo svjedo

anstvo ''duh je

proro

ki''. Ivan je zapisao Isusovo svjedo

anstvo i prenio ga Božjem narodu kao proro

rije

. On vrlo jasno kazuje da sadržaj Otkrivenja nisu njegove ideje. On je samo prenositelj

božanskog otkrivenja. Zato je Apokalipsa isto tako proro

ka knjiga (1,3; 22,7) kao bilo koje

starozavjetno proroštvo, i treba joj pristupiti i tuma

iti je kao proro

ku knjigu.

1,3. Uvod u prologu završava obe

anjem: Blago onomu koji

ita i onima što slušaju. Ovo je

prvo od sedam blaženstava u Otkrivenju (1,3; 14,13; 16,15; 19,9; 20,6; 22,7.14). Rije

''blago''

u Bibliji ozna

ava vrhunsku sre

u primatelja evan

elja. Zato bi tekst mogao glasiti: ''Sretan je

onaj koji

ita i oni što slušaju rije

i ovog proroštva.'' S obzirom na

injenicu da broj ''sedam''

ima klju

nu ulogu u Otkrivenju, ozna

avaju

i božansku puninu i cjelovitost, vjerojatno nije

slu

ajno da u posljednjoj knjizi Biblije ima sedam blaženstava. Ona nagovješ

uju da je

svakom krš

aninu obe

ana punina blagoslova.

S obzirom da tekst obe

ava posebne blagoslove

ita

u i slušateljima Otkrivenja, bez sumnje

se ovdje radi o

itanju u crkvi.

ita

je osoba koja javno

ita proro

ku knjigu – odnosno

propovjednik –

iji su slušatelji okupljeno vjerništvo koje sluša što se

ita. Premda je

itanje i

slušanje proro

anstava vrlo važno, punina blagoslova obe

ana je posebno onima koji vrše

njegove poruke (KS). Ovaj se blagoslov ponavlja na kraju knjige: ''Blago onomu koji vrši

proro

ke rije

i ove knjige!'' (Otk 22,7 – KS) Philip E. Hughes objašnjava: ''Naravno da je

itanje ili slušanje prva potreba, ali obratiti pozornost na opomene i poslušati ono što

proroštvo sadrži bitna je reakcija bez koje je sve

itanje i slušanje bezvrijedno.''

Prema tome Apokalipsa nije obi

na knjiga ve

proro

ka rije

– naime rije

Božja i

svjedo

anstvo Isusovo (1,2). Ona je poslana Božjem narodu da je

ita u crkvi i

uje i vrši

itava zajednica vjernika. Kad slušatelji ovu proro

ku knjigu razumiju kao otkrivenje Isusa

Krista, oni reagiraju prihva

anjem i vršenjem njezine poruke kao rije

i Božje. Isus je to

preporu

io kad je rekao: "Još blaženiji oni koji slušaju rije

Božju i

uvaju je!" (Luka 11,28)

Blago crkvi koja ozbiljno uzima Božju rije

i Isusovo svjedo

anstvo, jer vrijeme je blizu.

Opis svršetka vremena i posljednji doga

aji u Otkrivenju su nesumnjivo vrlo zastrašuju

i. Ali

posljednja knjiga Biblije je stalni podsjetnik Božjem narodu da je Isus Krist uvijek s njim i da

e uvijek biti, sve do svršetka vremena (Mt 28,20).

Pozdravi i doksologija (1,4-6)

Nakon osiguranja najosnovnijih podataka o cilju i sadržaju svog djela, Ivan se obra

izvornim primateljima knjige. Tekst sadrži trojedne pozdrave koji prerastaju u veli

anstvenu

pjesmu hvale proslavljenom Kristu za velika djela kojima je spasio svoj narod.

Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji

dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim

i od Isusa Krista, Svjedoka

vjernoga, Prvoro

enca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas

broj ''sedam'' moramo uzeti simboli

ki kao božansku puninu i savršenstvo (vidi Bilješke na

Otk 5,1).

Sedam ''duhova'' paralela su sedmerim crkvama u kojima Duh djeluje.

Svako od pisama

upu

enima sedmerim crkvama završava savjetom: "Tko ima uho, nek posluša što Duh govori

crkvama!'' Ako su ove crkve simboli

ki prikaz univerzalnosti krš

anske crkve, onda je

zna

enje jasno: ''sedam duhova''

ini se da se odnosi na puninu i univerzalnost djelovanja

Svetog Duha u prilog Božjeg vjernog naroda.

''Od … Svjedoka vjernoga, Prvoro

enca od mrtvih, Vladara nad kraljevima

zemaljskim.'' Ove su tri titule o

ito aluzija na Psalam 89 u gr

kom prijevodu Starog zavjeta

koji je

itav posve

en Savezu s Davidom u 2. Samuelovoj 7,8-16. U Psalmu 89,28 i 38 se za

Davidovog potomka kaže da je Jahvin prvoro

enac i '' najviši(m) me

u kraljevima svijeta''.

Obe

ano je da

e biti ustoli

en na prijestolju kao ''vjerni svjedok na nebu".

''Svjedok.'' Gr

ka rije

martus ina

e zna

i ''svjedok''. U vrijeme kad je pisano Otkrivenje

mnogi vjerni svjedoci prve crkve pogubljeni su za svoju vjeru. Od te rije

i je došlo zna

enje

''martir'', naime ''onaj koji je svjedo

io do smrti'' (vidi Otk 2,13), dok je ''Isusova smrt

smatrana prvom mu

eni

kom smr

u''.

''Prvoro

enca od mrtvih.'' Gr

ka rije

totokos doslovce zna

i ''prvoro

enac'' i uzeta je iz

Psalam 89,28 za Davidovog potomka: ''A ja

u ga prvoro

encem u

initi, najvišim me

kraljevima svijeta.'' Za ovaj tekst su židovski znanstvenici rekli da se odnosi na dolazak

Mesije. Titulu ''Prvoro

enac od mrtvih'' rabi Pavao u Kološanima 1,18 gdje je Isus, kao i u

Otkrivenju 1,5 naviješten kao suveren koji ima pravo na prvo mjesto

asti i slave (vidi Fil 2,5-

11). Fraza ''Prvoro

enac od mrtvih'' nagovještava da Isus, zahvaljuju

i svome uskrsnu

u, ima

pravo na prvo mjesto

asti i vlasti i ima vrhovnu vlast nad zemljom kao ''vladar(a) nad

kraljevima zemaljskim'' (1,5).

''Njemu koji nas ljubi'' (doslovce ''onaj koji nas ljubi''). Particip prezenta pokazuje da se radi

o sadašnjem i neprekidnom postupku: On nas sada voli i nastavlja voljeti.

''Koji nas … otkupi od naših grijeha'' je particip aorista (prošlo vrijeme) koji ukazuje na

djelo dovršeno u odre

eno vrijeme. Nasuprot Isusove stalno prisutne ljubavi, osloba

anje od

grijeha je prošli, dovršen

in.

1,6. ''Te nas u

ini kraljevstvom, sve

enicima'' je indikativ aorista koji pokazuje ''što je bilo

idealno ili potencijalno ostvareno u Božjoj nakani''.

Tuma

enje

1,4. Ivan sedmerim crkvama u Aziji. Otkrivenje je ovdje prikazano kao pismo. '' Ivan

sedmerim crkvama u Aziji'' podsje

a nas na Pavlova pisma: ''Pavao, … Crkvi Božjoj u

_____________ .'' (vidi 1 Kor 1,1.2; 2 Kor,1,1; Gal 1,1.2; Fil 1,1; 1 Sol 1,1; 2 Sol 1,1). Osim

toga Otkrivenje tvrdi da je proro

anstvo (1,3; 22,7.18.19)

ije su vijesti iznesene

apokalipti

kim stilom (vidi 1,1). Zbog toga je Otkrivenje pismo pisano proro

ko-

apokalipti

kim stilom prvotno poslano sedmerim povijesnim crkvama koje su se nalazile u

rimskoj provinciji Aziji (vidi 1,11), obra

aju

i se njihovim posebnim i neposrednim

situacijama i potrebama.

Ovi sedam crkava bile su o

ito prave crkve u Maloj Aziji.

injenica da je u Otkrivenju

''sedam'' simboli

ki broj koji ozna

ava puninu i cjelovitost, pokazuje da je u pisanju sedmerim

crkvama u Aziji Ivan pisao cijeloj Crkvi tijekom povijesti.

Najstariji popis novozavjetnih

knjiga, poznat kao Muratorijev kanon (2. stolje

e), kaže za Otkrivenje: ''Jer Ivan i u

Otkrivenju svakako piše sedmerim crkvama, ali govori svima.''

Ovo svakako može biti istina

kad se sjetimo kako Ivan stalno ponavlja: "Tko ima uho, nek posluša što Duh govori

crkvama!'' (2,7.11.17.29; 3,6.13.22; vidi 13,9)

''Milost vam i mir.'' Ova je fraza uzimana kao uobi

ajen pozdrav u ve

ini poslanica

novozavjetnih pisama. Ona je osim toga dokaz da je Otkrivenje pisano u obliku poslanice.

Pošto se obilno koristila me

u prvim krš

anima, ona je više od uobi

ajenog pozdrava. ''Milost

je božanska naklonost ukazana

ovjeku, a mir je stanje duhovnog zdravlja koje je posljedica

milosti.''

Kako primje

uje Bruce M. Metzger, rije

i ''milost i mir'' uvijek idu ovim

redoslijedom; nikad ne

itamo ''mir i milost''; obje rije

i potje

u od Boga i podsje

aju nas na

''naklonost i prihva

anje koje je Bog pružio vjernicima. Upravo zahvaljuju

i Božjoj milosti

njegov narod može uživati mir – mir s Bogom kao i Božji mir koji je posljedica unutarnje

uravnoteženosti i smirenosti, i u najtežim trenucima u životu.''

Ova milost i mir dolaze od triju božanskih osoba: od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi

i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga.

Premda se rije

''trojstvo'' ne javlja u Otkrivenju (niti u preostaloj Bibliji), sam po

etak knjige

pokloni, Isus je stekao svojom smr

u na križu i uskrsnu

em. Sada vlada na nebeskom

prijestolju kao Gospodar svemira (Otk 3,21). Poslije svog uskrsnu

a je izjavio: "Dana mi je

sva vlast na nebu i na zemlji!'' (Mt 28,18) O

itovanje ove vlasti potaknuo je Otac kad ga

''posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Mo

i i Gospodstva i

svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budu

emu'' (Ef 1,20.21; vidi Rim

1,4).

Starozavjetni izvor ovih triju titula – vjerni svjedok, prvoro

enac iz mrtvih i vladar kraljeva

zemaljskih – o

ito se nalazi u Psalmu 89,28 i 38 u gr

kom prijevodu Starog zavjeta, gdje se za

Davidova potomka kaže da je Jahvin prvoro

enac i '' najviši(m) me

u kraljevima svijeta'', koji

vlada na nebeskom prijestolju kao ''vjerni svjedok''. Ove tri titule pokazuju da je Krist

ispunjenje svih starozavjetnih obe

anja i nada. Zahvaljuju

i vjernom svjedo

enju svojim

životom na zemlji, uskrsnu

u i svojoj mo

noj vladavini na nebu, Isus Krist je sve što je

potrebno Božjem narodu, posebno kad povijest ide svome kraju.

1,5b.6. Nakon što je predstavio Isusa, Ivan nastavlja opisom onoga što Isus

ini. Ovo što

slijedi zapravo je doksologija ili drevna pjesma pohvale silnim Božjim djelima (vidi Rim

11,36; Juda 24.25; Otk 5,13). Doksologija proslavlja ono što je Krist u

inio za svoj narod:

''Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha te nas u

ini

kraljevstvom, sve

enicima Bogu i Ocu svojemu: Njemu slava i vlast u vijeke vjekova!

Amen!''

Kristove tri aktivnosti odgovaraju njegovim trima titulama, a sve se odnose na njegov narod.

Njemu koji nas ljubi zna

i, kako to pokazuje gr

ki tekst, da nas Isus Krist ljubi bez prestanka.

Zatim Ivan iznosi dvojaki dokaz Kristove stalne ljubavi prema njegovom narodu. Prije svega,

onaj koji nas ljubi krvlju svojom nas otkupi od naših grijeha. Ovdje dolazi do promjene

glagolskog vremena. Gr

ki govori o jednom

inu koji je dovršen u prošlosti, kad nas je Krist

svojom smr

u na križu jednom zauvijek svojom krvlju oslobodio naših grijeha. Ali On nas

uvijek ljubi. Drugim rije

ima, ''ono što se dogodilo na križu bilo je jedinstven pravovremeni

in koji je bio izraz Kristove stalne ljubavi prema nama.''

Drugi dokaz Kristove stalne ljubavi prema njegovom narodu je da nas je u

ini[o]

kraljevstvom, sve

enicima Bogu i Ocu svojemu (vidi Otk 5,9b.10; 20,6). Ovo je položaj koji

otkupljeni u Kristu imaju zahvaljuju

i otkupljenja od grijeha. ''Ne samo što su u

injeni

dijelom njegova kraljevstva i postali njegovi podanici, ve

su postavljeni i kao kraljevi s njim

i dijele njegovu sve

eni

ku službu zahvaljuju

i poistovje

ivanju s njegovom smrti i

uskrsnu

em.''

U drevnom svijetu su kraljevi i sve

enici imali najve

u mo

u politi

kom i

religijskom podru

ju. Obilježje kraljevstvo sve

enika uzeto je iz Starog zavjeta iz doga

aja za

vrijeme Izlaska. Pošto je ljubio Izrael (Pnz 7,6-8), Bog ga je oslobodio od ugnjetavanja u

Egiptu i preko Mojsija obe

ao da

e biti njegovo vlasništvo i izabrani narod me

u narodima.

Izrael je trebao biti Božje kraljevstvo sve

enika u svijetu (Izl 19,5.6). Pošto nisu sa

uvali

savez s Bogom, Izrael nije ispunio ulogu sve

enika. U Novom zavjetu su titule i prednosti

ponu

ene drevnom Izraelu sada u posjedu krš

ana kao pravog Izraela (vidi 1 Pt 2,8.10). Kao

što je ljubio Izrael prigodom Izlaska, tako je Krist uvijek ljubio novozavjetni Božji narod,

oslobodio ga od ropstva grijehu i u

inio ga kraljevima i sve

enicima Bogu.

utim, postoji osnovna razlika izme

u poruke upu

ene drevnom Izraelu i onome što je

eno Crkvi. Budu

e obe

anje Izraelu (''vi

ete mi biti kraljevstvo sve

enika'') dano je

krš

anima kao nešto što se ve

dogodilo u prošlosti. Kristovi sljedbenici su ve

injeni

kraljevstvom i sve

enicima (vidi i Otk 5,10). Ova je ideja izražena u 1. Petrovoj 2,9: ''A vi ste

rod izabrani, kraljevsko sve

enstvo, sveti puk.'' Upravo zbog Kristove stalne ljubavi i velikog

izbavljenja od ropstva grijehu, njegovi sljedbenici su ve

uzdignuti na slavni položaj

''kraljevstva sve

enika''. Prema Pavlu krš

ani su uskrsli u Kristu i posa

eni s njime na nebu u

Isusu Kristu (Ef 2,6). ''Tako dakle više niste tu

inci ni pridošlice, nego sugra

ani ste svetih i

uku

ani Božji.'' Božji spašeni narod je ve

posa

en na nebu i sudjeluje s Isusom u njegovoj

slavi, premda zasad mora živjeti u ovome svijetu. Nasuprot tome, o onima koji nisu

obuhva

eni božanskom miloš

u stalno se govori kao ''pozemljarima'' ili ''onima što stanuju na

zemlji'' (Šari

) (vidi Otk 6,10; 8,13; 11,10; 13,8.14; 14,6).

injenica da je krš

anin gra

anin neba stvara stalnu svijest da ovaj svijet nije njegov dom

(vidi Fil 3,20). Adventisti

ki biblijski komentar objašnjava: ''Privrženost nekoj zemlji navodi

ga da joj bude odan. Bez obzira gdje živio, on

e se ponašati tako da bude na

ast imenu

njegove zemlje. Držanje na umu života kojim o

ekujemo živjeti na nebu, vodit

e nas u

našem životu na zemlji.

isto

u, poniznost, blagost i ljubav koju o

ekujemo doživjeti u

budu

em životu možemo pokazati ve

ovdje dolje. Naši postupci trebaju pokazati da smo

gra

ani neba.''

Zaklju

ak prologa najavljuje temu knjige Otkrivenje imaju

i u vidu trijumfalni i slavni

povratak Isusa Krista na zemlju.

Gle, dolazi s oblacima i gledat

e ga svako oko, svi koji su ga proboli, i naricat

e nad njim

sva plemena zemaljska. Da! Amen.

Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog – Onaj koji

jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.

Bilješke

1,7. ''Gle, dolazi'' (gr

ki erchetai). Futuristi

ki prezent pokazuje nešto što se doga

a u

budu

nosti kao da se ve

zbiva. Uporaba futuristi

kog prezenta u ovom slu

aju naglašava

sigurnost kao i neposrednost Kristovog drugog dolaska.

1,8. ''Alfa i Omega.'' Alfa je prvo, a omega posljednje slovo gr

ke azbuke. Kasnije je ova

fraza u Otkrivenju protuma

ena kao ''po

etak i svršetak'' (21,6) i ''prvi i posljednji'' (22,13),

odnosno ''od A do Ž''. Izaija ukazuje na vje

no Božje postojanje: ''Prije mene nijedan bog nije

bio na

injen i ne

e poslije mene biti.'' (Izaija 43,10b; vidi 41,4; 44,6; 48,12). Smatra se da

fraza ''Alfa i Omega'' ne izražava ''samo vje

nost ve

beskona

nost, neograni

eni život koji

sve obuhva

a a istovremena sve nadilazi''.

Fraza ''prvi i posljednji'' se u Otkrivenju 1,17 i 2,8

odnosi na Krista.

''Svevladar.'' Gr

ka rije

pantokrat

r (Svevladar) u gr

kom Starom zavjetu uzeta je za

''Boga nad Vojskama'' ili ''Gospoda nad Vojskama'' (vidi Hoš 12,6; Amos 9,5). Devet puta u

Otkrivenju (1,8; 4,8; 11,17; 15,3; 16,7.14; 19,6.15; 21,22) ona govori o Božjoj nadmo

nosti;

nju je najbolje definirati usklikom: "Aleluja! Zakraljeva Gospod, Bog naš Svevladar!' (19,6)

Tuma

enje

1,7. Nakon što je opisao tko je Isus i što je u

inio, Ivan pozornost svojih

itatelja usmjerava

na ono što

e Isus u

initi: Gle, dolazi s oblacima i gledat

e ga svako oko, svi koji su ga

proboli. Ova sve

ana izjava naviješta temu Otkrivenja. Doslovni i osobni Kristov povratak na

ovu zemlju je doga

aj prema kojemu se u ovoj knjizi kre

e sve ostalo. Njegov

e dolazak

obilježiti kraj povijesti ovog svijeta i po

etak vje

nog kraljevstva. U stvaranju dojmljive slike

drugog dolaska, Ivan povezuje prikaz onoga koji je ''kao Sin

ovje

ji'', koji u Danielu 7,13

dolazi na oblacima nebeskim, s proro

kim prikazom vremena svršetka u Zahariji 12,10-14

gdje stanovnici Jeruzalema gledaju onoga koga su proboli i oplakuju ga. Onda povezuje oba

ulomka s Isusovom proro

kom raspravom na Maslinskoj gori: "I tada

e se pojaviti znak Sina

ovje

jega na nebu. I tada

e proplakati sva plemena zemlje. I ugledat

e Sina

ovje

jega

gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom mo

i i slavom.'' (Mt 24,30)

Fraza ''Gle, dolazi'' odnosi se na budu

i doga

aj kao da je sadašnja stvarnost. I na drugim

mjestima u Otkrivenju drugi dolazak je spomenut u sadašnjem vremenu – ''dolazim'' (vidi Otk

2,16; 3,11; 22,7.12.20) – kao da se ve

zbiva, a ne da je budu

nost: ''Do

u.'' To ukazuje na

sigurnost drugog dolaska i njegovu neposrednost. Sigurnost Isusova povratka je potvr

ena

rije

ima: ''Da! Amen.'' U gr

kome je nai i am

n. (Nai je gr

ka, a am

n hebrejska rije

potvr

ivanje.) U kombinaciji ove dvije rije

i daju naglašenu potvrdu: ''Da, zaista.'' Sli

misao nalazimo na kraju knjige: "'Da, dolazim ubrzo!' Amen! Do

i, Gospodine Isuse!''

(22,20)

Završni ulomak prologa je potvrda vje

no postoje

eg Boga, Jahve. Ja sam Alfa i Omega,

govori Gospodin Bog. On je, kako bismo rekli, od A do Ž. On je onaj koji jest i koji bijaše

i koji dolazi, Svevladar. Gledano iz biblijske perspektive povijest ovog svijeta ima zna

ajan

etak i kraj zahvaljuju

i Kristu. Drugi dolazak je u stvari dolazak Boga koji djeluje. On je

djelovao u prošlosti, sada je prisutan i uvijek

e biti. Obe

anje je toliko jako i pouzdano

koliko onaj koji ga daje. Ovdje ga daje vje

ni i sveprisutni Bog. Kraj povijesti ovog svijeta

e do

i ''postupnim procesom'' degradacije ili razvitka, ve

dolaskom Krista u slavi i

veli

anstvu.

A ovo proro

anstvo

e se ispuniti u skladu s njegovim vje

nom naravi i

planovima. Cilj knjige Otkrivenje nije prvenstveno da nas obavijesti o budu

nosti ve

predstavi vje

nog i silnog Boga koji drži budu

nost. Ona je tijekom povijesti uvjeravala

krš

ane da bez obzira što budu

nost donosi, vje

no postoje

i Bog Svevladar sve nadzire. On

zna što donosi budu

nost i upravlja tijekom povijesti. I On je izvor otkrivenja Isusa Krista.

Osvrt na Otkrivenje 1,1-8

Razmatraju

i ovih nekoliko redaka primijetili smo nekoliko stvari koje su,

ini se, posebno

važne za tuma

enje poruka Otkrivenja. Prije svega, Ivan od samog po

etka jasno pokazuje da

se Otkrivenje bavi dvjema dominantnim temama. Prva je Isus Krist – tko je On i što

ini za

svoj narod. Krist je o

ito u primarnoj žiži knjige. On je Alfa i Omega, prva i posljednja od

svih poruka knjige. Druga dominiraju

a tema je ''ono što se ima dogoditi ubrzo'', naime,

Kristov dolazak, zajedno s posljednjim doga

ajima u povijesti ovog svijeta. Drugi dolazak je

doga

aj prema kojem se kre

e sve u toj knjizi.

pa ga prenosi Crkvi u obliku proro

ke knjige. Tako ovdje vidimo odvijanje procesa u tri

dijela:

a. Isus prima otkrivenje od Boga,

b. Isus šalje svog an

ela koji otkrivenje prenosi Ivanu, a

c. Ivan ono što je vidio u vi

enju prenosi crkvama kao rije

proroštva.

Ovaj prijenos otkrivenja na

emo i kasnije u knjizi. Prvo, u petom poglavlju vidimo da Isus

prima otkrivenje od Boga Oca u obliku zape

ene knjige. Zatim u desetom poglavlju silni

eo daje Ivanu sada otvorenu knjigu. Nakon primanja te knjige Ivanu je naloženo da

njezinu vijest prenese narodu kao rije

proroštva (10,11). Budu

i da Otkrivenje 12,1 zapo

inje

potpuno novi dio,

ini se da Otkrivenje 12–22,5 opisuje sadržaj zape

ene knjige.

Ovaj lanac prenošenja znakovito pokazuje da poruke u Otkrivenju nisu potekle od Ivana.

Petar je upozorio svoje

itatelje: ''Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može

tuma

iti samovoljno … nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili.'' (2 Pt

1,20.21) Poruke Otkrivenja potekle su s neba od Isusa. Prenesene su Ivanu pomo

i vi

enja u

slikovitim prikazima. Ivan je napisao ono što je vidio i poslao Božjem narodu kao rije

proroštva. Dužnost je Božjeg naroda da obrati pozornost na rije

proroštva kao na ''svjetiljku

što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim'' (2 Pt

1,19). Upravo je to Isus rekao: ''I evo, dolazim ubrzo! Blago onomu koji

uva rije

i proroštva

ove knjige!" (Otk 22,7)

Izvori

Tenney, 28.

Swete, 2.

F. J. A. Hort, Apocalypse of St. John (London, Macmillan, 1908), 6; Aune, Revelation 1–5, 15.

Aune, Revelation 1–5.

Strand pokušava, po meni bezuspješno, pokazati da su ''rije

Božja i svjedo

anstvo Isusa Krista'' Stari i Novi

zavjet (''The Two Witnesses of Rev 11,3-12'', Andrews University Seminary Studies 19.2 [1981], 127-135).

Bauckham, The Climax of Prophecy, 160.

Donald A. Hagner, Matthew 1–13, Word Biblical Commentary 33a (Dallas, TX., Word Books, 1993), 91.

William H. Shea, ''The Covenantal Form of the Letters to the Seven Churches'', Andrews University Seminary

Studies 21 (1983), 74.

Kenneth A. Strand, ''The Seven Heads: Do They Represent Roman Emperors?'' u Symposium on Revelation –

Book 2, Daniel and Revelation Committee Series 7 (Silver Springs, MD., Biblical Research Institute, 1992), 206.

Roloff, 19.

Isto.

Paulien, The Bible Explorer, 2,1.

Fiorenza, Revelation, 40.

Isto.

Vidi Barclay, The Revelation of John, 1,26.27.

Philip E. Hughes, The Book of Revelation (Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1990), 17.

Roloff, 23.

Vidi Martin McNamara, The New Testament and the Palestinian Targum to the Pentateuch (Rim, Potifical

Biblical Institute, 1966), 101-105; od nedavno Aune tvrdi da je trostruko božansko ime posu

eno iz helenisti

kih

izvora (Revelation 1–5, 30-31), što McNamara pobija u gorespomenutoj knjizi (vidi Aunove primjedbe na to
gledište: Revelation 1–5, 32.33).

Aune, Revelation 17–22, 939.940.

Vidi Bauckham, The Climax of Prophecy, 162-166.

Swete, 6.

Walter Bauer, A Greek-English Lexicon of the New Testament and Other Early Christian Literature, 2. izdanje

(Chicago, University of Chicago Press, 1979), 494.

Robert L. Thomas, Revelation 1–7: An Exegetical Commentary (Chicago, Moody Press, 1992), 71.

Barclay, The Revelation of John, 1,29.

The Canon Muratory 57-59 (Wilhelm Schneemelcher, urednik. New Testament Apocypha, 2. izdanje

[Luisville, KY., Westminster, 1991], 1,36). Za ovaj tekst dugujem Barclayu (isto, 1,29).

Mounce, 68.

Metzger, Breaking the Code: Understanding the Book of Revelation (Nashville, TN., Abingdon, 1993), 23.

Barclay, The Revelation of John, 1,40.

Isto, 34.

Beale, 192.

The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 7,172.

Jon Paulien, The Bible Explorer, Audiocassette Series (Harrisburg, PA., TAG 1996), 2,1.

Swete, 11.

Herman Hoeksema, Behold, He Cometh (Grand Rapids, MI., Reformed Free Publishing Association, 1969),

27.

Paulien, The Bible Explorer, 2,1.

Poredak sedam poruka

Odmah na po

etku treba re

i da su crkve kojima je bilo upu

eno sedam poruka navedene

odre

enim zemljopisnim redoslijedom. Gradovi u kojima je bilo osnovano ovih sedam crkava

(vidi 1,11) nalazili su se na glavnim rimskim cestama koje su ih povezivale u razmaku od

etrdeset do šezdeset pet kilometara i tako tvorile krug.

Putnik koji bi posjetio ove gradove

krenuo bi u polukrugu s polazištem u Efezu, gradu najbližem Patmosu, u smjeru kretanja

kazaljke na satu prema sjeveru do Smirne i Pergama, a zatim jugoisto

no do Tijatire, Sarda,

Filadelfije i, na kraju, Laodiceje. Mogu

e je da su poruke crkvama bila prenošene tim putem.

''Poruke upu

ene u ovih sedam gradova lako bi doprle u okolna podru

ja, a budu

i da je svaka

morala biti napisana rukom, trebalo ju je poslati tamo gdje

e najlakše doprijeti do najve

broja ljudi.''

ini se da je redoslijed sedam crkava i odraz izgleda sedmokrakog svije

njaka. Svaki žižak na

jednoj strani svije

njaka odgovara njegovoj paraleli na suprotnoj strani.

ini se da i sedam

poruka djeluju na potpuno isti na

in. Prva i posljednja, Efezu i Laodiceji, svakako su

paralelne; obje crkve su u velikoj opasnosti zbog nedostatka ljubavi i legalizma. Druga i šesta,

Smirna i Filadelfija, pohvaljuje crkvu za vjernost; njima nije upu

en ukor i objema se protive

oni ''koji se nazivaju Židovima'' (2,9; 3,9). Tre

a i peta poruka, Pergamu i Sardu, paralele su u

otpadu; o njima se ne može re

i puno dobra.

etvrta poruka, upu

eno srednjoj crkvi u nizu,

Tijatiri, potpuno je druk

ije. Ta je podijeljena crkva i njezino je pismo od svih najduže. U

ovakvim paralelnim strukturama razumijevanje jedne strane paralele pomaže nam da

razumijemo drugu stranu.

Oblik sedam poruka

''Harmonija poruka sedmerim crkvama'', tabela na kraju ovog poglavlja komentara (vidi str.

84), osvjetljava strukturu sedam poruka. Svaka ima zajedni

ki šesterostruki oblik s manjim

razlikama od drugih poruka. Uspore

ivanjem sli

nih elemenata u svim porukama možemo

ste

i bolji uvid u zna

enje njihovog sadržaja.

Prvo, svaka poruka po

inje adresom: ''An

elu Crkve u ____________ napiši.'' Svaka je crkva

imenovana; Krist oslovljava crkve pojedina

no.

Drugo, poruka upu

eno svakoj crkvi po

inje frazom "Ovo govori'' koja je sli

na frazi

''ovako govori Jahve Gospod'' u starozavjetnim proro

kim izjavama. Ovdje o

ito govori Krist.

Kad On govori, crkva treba slušati i poslušati. Frazi "Ovo govori'' slijedi kratak opis Isusa

Krista kao pošiljaoca poruke. Krist se predstavlja nekim svojim karakteristikama iz velikog

enja nekoga koji ''kao Sin

ovje

ji'' hoda ''posred svije

njaka'' (vidi 2,1) u Otkrivenju 1,9–

20. Uzete karakteristike odgovarale su i bile posebno prikladne situaciji u svakoj mjesnoj

crkvi i specifi

nom problemu ili problemima s kojima se svaka suo

avala.

Tre

e, opisu je slijedila Isusova pohvala crkve. Ovaj dio po

inje frazom: ''Znam.'' Pet od

sedam crkava Isus oslovljava rije

ima: ''Znam tvoja djela'', dok je u porukama Smirni i

Pergamu rekao: ''Znam tvoju nevolju'', odnosno ''Znam gdje prebivaš.'' Do ove razlike dolazi

zbog posebnih okolnosti u ovim dvjema crkvama.

Krist prvo analizira duhovno stanje svake crkve. On tvrdi da ih jako dobro poznaje. Svojim

''prodornim pogledom'' otkriva ''pravu situaciju svake crkve i ponekad preokre

e ocjenu koju

crkva daje o sebi''.

On zna svaku crkvu ponaosob jer se kre

e usred njih. Ako crkve žele znati

kako da žive i kako da se mijenjaju, one trebaju slušati ono što im Krist govori. Krist prvo

pohvaljuje crkvu rije

ima hvale za njene dobre osobine, s izuzetkom Sarda i Laodiceje kod

kojih nema što pohvaliti. Zatim slijede rije

i kritike zbog nedostatka u crkvi. Izuzetak su

Smirna i Filadelfija; one nemaju ništa za što bi ih trebalo ukoriti.

ak ih ne poziva na

pokajanje.

etvrto, pohvali slijede rije

i savjeta. Nakon analize duhovnog stanja svake crkve Krist je

savjetuje da promijeni svoje stanje. Ili je poziva da se pokaže i promijeni svoje putove ili je

hrabri da ostane vjerna i poslušna.

Peto, svaku crkvu poslije toga poziva da posluša što Duh govori crkvama. "Tko ima uho,

nek posluša'' podsje

a na rije

i kojima Krist završava svoja kazivanja u Evan

eljima (na

primjer, Mt 11,15; 13,9.43; Mk 4,9.23; Lk 8,8; 14,35). Ova fraza ukazuje na ve

i broj

slušatelja nego samo jedne crkve. Krist govori preko Svetog Duha (vidi Iv 16,13). Ono što

kaže ovim sedmerim mjenim crkvama u prvom stolje

u ono je što Sveti Duh kaže sveop

Crkvi i pojedinim krš

anima na svakom mjestu i u svako doba.

Šesto, svaka poruka završava obe

anjem pobjedniku. (U posljednje

etiri peti i šesti element

su dani obrnutim redoslijedom.) Krš

ani su pozvani da žive životom pobjede i odanosti

Kristu. Alan Johnson primje

uje da obe

anja dana pobjednicima podsje

aju na Postanak 2. i

kraljevsko-carskom ediktu pokazuje kako se oblik sedam poruka u Otkrivenju 2. i 3. poglavlju

mogao djelotvorno obra

ati krš

anima u prvom stolje

u u Maloj Aziji.

Tuma

enje sedam poruka

Pitanje kako treba razumjeti i tuma

iti sedam poruka crkvama od goleme je važnosti i

zaslužuje ozbiljno razmatranje. Samo Otkrivenje jasno pokazuje da je sadržaj sedam poruka

odraz odre

enog vremena i mjesta na koje se odnosi. Pa ipak, prema 1,19 sadržaj Otkrivenja

povezan je s onim ''što jest i što se ima dogoditi poslije''. U 4,1 Ivanu je re

eno da su vi

enja

koja

e vidjeti ono ''što se ima dogoditi nakon ovoga" (u gr

kom su rabljene iste rije

i).

Usporedimo li oba teksta, primijetit

emo da je rije

o porukama sedmerim crkvama (Otk 2. i

3. poglavlje).

Kao što smo ve

spomenuli, sedam poruka vjerojatno nije poslano odvoje na sedam crkava,

su poslane svim sedmerim crkvama zajedno s

itavom knjigom Otkrivenje (vidi 1,11).

Zaklju

ni dio poruke ''crkvama'' pokazuje da je ''vijest svakoj crkvi istodobno vijest svim

crkvama''.

Sedam pisama naslovljeno je na sedam stvarnih crkvi u rimskoj provinciji Aziji (1,11); svaka

poruka imenuje grad u kojem se odre

ena crkva nalazi. Poruka je odraz trenutne situacija i

prilika u crkvi kojoj je upu

eno, zajedno s odre

enom povijesnom situacijom u gradu u kojem

je bila smještena.

Krist posje

uje svaku crkvu da je pripremi za dolaze

u krizu. On navodi

odre

ene i stvarne probleme, potrebe i okolnosti. Ako želimo razumjeti ove poruke i ispravno

i razumljivo ih protuma

iti, moramo ih

itati prvenstveno drže

i na umu njihovo izvorno

povijesno okružje.

Sedam crkava u Otkrivenju izabrano je da predstavljaju ve

i broj crkvi u provinciji Aziji u to

vrijeme, uklju

uju

i Kolose, Hierapolis i Troju (Kol 1,2; 4,13; Dj 20,5; 2 Kor 2,12) te Milet

(Dj 20,17). Broj ''sedam'' ovdje treba uzeti kao simbol punine i cjelovitosti. Dok su poruke

izvorno upu

ena sedmerim crkvama, one su namijenjene i svim crkvama u provinciji Aziji, a

vjerojatno i

itavoj krš

anskoj crkvi tijekom

itave povijesti.

Kako to isti

e Merrill C.

Tenney, smještanje crkvi u krug daje slutiti da ''one mogu predstavljati

itav krug krš

anske

vjere i krš

anskog napretka kako se o

itovao putem vidljive crkve u svim vremenima''.

Premda je sedam poruka prvenstveno bilo upu

eno odre

enim crkvama u Ivanovo doba, one

nadizlaze ograni

enosti vremena i mjesta. One govore svim krš

anima u svakom naraštaju i

njihov sadržaj ima dublji smisao za sve koji ih

itaju.

injenica što svaka poruka završava

izri

itim pozivom svakome tko želi

uti da posluša ''što Duh govori crkvama'', pokazuje da je

sedam poruka bilo namijenjeno širem slušateljstvu a ne samo mjesnoj zajednici. Zahvaljuju

stalnoj prisutnosti Svetog Duha, poruke poslane sedmerim crkvama važne su za Božji narod

svih vremena i na svim mjestima. One se obra

aju razli

itim ljudima u njihovim razli

itim

životnim prilikama i potrebama: onima koji su progonjeni kao crkva u Smirni, vjernim

svjedocima kao onima u Filadelfiji, duhovno mrtvim krš

anima kao onima u Sardu ili mlakim

krš

anima kao onima u Laodiceji. Premda sedam poruka moramo

itati nastoje

i da

razumijemo što su one zna

ile onim sedmerim krš

anskim zajednicama u Aziji u njihovo

vrijeme i u njihovom mjestu, njihov sadržaj možemo primijeniti na razli

ite prilike u

razli

itim crkvama i na svakog pojedinog krš

anina svuda koji je voljan slušati.

utim, Otkrivenje tvrdi da je proroštvo (1,3; 22,7.10.18.19) i zato mu moramo pristupiti

kao proroštvu. Pošto je proroštvo pretkazivanje i kazivanje, proro

ka vijest upu

ena narodu u

njegovo vrijeme istovremeno nadilazi to njegovo vrijeme. Kod sedam poruka crkvama u

Otkrivenju 2. i 3. poglavlju, premda prvenstveno namijenjenim slušateljima u prvom stolje

lako je vidjeti da imaju posebno zna

enje za budu

nost gledano iz Ivanove perspektive.

''Sedam crkava daju primjere onoga što može po

i po zlu u svakoj crkvi.''

Neki tuma

i razumiju da su sedam poruka u Otkrivenju 2. i 3. poglavlju proro

anstva o sedam

uzastopnih razdoblja krš

anske povijesti od Ivanovog vremena do Kristovog drugog dolaska.

Prema takvom tuma

enju Efez predstavlja crkvu prvog stolje

a u krš

anskoj eri, Smirna

razdoblje progonstva u drugom i tre

em stolje

u, Pergam crkvu kompromisa u

etvrtom i

petom stolje

u, Tijatira crkvu u srednjem vijeku, Sard razdoblje Reformacije i postreformacije

od petnaestog do osamnaestog stolje

a, Filadelfija crkvu misionarskog pokreta krajem

osamnaestog i u devetnaestom stolje

u, a Laodiceja crkvu vremena svršetka.

utim, jedno se

ini jasnim: kontekst ne pokazuje da je sedam crkava trebalo biti proro

skica povijesti krš

anske crkve (kao na primjer, u Danielu 2. poglavlju). Ali nekoliko stvari

pokazuje da poruke sedmerim crkvama u Otkrivenju 2. i 3. poglavlju imaju mnogo šire

zna

enje za krš

ane tijekom povijesti.

Posebno je zanimljivo zapaziti redoslijed crkvi. Neki veliki crkveni povjesni

ari kao Philip

Schaff, skiciraju povijest krš

anske crkve u sedam glavnih razdoblja: (1) apostolsko

ini se da je važno držati na umu da sedam poruka ima zna

enje za mjesnu i univerzalnu

crkvu kao i za pojedince krš

ane svuda i u svako vrijeme u povijesti crkve. One su

namijenjene svakome "tko ima uho'', tko je spreman i voljan slušati.

Krajnje bilješke

W. M. Ramsay, The Letters to the Seven Churches, 2. izdanje (Peabody, MA., Hendrickson, 1994), 143.

Johnson, 431.

Ramsay, 134.

Barclay, The Revelation of John, 1,28.

M. Eugene Boring, Revelation, Interpretation: A Bible Commentary for Teaching and Preaching (Louisville,

KY., John Knox Press, 1989), 89.

Johnson, 432.

Shea, ''The Covenent Form of the Letters to the Seven Churches'', 71-84.

Aune, ''The Form and Function of the Proclamations to the Seven Churches'', 182-204; isto, Revelation 1–5,

126-129.

Aune, Revelation 1–5, 129.

Metzger, Breaking the Code, 46.

Boring, Revelation, 85.

Leon Morris, The Book of Revelation, 2. izdanje, Tyndale New Testament Commentaries (Grand Rapids, MI.,

Eerdmans, 1987), 58.

Tenney, 50.

Isto.

Philip Schaff, History of the Christian Church, 3. izdanje (Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1910), 13-20.

Hoeksema, 49.

Paulien, The Bible Explorer, 2.3.

Hoeksema, 49.

Harmonija sedam crkava

Efez (2,1-7)

Smirna (2,8-11)

Adresa

elu Crkve u Efezu napiši:

I an

elu Crkve u Smirni napiši:

Opis Krista

Ovo govori Onaj koji drži sedam zvijezda
u desnici, Onaj koji stupa posred sedam
zlatnih svije

njaka:

Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji
bijaše mrtav i oživje:

Kristova pohvala
crkvi: ''Znam''

Znam tvoja djela, tvoj trud i postojanost
tvoju i da ne možeš podnijeti opakih.
Iskušao si one koji se prave apostolima, a
nisu, i otkrio si da su lažljivci. Postojan si,
podnio si za ime moje i nisi smalaksao.
Ali imam protiv tebe: prvu si ljubav svoju
ostavio.

Znam tvoju nevolju i siromaštvo – ali ti si
bogat! – i pogrde od onih koji se nazivaju
Židovima, a nisu, nego su sinagoga
Sotonina.

Opomena

Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se
i

ini prva djela. Ina

e dolazim k tebi i –

uklonit

u tvoj svije

njak s mjesta

njegova ako se ne obratiš. Ali ovo imaš:
mrziš nikolaitska djela koja i ja mrzim.

Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo,
Sotona,

e neke od vas baciti u tamnicu

da budete iskušani. Bit

ete u nevolji

deset dana. Budi vjeran do smrti i dat

ti vijenac života.

Poziv na slušanje
Duha

Tko ima uho, nek posluša što Duh govori
crkvama!

Obe

anje pobjedniku

Pobjedniku

u dati jesti od stabla života

koje je u raju Božjem.

Pobjedniku ne

e nauditi druga smrt.

Harmonija sedam crkava, nastavak

Pergam (2,12-17)

Tijatira (2,18-29)

Sard (3,1-6)

I an

elu Crkve u Pergamu napiši:

I an

elu Crkve u Tijatiri napiši:

I an

elu Crkve u Sardu napiši:

Ovo govori Onaj u koga je ma

dvosjek, oštar:

Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj
koji bijaše mrtav i oživje:

Ovo govori Onaj koji ima sedam
duhova Božjih i sedam zvijezda:

Znam gdje prebivaš - ondje gdje je
Sotonino prijestolje - a

vrsto se

držiš moga imena te nisi zanijekao
moje vjere ni u one dane kad je
Antipa, moj svjedok, vjerni moj,
ubijen kod vas – gdje Sotona
prebiva. Ali imam nešto malo
protiv tebe: imaš ondje nekih što
drže nauk Bileama što pou

Balaka da stupicu stavi sinovima
Izraelovim te blaguju od mesa
žrtvovana idolima i bludu se
podadu. Tako i ti imaš takvih koji
drže nauk nikolaitski.

Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i
vjeru, i služenje, i postojanost - i
tvoja posljednja djela obilatija od
prvašnjih. Ali imam protiv tebe:
puštaš ženu Jezabelu, koja se pravi
proro

icom, da u

i i zavodi moje

sluge te se bludu podaju i blaguju
od mesa žrtvovana idolima. Dadoh
joj vremena za obra

enje, ali ona

e da se obrati od bludnosti

svoje. Evo, bacam je na postelju, a
bludne drugare njene u veliku
nevolju ako se ne odvrate od
njezinih djela; i djecu

u joj smr

pobiti. I znat

e sve crkve: Ja sam

Onaj koji istražuje bubrege i srca –
i dat

u vam svakomu po djelima.

Znam tvoja djela: imaš ime da
živiš, a mrtav si. Budan budi i
utvrdi ostatak koji tek što ne umre.
Doista, ne na

oh da su ti djela pred

Bogom mojim savršena.

Obrati se dakle! Ina

e dolazim

ubrzo k tebi da ratujem s njima
ma

em usta svojih.

Vama pak velim – vama drugim u
Tijatiri koji ne drže ovog nauka te
ne upoznaše takozvanih dubina
sotonskih: Ne stavljam na vas
drugoga bremena nego – što imate,

vrsto držite dok ne do

em.

Spomeni se dakle: kako si primio
Rije

i poslušao, tako je i

uvaj – i

obrati se. Ne budeš li dakle budan,
do

u kao tat, a ne

eš znati u koji

as do

i na te. Ali imaš u Sardu

nekolicinu imena što ne okaljaše
svojih haljina; oni

e hoditi sa

mnom u bjelini jer su dostojni.

Tko ima uho, nek posluša što Duh
govori crkvama!

Pobjedniku

u dati mane sakrivene

i bijel

u mu kamen dati, a na

kamenu napisano ime novo koje
nitko ne zna doli onaj koji ga
prima.

Pobjedniku, onomu što do kraja
bude vršio moja djela, dat

u vlast

nad narodima (27) i vladat

e njima

palicom gvozdenom, kao posu

glineno satirati ih – kao što i ja to
primih od Oca svoga. I dat

u mu

zvijezdu Danicu.

Tako

e pobjednik biti odjeven u

bijele haljine i ne

u izbrisati imena

njegova iz knjige života i priznat

ime njegovo pred Ocem svojim i
an

elima njegovim.

KOMENTAR

OTKRIVENJE 1,9–3,22

ISUS ME

SVIJE

NJACIMA (1,9-20)

Uvodni dio poruke upu

ene sedmerim crkvama opisuje Ivanov susret s uskrslim i

proslavljenim Kristom na otoku Patmosu (Otk 1,9–3,22) i kako mu je Krist naložio da sve što

je vidio u vi

enju napiše u Knjigu i prenese crkvama (1,11). Kako je ve

eno, uvodni dio

sa sedam poruka crkvama o

ito se odnosi na cijelu knjigu Otkrivenje.

Ivan na Patmosu (1,9-11)

Ovaj dio opisuje okolnosti u kojima je Ivan primio vi

enja Otkrivenja zajedno s nalogom da

ono što je vidio napiše i prenese crkvama.

Ja, Ivan, brat vaš i suzajedni

ar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na

otoku zvanu Patmos radi rije

i Božje i svjedo

anstva Isusova.

Zanijeh se u duhu u dan

Gospodnji i za

uh iza sebe jak glas, kao glas trublje.

Govoraše: "Što vidiš, napiši u knjigu

i pošalji sedmerim crkvama: U Efez, Smirnu, Pergam, Tijatiru, Sard, Filadelfiju,

Laodiceju."

Bilješke

1,9. ''Patmos.'' Ovaj mali, stjenoviti i pusti otok u Egejskom moru (danas nazvan Patino)

pripada Sporadima, oto

ju koje se nalazi oko 80 km jugozapadno od obale Male Azije. Otok

ima površinu od oko 34 km

. Bio je kaznionica, neka vrsta radnog logora, u koji su rimske

vlasti slale prijestupnike (kao svojevremeno Goli otok u Hrvatskoj). Zbog djelotovornog

svjedo

enja o Kristu, Ivan je, prema predaji, prognan na Patmos za vrijeme vladavine cara

Domicijana (81.–96. godine) i prisiljen raditi u kamenolomima. Kasnije ga je car Nerva

oslobodio i dozvolio mu povratak u Efez.

''Radi rije

i Božje i svjedo

anstva Isusova.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 1,2.

1,10. ''Dan Gospodnji.'' Fraza ''dan Gospodnji'' (gr

ki h

kuriak

mera) pojavljuje je samo

ovdje u cijeloj Bibliji. Postoji pet glavnih mišljenja o vjerojatno

i zna

enje ove fraze.

Prvo, ve

ina komentatora smatra da ova fraza ozna

ava nedjelju, prvi dan tjedna.

Oni koji

zastupaju ovo gledište tvrde da je frazom ''dan Gospodnji'' u krš

anskim spisima od po

etka

drugog stolje

a ozna

ena nedjelja zbog Isusova uskrsnu

a na taj dan. Me

utim, izvorni gr

za ove izvore ne podržava ovo gledište. Dva krš

anska djela iz po

etka drugog stolje

Didahe

i pismo Ignacija Antiohijskog Magnezijancima,

koja se smatraju najsnažnijim

dokazom za to gledište, u biti ne koriste kuriak

mera (''dan Gospodnji'') ve

kata kuriak

(''prema Gospodnjem''). Interni dokazi ne pokazuju da se pod ovim izrazom mislilo na

Gospodnji dan; fraza u stvari zna

i ''Gospodnje u

enje'' ili ''Gospodnje zapovijedi''.

Prvi uvjerljivi dokaz uporabe kuriak

mera (''dan Gospodnji'') za nedjelju potje

e iz kraja

drugog stolje

a i nalazi se u apokrifnom djelu Evan

elje po Petru.

Prvi crkveni otac, koji je

izrazom ''dan Gospodnji'' ozna

io nedjelju, bio je Klement Aleksandrijski (oko 190. godine).

Budu

i da se dokumenti kao ovaj pojavljuju gotovo stolje

e nakon pisanja Otkrivenja, oni

nisu prihvatljivi dokaz za razumijevanje fraze ''dan Gospodnji'' kao nedjelje u Otkrivenju.

Naprotiv, može biti da su pisci uzeli ovu frazu iz Otkrivenja i primijenili je na nedjelju kao

prvi dan tjedna. Novi zavjet dosljedno spominje nedjelju kao ''prvi dan sedmice'' (Mt 28,1;

Mk 16,2; Lk 24,1; Iv 20,1.19; Dj 20,7; 1 Kor 16,2), a ne kao ''dan Gospodnji''.

Drugo, nekoliko znanstvenika misli da se ''dan Gospodnji'' odnosi na uskrsnu nedjelju, kao

godišnji doga

aj, a ne na sedmi

nu nedjelju.

Tvrde da je tog dana na godišnjicu uskrsnu

Ivan bio u Duhu da sretne uskrslog Krista. Dokazi iz spisa crkvenih otaca potvr

uju da se

frazom ''dan Gospodnji'' ozna

avala uskrsna nedjelja, posebno u Maloj Aziji gdje su krš

ani

slavili Uskrs kao uspomenu na Isusovo uskrsnu

utim, i ovaj je dokaz mnogo kasnijeg

datuma (negdje u drugom stolje

u) paga se ne može uzeti kao dokaz mnogo ranije uporabe

ove fraze iz knjige Otkrivenje.

Tre

e, neki pisci misle da ova fraza ozna

ava Imperatorov dan.

Adolf Deissman pokazuje

da je rije

kuriakos bila uobi

ajena u prvom stolje

u, ozna

avaju

i ono što je pripadalo

rimskom caru koji je usvojio titulu kurios (''gospodar'').

Premda natpisi potvr

uju da su

Egipat i Mala Azija imali dan pozna kao Sebaste, posve

en rimskom caru,

teško je vidjeti

vezu izme

u fraze ''dan Gospodnji'' i fraze ''dan Sebaste''. Prije svega obje su potpuno

razli

ite; nije otkriven nikakav uvjerljiv dokaz koji bi ukazivao na to da se fraza kuriak

mera koristila za carski dan u

ast imperatoru.

Malo je vjerojatno da je Ivan spominjao

imperatorov dan u Otkrivenju 1,10 u vrijeme kad su krš

ani u Aziji bili progonjeni zato što su

cara odbili nazvati kurios i pokloniti mu se.

Prema tome,

ini se da se pojam Dan Gospodnji uklapa u kontekst

itave knjige. Premda

pisana ''za vodstvo i utjehu crkve u krš

anskom razdoblju'',

knjiga Otkrivenje je sastavljena

imaju

i u vidu eshatološki dan Gospodnji i doga

aje koji vode do njega. Me

utim, drže

i na

umu središnju ulogu da sama subota, sedmi dan tjedna, kao što

emo to vidjeti, ima ulogu u

ovim eshatološkim doga

ajima (''ono što se ima dogoditi ubrzo'', 1,1), nije nerazumno u

Ivanovoj zagonetnoj frazi vidjeti dvostruko zna

enje. Drugim rije

ima, Ivan je možda želio da

njegovi

itatelji znaju kako je vi

enje dobio u ''dan Gospodnji'' (subotu), jer je ono bilo o

''Danu Gospodnjem'' (posljednjem sudu) kad

e subota biti važno središte.

Tuma

enje

1,9. Pisac se predstavlja kao Ja, Ivan, brat vaš. Ovakvo predstavljanje podsje

a na frazu ''Ja,

Daniel'', koja se

esto pojavljuje u drugoj polovici Danielove knjige (vidi 8,15.27; 9,2;

10,2.7). Ove dvije knjige, Danielova i Otkrivenje, povezane su na poseban na

in. Usporedba

Danielovog posljednjeg vi

enja (Dn 10.–12.)s Ivanovim prvi vi

enjem (Otk 1,12-20) jasno

pokazuje da Otkrivenje po

inje gdje Daniel završava. Posljednje proro

ko vi

enje Daniela bio

je božanski lik, prizor gotovo identi

an vi

enju uskrslog Krista u Otkrivenju 1,12-20. Osim

toga, Danielova knjiga daje skicu povijesti iz Danielove perspektive

etiriju svjetskih

kraljevstava. Posljednje vi

enje u Danielu (11–12,4)

ini se da ide iza

etvrtog svjetskog

kraljevstva. A upravo tu po

inju proro

anstva u Otkrivenju. Knjiga Otkrivenje pokriva

povijest krš

anske ere od Ivanovih dana do Kristova drugog dolaska. Ovo nagovještava da

Otkrivenje gradi na Danielu; zbog toga obje knjige funkcioniraju kao komplet u dva sveska.

Ivan se poistovje

uje s onima kojima piše ''otkrivenje Isusa Krista''. On je brat azijskih

krš

ana; on ih dobro poznaje i govori njihovim jezikom. On je i sudionik s njima,

suzajedni

ar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu. Samo onoga tko govori jezik

naroda i sudjeluje u njegovim iskustvima, Bog može djelotvorno upotrijebiti da prenese

otkrivenje Isusa Krista. Nevolja koju je Ivan trpio bila je slika nevolje kroz koju

e prolaziti

svi krš

ani u povijesti. George E. Ladd kaže:

"Crkva je Božji narod kome je došlo kraljevstvo i koji

e to kraljevstvo baštiniti kad do

e; ali

kao takvo ono je predmet sotonske mržnje i odre

eno da prolazi kroz nevolje. Nevolje ovdje

uklju

uju sve zlo koje

e do

i na crkvu, ali posebno veliku nevolju na svršetku, koja

e biti

samo intenziviranje onoga što je crkve trpjela tijekom sve povijesti."

Ivan obavještava

itatelje da je bio na otoku zvanu Patmos kad je primio vi

enja i poruke

koje je zapisao u svojoj knjizi. Ova kratka izjava daje ton glavnoj poruci knjige. Patmos, mali

stjenoviti otok, služio je u prvom stolje

u kao rimska kaznena kolonija. Ivan je bio tamo

prognan zbog svog vjernog svjedo

enja, radi rije

i Božje i svjedo

anstva Isusova. Na ovom

golom otoku trpio je nevolje okružen morem. Posebno je zanimljivo što rije

''more'' ima

zna

ajnu ulogu u knjizi i javlja se dvadeset pet puta. William Barclay navodi Strahana koji

tvrdi da je otkrivenje koje je Ivan napisao puno ''pogleda i zvukova beskrajnog mora''. Zatim

kaže: ''Nigdje 'šum voda mnogih' nije muzikalan kao na Patmosu; nigdje izlazak i zalazak

sunca ne stvara veli

anstvenije 'stakleno more pomiješano s vatrom', ali nigdje nije prirodnija

ežnja da više nema mora koje razdvaja.''

More za Ivana postaje simbol razdvajanja i patnje.

Njegovo progonstvo i odbacivanje njegovog vjernog svjedo

anstva postaje simbol onoga što

Božji narod posljednjeg vremena doživljava zbog svoje vjernosti Evan

elju. Ne

udi što u

opisu novog neba i zemlje u svojem posljednjem vi

enju Ivan prvo vidi da ''mora više nema''

(21,1). Nema više ''mora'' koje mu je na ovoj zemlji prouzro

ilo tolike patnje, jer ''prijašnje

uminu'' (redak 4).

1,10a. Zanijeh se u duhu u dan Gospodnji. Usred upravo opisanog okružja na Patmosu, Ivan

bude zanesen u duhu u sferu eshatološkog dana Gospodnjeg da u povijesti vidi ono ''što se

ima dogoditi ubrzo'' (1,1), doga

aje koji vode Kristovom drugom dolasku i svršetku vremena.

S obzirom na središnju ulogu koju

e subota odigrati u ovim eshatološkim doga

ajima,

Ivanovi

itatelji su mogli vidjeti dvojako zna

enje u frazi ''dan Gospodnji'': Ivan je bio u Duhu

u subotu ''sveti dan… Jahvi posve

en'' (Iz 58,13), jer je vi

enje bilo o eshatološkom ''danu

Gospodnjem'' (posljednjem sudu). Ivanov doživljaj ''u duhu'' mogao je biti sli

an Pavlovom

koji je ''bio ponesen do tre

eg neba… i

uo neizrecive rije

i'' (2 Kor 12,2-4). Ivan upravo

treba vidjeti prikaz doga

aja i sila koje utje

u na Božji narod tijekom povijesti i vode prema

svršetku vremena.

Ove sile su po

ele djelovati u Ivanovo vrijeme. William Milligan primje

uje: ''Od po

etka do

kraja knjiga Vidioc je stalnoj u prisutnosti velikog dana, sa svime što je u njemu istovremeno

veli

anstveno i strašno.''

utim, Ivanova vlastita situacija na Patmosu, kao i situacija

crkava koje oslovljava (vidi Otk 2. i 3. poglavlje), predukus je budu

e stvarnosti dana

Gospodnjeg. Kad je Ivan ponesen u Duhu u vi

enje da promatra doga

aje koji

e se odigrati u

krš

anskoj eri, on je ve

iskusio blizinu svršetka vremena. Zato je mogao govoriti da je dan

Gospodnji blizu. Blizina Kristovog drugog dolaska uve

ala je hitnost vijesti koju je Ivan

poslije.

Glede tajne onih sedam zvijezda koje vidje u mojoj desnici i sedam zlatnih

svije

njaka: sedam zvijezda an

eli su sedam crkava, sedam svije

njaka sedam je crkava."

Bilješke

1,12. ''Sedam zlatnih svije

njaka,'' Svije

njaci (gr

ki luchnia, ''svije

njak'') su na

injeni

prema uzoru sedmokrakog zlatnog svije

njaka u zemaljskom Svetištu (Izl 25,31-37) ili

zlatnom svije

njaku sa sedam žižaka iz Zaharije 4,2. Otkrivenje 1,12.13 kaže da je Ivan vidio

sedam odvojenih svije

njaka i Krista kako se kre

e me

u njima. Kasnije je Ivan objasnio da

su svije

njaci predstavljali sedam crkava kojima je bilo upu

eno sedam poruka (1,20). Prema

židovskoj predaji slika svije

njaka simbolizira ''poslušnost Izraela Bogu''.

U Starom zavjetu

Bog je pozvao Izraela da bude svjedok svjetla (Iz 42,6.7; 49,6; 60,1-3). U Novom zavjetu ova

je uloga prenesena na Crkvu. Prema Mateju 5,14-16 crkva je sli

na svjetiljci koja obasjava

svijet (vidi Fil 2,15). Svjetiljku treba staviti na ''svije

njak'' da svijetli (Mk 4,21; Lk 8,16). U

Otkrivenju 11,4 Božja su dva svjedoka u svojoj proro

koj ulozi opisani kao ''dva svije

njaka

što stoje pred Gospodarom zemlje'' (vidi Zah 4,2-6.14). Ovi tekstovi pokazuju da svije

njak

odre

uje bitnu ulogu Crkve kao Božjeg svjedoka u svijetu.

1,13. ''Kao Sin

ovje

ji.'' Ova je titula uzeta iz Daniela 7,13.14 gdje Pradavni predaje

kraljevstvo,

ast i vlast nekome tko je ''kao Sin

ovje

ji''. Titula ''Sin

ovje

ji'' u Novom

zavjetu postala je povezana s Mesijom. U Marku 13,26 Isus je ulomak iz Daniela 7,13

primijenio na sebe. ''Sin

ovje

ji'' je omiljena titula u evan

eljima. On ju je

esto

primjenjivao na sebe (na primjer, Mt 24,30.37.39.44; 26,46; Mk 13,26; 14,62; Lk 19,10). Sin

ovje

ji u Otkrivenju 1. poglavlju o

ito je sam Isus Krist i njegov opis je gotovo identi

an s

opisom božanske osobe u Danielu 10,5-12.

Daniel 10,5-12

Otkrivenje 1,12-18

ovjek

netko kao Sin

ovje

odjeven u lanene haljine

odjeven u dugu haljinu

oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga

oko prsiju opasan zlatnim pojasom

i kao baklje ognjene

i mu kao plamen ognjeni

noge poput mjedi ugla

ene

noge mu nalik mjedi ugla

enoj

zvuk rije

i njegovih kao žamor mnoštva

glas mu kao šum voda mnogih

snaga me ostavi

Ivan mu pada k nogama kao mrtav

onesvijestih se i padoh licem na zemlju

stavio desnicu na Ivana

ruka me dota

stavio desnicu na Ivana

"Ne boj se !''

"Ne boj se!''

''Odjeven u dugu haljinu.'' Gr

ka rije

ovu haljinu opisuje kao pod

s, što doslovce zna

''sezati do nogu''. Ista je rije

rabljena u gr

kom prijevodu Starog zavjeta za dugu haljinu

Velikog sve

enika (Izl 28,4.31; 29,5; 39,22; Lev 16,4). Židovski povjesni

ar Josip Flavije

kaže da je Veliki sve

enik nosio ''dugu haljinu koja je sezala do nogu''.

S druge strane,

pod

s je tako

er haljina kraljeva i prin

eva u Izraelu (1 Sam 18,4; 24,5.11; Ez 26,16).

Posebno je zanimljivo što je božanski glasnik u Danielu 10,5 bio obu

en u pod

s (u

kom prijevodu Starog zavjeta). Kad se u Otkrivenju 1. poglavlju pojavljuje uskrsli Krist

obu

en u kraljevsku sve

eni

ku odje

u, On djeluje u svom kraljevskom i sve

eni

kom

dostojanstvu i ulozi.

1,14. ''Glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega.'' Opis Kristove glave i kose

''poput bijele vune, poput snijega'' uzet je iz opisa Pradavnoga u Danielu 7,9a, kome je

''odijelo… bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao

ista vuna''. Ovo pokazuje da uskrsli Isus

ima iste karakteristike kao vje

ni Bog.

''O

i mu kao plamen ognjeni.'' Ovaj opis Krist javlja se i u poruci upu

enoj crkvi u Tijatiri

(2,18) i u vi

enju o pobjedni

kom povratku Krista osvaja

a koji dolazi da sudi svojim

neprijateljima (19,12). U Zaharijevom vi

enju sedam žižaka na svije

njaku predstavljaju ''o

(su) Jahvine što strijeljaju po svoj zemlji'' (Zah 4,10). Ivan kasnije objašnjava da sedam o

iju

Janjeta koje je dostojno da otpe

ati zape

enu knjigu simbolizira ''sedam duhova Božjih, po

svoj zemlji poslanih'' (Otk 5,6). Ovo vjerojatno ozna

ava njegovu sposobnost i pravo da vlada

i sudi.

1,15. ''Noge mu nalik mjedi ugla

enoj, kao u pe

i užarenoj.'' Uzeta iz Daniela 10,6 ova

fraza podsje

a na noge

etiriju bi

a iz Ezekiela 1,7 koje ''sijevahu poput glatke mjedi''. Ovaj

opis Kristovih nogu vjerojatno je trebao ''dodati veli

anstvenoj slici i snazi prikaza''.

''Glas mu kao šum voda mnogih.'' Ovaj je opis o

ito uzet iz Ezekiela 43,2 gdje prorok

opisuje Božji glas ''kao šum velikih voda''.

1,16. ''U desnici mu sedam zvijezda.'' U Danielu 12,3 Božji narod je poistovje

en sa

zvijezdama. U Malahiji se o Božjim sve

enicima i vjesnicima govori kao an

elima (Mal 2,7;

sve je od tebe i ti sve

iniš. Vje

ni, u

ini im kraj.''

ini se da je nakana Otkrivenja 1,13-18

bila da u mislima prvih

itatelja pobudi paralele s popularnim shva

anjem, prikazuju

i Krista

kao Onoga koji je ''prisvojio vlast Hekate kao i vlast svakog drugog prirodnog ili natprirodnog

autoriteta''.

1,19. ''Napiši dakle što si vidio: [naime] ono što jest i što se ima dogoditi poslije.'' Rije

''naime'' izražena je na gr

kom s kai (''i''), koja ovdje u tekstu služi kao objašnjenje. Neki

komentatori drže da se ova re

enica jednostavno odnosi na ono što je Ivan upravo vidio u

enju (1,12-16) i što je kasnije trebao vidjeti kao budu

nost.

utim, ono ''što se ima

dogoditi poslije'' jasno se odnosi na sedam pisama poslanih sedmerim crkvama (2. i 3.

poglavlje). U 4,1 Ivanu re

eno je da

e mu biti pokazano ono ''što se ima dogoditi nakon

ovoga'', naime, ono što je zapisano u drugom i tre

em poglavlju.''Ono što se ima dogoditi

poslije'' u 4,1 re

eno je istim rije

ima kao u Otkrivenju 1,19b, što pokazuje da se fraza ''što se

ima dogoditi nakon ovoga'' odnosi na poglavlja 4–22.

1:20. ''Sedam zvijezda an

eli su sedam crkava.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 1,16.

Tuma

enje

1,12.13. Kad se osvrnuo, Ivan vidi sedam zlatnih svije

njaka. On kasnije objašnjava da zlatni

svije

njaci predstavljaju sedam crkava kojima Ivan upu

uje svoje poruke (1,20). Od Crkve se

ekuje da mra

nom svijetu svijetli evan

eljem (Mt 5,14-16; Fil 2,15). Ako to propusti

initi, Crkva gubi svrhu postojanja (vidi Otk 2,5). Crkve predstavljene sa sedam svije

njaka

odgovaraju sedmostrukoj aktivnosti Svetog Duha u prilog crkava (vidi Otk 1,4) i time

nagovještavaju puninu i univerzalnost djelovanja Svetog Duha u prilog Božjeg naroda. Svaka

od crkava ima punu podršku Svetog Duha i zada

u koju treba obaviti u svijetu.

Usred svije

njaka Ivan vidi nekoga tko je kao Sin

ovje

ji. Ovaj je izraz uzet iz Daniela 7,13

gdje je Pradavni predao kraljevstvo,

ast i vlast nekome tko je kao sin

ovje

ji. ''Sin

ovje

ji''

je Isusova omiljena titula u Evan

eljima. Opis Isusa u Otkrivenju 1,12-18 odgovara opisu

vjesnika iz Daniela 10,5-12 koji je poslan Danielu s naro

itom vijesti u onome što

e se

dogoditi u vrijeme svršetka. Isus je ovdje prikazan kao Božji vjesnik. Ranije smo vidjeli da je

otkrivenje Isusa Krista nešto što je Bog dao Isusu da pokaže svojim slugama ono što se ima

dogoditi (Otk 1,1).

S obzirom na ovu starozavjetnu pozadinu, Isus se u Otkrivenju pojavljuje kao posljednji

vjesnik s neba, s naro

itom vijesti za Crkvu o onome što ima do

i. Božanski vjesnik u

Danielu 10. poglavlju je

ovjeku sli

na osoba.

injenica da se za Isusa kaže da je ''kao Sin

ovje

ji'' (oba izraza u Otk 1,13 i 14,14) i da je opisan rije

ima

ovjeka iz Daniela 10.

poglavlja, bila je posebno zna

ajna za onih sedam crkava u provinciji Aziji. Isus je na ovoj

zemlji živio i stradao kao

ovjek. On je za crkve Onaj tko razumije ljudske probleme i patnju

jer je sve to sam iskusio.

Prema Otkrivenju 2,1 proslavljeni Krist hoda izme

u sedam svije

njaka. Ovaj prizor podsje

na Božje obe

anje dano drevnom Izraelu: ''Me

u vama

u postaviti svoje Prebivalište i ne

vas odbaciti; me

u vama

u hoditi i bit

u vam Bog, a vi

ete mi biti narod.'' (Lev 26,11.12)

Sada vidimo kako Krist ispunjava ovo obe

anje simboli

nim hodanjem me

u svije

njacima.

Isti Bog koji je hodio sa starozavjetnim Izraelom sada u Kristu hoda sa svojim novozavjetnim

narodom. On mu služi odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom. Ova

haljinu su u Starom zavjetu nosili veliki sve

enici i kraljevi. Ovim prikazom naglašen je

kraljevski i sve

eni

ki karakter proslavljenog Krista. On više nije

ovjek iz Nazareta ve

uzvišeni Krist, ''mrtav bijah, a evo živim'' (1,18). U svom proro

anstvu o mesijanskom

izdanku iz Jišajeva panja Izaija objašnjava: ''On

e pravdom opasati bedra, a vjernoš

bokove.'' (Iz 11,5)

ovjeku sli

an proslavljeni Isus hoda me

u crkvama s punim pravom kao Veliki sve

enik

koji služi svom narodu i s punim pravom kao Kralj koji vlada kraljevstvom koji je njegova

Crkva. Kako otkrivaju sedam pisama, Crkva nije savršena; ona je slaba i daleko od ideala. Pa

ipak ih Isus uvjerava u svoju prisutnost. U našem je krš

anskom životu vrlo važno znati da je

Krist u stanju suosje

ati s našim slabostima jer je bio ''iskušavan(a) svime, osim grijehom''

(heb 4,15). On je vjeran svom obe

anju i hoda izme

u svojeg naroda unato

ili možda upravo

radi njegovih slabosti. I On

e biti s njima uvijek, do svršetka vremena (Mt 28,20).

1,14-16. Ivan sada uzima neke starozavjetne opise Boga i primjenjuje ih na uskrslog Krista.

Kristove su vlasi bijele poput bijele vune. Ovaj opis imamo u Danielu 7,9 za Pradavnoga, što

je u Danielu titula za Boga. U drevnom svijetu bijela i sijeda kosa su simbolizirale mudrost i

zrelo iskustvo (Job 15,10; Izr 20,29) te dostojanstvo (Izr 16,31). Prema drevnoj židovskoj

predaji Bog kre

e u rat kao crnokos mladi

(Pjesma 5,11); me

utim kad sjedi na sudu On je

starac s bijelom kosom.

Zatim, glas mu kao šum voda mnogih podsje

a na opis Boga u

Kao na Gori preobraženja (Mt 17,7) Ivan još jednom osje

a Isusovu smiruju

u ruku kad svoju

desnicu stavlja na njega uz rije

i: Ne boj se! Ivan je s Isusovih usana

esto

uo ove rije

zajedno s drugim u

enicima (Mt 14,27; 28,10; Mk 6,50; Iv 6,20).

''Ne boj se'' jer ja sam Prvi i Posljednji. Fraza ''Ja sam Prvi i Posljednji'' je vrlo zna

ajna. Ona

podsje

a na Izaijin izvještaj o Bogu saveza: ''Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga

nema.'' (Iz 44,6; vidi 41,4; 48,12) Služe

i se ovim starozavjetnim opisom Boga ,Isus se

poistovjetio

ak sa starozavjetnim Jahvom iz Saveza. Na samom po

etku vi

enja uskrsli Krist

je ''netko kao Sin

ovje

ji'', ispunjavaju

i Božje zavjetno obe

anje drevnom Izraelu: ''Me

vama

u hoditi i bit

u vam Bog, a vi

ete mi biti narod.'' (Lev 26,12) Simboli

nim kretanjem

u svije

njacima Krist pokazuje svoju prisutnost i službu crkvama. Ovaj završni dio jasno

pokazuje da je u uskrslome i uzvišenom Kristu sišao na zemlju sam Bog saveza i On ostaje sa

svojim novozavjetnim narodom. Kako se kraj približava On je njihova jedina nada, jer ''osim

mene Boga nema''. Bog je progovorio preko Izaije:

Jer vi ste mi svjedoci, rije

je Jahvina,

i moje sluge koje sam izabrao,
da biste znali i vjerovali
i uvidjeli da sam to ja.
Prije mene nijedan bog nije bio na

injen

i ne

e poslije mene biti.

Ja, ja sam Jahve,
osim mene nema spasitelja.
Ja sam prorekao, spasio i navijestio,
i nema me

u vama tu

inca!

Vi ste mi svjedoci, rije

je Jahvina,

a ja sam Bog
od vje

nosti – ja jesam!

I nitko iz ruke moje ne izbavlja;
što u

inim, tko izmijeniti može? (Izaija 43,10-13)

Uskrsnuli i uzvišeni Krist nije nitko drugi do zavjetni Bog. U njemu su se ispunila zavjetna

obe

anja dana drevnom Izraelu.

Crkvama koje su se suo

ile s progonstvom i nevoljama Isus se predstavlja podsje

aju

i ih na

svoje stradanje, smrt i uskrsnu

e. On je Živi! Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova te

imam klju

e Smrti, i Podzemlja. Ova tvrdnja je krš

ane Ivanova vremena morala podsjetiti na

božicu Hekatu, popularno nazvanu ''po

etak i svršetak'' i ''klju

arica''. koja drži klju

eve vrata

koja vode u nebo i hades. Ovdje Kristova vlast nadilazi ''vlast Hekate kao i vlast svake druge

prirodne ili natprirodne sile'',

kao što je Pavao izjavio ''nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih

a'' (Fil 2,10). Krist je za vrijeme svoje službe iskusio smrt. Me

utim, On je skršio mo

smrti i zauvijek živi sa svojim narodom da ga podržava. Njegova pobjeda nad smr

u dala mu

je pravo na ''klju

e Smrti, i Podzemlja''. Prema apostolu Pavlu ''posljednji neprijatelj bit

obeskrijepljena Smrt'' (1 Kor 15,26). U Otkrivenju hades predstavlja demonsku silu (vidi 6,8;

20,14). Sada ju je Krist nadvladao (vidi 1 Kor 15,26). Njegovi sljedbenici sudjeluju u ovoj

pobjedi i više se ne trebaju bojati smrti, jer su sa Kristom ve

na nebu. Oni se više ne boje jer

je onaj koji je ''prvi i posljednji'' s njima i On vodi nadzor.

1,19.20. Zatim je Krist naložio Ivanu: Napiši dakle što si vidio. Rije

''dakle'' zna

i ''s obzirom

na prethodno''. Zato bi ovaj tekst trebalo

itati ovako: ''S obzirom da sam prvi i posljednji, i

živi, onaj koji je pobijedio smrt, i imam mo

nad demonskim silama koje prijete vašem

životu, napiši ono što si vidio.'' Otkrivenje otkriva Isusa Krista i i njegovo djelovanje u prilog

njegovog naroda kako povijest ide svome kraju. Njegov je cilj pokazati Božjem narodu ''ono

što se ima dogoditi ubrzo'' u svjetlosti križa, i što Krist zna

i svome narodu. S obzirom na ono

što Isus Krist jest i što

ini, ovo je zapisano s ciljem da se Božjem narodu kaže: ''Prestanite se

bojati! Ja vodim nadzor. Bit

u s vama uvijek, sve do svršetka vremena.''

Ivan jasno pokazuje da ono o

emu

e pisati ima dva dijela: ono što jest i što se ima dogoditi

poslije. ''Ono što jest'' odnosi se na prilike i potrebe sedam mjesnih crkava u njegovo vrijeme.

Ono ''što se ima dogoditi poslije'' odnosi se na vi

enja opisana u dijelu od

etvrtog do

dvadeset drugog poglavlja. Ovaj dio opisuje stalnu veliku borbu izme

u sila dobra i sila zla

koja se kre

e kraju, kad

e Bog kona

no i zauvijek riješiti problem zla i uspostaviti svoje

vje

no kraljevstvo.

Osvrt na Otkrivenje 1,9-20

Na golom otoku Patmosu, okružen ''mnogim vodama'', Ivan susre

e uskrslog Krista i dobija

ohrabrenje. Ivan je starješina sedmerim crkvama u Maloj Aziji (vidi 2 Iv 1; 3 Iv 1). Potrebno

mu je ohrabrenje. Isus mu se obra

a rije

ima: ''Prestani se bojati! Ja sve nadzirem. Savladao

sam demonske sile i imam klju

eve smrti. Bit

u s tobom uvijek, sve do kraja vremena.''

Upravo se o tome radi u otkrivenju Isusa Krista. Kako nas podsje

a Kenneth A. Strand:

''Važno je da držimo na umu kako je cilj knjige Otkrivenje bio pružiti duhovno znanje i snagu

progonjenim sljedbenicima Jaganjca.''

Ova knjiga treba biti podsjetnik crkvama i njihovim

starješinama koji trpe muke i teško

e ''Patmosa'' i da taj ''Patmos'' nevolja radi vjernosti

100

situaciju i potrebe. Isus se kre

e me

u njima, služe

i svakoj crkvi posebno i prilaze

i joj tamo

gdje se nalazi. Sveti Duh je o

itovanje stvarnosti Isusove prisutnosti me

u crkvama. Crkve

moraju obratiti pozornost vijesti i prepoznati autoritet onoga koji im se obra

Kako primje

uje Merrill C. Tenney, ovaj portret Krista u Otkrivenju 1. poglavlju je ''klju

tog

dijela. Za vrijeme vaganja i raspravljanja o raznim crkvama možemo vidjeti živoga Krista na

djelu me

u svojim narodom. On im se ne javlja kao strašni vladar na prijestolju ili kao

osvaja

koji odlazi u bitku. On hoda me

u njima kao Gospodin koji više nastoji pohva

iti

njihove vrline nego izložiti i kazniti njihove pogreške. Ove poruke su njegovo posebno

upozorenje i savjet Crkvi svih vremena kako se njezini razli

iti vidovi pojavljuju pod

izgledom njihovih sedam povijesnih mjesta.''

Proslavljeni Gospodin još uvijek hodi usred

svoje Crkve. On putem Otkrivenja Isusa Krista govori svojoj Crkvi posljednjeg vremena. On

se svome narodu predstavlja na razli

ite na

ine, osvjetljavaju

i probleme u njihovim

razli

itim životnim situacijama i potrebama. On im prilazi tamo gdje su sada, kao što je u

Ivanovo doba prilazio krš

anima sedmerim crkvama u provinciji Aziji.

Snažan poziv knjige Otkrivenje krš

anima danas jest da slijede Gospodnji put objavljuju

vijest Evan

elja svijetu. Zbog toga je sveta dužnost Crkve da predstavi Isusa Krista – njegov

karakter i službu – tako da dopre do ljudi tamo gdje se nalaze. Simboli

ki prikaz Crkve kao

sedmokrakog svije

njaka pokazuje da Crkva ima punu potporu Svetog Duha i punu zada

koju treba obaviti. Prva je njena dužnost da bude svjetlost svijetu – da objavi Isusa rije

ima i

djelima. Preko Crkve Krist danas prilazi ljudima sa svojim zna

ajkama koje odgovaraju

njihovim životnim prilikama i individualnim potrebama. Crkva je jedino svjetlo koje

prikazuje Isusa. Crkva koja ne uspije izvršiti svoju ulogu gubi razlog za postojanje; On

ukloniti njezin svije

njak (Otk 2,5; vidi Mt 5,16).

Krajnje bilješke

Na primjer Swete, 13; Wilfrid J. Harrington, Unterstanding the Apocalypse (Washington, DC., Corpus Books,

1969), 78; Mounce, 76; Morris, 52; Ladd, 31; Fiorenza, Revelation, 50; Thomas, Revelation, 1–7, 90-92;
Revelation 1-5, 83.84; Beale, 203.

Didache, 14,1 (Holmes, The Apostolic Fathers, 266.267).

Ignatius of Antioch, To the Magnesians, 9,1 (Holmes, The Apostolic Fathers, 154.155).

Vidi Kenneth A. Strand, '''The Lord's Day' in the Second Century'' u The Sabbath in Scripture and History

(Washington, DC., Review and Herald, 1982), 346-351.

The Gospel of Peter 9,35 (Schneemelcher, New Testament Apocypha, 1,224).

Clement of Alexandria, Miscellanies, 14 (The Anti-Nicene Fathers, 2,459).

Na primjer J. Massynberde Ford, Revelation, The Anchor Bible, 38 (New York, Doubleday, 1975), 384; Sweet,

Revelation, 67; Johnson, ''Revelation'', 425.

''Fragments from the Lost Writings of Irenaeus'', 7 (The Anti-Nicene Fathers, 1,569.570).

101

Za argumente protiv ovog gledišta vidi Richard Bauckham, ''The Lord's Day'' u From Sabbath to Lord's Day,

urednik D. A. Carson (Grand Rapids, MI., Zondervan, 1982), 230.231; vidi i Samuele Bacciocchi, From Sabbath
to Sunday (Rim, The Pontifical University Press, 1977), 118-123.

Na primjer Adolf Deissman, Light from the Ancient East (reprint iz 1927; Peabody. MA., Hendricksen, 1995),

357-361; James Moffat, ''The Revelation of St. John Divine'', The Expositor's Greek Testament (reprint iz 1942;
Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1961), 5,342; Robert H. Charles, A Critical and Exegetical Commentary on the
Revelation of St. John, The International Critical Commentary (Edinburgh, T&T Clark, 1920), 1,23; Lohmeyer,
15; Barclay, The Revelation of John, 1,43; George R. Beasley-Murray, The Book of Revelation, 2. izdanje, The
New Century Bible Commentary (Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1981), 65.

Vidi Deissman, 357.358.

Vidi uz to Isto, 358-361.

The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 736.

Vidi The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 735.736; Strand, ''Another Look at 'Lord's Day' in the

Early Church and in Rev. 1:10'', New Testament Studies 13 (1966/1967), 180; Walter F. Specht, ''Sunday in the
New Testament'' u The Sabbath in Scripture and History (Washington, DC., Review and Herald, 1982), 127;
Desmond Ford, Crisis! A Commentary on the Book of Revelation (Newcastle, CA., Desmond Ford Productions,
1982), 2,250.251; Maxwell, 82-85.

White, Djela apostolska (Znaci vremena, ??), str. 365.366.

J. M. Ford, Revelation, 394.

Na primjer William Milligan, The Book of Revelation, The Expositor's Bible (Cincinnati, Jennings & Graham,

1889), 13; J. A. Seiss, The Apocalypse (New York, Charles C. Cook, 1909), 1,20.22; Phillip Carrington, The
Meaning of Revelation (London, Society for Promoting Christian Knowledge, 1931), 77.78; E. W. Bullinger,
The Apocalypse (London, Eyre and Spottswood, 1935), 9-14; Walter Scott, Exposition of the Revelation of Jesus
Christ (London, Pickering and Inglis, 1948), 36; Bacciocchi, From Sabbath to Sunday, 123-131.

Vidi Bullinger, The Apocalypse, 12; Werner Foester, 'kurios, et al.'' u Theological Dictionary of the New

Testament, urednik G. Kittel i G. W. Bromiley (Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1964–1976), 1096.

Bacciocchi, 127.128.

Vidi The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 735.

White, Djela apostolska, str. 367.

Ladd, 30.

Strahan u Barclay, The Revelation of John, 1,51.

Milligan, Lectures on the Apocalypse, 136.

Roloff, 34.

Josephus, The Jewish Antiquities, 3,.7.2-4 (Whiston, The Works of Josephus, 88.89).

Ladd, 33.

Tenney, 55; za potpuniju obradu razli

itih pogleda o ''an

elima sedam crkava'' vidi Aune, Revelation 1–5, 108-

112.

Isbon T. Beckwith, The Apocalypse of John (Grand Rapids, MI., Baker, 1919; reprint 1967), 440.

Vidi dalje u Aune, Revelation 6–16, 401.402.

Roloff, 37.38.

Aune, Revelation 1–5, 104.105.

Isto, 117.

Johnson, 429; najnovije argumente u prilog tog gledišta iizazio je Beale, 152-169.

Ovo gledište je nedavno obranio Aune, Revelation 1–5, 105.106.

The Babylonian Talmud, Hagigah, 141.

Roloff, 36.

Ladd, 33.

Aune, Revelation 1–5, 117.

Strand, ''The Seven Heads'', 205.

Ezell, 35.

Tenney, 55.

103

bi netko po

inio neki zlo

in, ako je mogao sti

i do hrama prije nego što bi ga uhitili, bio je

siguran. Imunitet je obuhva

ao podru

je jednog doba

aja strijele ili 182 m oko hrama.'' Zato

je hram bio dom ''najprobranije zbirke zlo

inaca u drevnom svijetu''.

Efez je tako

er bio poznat po praznovjernim postupcima i magiji (Dj 19,19). Barclay isti

''kako se u Efez slijevala rijeka svakovrsnih zlo

inaca, bjegunaca pred zakonom, koji su

bježali od pravde i izbjegavali je, a u Efez se slijevala i bujica lakovjernog, praznovjernog

naroda, jer u praznovjernom svijetu je Efez bio poznat kao najpraznovjerniji grad u svijetu''.

Zatim objašnjava da su gra

ani bili ''poznati po zlu'' a narod je smatran ''hirovitim,

praznovjernim i nemoralnim''. U Efezu je živio poznati filozof Heraklit, na glasu kao ''pla

filozof'' koji se, govorilo se, nikad nije nasmiješio. Prema jednom drevnom spisu, nikad se

nije smijao ni nasmiješio zato što je živio usred strahovite ne

isto

e stanovnika Efeza koji ''su

bili prikladni samo da ih se utopi''.

U Efezu se nalazila vjerojatno najutjecajnija krš

anska crkva u provinciji u vrijeme pisanja

Otkrivenja. Ovu su crkvu osnovali Akvila i Priscila (Dj 18,18.19) i mladi propovjednik

Apolon (Dj 18,23-26). Pavao je u Efezu djelovao oko tri godine (Dj 20,31) i ovoj crkvi je

uputio pismo koje danas poznajemo kao Poslanicu Efežanima. U tom gradu izvojevane su

neke od najve

ih pobjeda evan

elja. Unato

lošem glasu grada, crkva u Efezu je naglo rasla.

Kasnije su Timotej i apostol Ivan u njemu proveli dosta vremena u službi. G. R. Beasly-

Murray bilježi: ''Lako je razumljivo da je Efez privukao u

itelje svih vrsta i nijansi doktrine,

da traže pokroviteljstvo crkve i utje

u na njezin život.''

Barclay ima zanimljivo opažanje:

''Ponekad kažemo da je teško biti krš

anin u suvremenoj, industrijskoj, natjecateljskoj

civilizaciji. Sjetimo se Efeza i podsjetimo se da je u njemu bilo krš

ana.''

''Drži.'' Gr

ka rije

krate

je vrlo snažna i zna

i ''drži

vrsto'' ili ''zgrabi''. Vidi 1,16 gdje Isus

ima sedam zvijezda u desnici.

2,1. ''Znam tvoja djela, [naime] tvoj trud i postojanost tvoju.'' U gr

kom rije

kai (''i'') ovdje

funkcionira u smislu detaljnog objašnjenja kao ''naime'' ili ''to je''. Ona zna

i da

e ono što

slijedi objasniti ono što je ranije re

eno u tekstu. Zato su ''trud'' i ''postojanost'' paralelni ranije

spomenutim ''djelima''.

104

''Trud.'' Gr

ka rije

kopos zna

i ''naporan rad'' ili ''rad do umora i iscrpljenosti''

(vidi Rim

16,12; 1 Kor 15,10; Gal 4,11; 1 Sol 2,9). Naro

ita zna

ajka ove rije

i je da opisuje ''vrstu

truda koji zahtijeva

itav um i snagu koje

ovjek može uložiti''.

''Opakih … koji se prave apostolima.'' Ovo se odnosi na skupinu krivovjeraca nazvanih

nikolaitima (vidi Bilješka na Otk 2,6).

2,5. ''Spomeni se.'' U gr

kom imperativni prezent govori o stalnom i trajnom ponašanju ili

postupku, ''prisje

aj se''. Prema gr

kome sjetiti se nije samo podsjetiti se ne

ega nego ''držati

na umu''.

''Obrati se.'' [Drugi hrvatski prijevodi imaju: ''

ini pokajanje'' (Šari

), ''pokaj se'' (B.

Djakovi

).] Imperativni aorist zahtijeva odlu

an ''zaokret''. Barclay slikovito opisuje ovaj

postupak kao kad ''

ovjek okrenut u jednom smjeru – od Boga – u pokajanju mijenja smjer –

prema Bogu. Pokajanje ozna

ava potpuni zaokret i okretanje u suprotnom smjeru''.

ini prva djela.'' Imperativni aorist ovdje zna

i: ''Po

initi prva djela.''

''Uklonit

u tvoj svije

njak s mjesta njegova.'' U Bibliji svije

njak odre

uje ulogu Crkve kao

Božjeg naroda koji svjedo

i u svijetu (vidi Bilješke na Otk 1,12). Upozorenje crkvi u Efezu,

e Krist ukloniti svije

njak s njegova mjesta, sli

no je Isusovim rije

ima u Marku 4,21-25 i

Luki 8,16-18 da

e onima koji ne svijetle svojim svjetlom biti oduzeta njihova uloga

svjetlonoše.

2,6. ''Nikolaiti.'' Kakva je to bila skupina ne znamo. Prema ranim krš

anskim piscima kao što

su Irenej

i Hipolit,

nikolaiti su bili hereti

ki sljedbenici Nikole (gr

ki Nicolaos)

Antihijskog, jednog od sedmorice

akona prve crkve (Dj 6,5) koji je na kraju postao

krivovjerac. Njihova je prisutnost u crkvi ''prijetila da uništi integritet i

isto

u krš

anske vjere

i ponašanja''.

Oni su stekli sljedbenike me

u nekim vjernicima crkve u Pergamu; u poruci

crkvi u Pergamu nikolaiti su povezani sa skupinom krivovjeraca za koju se kaže da su to oni

koji ''drže nauk Bileama'' (2,14.15). Možda su nikolaiti bili isti ljudi kao oni u Pergamu.

ini

se da su Nikola i Bileam dva paralelna izraza; Nikolaos je složena gr

ka rije

(nika

i laos) i

zna

i ''onaj koji pobje

uje ljude''. Bileam se može izvesti iz dvije hebrejske rije

i – am

(''ljudi'') i baal (od bela, ''uništiti'' ili ''progutati''), a zna

i ''uništenje ljudi''. Zbog toga Nicolaos

može biti gr

ka verzija hebrejskog Bileam, i zna

i potpuno isto. Tako može biti da su ove

dvije hereti

ke skupine promicale istu zabludu.

106

su se krš

ani oslobodili Zakona i da mogu raditi što im je volja. Oni su izvrnuli Pavlovo

enje (vidi 1 Kor 8) i krš

ansku slobodu pretvorili u krš

ansku razuzdanost.

2,7. ''Pobjedniku.'' Gr

ka rije

nika

zna

i ''biti pobjednik'', ''biti pobjedonosan'',

''nadvladati''. Particip prezenta nagovješ

uje stalnu pobjedu, ''nastavlja nadvla

ivati'' ili ''stalno

pobje

uje''. Nadvladati je

esta tema u Otkrivenju (2,7.11.17.26; 3,5.12.21; 5,5; 12,11; 15,2;

17,14; 21,7). Kenneth A. Strand u njoj vidi jedan od klju

nih motiva knjige.

Robert H.

Charles objašnjava da rije

''podrazumijeva kako je krš

anski život rat u kome nema otpusta

iz službe, ali je rat, u

i naš pisac [Ivan], u kojem

ak i najslabiji sveti može biti pobjednik''.

''Raj.'' Perzijska posu

enica koja ozna

ava ''park'' ili ''vrt''; u Septuaginti (LXX) rije

''raj''

rabi se kod spomena Edenskog vrta (Post 2,8-10). Božji raj u Otkrivenju simbolizira

obnovljeni Edenski vrt u kojem

e otkupljeni sudjelovati u daru vje

nog života u kojem je

Adam uživao prije ulaska grijeha u svijet.

Tuma

enje

Ivan po

inje putovanje po sedmerim crkvama s Efezom, najbližoj Patmosu od svih sedam

gradova. Isus se ovoj crkvi predstavlja kao onaj koji

vrsto drži sedam zvijezda u desnici (vidi

Otk 1,16) i stupa posred sedam zlatnih svije

njaka (vidi Otk 1,12). Sedam zvijezda i sedam

svije

njaka su sedam crkava (Otk 1,20). Krist ima potpuni nadzor nad cijelom Crkvom. On je

prisutan u Crkvi i dobro zna njenu situaciju i potrebe.

Isus pohvaljuje crkvu (2,2-4.6). Isusova pohvala crkve u Efezu je vrlo pozitivna. On je

pohvaljuje za predivne osobine: iscrpljuju

i rad i strpljenje. Vjernici se nisu umorili. Oni

podnose svakovrsne pritiske radi Kristova imena. To zna

i da su ''ustrajali radi

isto

e vijesti

koju propovijedaju''.

Crkva je doktrinalno zdrava; ona ne podnosi zle ljude i kuša one koji

se prave apostolima, a nisu. Ona mrzi djela Nikolaita (2,6), krivovjerne skupine koja zastupa

krš

anski kompromis i me

u ostalim krš

anima promi

e gledište da ''nema ni

eg lošeg u

razboritom uskla

ivanju'' s poganskom praksom (vidi 2,14.15).

Prisutnost krivovjerne skupine nikolaita u efeškoj crkvi ''prijetila je da uništi integritet i

isto

u krš

anske vjere i ponašanja''.

Oko pedeset godina ranije u svom oproštajnom govoru

Pavao je upozorio efeške starješine: "Ja znam da

e nakon mog odlaska me

u vas uljesti vuci

okrutni koji ne štede stada, a izme

u vas

e samih ustati ljudi koji

e iskrivljavati nauk da bi

odvukli u

enike za sobom.'' (Dj 20,29.30) Pedeset godina kasnije to se proro

anstvo ispunilo.

107

Prema Williamu Barclayu nikolaiti ''su bili s prakti

nog gledišta najopasniji od svih

krivovjeraca jer bi, da je njihovo u

enje bilo uspješno, rezultat bio da bi svijet promijenio

krš

anstvo, a ne krš

anstvo svijet.''

Budu

i da je bila energi

na crkva, Efežani su iskušali

ove lažne u

itelje i ustanovili da su lažljivci pa su bili vrlo odlu

ni u

uvanju zdrave doktrinu i

ponašanja.

utim, nešto je pošlo po zlu u ovoj energi

noj, strpljivoj i doktrinalno zdravoj crkvi. To je

bilo gubitak ljubavi. Krist nježno ukorava vjernike ove crkve: Ali imam protiv tebe: prvu si

ljubav svoju ostavio (2,4). To je moglo zna

iti da je njihova ''prva ljubav'' prema Kristu i

Evan

elju nestajala. Ovo podsje

a na situaciju u Izraelu prije sužanjstva, kako ju je opisao

Jeremija (2,2). Unato

posve

enosti Bogu u ranije vrijeme, došao je kraj ''mladosti tvoje

privržene, ljubavi tvoje vjereni

ke''. Crkva u Efezu nalazila se u sli

noj situaciji. Prvi vjernici

efeške crkve bili su poznati po svojoj ''vjeri u Gospodinu Isusu'' i žarkoj ''ljubav[i] prema

svima svetima'' (Ef 1,15; Dj 20,37.38). Ali ono što je u po

etku obilježavalo religiju ove

crkve, sada je nedostajalo. Oduševljenje je nestalo i vjernici su po

eli gubiti dodir s Bogom i

ljubav jedan prema drugome.

Religija u efeškoj crkvi je postala legalisti

ka i lišena ljubavi. Okomiti odnos s Bogom

normalno odre

uje vodoravni odnos s ljudskim rodom. Re

eno je da Efežani nisu mogli

podnijeti lažno u

enje. U postupanju s krivovjerjem i primjenom stege prema onima koji

doktrinalno nisu bili zdravi, o

ito su bili žestoki, skloni osu

ivanju, kriti

ki nastrojeni i

spremni tražiti greške. Bilo je jasno da je crkva, u naglašavanju zdravog nauka i provjeravanju

ortodoksnosti kod svojih suvjernika, napustila zna

ajke ljubavi iz Evan

elja i postala

legalisti

ka. Zdrav nauk, naporan rad i crkveni red su neporecivo važni. Me

utim, nikakve

dobre osobine nemaju vrijednosti bez ljubavi (1 Kor 13). Efežani su naglasak stavljali na

zdrav nauk i naporan rad. To je bila dobra odluka, ali oni su otpali od prave, žarke ljubavi za

Krista i svoje suvjernike koja ih je karakterizirala u prvim danima. Zaboravili su da samo

Evan

elje može uravnotežiti religioznu dužnost s ljubavlju prema drugim krš

anima.

Isusov savjet crkvi (2,5.6). Premda se trudila da ostvari visoka mjerila, efeška crkva je gubila

svoju prvu ljubav. Krist upu

uje snažan poziv pomo

u tri zapovijedi: Spomeni se … obrati se

…

ini prva djela. Prvo, trebaju se sje

ati. Kako pokazuje gr

ki tekst, Efežani nisu zaboravili,

nisu bili nesvjesni svog ranijeg stanja. Spomenuti se zna

i više nego podsje

ati se prošlosti;

ono zna

i držati na umu i održavati svježim prošlost i primijeniti je na sadašnjost. Upravo

109

života zna

i živjeti ''navijeke'' (Post 3,22). Nakon što su sagriješili, Adam i Eva su istjerani iz

vrta; bio im je zabranjen pristup stablu života da ne bi jeli od njega (Post 3,23.24).

Zahvaljuju

i Kristu situacija se promijenila. Vjerni Kristovi sljedbenici

e na novoj zemlji

(koja je u Otkrivenju opisana kao obnovljeni Edenski vrt) imati pristup stablu ''života što rodi

dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A liš

e stabla za zdravlje je narodima.'' (Otk 22,2)

Stablo života je slika vje

nog života oslobo

enog smrti i patnje. Pobjedniku u Efezu je obe

trajni dom u obnovljenom Edenu, u kojem

e dijeliti dar vje

nog života koji su Adam i Eva

uživali prije ulaska grijeha u svijet.

Poziv da posluša Duha. Poruka crkvi u Efezu je snažan poziv svim krš

anima kod kojih se

gasi žarka ljubav prema Evan

elju. Oni su pozvani da ispitaju svoj prošli život i da se sjete

kako je bilo dok su bili zaljubljeni u Krista i kako su u tim prvim danima svoje privrženosti

Kristu oduševljeno odgovorili ''djelima'' ljubavi u svojim odnosima prema drugim

pripadnicima zajednice vjernih, kao i prema onima izvan nje.

Kristova poruka ovoj crkvi pokazuje da je najbolje mjesto za po

etak obnove odnosa držati na

umu iskustvo prve ljubavi. Kao izgubljeni sin (Lk 15,11-24) mi nikad ne

emo biti zadovoljni

dok se ne vratimo iskustvu prve ljubavi s Kristom, vrše

i ''prva djela'' koja su ranije

obilježavala ovaj odnos. To zna

i da Krista moramo u

initi svojom religijom.

Tijekom povijesti krš

ani su se

esto našli razapeti izme

u ljubavi s jedne i poslušnosti s

druge strane. Snažnim naglašavanjem ljubavi u Evan

elju može se lako prije

i preko zahtjeva

poslušnosti u Evan

elju. Usmjerenoš

u na dužnost i o

uvanje zdravog nauka (i

esto

otkrivanjem krivovjerja i borbom protiv njega) krš

ani vrlo

esto izgube ljubav jedan za

drugoga. Podržavanje doktrine i crkvenog reda bez usmjerenosti na Krista je beskorisno i

religija koja nije utemeljena na Evan

elju nema vrijednosti; ona je beživotna, mrtva. Prava

religija je usredoto

ena na Krista; ona je utemeljena na okomitim i vodoravnim odnosima, s

jedne strane obilježenima ljubavlju prema Kristu, a s druge ljubavi jedan prema drugome.

* * * * * *

Oni koji nastoje primijeniti Isusovu poruku crkvi u Efezu na odre

eno razdoblje povijesti

krš

anstva nalaze da se situacija u toj crkvi podudarala sa situacijom u krš

anskoj crkvi

tijekom razdoblja apostola (i neko vrijeme poslije njih). Ovo vrijeme je bilo veliki start za

crkvu. Ali u vrijeme kad je Ivan pisao Otkrivenje, naime u posljednjem desetlje

u prvog

110

stolje

a, krš

anska crkva je po

ela gubiti žar prve ljubavi i time se po

ela odvajati od

jednostavnosti i

isto

e Evan

elja.

Kristova poruka crkvi u Smirni (2,8-11)

I an

elu Crkve u Smirni napiši:

Ovo govori Prvi i Posljednji, Onaj koji bijaše mrtav i oživje:

Znam tvoju nevolju i

siromaštvo – ali ti si bogat! – i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su

sinagoga Sotonina.

Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Evo, Sotona,

e neke od vas baciti u

tamnicu da budete iskušani. Bit

ete u nevolji deset dana. Budi vjeran do smrti i dat

u ti

vijenac života.

Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama! Pobjedniku ne

nauditi druga smrt.

Bilješke

2,8. ''Smirna.'' Smirna, danas Izmir, bio je grad s trgova

kom lukom, smješten na isto

noj

obali Egejskog mora, a na raskrižju putova u Frigiju i Lidiju. Grad je bio udaljen oko 56 km

sjeverno od Efeza. U prvom stolje

u Smirna je mogla imati oko 200.000 stanovnika. Imala je

status slobodnog grada; bila je politi

ko, religijsko i kulturno središte poznao po znanosti i

medicini koja je u njemu cvjetala. Ponosila se svojim

uvenim stadionom, knjižnicom i

najve

im javnim kazalištem u provinciji koje je moglo primiti oko dvadeset tisu

a ljudi. Bila

je bogat i izuzetno lijep grad i smatrala se ''slavom Azije''. Grad je tvrdio da je mjesto ro

enja

poznatog pjesnika Homera. Smirna je imala posebne odnose s Rimom i tvrdila je da je prva u

drevnom svijetu sagradila hram u

ast dea Roma (božice Roma).

Život u krš

anskoj zajednici u Smirni je bio život ''nevolje i siromaštva'' (Otk 2,9). Dvije su

stvari pridonijele bijednoj i po život prijete

oj situaciji crkve. Prvo, grad je bio središte

štovanja cara. U vrijeme kad je pisano Otkrivenje, štovanje cara postalo je obvezatno. Jednom

godišnje svaki je rimski gra

anin bio obvezan izvršiti vjersku dužnost prinošenja tamjana na

žrtvenik božanskoga Cezara, nakon

ega bi dobio potvrdu. Odbijanje je donosilo prijetnju

smr

u. Stanovnici Smirne su bili otvoreno neprijateljski nastrojeni prema krš

anima u gradu

zato što su odbijali sudjelovati u štovanju cara.

Drugo što je izazvalo nevolje za krš

ane u Smirni bila je prisutnost velike i snažne židovske

populacije koja je tako

er bila vrlo neprijateljski nastrojena prema krš

anima. U svojoj

ogor

enosti Židovi su se pridružili poganima u mržnji i progonstvu krš

ana. Klevetali su

112

2,11. ''Pobjedniku.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 2,7.

Tuma

enje

Smirna je bila grad najbliži Efezu, udaljena šezdesetak kilometara sjeverno. Poruka crkvi u

tom gradu je najkra

a od svih sedam. Isus se predstavlja kao Prvi i Posljednji, Onaj koji

bijaše mrtav i oživje (2,8; vidi 1,17). Ovaj Isusov uvod u potpunosti odgovara crkvi koja je

izložena stradanju zbog teškog, stalnog progonstva. Ove rije

i je Ivan

uo ranije kad je pao

pred Isusove noge: "Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah, a evo živim u

vijeke vjekova.'' (1,17) Ve

smo ranije primijetili da se ''Prvi i Posljednji'' odnosi na

starozavjetnog Jahvu, Boga saveza. Isus po

inje svoju poruku vjernicima u Smirni

podsje

aju

i ih na svoje stradanje i smrt. On je doživio najgore što život može pružiti; umro

je, ali je ponovno ustao u život. Poistovje

uju

i se sa Smirancima, Isus im kaže da bez obzira

što se dogodilo, On, uskrsli i proslavljeni Gospodin, može pomo

i jer je sve to sam iskusio.

On ostaje vjeran obe

anju da

e uvijek biti sa svojim narodom izloženom stradanju.

Isus pohvaljuje crkvu (2,9). Isus zna ''nevolju i siromaštvo'' crkve u Smirni. Vjernici se

nalaze u velikoj opasnosti. U gr

kom nevolja ozna

ava ozbiljnu muku, pritisak bremena koje

krši. Ovaj pritisak dolazi izvana, naime, iz zahtjeva za štovanjem cara i zlonamjernog

klevetanja Židova. Drugo, vjernici su izloženi krajnjem siromaštvu. Gr

ki tekst pokazuje da

nemaju ništa. Njihovo siromaštvo je nesumnjivo posljedica progonstva kroz koje crkva

prolazi. Ono je svakako suprotno bogatstvu crkve u Laodiceji koja se hvali svojim

materijalnim dobrima i kojoj ništa ne treba, ali nema ništa duhovnoga (3,17). Krš

ani u

Smirni su živjeli u jednom od najbogatijih gradova, a ipak su bili izuzetno siromašni.

utim, premda siromašni, bili su bogati miloš

u i vjerom.

Isusov savjet crkvi (2,10). Krš

ani u Smirni su izloženi velikom pritisku izvana. Re

eno im

je da

e u danima koji dolaze još više stradati. Bit

e su

eni i utamni

eni za deset dana –

odnosno, za jedno kra

e vrijeme, kao što su Daniel i njegovi prijatelji bili na kušnji deset dana

(Dn 1,12-15). Premda kratko, ovo vrijeme kušnje bit

e vrlo teško. Op

enito se vjeruje da je

tamnica u drevnom svijetu bila mjesto gdje su optuženici o

ekivali presudu koja je bila

smaknu

e ili progonstvo.

Ne boj se onoga što ti je trpjeti! Ovo zvu

i kao blagi ukor. Smiranci su o

ito bili zabrinuti.

Isus im kaže: ''Prestanite se bojati! Ja imam sve pod nadzorom. Osobno sam iskusio smrt i

113

vratio se u život. Ja sam prvi i posljednji, i vjeran sam svome obe

anju.'' Isus ponovno

savjetuje Smirnu: Budi vjeran do smrti i dat

u ti vijenac života. Ova crkva je ve

bila vjerna

i Isus je poziva da to i ostane. Nagrada za vjernost je ''vijenac života'', naime vijenac koji se

sastoji od života. To nije kraljevska kruna, ve

pobjedni

ka kruna, vijenac što ga dobiva

pobjednik na olimpijskim igrama, a ozna

ava radost koju daje pobjeda.

Smiranci moraju držati o

i usmjerene na nagradu. Pritisak i nevolja ne

e trajati zauvijek; oni

koji ostanu vjerni primit

e nagradu. ''Blago

ovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit

vijenac života koji je Gospodin obe

ao onima što ga ljube.'' (Jak 1,12) Pavao je s pouzdanjem

i velikim o

ekivanjem mogao re

i: ''Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sa

uvao. Stoga,

pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim

e mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedan

sudac.'' (2 Tim 4,7.8) Nema sumnje da ''sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema

budu

oj slavi koja se ima o

itovati u nama'' (Rim 8,18).

Obe

anje pobjedniku (2,10b.11). Oni koji ostanu vjerni primit

e vijenac koji se sastoji od

života, odnosno, ne

e iskusiti drugu smrt. U Otkrivenju druga smrt zna

i potpuni nestanak

zlih (20,14); ona je suprotnost vje

nom životu. Smiranci su se stalno bojali fizi

ke smrti.

utim, za vjerne je fizi

ka smrt privremena; ona je sli

na snu i kao takva ne zna

i ništa

zbog nade u uskrsnu

e. Treba se bojati druge smrti – vje

ne smrti od koje ne

e biti uskrsnu

Isus je upozorio svoje sljedbenike: ''Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti.

Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu." (Mt 10,28) Zahvaljuju

i smrti

na križu i uskrsnu

u Isus je slomio mo

smrti. On je onaj koji ima ''klju

e Smrti, i Podzemlja''

(Otk 1,18). On živi zauvijek za svoj narod. Vjerni

e primiti krunu vje

nog života i zato im

e nauditi druga smrt (vidi Otk 20,6) koja je rezervirana za zle (Otk 20,14; 21,8).

Poziv da posluša Duha. Poruka crkvi u Smirni još se uvijek odnosi na krš

ane koji pate pod

pritiskom života ili pritiskom neprijateljstva i nepravde. Ona je namijenjena onima koji su u

strahu jer se boje budu

ih patnji. Isusov savjet važi za njih: ''Prestanite se bojati! ja imam sve

pod nadzorom. Ništa u životu ili smrti, u vremenu ili vje

nosti, nitko i ništa vas ne može

razdvojiti od moje ljubavi.'' (vidi Rim 8,38.39)

* * * * * *

Netko može smatrati da se iskustvo crkve u Smirni podudara s velikim progonstvom vjerne

krš

anske crkve u rimskom carstvu tijekom drugog i tre

eg stolje

a. Ovo je razdoblje tako

bilo obilježeno daljnjim odstupanjem od jednostavnosti Evan

elja.

115

2,13. ''Gdje prebivaš.'' Gr

ka rije

katoike

, ''smjestiti se'' zna

i trajno se nastaniti.

''Sotonino prijestolje.'' Gr

ka rije

thronos zna

i ''tron'' i ''sjedište vlasti'' (vidi Mt 19,28; Lk

1,32). Ova fraza se vjerojatno odnosi na grad kao utvrdu poganske religije i imperatorova

kulta. Pergam je bio poznat po Zeusovom i Asklepijevom kultu koji je privla

i narod iz bliza i

daleka. Religija koja je imala zmiju kao simbol – smatraju

i zmiju utjelovljenjem samog boga

i povezuju

i ga s izrazom ''Spasitelj''– mogla je krš

ane ispunjavati samo užasom,

podsje

aju

i ih da je Sotona ''stara Zmija'' (Otk 12,9). Možda je to bio razlog da su krš

ani

Pergam nazivali Sotoninim prijestoljem.

No najve

a opasnost za krš

ansku crkvu dolazila je od zahtjeva za obožavanjem cara. Grad je

bio središte imerijalnog kulta provincije Azije. U Ivanovo vrijeme iskazivanje štovanje caru

bila je sveta dužnost svih gra

ana. Svaki gra

anin provincije morao se jednom godišnje

pojaviti pred mjesnim magistratom (sudom) u Pergamu i staviti naprstak tamjana pred carev

kip uz rije

i: ''Cezar je Gospodin''; na to bi dobio potvrdu. Štovanje cara bio je ispit odanosti

Rimu, a odbijanje iskazivanja takvog štovanja i ne primanje potvrde zna

ilo je progonstvo i

smrt.

Krš

ani u Pergamu su živjeli u samom mjestu ''gdje je Sotonino prijestolje''. O

ito se

od njih tražilo da se odreknu Krista i svoje vjere u njega (vidi Otk 2,13).

''Antipa, moj svjedok, vjerni moj.'' Antipa je uobi

ajeno gr

ko ime i najvjerojatnije se

odnosi na nekog krš

anina u Pergamu koji je podnio mu

eni

ku smrt za svoju vjeru i ostao

vjeran. Ništa nam o njemu nije poznato; možda je njegova smrt bila cijena koju je platio zato

što je odbio iskazati štovanje caru. Prema kasnijoj predaji bio je ''spaljen u mjedenom biku''

tijekom vladavine cara Domicijana.

ka rije

martus ina

e zna

i ''svjedok''. Kad su

kasnije u prvoj crkvi mnogi vjerni svjedoci ubijeni za svoju vjeru, rije

martus je dobila

zna

enje martira, mu

enika, naime ''nekoga tko je svjedo

io do smrti'' (vidi Bilješke na Otk

1,5).

2,14. Oni ''što drže nauk Bileama'' ovdje su jasno povezani s nikolaitima (vidi Otk 2,15), što

pokazuje da su sljedbenici Bileama i nikolaiti bili ista skupina. Oni simboliziraju lažne

itelje u pergamskoj crkvi koji su navodili svoje suvjernike krš

ane na kompromis po pitanju

religije i morala u pogledu hrane žrtvovane idolima i bluda (vidi Bilješke na Otk 2,6).

2,16. ''Obrati se'', odnosno ''pokaj se''. Gr

ki imperativni aorist ukazuje na odlu

ni postupak

zaokreta (vidi Bilješke na Otk 2,5).

116

2,17. ''Pobjedniku.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 2,7.

''Mana sakrivena.'' Prema židovskoj predaji Kov

eg saveza – u koji je stavljena mana kao

uspomena (Izl 16,32-34; vidi Heb 9,4) – uzeo je Jeremija prigodom razaranja Salomonovog

hrama i sakrio u jednoj rasjelini na gori Sinaj; on

e tamo ostati do Mesijina dolaska.

Tada

e se ta mana uzeti kao hrana za mesijansko kraljevstvo: ''I to

e se dogoditi u vrijeme kad

blago mane si

i s visine i oni

e se od nje hraniti u tim godinama.''

S obzirom na situaciju u

crkvi u Pergamu, skrivena mana je simbol kad se uzima nebeska mana, ''kruh nebeski'' (Ps

78,24) ili ''kruh an

eoski'' (redak 25, Šari

), nasuprot hrane žrtvovane poganskim bogovima.

''Bijel … kamen.'' Mnogo je mišljenja izneseno o ''bijelom kamenu'', jer se u drevnom svijetu

ono davalo iz razli

itih razloga; nijedno od tih mišljenja nije potpuno zadovoljavaju

e. U

kontekstu samog teksta, bijeli kamen se najvjerojatnije odnosi na tesseru, nagradu za

pobjednika igara. Na njemu je bilo napisano njegovo ime i njime je stekao pravo na posebnu

ast i prednosti, uklju

uju

i slobodan ulaz na javne sve

anosti. Dobivanje bijelog kamena

daje pobjedniku u crkvi u Pergamu pravo da sudjeluje na nebeskoj gozbi (Otk 19,7-9).

Tuma

enje

Isus se poistovje

uje s crkvom u Pergamu kao onaj koji ima ma

dvosje

an, oštar (vidi Otk

1,16). Rimski upravitelj koji je stolovao u Pergamu imao je pravo ma

a, odnosno tvrdio je da

ima vlast nad životom i smr

u. Na njegovu zapovijed

ovjek je mogao biti ubijen na mjestu i

on je ma

mogao u svakom trenutku upotrijebiti protiv bilo kojeg krš

anina. Ali na samom

etku poruka crkvi poziva krš

ane da ne zaborave da posljednju rije

još uvijek ima uskrsli

Krist, koji ima oštar, dvosjekli ma

. Prema Poslanici Hebrejima Božja Rije

je oštrija od

svakog dvosjeklog ma

a (4,12). progonitelji Božjeg naroda mogu biti ''sotonski mo

ni'', ali je

uskrslog Krista ve

''U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio

svijet!" (Iv 16,33) On svakako ima sve pod nadzorom.

Isus pohvaljuje crkvu (2,13-15). Isus dobro zna situaciju u kojoj se nalazi ova crkva: Znam

gdje prebivaš – ondje gdje je Sotonino prijestolje. Isus priznaje da je Pergam vrlo opasno

mjesto. Krš

ani u Pergamu su živjeli u religijskoj i moralnoj klimi neprijateljski raspoloženoj

prema njihovoj vjeri. Gr

ki tekst pokazuje da su tu bili stalno nastanjeni. S jedne strane bili su

okruženi poganstvom i njegovim veli

anstvenim i raskošnim hramovima; a s druge bili su

izloženi poganskom religijskom na

inu života i nemoralnim postupcima. Nije

udo da je

in života poganske religije bio, na svoj na

in, jako privla

an nekim krš

anima u Pergamu.

Uz sve to štovanje cara stvorilo je tešku sredinu za ovu crkvu. U bilo kom trenutku vlasti su

118

Krš

ani su pozvani da budu sveti, odnosno odvojeni i razli

iti od svijeta: ''Zato izi

ite iz

njihove sredine i odvojite se.'' (2 Kor 6,17) Me

utim ovo odvajanje ne zna

i odvajanje i

izolaciju od ostalih ljudi u svijetu niti mržnju prema njima. Isus je molio da Otac ne uzme

njegove u

enika sa svijeta ve

da ih sa

uva ''od Zloga'' (Ivan 17,15.16). Da bi spasili svijet,

Kristovi sljedbenici

e nastojati da budu ''svima … sve'' (slijede

i Pavlov primjer) da neke

spasu (1 Kor 9,22). Krš

ani vrše ''kompromis'', recimo, da ljude mogu spasiti i podignu ih na

razinu krš

anske vjere i života, a ne spuštaju krš

anstvo na razinu svijeta. Problem s

nikolaitima bio je što su slijedili ''politiku kompromisa'' u svojoj odanosti Kristu kako bi

izbjegli nelagode i nevolje u svijetu.

Isusov savjet crkvi (2,16). Isusov savjet cijeloj crkvu u Pergamu je sli

an onome koji je dao

Efežanima (vidi 2,5): Obrati se dakle! (Pokaj se) Ako se oni koji zastupaju kompromis ne

pokaju, posljedice

e biti strašne. Krist kaže da

e do

i ubrzo k tebi da ratujem s njima

em usta svojih. Ovo oružje podsje

a na Božju prijetnju Bileamu da

e ga kazniti ma

(Bro 22,23.31.323). U ratu protiv Moabaca Bileam je poginuo od ma

a (Bro 31,8) zajedno s

onima koje je naveo na grijeh (Broj 25,5). Sli

an je sud namijenjen bileamcima i nikolaitima

u Pergamu. Prema piscu Poslanice Hebrejima Božja Rije

je oštrija od svakog dvosjeklog

a i ''prosu

uje nakane i misli srca'' (Heb 4,12). I Pavao spominje ''ma

Duha, to jest Rije

Božju'' (Ef 7,17). Prema tome ma

je Kristova rije

. Sadašnje vrijeme na gr

kom ukazuje na

stvarnu prijetnju; Krist je ve

na putu da zarati i izvrši sud ''ma

em usta svojih'' (vidi Otk

19,13-15). Jedini na

in da izbjegnu prijete

i sud jest da u

ine odlu

an zaokret i da se pokaju.

Obe

anje pobjedniku (2,17). Onima koji se pokaju dano je trostruko obe

anje: dobit

skrivenu manu, bijeli kamen i novo ime napisano na kamenu. Lažni u

itelji u Pergamu

zastupali su kompromis uzimanja poganske hrane prinesene idolima da dobiju potvrdu i

izbjegnu teško

e. Dolazi dan kad

e oni koji ostanu vjerni i odbiju sudjelovati u poganskim

sve

anostima sudjelovati na gozbi i hraniti se nebeskom hranom – skrivenom manom –

''kruhom nebeskim'' (Ps 78,14), rezerviranim samo za pobjednike koji odbacuju kompromis i

vrsto se drže Kristova imena. Umjesto rimske potvrde dobit

e bijeli kamen s novim

imenom napisanim na njemu kao nagradu što su ostali vjerni i odani Kristu.

Novo ime u Bibliji ukazuje na ne

iji novi odnos s Bogom (vidi Post 17,5; 32,27.28; Iz 62,2;

65,15; Otk 14,1). S obzirom na progonstvo i lažne optužbe crkve u Pergamu, ''novo ime''

predstavlja obnovu dostojanstva ''dobrog imena''. Bijeli kamen s novim imenom napisanim na

119

njemu daje pobjedniku pravo na posebnu prednost sudjelovanja na ''svadbenoj gozbi

Jaganj

evoj'' u nebeskom gradu pri Kristovom drugom dolasku. ''Blago onima koji su pozvani

na svadbenu gozbu Jaganj

evu!" (Otk 19,9)

Poziv da posluša Duha. Situacija u kojoj su bili krš

ani u Pergamu jasno pokazuje da je

savršeno mogu

e biti Kristov sljedbenik u groznim okolnostima. Krš

ani su pozvani da žive

životom ''vjernog svjedoka'' tamo gdje ih je život stavio. Ako su u ''Pergamu'', gdje su Sotonin

utjecaj i mo

najja

i, onda moraju živjeti i pokazati da su Kristovi sljedbenici, jer On sam bio

je ''vjerni svjedok''.

* * * * * *

Oni koji poruku crkvi u Pergamu žele primijeniti na krš

ansku povijest ustanovit

e da se

situacija ove crkve najbolje uklapa u razdoblje poslije Konstantinova obra

enja na krš

anstvo

313. godine. Crkva je kona

no izvojevala pobjedu nad poganstvom i postalo državna religija.

Krš

ani se više nisu trebali bojati progonstva ili vanjskog pritiska. Premda su tijekom ovog

razdoblja mnogi krš

ani ostali nepokolebljivi i vjerni Evan

elju,

etvrto i peto stolje

krš

anske ere bilo je obilježeno duhovnim opadanjem i otpadom tijekom kojeg se Crkva

borila s kušnjom kompromisa.

Kristova poruka crkvi u Tijatiri (2,18-29)

I an

elu Crkve u Tijatiri napiši:

Ovo govori Sin Božji, Onaj u koga su o

i kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed

ugla

enu:

Znam tvoja djela: tvoju ljubav, i vjeru, i služenje, i postojanost - i tvoja

posljednja djela obilatija od prvašnjih.

Ali imam protiv tebe: puštaš ženu Jezabelu, koja se

pravi proro

icom, da u

i i zavodi moje sluge te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana

idolima.

Dadoh joj vremena za obra

enje, ali ona ne

e da se obrati od bludnosti svoje.

Evo, bacam je na postelju, a bludne drugare njene u veliku nevolju ako se ne odvrate od

njezinih djela;

i djecu

u joj smr

u pobiti. I znat

e sve crkve: Ja sam Onaj koji istražuje

bubrege i srca – i dat

u vam svakomu po djelima.

Vama pak velim – vama drugim u

Tijatiri koji ne drže ovog nauka te ne upoznaše takozvanih dubina sotonskih: Ne stavljam

na vas drugoga bremena

nego – što imate,

vrsto držite dok ne do

em.

Pobjedniku,

onomu što do kraja bude vršio moja djela, dat

u vlast nad narodima

i vladat

e njima

palicom gvozdenom, kao posu

e glineno satirati ih –-

kao što i ja to primih od Oca svoga.

I dat

u mu zvijezdu Danicu.

Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!

121

žrtvovanu poganskim bogovima, opijanje i spolni nemoral. Sve je to ra

eno u ''interesu posla i

komercijalnog napretka''.

Njezino permisivno u

enje kompromisa bilo je isto kao kod

nikolaita i bileamaca u Efezu i Pergamu koji su

inili veliku štetu mjesnim crkvama u

provinciji Aziji. Možda je bila vo

a nikolaita u crkvi u Tijatiri (vidi dalje Bilješke na Otk 2,6).

inu u crkvi je proro

ica o

ito navela na kompromis i da ''se bludu podaju i blaguju od

mesa žrtvovana idolima'' (Otk 2,20).

2,23. ''Djecu

u joj smr

u pobiti.'' Ovo je o

ito aluzija na sedamdesetero djece kralja Ahaba

koje je Jehu smaknuo (2 Kr 10,6-8). Ovu tvrdnju u Otkrivenju 2,23 treba, naravno, uzeti

simboli

no.

''Onaj koji istražuje bubrege i srca.'' Ova je tvrdnja uzeta iz Jeremije 17,10 gdje istraživanje

bubrega (

esto prevo

eno kao ''umova'') i srca pripada samo Bogu (vidi 1 Kr 8,39; Izr 24,12).

Drevni svijet je bubrege smatrao ''sjedištem osje

aja'', a srce ''sjedištem razuma ili volje''.

2.24. ''Koji … ne upoznaše takozvanih dubina sotonskih.'' Pavao spominje ''dubine Božje'' –

znanje koje krš

ani mogu ste

i zahvaljuju

i Svetom Duhu (1 Kor 2,10; vidi Rim 11,33.34).

Fraza ''takozvanih dubina sotonskih'' se odnosi na pogrešno u

enje nikolaita koje se ukratko

može opisati ovako: krš

anin koji ima znanje ''dubina sotonskih'' (koji je iskusio grijeh u

njegovoj punini) u stanju je uživati punu slobodu u Kristu i može istinski shvatiti milost. Na

one koji su ostali na ''osnovnim uputama apostola, koji su se bojali pridružiti aktivnostima

trgova

kih cehova i držali se odvojeni od svijeta'' treba gledati sa žaljenjem.

''Ne stavljam na vas drugoga bremena.'' Ovdje korišten rje

nik povezan je sa zaklju

kom

dekreta Jeruzalemskog sabora: ''Zaklju

ismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta

osim onoga što je potrebno: uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga

i od bludništva.'' (Dj 15,28.29)

2,26. ''Pobjedniku.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 2,7.

Tuma

enje

Poruka upu

ena crkvi u Tijatiri najduža je od njih sedam. Krš

anima u njoj Isus dolazi kao

Onaj u koga su o

i kao plamen ognjeni, a noge mu nalik na mjed ugla

enu (vidi Otk

1,14.15). U uvodnom vi

enju Isus se javlja kao ''Sin

ovje

ji (1,13), ali ovdje je Sin Božji.

Njegov opis nas podsje

a na božanskog vjesnika u Danielovoj knjizi: ''O

i kao baklje

122

ognjene, ruke i noge poput mjedi ugla

ene.'' (10,6) Plamte

e o

i simboliziraju Kristov

prodorni pogled koji vidi duboko u unutrašnjost ljudskih bi

a. Noge poput mjedi ugla

ane

ozna

avaju njegovu beskompromisnu stabilnost. Crkva je o

ito pod intenzivnim i pažljivim

motrenjem s prodornim rasu

ivanjem Onoga koji koji istražuje bubrege i srca (Otk 2,23).

Isus pohvaljuje crkvu (2,29-23). Crkva u Tijatiri je nesumnjivo podijeljena crkva. Na

površini je vrlo aktivna, puna ljubavi i vjere što se o

ituje u službi i ustrajnosti. Ljubav i vjera

u Novom zavjetu idu zajedno (vidi Gal 5,6; Ef 1,15; 6,23; 1 Sol 3,6; 2 Tim 1,13; Flm 5).

Služba je rezultat ljubavi (1 Sol 1,3; Heb 6,10), a ustrajnost je proizvod vjere (Kol 1,23; 2 Sol

1,4; Heb 6,12). U Otkrivenju su vjera i ustrajnost glavne zna

ajke Božjeg vjernog naroda

(14,12; vidi 13,10). Štoviše,Tijatira je crkva koje postaje boljom, jer su posljednja djela

obilatija od prvašnjih.

utim u Kristovim o

ima aktivna crkva ne zna

i uvijek i vjerna crkva. Kako Barclay

primje

uje, prijetnja toj crkvi nije došla izvan nje – od progonstva, privla

nosti poganskog

bogoslužja ili štovanja cara. Prijetnja dolazi iznutra, od onih koji tvrde da imaju vlast od

Boga, ali su crkvu poveli stranputice s najopasnijim doktrinama za krš

ansku crkvu –

''doktrinom kompromisa''.

Ova je otpala skupina opisana pojmom Jezabele, starozavjetne

kraljice koja je Izrael navela na grijeh nadomještaju

i štovanje pravog Boga štovanjem Baala.

Jezabela se u Tijatiri pravi proro

icom (2,20). U prvoj crkvi i žene su dobile dar proroštva

(Lk 2,36; Dj 21,9). Dar proroštva se visoko cijenio jer se smatralo da proroci dobivaju

otkrivenje izravno od Boga.

Jezabela u Tijatiri je tvrdila da ima taj dar; prikazana je kao ona koja u

i i zavodi moje sluge

te se bludu podaju i blaguju od mesa žrtvovana idolima. Upravo to smo sreli u efeškoj i

pergamskoj crkvi. Dok su ove dvije crkve bile opsjedane ovim lažnim u

enjem, crkva u

Tijatiri, kako to gr

ki tekst jasno pokazuje, dopuštala je ili tolerirala njegovu prisutnost.

Proro

ica je otvoreno u

ila i promicala kompromis sa svjetovnim mjerilima i to je

inila s

velikim uspjehom, jer je ve

ina vjerništva slijedila njeno zavodni

ko u

enje. Samo manjina,

koju pisac oslovljava s ''vama drugima'' (Otk 2,24; ili ''vama ostalima'' – KS), nije podlegla

njenom uvjerljivom utjecaju i ostala je vjerna Evan

elju koje je Ivan propovijedao. Dok je

crkvi u Efezu nedostajala žarka ljubav i dok je bila usmjerena samo na poslušnost Bogu i time

postala legalisti

ka i oštra u postupanju i provjeravanju onih koji doktrinalno nisu bili zdravi,

crkva u Tijatiri je otišla u drugu krajnost. U naglašavanju ljubavi i Evan

elja, ova je crkva

124

Isus je dobio pravo da vlada narodima (Otk 12,5; 19,15; vidi Mt 28,18; Otk 12,10). Crkvi u

Tijatiri je dao obe

anje da dolazi dan kad

e vjerni i odani ostatak dijeliti vlast s Isusom, oni

e vladati s njim (vidi Otk 1,6; 3,21). Ispunjenje obe

anja iz Psalma 2 ostvareno je u

Otkrivenju 20–22. poglavljima, kad je Božji narod na prijestolju i vlada s Isusom na nebu.

Drugo obe

anje glasi: I dat

u mu zvijezdu Danicu. U Otkrivenju 22,16 Isus se naziva

''Sjajna zvijezda Danica." Sve nas to podsje

a na Bileamovo proro

anstvo: ''Od Jakova

zvijezda izlazi.'' (Bro 24,17) A Barclay isti

e: ''Obe

anje o zvijezdi Danici je obe

anje samog

Krista.''

Ne samo što

e pobjednici biti s Kristom i vladati s njime, ve

e s njim imati

posebno prisnu vezu; nikad ga ne

e izgubiti i s njim

e biti zauvijek.

Poziv da posluša Duha. Iskustvo manjine vjernika u crkvi u Tijatiri dokazuje da se ljubav i

vjera, koje se o

ituju u krš

anskoj službi i ustrajnosti može doživjeti

ak i u crkvama u kojima

je ve

ina izabrala slijediti put kompromisa sa svjetovnim mjerilima i pristala se prilagoditi

nekrš

anskom na

inu života. Krš

anska služba i ustrajnost su posljedica djelovanja i

preobražavaju

eg utjecaja Svetog Duha na srce, i nisu uvjetovani pogodnim okolnostima.

* * * * * *

Neki smatraju da se srednji ili takozvani mra

ni vijek (od šestog do šesnaestog stolje

a) dobro

uklapa u vrijeme tijatirske crkve. Bilo je to mra

no i teško razdoblje povijesti krš

anske

crkve, kad je crkvena predaja zamijenila Bibliju kao izvor u

enja i ponašanja. Umjesto da

nau

ava pravi biblijski nauk i ponašanje, crkva je promicala grešne postupke i lažno u

enje i

ono što se protivilo Bibliji. Tako je narod bio zaveden od jednostavnosti Evan

elja; djela su

smatrana sredstvom za postizanje spasenja. Oni koji su se oduprli otpadu i iskvarenim

utjecajima institucionalne crkve bili su odbacivani i progonjeni. Pri kraju ovog razdoblja

podigli su se mnogi glasovi za reformom koji su doveli do pokret

Reformacije i obnove

jednostavnosti i

isto

e Evan

elja.

Kristova poruka crkvi u Sardu (3,1-6)

I an

elu Crkve u Sardu napiši:

Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda: Znam tvoja djela: imaš

ime da živiš, a mrtav si.

Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne na

da su ti djela pred Bogom mojim savršena.

Spomeni se dakle: kako si primio Rije

poslušao, tako je i

uvaj – i obrati se. Ne budeš li dakle budan, do

u kao tat, a ne

eš znati

u koji

as do

i na te.

Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina;

oni

e hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni.

Tako

e pobjednik biti odjeven u bijele

125

haljine i ne

u izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat

u ime njegovo pred Ocem

svojim i an

elima njegovim.

Tko ima uho, nek posluša što Duh govori crkvama!

Bilješke

3,1. ''Sard.'' Sard se nalazio 42 km jugoisto

no od Tijatire. Imao je sjajnu povijest. Oko šest

stolje

a prije pisanja knjige Otkrivenje Sard je bio jedan od najve

ih gradova u drevnom

svijetu. Bio je prijestolnica lidijskog kraljevstva kojim je vladao bogati Krez. U rimskom

razdoblju Sard je izgubio prestiž u drevnom svijetu. Premda je i dalje uživao u prosperitetu i

bogatstvu, u Ivanovo vrijeme živio je od prošle slave i ponosa a ne sadašnje stvarnosti. Prema

W. M. Ramsayu: ''Nijedan grad u Aziji u to vrijeme nije pokazivao tako tugaljiv kontrast

izme

u prošlog sjaja i sadašnjeg propadanja kao Sard.''

U prvom stolje

u Sard je bio središte

industrije vune i bojenja. Zaštitni

ko božanstvo grada bila je božica Cibela

iji su hram vodili

sve

enici eunusi. Prema Robertu H. Mounceu smatralo se da ova božica (jednaka gr

koj

Artemidi) ''ima posebnu mo

da vra

a mrtve u život''.

3,2. '' Budan budi.'' Ovaj Kristov savjet crkvi u Sardu prikladan je s obzirom na povijest

grada. Sard je bio sagra

en na tako strmom brežuljku da se smatrao prirodnom utvrdom i

njegova je obrana izgledala nesavladiva. Položaj grada u

inio je gra

ane samouvjerenima;

zbog toga nisu posebno

uvali gradske bedeme. Grad je dvaput osvojen na prepad; prvo od

strane Kira Perzijanca (549. pr. Kr.), a kasnije od Antioha (218. pr. Kr.). U oba slu

aja

neprijateljska vojska se no

u uspela strminom i ustanovila da Sardijci nisu postavili stražu.

Grad je osvojen i razoren zbog samouvjerenosti gra

ana i propusta stražara da bdiju.

ini se

da se ovakva nemarnost uvukla u crkvu; zato i upozorenje:'' Budan budi!''

3,3 ''Spomeni se.'' Ova fraza je u imperativu prezenta što pokazuje na trajno i stalno

ponašanje i postupanje. Gr

ki tekst ne daje ideju podsje

anja ve

''držanja na umu''.

''I obrati se.'' (Pokaj se.) Aorist zapovjednog na

ina zahtijeva potrebu za odlu

nim

zaokretom (vidi Bilješku na Otk 2,5).

3,4. ''Ne okaljaše svojih haljina.'' Ova fraza se najvjerojatnije odnosi na kompromis s

poganskim okruženjem što je bio problem s kojim se mu

ilo svih sedam crkava u provinciji

Aziji.

127

Crkva u Sardu je o

ito u ozbiljnoj nevolji. Premda ima ime da je živa i aktivna, Krist kaže: Ne

oh da su ti djela pred Bogom mojim savršena – ''njihova djela nisu dostigla Božje

mjerilo''.

ina vjernika je o

ito na

inila kompromis sa svojom poganskom sredinom.

Njihova odanost Kristu je stvar prošlosti i oni se nalaze u stanju duhovne obamrlosti i smrti;

zato su krš

ani samo imenom. ''Oni žive ''na na

in koji izaziva sumnju da posjeduju pravu,

živu vjeru u Krista''.

utim, tu je još uvijek bio ''ostatak'' opisan u

etvrtom retku kao

nekolicina imena u Sardu, koji je ostao vjeran i

vrst. Ovaj mali broj vjernika nije okaljao

svojih haljina s kompromisom koji su mnogi u crkvi u

inili. Ali

ak i ovaj mali broj onih ''ne

okaljaše svojih haljina'' nije pokazao ve

i duhovni napredak i koji tek što ne umre i ne

prilagodi se letargi

nom ozra

ju u sardskoj crkvi.

utim, situacija u ovoj beživotnoj crkvi nije beznadna. Jedini na

in da se krš

ani oslobode

duhovne letargije i izbjegnu dolaze

i sud (vidi 3,3) jest da se probude i budu budni. Ovo

upozorenje ima posebno zna

enje za krš

ane koji žive u Sardu. Njihovo letargi

no stanje bilo

je posljedica propusta da bdiju. Crkva je o

ito patila od istog pretjeranog samopouzdanja i

propusta da bdije kao onda kad su neprijatelji dvaput osvojili i razorili grad (vidi Bilješke na

Otk 3,2). Krist uzima ove prošle doga

aje da upozori crkvu. Krš

ani u Sardu trebaju nau

iti

lekciju iz povijesti grada u kojem žive; moraju shvatiti ozbiljnost svoje situacije i probuditi se

od svojeg mrtvila i bdjeti. Recimo to Pavlovim rije

ima: "Probudi se, ti što spavaš, ustani od

mrtvih i zasvijetljet

e ti Krist." (Ef 5,14). Ina

e slijediti smrt bez nade u uskrsnu

Isusov savjet crkvi (2,16). Kao krš

ane u Efezu i one u Sardu, Isus poziva da prije svega drže

na umu (spomeni se dakle) kako su primili i

uli. Gr

ki tekst pokazuje da nisu zaboravili. Da

bi poboljšali svoje stanje moraju se i dalje podsje

ati; ne smiju dopustiti da zaborave svoju

prvu ljubav prema Kristu i svoju raniju privrženost njemu. Me

utim, samo sje

ati se nije

dovoljno, jer to zna

i samo prisje

ati se prošlosti. Sje

ati se zna

i održavati svježom prošlost i

primijeniti je na sadašnjost. Krš

ani u Sardu trebaju voditi ra

una o onome što su primili i

uli

i to pretvoriti u praksu.

Isus zatim poziva krš

ane u Sardu da odlu

no prekinu sa svojim sadašnjim stanjem uzvikom:

Obratite se! (Pokajte se!) Kao izgubljeni sin u Isusovoj prispodobi (Lk 15,17-19), krš

ani u

Sardu moraju se prisjetiti svog ranijeg položaja i odlu

no se osloboditi svog sadašnjeg

letargi

nog stanja. Kako je to rekao Barclay: ''U krš

anskom životu mora nastupiti odlu

trenutak kad

ovjek odlu

i da je gotovo sa starim putem i da po

inje novi.''

128

Zatim Krist upozorava crkvu: Ne budeš li dakle budan, do

u kao tat, a ne

eš znati u koji

as do

i na te. Ako crkva ne bude bdjela, Isus

e joj iznenada do

i sa sudom. Kao što

lopov dolazi kad mu se najmanje nadaju, tako

e Isus do

i njima. U svojoj propovijedi na

Maslinskoj gori Isus je rekao da

e njegov dolazak biti sli

an dolasku lopova u no

i (Mt

24,42-44; Mk 13,35-37; vidi 1 Sol 5,2; 2 Pt 3,10). Osim toga rekao je da

e letargi

no stanje

sna biti obilježje ve

ine onih koji o

ekuju Kristov dolazak. Ovo nagovještava da je u

upozorenju upu

enom crkvi u Sardu Isus mislio na svoj drugi dolazak. U svom letargi

nom

stanju vjernici u Sardu zanemarili su bdjeti i držati o

i uperene u Krista i njegov povratak.

Ovdje im pruža novu priliku. Ako ne budu bdjeli, Kristov

e ih dolazak iznenaditi.

Za mali ostatak koji je u Sardu ostao vjeran, tekst kaže da ne okaljaše svojih haljina. To su

oni koji su ostali neokaljani kompromisom. Zbog toga im je obe

ano da

e hoditi sa mnom u

bjelini jer su dostojni. Ispunjenje ovog obe

anja opisano je u Otkrivenju 7,9-17 i 19,7.8 gdje

Ivan vidi Božji spašeni narod pred prijestoljem u kraljevstvu, obu

en u bijele haljine. Ove

bijele haljine simboliziraju opravdani Božji narod (Otk 19,8; vidi 3,18; 6,11). "Oni do

oše iz

nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganj

evoj.'' (Otk 7,14) Oni koji

danas ostanu vjerni na

e se ''dostojnima'' kad do

e sud.

Obe

anje pobjedniku (3,5). Pobjednicima u crkvi u Sardu dano je trostruko obe

anje. Prvo,

oni

e biti odjeveni u bijele haljine. Time ponavlja obe

anje ranije dano ostatku u Sardu

(3,4). Oni koji su oprali ''haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganj

evoj'' (Otk 7,14) bit

dostojni da budu obu

eni u bjelinu (vidi Otk 6,11). Prema Barclayu onog dana kad su

Rimljani slavili neku pobjedu u ratu, svi bi se žitelji Rima obukli u bjelinu. Bijela haljina

obe

ana krš

anima u Sardu je nagrada onima koji su pobijedili i ostali vjerni (vidi Otk 7,9).

Uz bijele haljine dolazi novo ime – promjena od ''imaš ime'' da si duhovno živ (dok su u stvari

vjernici u Sardu bili mrtvi) u ime ''pobjednik''. Onome tko pobijedi obe

ano je da Krist ne

izbrisati imena njegova iz knjige života. U Bibliji brisanje ne

ijeg imena iz knjige života

zna

i smrt (Izl 32,32.33; Psl 69,29). U Otkrivenju

e samo oni

ija imena ostanu u knjizi

života živjeti u Božjem kraljevstvu na novoj zemlji (21,27); oni koji su izbrisani iz nje bit

eni u ognjeno jezero (20,15).

Posljednje obe

anje pobjedniku jest da

e Krist priznati ime njegovo pred Ocem svojim i

elima njegovim. U evan

eljima Isus obe

ava da

e onog tko prizna Krista pred drugima

jednog dana priznati pred Ocem, dok one koji ga ne priznaju, ne

e priznati pred Ocem i

130

lažu – evo, prisilit

u ih da do

u da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim.

Budu

i da si o

uvao moju rije

o postojanosti, i ja

u o

uvati tebe od

asa kušnje koji ima

i na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari.

Dolazim ubrzo.

vrsto drži što imaš da ti

nitko ne ugrabi vijenca.

Pobjednika

u postaviti stupom u hramu Boga moga i odande on

više ne

e izi

i i napisat

u na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog

Jeruzalema koji si

e s neba od Boga mojega, i ime moje novo.

Tko ima uho, nek posluša

što Duh govori crkvama!

Bilješke

3,7. ''Filadelfija.'' Filadelfija (suvremeni Alasehir) bila je najmla

a od sedam crkava,

smještena oko

etrdeset kilometara jugoisto

no od Sarda. Smjestila se na visokom

vulkanskom platou, tako da je grad bio jaka utvrda. Osnovao ga je pergamski kralj Attalus I

(159.–138. pr. Kr.) koji je toliko volio svog brata Eumenesa II da mu je dao nadimak

Philadelphus; po njemu je imenova Filadelfija (''bratska ljubav''). Ovaj se napredni grad

nalazio na carskom poštanskom putu. Od samog nastanka Filadelfija je trebala biti

misionarski grad za promicanje gr

kog jezika i kulture u podru

ju Lidije i Frigije. Me

utim,

njen zemljopisni položaj u

inio ju je izloženom povremenim potresima; posebno snažan

potres 17. godine naše ere opustošio je Filadelfiju zajedno sa Sardom i drugim okolnim

gradovima.

''Istiniti.'' Gr

ka rije

ovdje upotrijebljena je al

thinos u zna

enju ''pravi'' ili ''stvaran''

nasuprot ne

emu što nije stvarno (to treba razlikovati od al

s što zna

i ''istinito'', nasuprot

onome što je lažno). U starozavjetnom kontekstu ova je rije

ozna

avala Božju vjernost

njegovim obe

anjima (vidi Ps 146,6; Iz 65,16).

''Klju

Davidov.'' Neposredan izvor ove slike je Izaija 22,20-22 gdje je Davidov klju

klju

kraljevske ku

e. Kralj Ezekija je imao vjernog slugu Elijakima, koji je dobio klju

kao glavni

upravitelj kraljevskog doma

instva i imao potpuni nadzor i pristup kraljevoj riznici i tako

vršio punu kraljevsku vlast. Njemu je Bog obe

ao: ''Metnut

u mu na ple

a klju

od ku

Davidove: kad otvori, nitko ne

e zatvoriti, kad zatvori, nitko ne

e otvoriti.'' (Iz 22,22) U ovoj

poruci upu

enoj crkvi u Filadelfiji Isus je onaj koji je dobio punu vlast i ima pristup nebeskoj

riznici.

131

3,8.''Otvorena vrata.'' Strateški položaj u

inio je grad vratima Istoka. Od samog svog

nastanka Filadelfija je bila namjerno sagra

ena da bude ''misionarski grad'' za širenje gr

kulture i jezika me

u barbarskim plemenima u podru

jima Azije. Budu

i da se nalazila na

carskom poštanskom putu, Filadelfiji su dana otvorena vrata za širenje gr

kih ideja u

itavom

podru

ju. Na to je uskrsli Krist mislio kad je govorio o otvorenim vratima koja su bila

postavljena pred Filadelfiju. Upravo kao što se otvorio put stanovnicima Filadelfije da

naširoko šire gr

ke ideje, tako je crkva u tom gradu dobila ''veliku misionarsku priliku'' da

svijetu ponese vijest Evan

elja o Isusu Kristu.

Zbog toga se

ini da u kontekstu poruke crkvi

u Filadelfiji metafora ''otvorena vrata'' ozna

ava veliku priliku za službu i propovijedanje

Evan

elja (vidi 1 Ko 16,9; 2 Kor 2,12; Kol 4,3).

3,9. ''Sinagoga Sotonina.'' Kao kod crkve u Smirni, glavni problem za crkvu u Filadelfiji

dolazio je od Židova; vidi Bilješke na Otkrivenje 2,8.

3,11. ''Vijenac.'' Gr

ki stephanos (vidi Bilješke na Otkrivenje 2,10).

3,12. ''Pobjedniku.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 2,7.

Tuma

enje

Isus se crkvi u Filadelfiji predstavlja s tri velike titule: Sveti, Istiniti, Onaj koji ima klju

Davidov i kad otvori, nitko ne

e zatvoriti; kad zatvori, nitko ne

e otvoriti. U Starom zavjetu

ime ''Sveti'' odnosi se na Boga i ukazuje na njegovu božansku bit. Izaija je u vi

enju

pjesmu serafa: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama.'' (Iz 6,3). ''Jer ovako govori Višnji i

Uzvišeni, koji vje

no stoluje i ime mu je Sveti:'' (Iz 57,15) ''Ja sam Jahve, Svetac vaš,

stvoritelj Izraelov, kralj vaš!" (Iz 43,15; vidi Hab 3,3). Ovo ime ozna

ava i Isusa iz Nazareta

(Mk 1,24; Iv 6,69; 1 Iv 2,20). Ovdje uzvišeni Krist dijeli bit božanske naravi. On je tako

''istiniti'' (Otk 3,14; 19,11). Isus je stvaran; On je pravi Bog, vjeran svim obe

anjima koje je

dao svome vjernom narodu.

Na kraju se Isus predstavlja kao onaj koji ima ''klju

Davidov'' koji je simbol njegove pune

vlasti. Što On otvori, nitko ne može zatvoriti. Izaija 22,22 prikazuje Elijakima, vjernog

nadstojnika dvora koji je dobio vlast nad kraljevim dvorom i njegovom riznicom. U Novom

zavjetu Kristu je dana sva vlast (Mt 28,18). On je postavljen ''nad svime – Glavom Crkvi'' (Ef

1,22) i On je ''vjeran u svojstvu Sina u svoj ku

i Božjoj'' (Heb 3,6 – KS). Sada se predstavlja

Filadelfijcima kao onaj koji je dobio svu vlast i ima pristup nebeskim riznicama i Božjem

blagu. Odatle je u stanju dati pobjednicima u crkvama razli

ita i predivna obe

anja.

133

izliti posljednja zala na ''pozemljare'', naime na one koji su prihvatili žig Zvijeri umjesto

Božjeg pe

ata (Otk 16. poglavlje). Ovaj tekst

ini se pokazuje da Božji vjerni narod ne

e biti

sklonjen sa zemlje kad se budu izlili Božji sudovi; Krist obe

ava da

e biti s njima i sa

uvati

ih u

asu kušnje (vidi Dn 12,1).

Isusov savjet crkvi (3,11). Isus obe

ava crkvi da

e do

i ubrzo. S obzirom na blizinu svog

dolaska savjetuje crkvi:

vrsto drži što imaš da ti nitko ne ugrabi vijenca. William Barclay

daje popis ljudi u Bibliji koji su izgubili svoje mjesto u prilog nekog drugog zato što se

pokazalo da su nedostojni zada

e koju im je Bog povjerio.

Ezav je izgubio svoje mjesto u

prilog Jakovu (post 25,34; 27,36); Ruben je izgubio svoje mjesto u prilog Jude (Post 49,4.8);

Šaul je izgubio svoje mjesto u prilog Davida (1 Sam 16,1.13); Juda je izgubio svoje mjesto u

prilog Matije (Dj 1,25), a Židovi su izgubili svoje mjesto u prilog nezabožaca (Rim 11,11).

Prava je tragedija kad Bog otvori vrata i nekome povjeri odre

enu dužnost, a onda ustanovi

da ta osoba odbacuje poziv. On je tada uklanja i povjerava zada

u nekome drugome.

Obe

anje pobjedniku (3,12). Isus obe

ava da

e pobjednika u crkvi u Filadelfiji u

initi

stupom u hramu moga Boga. U 1. Timoteju 3,15 ''Crkva Boga živoga'' je ''stup i uporište

istine''. Pavao spominje Petra, Jakova i Ivana kao stupove u prvoj crkvi (Gal 2,9). Stup u

hramu ima zada

u potpore. Slika stupa u hramu ''daje ideju stabilnosti i trajnosti''.

Vjernim

pobjednicima obe

ana je vje

na sigurnost u Kristu jer iz njega sigurno više ne

e izi

Ovi pobjednici dobijaju još jedno obe

anje: Napisat

u na njemu ime Boga svoga i ime

grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji si

e s neba od Boga mojega, i ime moje novo.

Ispunjenje ovog obe

anja opisano je u Otkrivenju 21,2 i 10. Ivan je kasnije u vi

enju vidio

144.000 vjernih kojima je na

elima napisano Kristovo i O

evo ime. Oni koji imaju Božje ime

pripadaju Bogu i pod njegovom su zaštitom (Otk 22,4). Osim toga, na vjernima

e biti

napisano i ime novog Jeruzalema. Prema Ezekielu ime novoga grada bit

e ''Jahve je ovdje''

(Ez 48,35). Pobjednici

e u novom Jeruzalemu imati vje

nu prisutnost Božju: ''Evo Šatora

Božjeg s ljudima! On

e prebivati s njima: oni

e biti narod njegov, a on

e biti Bog s njima.''

(Otk 21,3)

Poziv da posluša Duha. Premda Božji narod ima malo snage, Bog mu milostivo otvara vrata

mogu

nosti. Božji neprijatelj i njegov narod može pokušati zatvoriti ta vrata, ali Isus ima

klju

nebeskoj riznici. Kad On otvori vrata, nitko ih ne može zatvoriti. On upravlja svime.

Premda slab, Božji narod se treba držati onoga što ima, te iskre svoje vjernosti, uzdaju

i se u

134

Boga i dopuštaju

i mu da djeluje u njima i preko njih. Na taj na

in nitko im ne

e mo

ugrabiti vijenca.

* * * * * * *

Neki smatraju da se crkva u Filadelfiji prikladno uklapa u razdoblje osamnaestog i

devetnaestog stolje

a koje je bilo obilježeno velikim bu

enjem protestantizma. Razni pokreti

obnovili su pravu vjeru i duh krš

anskog zajedništva i samopožrtvovnosti. Crkva u tom

razdoblju je svakako bila misionarska crkva poticana snažnom željom da Evan

elje donese

cijelom svijetu. Ovo razdoblje je bilo vrijeme velikog napredovanja Evan

elja kakvo nije

nikad ranije doživljeno u povijesti krš

anstva.

Kristova poruka crkvi u Laodiceji (3,14-22)

I an

elu Crkve u Laodiceji napiši:

"Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Po

etak Božjeg stvorenja:

Znam tvoja djela:

nisi ni studen ni vru

. O da si studen ili vru

Ali jer si mlak, ni vru

ni studen, povratit

te iz usta.

Govoriš: 'Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!' A ne znaš da si nevolja i

bijeda, i ubog, i slijep, i gol.

Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri žežena da se

obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da

i pomažeš i vidiš.

Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se!

Evo, na

vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, uni

u k njemu i ve

erati

s njim i on sa mnom.

Pobjednika

u posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja,

pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje njegovo.

Tko ima uho, nek posluša što

Duh govori crkvama!

Bilješke

3,14. ''Laodiceja.'' Laodiceja (suvremeni Eski-hisar) nalazila se 72 km jugoisto

no od

Filadelfije i oko 64 km od Efeza. Zbog svog povoljnog položaja u sustavu rimskih cesta grad

je postao jedno od najve

ih trgova

kih i financijskih središta u drevnom svijetu. Laodiceja je

bila izuzetno bogata i time se ponosila. Kad ju je 60. godine razorio potres, njezini gra

ani su

se toliko oslanjali na svoje bogatstvo i nezavisnost da su, prema rimskom povjesni

aru Tacitu,

odbili primiti carsku pomo

i obnovili grad vlastitim sredstvima (Anali, 14.27). Najve

i dio

bogatstva potjecao je do prera

iva

ke industrije i bankovnih transakcija. Laodiceja je bila

nadaleko poznata po vrlo kvalitetnoj mekanoj i sjajnoj crnoj vuni iz koje su se izra

ivali razni

odjevni predmeti i sagovi koji su se izvozili po cijelome svijetu. Ovaj trgova

ki prosperitet

inio je grad velikim bankovnim središtem u kojemu su bile pohranjene velike koli

ine zlata.

136

3,20. ''Kucam.'' Sadašnje vrijeme ukazuje na neprekidno kucanje.

''Ve

erati.'' Gr

ka rije

deipne

zna

i upravo to i odnosi se na ve

ernji obrok koji je bio

''glavni obrok i obi

no prigoda za gostoljublje''.

Na osnovi svetih obroka iz gr

ko-rimske

religijske prakse David Aune smatra da vrata na koja Krist kuca ukazuju na

injenicu da su

krš

anski domovi u prvom stolje

u ''obi

no korišteni kao mjesta okupljanja na bogoslužje''.

utim, Aune je svjestan da se ovaj ulomak odnosi na krš

ane kao pojedince, a ne na

zajednicu. Obrok koji Isus želi dijeliti sa štovateljem, po njegovom mišljenju može biti

''Gospodnja ve

era, ali je vjerojatno obrok namijenjen samo dvojici, Isusu i vjerniku''.

Pošto

se u ovom tekstu pojavljuje krš

anin kao pojedinac a ne zajednica, obrok se najvjerojatnije

odnosi na ve

eru zajedništva.

3,21. ''Pobjedniku.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 2,7.

''Posjesti sa sobom na prijestolje svoje.'' Drevna prijestolja na Bliskom istoku bila su sli

kau

ima (ležajima).

Sjesti zdesna kralju na njegovu prijestolju smatralo se najvišom po

asti.

(vidi 1 Kr 2,19; Ps 110,1; vidi 1 Ezrina 4,29).

Tuma

enje

Isus se crkvi u Laodiceji predstavlja s tri titule. Prvo, Isus je Amen. Rije

''amen'' dolazi iz

hebrejskog preko gr

kog i u suštini zna

i ''uistinu''; prema Barclayu rabila se ''da potvrdi i

zajam

i da je neka tvrdnja apsolutno istinita i pouzdana.''

Ova nas titula podsje

a na onu iz

Izaije 65,16 gdje je Bog nazvan ''Bogom vjernim'' (na hebrejskom ''Bog 'am

n'). U

evan

eljima Isus

esto po

inje svoju izjavu rije

ima ''Zaista, zaista, kažem vam'' ('am

n' na

kom; vidi Iv 1,51; 3,3.5.11).

Isus je zatim opisan kao Svjedok vjerni i istiniti. On je svjedok na kojeg se možemo potpuno

osloniti. Najvjerojatnije je Pavao to imao na umu kad je rekao: ''Doista, sva obe

anja Božja u

njemu su 'Da!'. I stoga po njemu i naš 'Amen!' Bogu na slavu!'' (2 Kor 1,20) I na kraju, Isus je

etak Božjeg stvorenja, odnosno On je tvorac ovog svijeta i ima apsolutnu vlast nad njime.

Samodostatnoj crkvi u Laodiceji Krist se predstavlja kao Božji ''Amen'' u vjernosti i pravom

svjedo

anstvu, jedini koji ima apsolutnu vlast nad svijetom jer je izvor i po

etak svega

stvorenja.

Njegovo vjerno svjedo

anstvo razotkriva pravo stanje crkve koja otpada o njega.

Zbog toga, kad On govori, crkva treba slušati i poslušati.

137

Isusova procjena crkve (3,15-17). Isusova procjena crkve u Laodiceji po

inje vrlo ozbiljnom

optužbom: Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vru

. O da si studen ili vru

! Ovome slijedi

vrlo ozbiljna prijetnja: Ali jer si mlak, ni vru

ni studen, povratit

u te iz usta. Ova je slika

uzeta iz opskrbe grada vodom. Laodiceja se snabdjevala vodom iz vru

ih izvora Hierapolisa,

udaljenog oko deset kilometara od Laodiceje. Kad bi stigla do Laodiceje, voda je bila mlaka i,

premda dobra za kupanje, neukusna kao pi

Isusu bi bilo draže da je crkva vru

a ili hladna. Stanje mladosti ukazuje na kompromis.

Laodicejci su bili podijeljeni izme

u Krista i svijeta. Njihovo mlako stanje pokazuje da su pali

u stanje ravnodušnosti i samodostatnosti. Izgubili su prvobitno oduševljenje i žar za duhovno

(vidi 3,19). Njihovo mlako stanje ne pruža ''ni osvježenje za duhovno umorne, ni lije

enje za

duhovno bolesne''.

ini se da ima više nade kad je u pitanju duh antagonizma i protivljenja

nego stanje kompromisa i ravnodušnosti. Krist se gnuša od podijeljene odanosti i službi:

"Nitko ne može služiti dvojici gospodara.'' (Mt 6,24; Lk 16,13)

Laodicejce ne osu

uje za otpad ili krivovjerje. Isus kod njih ne nalazi ozbiljnog grijeha, ali ne

nalazi ništa dobro što bi mogao re

i o njima. Oni

ak nisu ni progonjeni. Njihov glavni

problem je ravnodušnost.

ini se da su bili zaraženi ohološ

u i samodovoljnoš

u grada što se

odrazilo na njihovom ponašanju: Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!

Grad Laodiceja ponosio se svojim materijalnim bogatstvom, trgovinom tekstilom i poznatom

pomasti za o

i. Ovaj se duh uvukao u crkvu; laodicejski krš

ani su se uzdali u svoje vlastito

bogatstvo. No vjerojatno su ga smatrali ''Božjim blagoslovom'' i tako bili prevareni u pogledu

svog ''pravog duhovnog stanja''.

To nas podsje

a na Efraimovo hvalisanje u Starom zavjetu:

''Ipak sam se obogatio, stekao sam imetak. Sav posjed moj ne iskazuje mi nepravde što bi

zaslužila poravnanje.'' (Hoš 12,8 – Šari

) Dok je crkva u Smirni siromašna, a u stvari bogata

(Otk 2,9), Laodicejci misle da su bogati, a u stvari su u svojoj duhovnoj oholosti siromašni. A

ne znaš da si nevoljan i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. Oni su slijepi za svoje stanje i uvjereni

su u suprotno od onoga kakvi su stvarno: duhovno su izuzetno siromašni (kako to pokazuje

ki tekst), goli i slijepi. Onaj koji ne zna i onaj koji ne zna da nezna u istoj su opasnoj

situaciji.

139

koga Jahve ljubi onoga i kori, kao otac sina koga voli.'' (vidi i Job 5,17) Krist ljubi Laodicejce

i u svojoj ih ljubavi kori i ispravlja. Pavao kaže da ''nas sudi Gospodin, odgaja nas da ne

budemo sa svijetom osu

eni'' (1 Kor 11,32). Svrhu primjene božanske discipline objasnio je

pisac poslanice Hebrejima:

''Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. Jer koga Gospodin

ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama

postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? Pa ako niste pod

stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca. Zatim, tjelesne smo oce

imali odgojiteljima i poštovali ih. Pa ne

emo li se kudikamo više podlagati Ocu duhova te

živjeti? Oni su nas doista nešto malo dana stegom odgajali kako se njima

inilo, a On - nama

na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti. Isprva se doduše

ini da nijedno odgajanje

nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod

pravednosti.'' (Hebrejima 12,5b-11)

Posebno je zanimljivo da je od sedam crkava, samo Filadelfijcima i Laodicejcima izri

ito

eno da ih Krist ljubi. Krist ljubi svoj vjerni narod;

ak i one koji koji nisu vjerni predmet su

njegove ljubavi. Me

utim, ova je ljubav izražena u obliku stegovnih mjera i ukora s

namjerom da postanu revni (što je jednako da budu ''vru

i'') i da se pokaju. Pokajanje zna

okret i prekid sa sadašnjom situacijom. Barclay ukazuje na zagonetnu tvrdnju iz apokrifnih

Djela Petrovih koju je navodno Isus izgovorio: ''Ako ne budete desnicu u

inili kao ljevicu i

ljevicu kao desnicu, i ono što je gore kao ono što je dolje, i ono što je ispred kao ono što je

iza, ne

ete upoznati Božjeg kraljevstvo.'' Barclay dalje objašnjava:

Kada desnica postaje ljevica, a ljevica desnica, i ono što je ispred postaje iza? O

ito kad se

ovjek okrene. Kad ono što je gore postane kao ono što je dolje? Kad

ovjek, recimo, stoji na

glavi, odnosno kad svijet gleda obrnuto, kad okrene svoje vrijednosti, kad ono što je smatrao

važnim postane nevažno i ono što je prezirao postane najvažnije u životu. Pokajanje zna

okretanje smjera u životu da se suo

imo s Bogom.

Na ovaj na

in Bog poti

e krš

ane u Laodiceji na pokajanje. Kristova ljubav za Laodicejce

najbolje je prikazana upe

atljivom slikom Krista koji stoji pred vratima: Evo, na vratima

stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, uni

u k njemu i ve

erati s njim i

on sa mnom. Ovaj nas prizor podsje

a na zaru

nika iz Pjesme nad pjesmama koji kuca na

140

vrata svoje drage i moli da mu otvori (5,2-6). ''Na bliskom istoku zajedni

ka ve

era ukazuje

na izgradnju snažne veze ljubavi i druženja. Zato je postala uobi

ajenim simbolom prisnosti u

kojoj

e se uživati u budu

em mesijanskom kraljevstvu.''

U svojoj slijepoj samodostatnosti

Laodicejci su izbacili Krista iz svog života. Njihova religija nije bila usmjerena na Krista.

Leon Morris primje

uje: ''Do ove to

ke je pismo bilo upu

eno crkvi kao cjelini, ali sada

nastupa promjena. Poslušali tko je poziv upu

en pojedincu.

ak i ako crkva kao cjelina ne

prihvati upozorenje, neki pojedinci mogu.''

Isus stoji pred vratima ljudskog srca i

ega da

bude pozvan na ve

eru zajedni

ke i prisne ljubavi. On ne provaljuje. Mlaki i malodušni

Laodicejci moraju sami odlu

iti, jer uskoro može biti prekasno.

Obe

anje pobjedniku (3,21). Isus pobjedniku u crkvi u Laodiceji obe

ava: Pobjednika

posjesti sa sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na

prijestolje njegovo. Ovdje vidimo kakav je stvarni položaj krš

anina u Kristu. Ovo obe

anje

Laodicejcima obuhva

a sva druga obe

anja. Kao što je Isus Krist ve

bio uzdignut na

prijestolju svemira zdesna Ocu, tako Bog ''nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u

Kristu Isusu'' (Ef 2,6). Ova slika postaje jasnija ako držimo na umu da je na drevnom Bliskom

istoku prijestolje ''više sli

ilo na kau

(ležaj) nego sjedalo''.

Božjem vjernom narodu

obe

ano je da

e sjediti s Isusom na njegovu prijestolju. Oni su ve

postavljeni na nebesima

(vidi Otk 1,6; 5,9.10). Ali kona

no ispunjenje obe

anja pobjedniku da

e s Kristom dijeliti

prijestolje ostvarit

e se tek prigodom Drugog dolaska (vidi Otk 20,4-6).

Poziv da posluša Duha. Vijest upu

ena crkvi u Laodiceji upu

ena je svima koji se uzdaju u

svoj materijalni i zemaljski napredak – onima koji u stanju samodostatnosti vjeruju da njihov

materijalni napredak ukazuje na Božju naklonost. Kad današnji krš

ani, kao crkva u

Laodiceji, izgledaju mlaki i malodušni u svojoj zajednici s Kristom, najbolje je rješenje da

prihvate savjet koji je Isus ponudio: ''Savjetujem ti: kupi od mene zlata u vatri žežena da se

obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da o

pomažeš i vidiš.'' (Otk 3,18)

Laodicejcima je iznad svega potrebna pomast za o

i da bi mogli jasno uvidjeti svoje pravo

duhovno stanje.

injenica da su slobodni od otpada ili krivovjerja, da me

u njima nije na

nikakav ozbiljni grijeh i da imaju vrlo pozitivano mišljenje o sebi, nije jamstvo za njihovu

zajednicu s Kristom. Isus

ezne da postane središte cjelokupne pažnje Crkve – središte

njezina života, bogoslužja, aktivnosti i ponašanja. Premda je Ccrkva kao cjelina u stanju

142

Krš

ani su pozvani da vide važnost ovih poruka za danas i da ih primijene na svoje životne

situacije i potrebe. Svaka od poruka završava osobnim pozivom: ''Tko ima uho, nek posluša

što Duh govori crkvama!'' Svaki krš

anin, bez obzira na mjesto i vrijeme u kojem živi, pozvan

je da obrati pozornost na ove poruke. Isus, koji je znao situaciju i potrebe krš

ana u prvom

stolje

u u provinciji Aziji, još je uvijek isti Krist. Putem sedam poruka crkvama On govori o

današnjim situacijama i potrebama svakog krš

anina.

Tre

e, svaki poziv upu

en crkvi sadrži i obe

anje. Jon Paulien zamje

uje neke važne elemente

koji zaslužuju da ih naglasimo.

On primje

uje duhovno opadanje ili degeneraciju u sedam

crkava. Prve tri su uglavnom vjerne, premda se neki u njima ne ponašaju kao što bi Isus želio.

Jedan broj samovoljnih ljudi u prvim trima crkvama su bili ''loši''. U crkvi je bilo krivovjeraca.

etvrta crkva, Tijatira, bila je podijeljena crkva i imala je dvije faze u vjernosti Kristu. S

druge strane u petoj i šestoj crkvi, naime u Sardu i Filadelfiji, ostatak je bio Božji dio crkve.

ina nije bila u suglasju s Evan

eljem. Kad je rije

o Laodiceji, o njoj se ništa dobro ne

može re

i; crkva je bila samodostatna i ravnodušna. Premda je crkva u Efezu napustila svoju

prvu ljubav, još uvijek je bila vjerna Bogu. Laodiceja je bila druk

ija. Uop

e nije marila za

prijetnju: ''Povratit

u te iz usta.''

S druge strane, zajedno s o

itim duhovnim opadanjem, postoji pove

anje u obe

anjima

crkvama. Svaka crkva dobija više obe

anja od prethodne. Crkvi u Efezu obe

ano je stablo

života (2,8). Crkvi u Smirni obe

an je vijenac života i oslobo

enje od druge smrti (2,10.11).

Tre

a crkva, Pergam, dobila je tri obe

anja: skrivenu manu, bijeli kamen i novo ime (2,17).

Tijatira je dobila obe

anje vlasti nad narodima – vladanje narodima sa željeznim žezlom koja

ih potpuno razbija – i jutarnju zvijezdu (2,26-28). Onima u sardskoj crkvi, petoj po redu,

obe

ano je da

e hodati s Isusom, biti obu

eni u bjelinu, imati svoje ime napisano u knjizi

života, biti priznati pred Ocem i an

elima (3,4.5). Onima u Filadelfiji obe

ano je da

e biti

uvani od

asa kušnje, da

e biti stupovi u domu, da nikad ne

e napustiti hram i da

e na

sebi imati napisano Božje ime, ime Božjega grada i Božje novo ime (3,10.11). Me

utim,

posljednjoj od sedam crkava, Laodiceji, dao je samo jedno obe

anje – da

e sjediti s Isusom

na njegovom prijestolju (3,21). U stvari, ovo obe

anje obuhva

a sva druga dana crkvama.

Sjediti s Isusom na njegovu prijestolju zna

i imati sve. Tako je svaka crkva u opadanju

uspore

ena s prethodnom. Ali svaka dobija više obe

anja od prethodne.

143

Ovo pove

anje u obe

anjima, zajedno s duhovnim opadanjem u crkvama, podsje

a nas na ono

što je Pavao mislio kad je rekao da gdje se umnožio grijeh, nadmo

no izobiluje milost (Rim

5,20). Ellen White nas poziva da držimo na umu ''da je crkva, premda slaba i nesavršena,

jedini predmet Kristove najve

e pažnje na zemlji. On nad njom bdije najve

om brižnoš

u i

a je svojim Svetim Duhom.''

Krist

ini sve da svoju crkvu navede da prepozna svoje

stanje i raskine okove oholosti i samodostatnosti kojima je vezana. Jedina nada crkve je Krist.

Samo njegovom miloš

e Božja crkva na kraju sresti svojega Gospodina i Spasitelja i do

''na svadbenu gozbu Jaganj

evu'' (Otk 19,5-9).

Na kraju, sedam poruka crkvama ne mogu se

itati odvojeno od ostalog Otkrivenja. U stvari

ini se da je proro

ki dio knjige, koji po

inje od

etvrtog poglavlja, izgra

en na ovim

sedmerim porukama. U njima se Krist predstavlja kao Onaj koji može zadovoljiti sve potrebe

svog naroda. On poznaje svoj narod jer hoda me

u njima i brine za njih. I dok se crkva

suo

ava s eshatološkim kušnjama i o

ekuje Kristov drugi dolazak, još uvijek kao truba

odjekuje obe

anje uzvišenog Krista: "Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji, i Živi! Mrtav bijah,

a evo živim u vijeke vjekova te imam klju

e Smrti, i Podzemlja.'' (Otk 1,17.18) Isus je vjeran

obe

anju koje je dao na Maslinskoj gori: "I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka

svijeta." (Matej 28,20)

Krajnje bilješke

Za potpuniji opis Efeza i njegovog zna

aja u drevnom svijetu vidi Aune, Revelation 1–5,136-141; Barclay,

Letters to the Seven Churches (New York, NY, Abingdon, 1957), 11-17.

Barclay, Letters to the Seven Churches, 13,14,

Isto, 17.

Barclay, Letters to the Seven Churches, 16.

Isto, 17.

Isto.

Beasley-Murray, 73.

Barclay, Letters to the Seven Churches, 19.

Fritz Rienecker, A Linguistic Key to the Greek Testament (Grand Rapids, MI., Zondervan, 1976), 815.

Barclay, The Revelation of John, 1,62.

Barclay, The Mind of Jesus (San Francisco, CA., Harper & Row, 1976), 43.

Beale, 231.

Irenaeus, Against Heresis, 1,26.3; 3,11 (The Anti-Nicene Fathers, 1,352.426-429).

Hippolytus, Refutation of All Heresis, 7,24 (The Anti-Nicene Fathers, 5,115).

Hughes, 37.

O jedenju hrane žrtvovane idolima vidi Aune, Revelation 1-5, 191-194.

Vidi Fiorenza, The Apocalypse, 48-50; za potpunije razmatranje ovog predmeta vidi Aune, Revelation 1-5,

148.149.

Barclay, Letters to the Seven Churches, 24.

Kenneth Strand, '''Overcomer': A Study of the Macrodynamic of Theme Development in the Book of

Revelation'', Andrews University Seminary Studies, 28.3 (1990), 237-254.

Charles, 1,53.53.

Thomas, Revelation 1-7, 139.

Barclay, The Revelation of John, 1,92.

Hughes, 37.

145

OTVARANJE ZAPE

ENOG

SVITKA (4–11,19)

Kristovo ustoli

enje (4–5,14)

enje nebeskog prijestolja (4,1-11)

Zape

eni svitak (5,1-14)

Sedam pe

ata (6–8,1)

Otvaranje sedam pe

ata (6,1-17; 8,1)

Zape

eni sveti i veliko mnoštvo (7,1-17)

Sedam truba (8,2–11,19)

Prvih šest truba sa zlima (8,2_9,21)
Otvoren mali svitak (10,1-11)
Dva svjedoka (11,1-14)
Sedma truba (11,15-19)

''Evo, pobijedi Lav iz plemena Judina,

Korijen Davidov, on

e otvoriti knjigu

i sedam pe

ata njezinih.''

PREGLED

OTKRIVENJE 1–11,19

etvrtim i petim poglavljem po

inje druga glavna podjela knjige Otkrivenje. Nakon što je

imao vi

enje o onome ''što se ima dogoditi ubrzo'' – naime o porukama sedmerim crkvama

(1,9–3,22) – Ivanu je sada pokazano ono ''što se ima dogoditi poslije'' (4,1; vidi 1,19). Zato se

enja od Otkrivenja 4. pogl. do 22,5 odnose na ono što dolazi poslije Ivanova vremena i

sedam crkava. Me

utim, prije nego što

e dati panoramski pregled povijesti crkve i svijeta u

simboli

kom otvaranju sedam pe

ata i trubljenju sedam truba, a u skladu s ''identifikacijsko-

opisnom'' strategijom Otkrivenja, Ivan prvo opisuje Kristovu jedinstvenu kvalifikaciju za

otvaranje pe

ata (o ovoj književnoj strategiji vidi ''Uvod'').

Dok u odsjeku 1,9–3,22 vidimo Isusa kako hoda usred crkava na zemlji (vidi 1,12; 3,1), s

etvrtim poglavlje prizor prelazi na nebo. I tamo, u blještavoj slavi nebeske prijestolne

dvorane, sva je pozornost usmjerena na slavno prijestolje okruženo nebeskim bi

ima koja su

se okupila za ovu posebnu prigodu. Veli

anstvena liturgija je za trenutak prekinuta i puna

pozornost usmjerena na svitak zape

en sa sedam pe

ata zdesna Bogu. Ivan shva

a da nitko

itavom svemiru nije ''dostojan'' otvoriti važni svitak. Na kraju se ispostavi da je jedino

146

Jaganjac/Lav, ''Korijen Davidov'', kao zaklan, dostojan da otvori svitak. Kad je uzeo svitak iz

Božje desnice, svemirom odjekuje niz himni hvale.

ini se da je središte

etvrtog i petog poglavlja, svitak zape

en sa sedam pe

ata, središnji

element u drugom velikom dijelu knjige (poglavlja 4–11). Postava

itavog ovog dijela kao da

se okre

e oko tajanstvenog svitka. To je vidljivo iz sljede

injenice: dok peto poglavlje

prikazuje svitak savijen i zape

en sa sedam pe

ata, kojeg nitko u

itavom svemniru ne

može otpe

atiti i razviti, deseto poglavlje prikazuje otvoren svitak kojeg mo

ni an

eo daje

Ivanu –

iji sadržaj Ivan treba prenijeti crkvama. Izme

u petog i desetog poglavlja su

simboli

ni prizori otvaranja sedam pe

ata i trubljenja sedam truba koji opisuju pripremne

doga

aje i uvjete za otvaranje zape

enog svitka.

Prema tome

ini se da su

etvrto i peto poglavlje klju

ni dio

itave knjige. Ova dva poglavlja

postavljaju pozornicu za ono što slijedi. Poznavanje njihovog sadržaja je važno za

razumijevanje preostale knjige. Zato je potrebno prvo definirati prizor koji prikazuje

Otkrivenje 4 i 5, zajedno sa zna

enjem i znakovitoš

u zape

enog svitka u prizoru. Kasnije

u pokazati kako zape

eni svitak odre

uje strukturalni raspored ne samo dijela od

etvrtog

do jedanaestog poglavlja, ve

i preostale knjige.

Kristovo ustoli

enje

ini se da Otkrivenje 4–5 opisuje jedan odre

eni, odlu

uju

i doga

aj u povijesti svemira. S

pravom možemo postaviti pitanja: Koji je doga

aj ovdje prikazan? Što je svrha i uloga

zape

enog svitka u tom doga

aju? Upe

atljiv dokaz nas navodi da povjerujemo kako ova

dva poglavlja opisuju uzvisivanje proslavljenog Krista nakon njegova uzašaš

a na nebo, na

prijestolje zdesna Ocu.

Prijelazni tekst: Otkrivenje 3,21

Otkrivenje 3,21 daje prvi argument u prilog mišljenja da se ovdje radi o ceremoniji

ustoli

enja. O

ito da ovaj tekst služi kao prijelaz, jer završava dio s porukama upu

enim

sedmerim crkvama, i predstavlja uvod u ono što slijedi (vidi ''Uvod'' u ovom komentaru). Ako

slijedimo uzorak prijelaznog teksta,

ini se da klju

za razumijevanje cijelog prizora u

Otkrivenju 4–5 nalazimo u završnom sažetku o sedam crkava: "Pobjednika

u posjesti sa

sobom na prijestolje svoje, kao što i ja, pobijedivši, sjedoh s Ocem svojim na prijestolje

njegovo." (3,21) Ova izjava služi kao uvodni tekst u Otkrivenje 4–7.

148

ustoli

enja imala dva dijela: krunidbi, koja je obavljena u hramu, slijedilo je ustoli

enje koje

je obavljeno u kraljevskoj pala

i. Ustoli

enje se sastojalo od dodjele kraljevskih obilježja

novome kralju (2 Kr 11,12), kojemu je slijedio obred pomazanja kao bitan element obreda

krunidbe (vidi 2 Sam 2,4; 5,3; 1 Kr 1,34.39; 2 Kr 23,30). Pomazanje je ozna

avalo božanski

izbor i dolazak Božjeg Duha koji bi sišao na pomazanog kralja (vidi 1 Sam 10,10; 16,13).

Tako je vladaju

i kralj postao Gospodnji mesija (vidi 1 Sam 24,7.11; 26,9.11.16.23; 2 Sam

1,14-14; 19,22; Tuž 4,20). (''Pomazanik'' je prijevod hebrejske rije

i ''Mesija''.)

Ceremonija krunidbe završena je radosnim klicanjem okupljenog mnoštva novom vladaru –

od strane dostojanstvenika i naroda (1 Kr 1,34.39; 2 Kr 11,12.14). Klicanjem u

ast

novookrunjenog kralja narod je priznao kraljevu vlast i pokornost. Poslije krunidbenog obreda

u Svetištu okupljeno mnoštvo bi napustilo Svetište i pošlo do kraljevske pala

e gdje je novi

kralj sjeo na prijestolje (vidi 1 Kr 1,46; 2 Kr 11,19), pra

en bu

nim iskazivanjem radosti

mnoštva (2 Kr 11,20).

Kad Otkrivenje 5 usporedimo sa starozavjetnim izvještajima o krunidbi, primijetit

emo

nekoliko paralelnih pojedinosti. Prvo, dva dijela drevne ceremonije ustoli

enja (prvi u

Svetištu, a drugi u kraljevoj pala

i) u Otkrivenju se spajaju u jedan te isti doga

aj. To se može

objasniti na osnovi

injenice da se u Otkrivenju hram i pala

a ne razlikuju ve

su jedna

cjelina, kako je to kasnije vidljivo u ovom poglavlju. Zatim je predaja kralju

svitka/''svjedo

anstva'' paralelna Jaganj

evom uzimanjem svitka (Otk 5,7). I na kraju, u

Otkrivenju 5 posebno je istaknuta radost zbog ustoli

enja, u kome je novoustoli

eni Krist

slavljen carskim klicanjem: ''Dostojan si!''

Daljnja analiza Otkrivenja 4–5 potvr

uje da se radi o krunidbi. U

etvrtom poglavlju

postavljena je pozornica za ustoli

enje vladara. U nebeskoj prijestolnoj dvorani (s blještavim

sjajem dragog kamenja, duge, grmljavine i munja) sva je pozornost usmjerena na sjajno

prijestolje okruženo s

etiri Bi

a (uzvišenog an

eoskog reda) i dvadeset i

etiri starješina

(otkupljenom ljudskom rodu, kako se kasnije vidi). Neprekidno klicanje ''onomu koji sjedi na

prijestolju'' izražava ozra

je o

ekivanja ovog veli

anstvenog trenutka. Dok je u

etvrtom

poglavlju prednost dana unutrašnjosti hrama/pala

e, u petom ono prelazi u pozadinu. Drugi

doga

aj postaje bitan: sva pozornost je usmjerena na Jaganjca koji uzima zape

en svitak, a

kojemu slijedi

149

oduševljeno slavljenje i klanjanje ''onomu koji sjedi na prijestolju'' i Janjetu. Posebno je

zna

ajno što uzimanje zape

enog svitka, a ne njegovo otvaranje, uzrokuje radost i izaziva

klicanje nebeskih bi

Izme

u oba poglavlja mogu se uzeti neke zanimljive paralele. Prvo ''sjedenje'' na prijestolju

''onoga'' u

etvrtom poglavlju jednako je posjedovanju zape

enog svitka u rukama Jaganjca,

po svemu sude

i Krista, u petom poglavlju. Drugo, u

etvrtom poglavlju je Bog proglašen

dostojnim da primi slavu,

ast i silu jer je sve stvorio (4,11); u petom je Krist proglašen

dostojnim da uzme zape

eni svitak i otvori njegove pe

ate jer je zaklan (5,9). I zatim,

zahvaljuju

i uzimanju svitka, Krist je dostojan da primi ''mo

, i bogatstvo, i mudrost, i snagu,

ast, i slavu, i blagoslov" (5,12). Ovo je jednako preuzimanju vlasti. Ovo tuma

enje je u

skladu s najprirodnijim razumijevanjem teksta koje mu je pisac namijenio.

Tako je prikazan trenutak kad je uskrsli Krist, u nebeskom hramu/pala

i pristupio prijestolju i

uzeo zape

eni svitak s prijestolja zdesna Bogu kao simbol prijenosa sve vlasti i suvereniteta

koji je Sotona pokušao prisvojiti. Zatim je Krist sjeo na prijestolje svemira zdesna Ocu i

primio obožavanje i klicanje koje pripada samo kralju.

Vrijeme prizora u Otkrivenju 4–5

Kada se stvarno odigralo njegovo uzašaš

e i primanje vlasti? Brojni novozavjetni tekstovi

svjedo

e da se Kristovo uzvisivanje na nebesko prijestolje zdesna Ocu zbilo nakon njegove

žrtvene smrti, uskrsnu

a i uzaša

a na nebo (Dj 2,32-36; 13,33.34; Rim 8,34; Ef 1,20-22; Heb

1,3; 10,12; 12,2; 1 Pt 2,21.22) – odnosno na Pedesetnicu. (Otkrivenje 5,6 spominje da je Sveti

Duh poslan po svoj zemlji, što se dogodilo na Pedesetnicu; vidi Dj 2,32-36.) G. R. Beasley-

Murray primje

uje: ''Unato

objavi u 4,1 da Ivan sada treba vidjeti 'što se ima dogoditi nakon

ovoga', o

ito je da je Krist svojim križem i uskrsnu

em ve

pobijedio, da je uzašao na Božje

prijestolje i da je njegova vladavina po

ela.''

Kako onda možemo objasniti da premda je Krist ve

sjeo s Ocem na njegovu prijestolju (vidi

Otk 3,21), stvarno sjedanje na prijestolje nedostaje u Otkrivenju 5? Kako to da su Krist i

prijestolje, premda

vrsto povezani, sada odvojeni i razli

iti tijekom ve

eg dijela knjige?

Zašto tek uspostavom eshatološkog kraljevstva božansko prijestolje postaje Kristovo

kraljevsko pravo i vladaju

e sjedište (Otk 22,1.3; vidi 7,17)?

ini se da Otkrivenje treba

razumjeti u okviru op

eg novozavjetnog pojma ''ve

'' i ''ne još'', odnosno uspostavljene i

151

otvaranju. Tu se radi o Kristovu uzimanju, a ne otvaranju svitka koje izaziva eksploziju

radosti, obožavanja, kraljevskih priznanja i klanjanja nebeskih bi

a (Otk 5,7-14). Otvaranje

sudskih ''knjiga'' sa

uvano je za kraj Otkrivenja gdje je posljednji sud opisan jasnim sudskim

rje

nikom (Otk 20,11-15).

utim, sudsko djelovanje ne mora biti sasvim isklju

eno od ustoli

enja. Treba držati na

umu da su drevne ceremonije ustoli

enja imale i sudski zna

aj. Kralja se smatralo vladarem i

sucem (vidi 1 Kr 3,16-28; Izr 31,9). Tako je starozavjetnim ceremonijama ustoli

enja obi

slijedio sudski postupak, kad bi novoustoli

eni kralj odlu

io kazniti one koji su se pokazali

nevjernima i buntovnima, a blagonaklono nagradio odane sljedbenike (1 Kr 2; 16,11; 2 Kr

9,14–10,27; 11,1.13-16). U Izaiji 11,1-5 ''mladica iz panja Jišajeva'' obdarena je Božjim

Duhom mudroš

u i razumijevanjem da bi mogla pravedno suditi. To možemo usporediti s

molitvom za razumijevanje da može pravedno suditi narodu, koju je uputio novookrunjeni

kralj Salomon (vidi 1 Kr 3,8-11). Prema drugom i sto desetom psalmu pomazani i ustoli

eni

kralj vlada tako da sudi buntovnicima (vidi Ps 2,7.11 i Otk 18,15.16).

Samim Kristovim ustoli

enjem vjerni postaju ''Bogu našemu kraljevstvom i sve

enicima i

kraljevat

e na zemlji" (5,9.10; vidi 7,9-17). Ali postupci novoustoli

enog Krista koji slijede

ceremoniju ustoli

enja (prikazanoj u otvaranju sedam pe

ata) su ''preliminarni sudovi'' koji se

zbivaju na zemlji redoslijedom: rat, ubijanje, glad i epidemija. Kako je pokazano u odnosu na

šesto poglavlje, pojmovi rata, gladi, epidemija i divljih zvijeri podsje

aju na prokletstva

izre

ena u Savezu zapisanom u Petoknjižju (vidi Lev 26,21-26) i na njihovo ostvarenje za

vrijeme babilonskog izgnanstva (Jr 14,12.13; 21,6-9; 24,10; 29,17.18; Ez 6,11.12; 33,17-29).

Ovi su pojmovi postali tehni

ki izrazi za ''jao'' vezanih uz Savez, kojima Bog kažnjava otpad i

nevjeru prema Savezu (Jr 15,2.3; Ez 5,12-17; 14,12-23; Hab 2,12-16).

Zato Kristova

krunidba u Otkrivenju 5 ozna

ava po

etak izvršenja suda.

Otuda, premda Otkrivenje 5 nije prikaz suda, sud slijedi. Zato, kad je u Otkrivenju 5 sjeo na

nebesko prijestolje (koje je i sudsko prijestolje; Otk 20,11-15; vidi Dn 7,9.10), Krist preuzima

položaj i kralja i suca (vidi Iv 12,31.32). Njegova dostojnost, i njegovih ''sedam rogova i

sedam o

iju, to jest sedam duhova Božjih'' (Otk 5,6), ozna

avaju njegovu sposobnost i pravo

da vlada i sudi. Sudbina ljudskog roda stavljena je u njegovu ruku kad je pristupio nebeskog

prijestolju i uzeo zape

eni svitak.

152

Ovdje je potrebno dati nekoliko komentara s obzirom na popularno mišljenje da Otkrivenje 4–

5 opisuje prizor istražnog suda iz 1844.

Prvo, navedeni argumenti ne podržavaju gledište o

prizoru suda u Otkrivenje 4–5. Drugo, ako Otkrivenje 4–5 opisuje prizor istražnog suda iz

1844., onda

e se sve što slijedi u Otkrivenju 5, uklju

uju

i i sedam pe

ata, sedam truba i

služba dvojice svjedoka u Otkrivenju 11, dogoditi poslije 1844. Pažljiva analiza Otkrivenja 6–

11 ne podržava takvu ideju. Štoviše, rasprava o književnoj konstrukciji Otkrivenja u uvodu

ovog komentara pokazuje da je strukturalni sastav prve polovice knjige usmjeren na

krš

ansku eru, a ne na eshatološko razdoblje. Ovo jasno podržava gledište da Otkrivenje 4–5

opisuje ustoli

enje uskrslog Krista koji sjeda s desne strane Ocu (vidi Dn 7,13.14; Fil 2,6-11),

što se dogodilo na Pedesetnicu (Dj 2,32-36), a to je najzadovoljavaju

e tuma

enje. Prema

tome, o

ekivali bismo da materijal koji slijedi Otkrivenje 5 pokriva povijest tijekom

krš

anske ere od prvog stolje

a do Kristovog drugog dolaska.

Zape

eni svitak iz Otkrivenja 5

Ako Otkrivenje 4–5 opisuje prizor uzvisivanja uskrslog Krista na prijestolje svemira zdesna

Ocu (a dokazi snažno potvr

uju takvo gledište), što je onda uloga i zna

enje zape

enog

svitka prikazanog u ustoli

enju? Da bismo našli prikladan odgovor, potrebno je da odredimo

odgovaraju

u starozavjetnu pozadinu

itavog prizora u Otkrivenje 5.

Knjiga Saveza i ceremonija ustoli

enja

Naša potraga za starozavjetnim motivom u kojem je svitak povezan s prijestoljem dovodi nas

u Ponovljeni zakon 17,18-20. Ovaj tekst pokazuje da je prva dužnost izraelskog kralja, kad je

stupio na prijestolje, bila da sebi u svitak prepiše Zakon. Ovaj ''zakon'', Božja knjiga Saveza,

ito je bio ono što danas nazivamo Ponovljenim zakonom. Mojsije je njegov sadržaj napisao

u svitak i predao u Svetište na

uvanje levitima (Pnz 31,9.24.26). Iz ovog izvornog rukopisa

Ponovljenog zakona novookrunjeni kralj trebao je prigodom ustoli

enja na

initi prijepis za

sebe. Kralj je ovaj svitak trebao

uvati tijekom svog života, stalno ga

itati i prou

avati te

marljivo izvršavati sve njegove upute.

Knjiga Saveza imala je vrlo važnu ulogu u povijesti starozavjetnog Izraela i njegovih kraljeva.

Kad bi izraelski kralj sjeo na prijestolje, pružili bi mu primjerak Knjige Saveza. Na primjer,

itamo kako je pri krunidbi prvog izraelskog kralja (Šaula) ''Samuel objavi narodu kraljevsko

pravo i zapisa ga u knjigu koju položi pred Jahvu'' (1 Sam 10,25). Prema 2. o Kraljevima

11,12 judejski kralj Joaša su prigodom njegova ustoli

enja doveli na posebno mjesto

154

Zna

ajan trenutak u izraelskoj povijesti nastupio je s Davidom kojega je Gospodin ''odredio

(ga) za kneza nad svojim narodom'' (1 Sam 13,14). Bog je s Davidom sklopio Savez kojim mu

je obe

ao trajnost njegove dinastije (2 Sam 7,1-17). ''Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom

od koje ne

e odustati: 'Potomka tvoje utrobe posadit

u na prijestolje tvoje.''' (Ps 132,11) Da

bi doživjeli ispunjenje ovog obe

anja, David i njegovi potomci su trebali živjeti u skladu sa

Savezom kako je propisan u Knjizi Saveza. ''Budu li ti sinovi Savez moj

uvali i naredbe

kojima ih u

im, i sinovi

e njihovi dovijeka sjedit' na tvom prijestolju." (r 32) U svom

posljednjem obra

anju Salomonu, David ga je ozbiljno pozvao: ''Slušaj naredbe Jahve, Boga

svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka,

kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se

okreneš; da bi Jahve ispunio svoje obe

anje koje mi je dao.'' (1 Kr 2,3.4; vidi 1 Ljet 22,13)

enje Knjige Saveza

Kasnija povijest izraelovih kraljeva pokazuje da je samo mali broj njih slijedio Božje upute u

vezi s Knjigom Saveza. Povijesne klnjige jasno pokazuju da se Božji ideal da kralj sluša

Knjigu Saveza rijetko kad ostvario. Propast izraelskog kraljevstva opisana je kao posljedica

raskidanja Svaeza s Bogom (2 Kr 17,7-23). Situacija u Judi nije ništa više obe

avala.

Vijesti koje su objavljivali proroci u razdoblju prije odlaska u babilonsko ropstvo bile su u

stvari optužbe Jude i njenih kraljeva za raskid Saveza. Ovo je razdoblje opisano kao veliki

vjerski otpad koji je o

ito po

eo s propustom kraljeva kakav je bio Ahaz, da žive u skladu s

davidskim Savezom (vidi 2 Ljet 28,1-27; Iz 7–12). Tijekom Manašeove vladavine i njegovog

nasljednika Amona, Knjiga Saveza je bila potpuno zaboravljena. Jošijina reforma (1 Kr 23)

nije promijenila smjer judinih kraljeva i možemo sumnjati da ve

ina naroda uop

e nije

doživjela promjenu srca. Na samom pragu izgnanstva Jeremija je pozvan da objavi prijete

sudove nad nevjernim kraljem koji je sjedio ''na prijestolju Davidovu'' (Jr 13,13; 22,2; 29,16;

36,30). Predstoje

i sudovi su bili neizbježni. Izgnanstvo u Babilon ozna

ilo je kraj

davidovskog kraljevstva i Davidove dinastije.

Posebno je zna

ajno što su prije i za vrijeme izgnanstva proroci objavljivali pe

enje Božjeg

otkrivenja. Prvu objavu nalazimo u Izaiji, u knjizi koja od samog po

etka svjedo

i o velikom

otpadu naroda u Judi i njezinih kraljeva: ''Pohrani ovo svjedo

anstvo, zape

ati ovu objavu

u u

enicima svojim.'' (Iz 8,16) Ovdje jasno vidimo da su pe

enje i pohranjivanje

paralelni sa svjedo

anstvom i objavom. Svjedo

anstvo je zapravo ''knjiga Zakona'', naime

155

knjiga Ponovljenog zakona, položena ''uz Kov

eg saveza Jahvina'' (Pnz 31,26) koju je

izraelski kralj dobio prigodom svog ustoli

enja (2 Kr 11,12). Vi

enja su sada trebala biti

zape

ena, jer ih je narod odbio prihvatiti. Izaija kasnije govori o ovoj zape

enoj Knjizi

Saveza kad svoja vi

enja uspore

uje s ''rije

i[ma] u zape

enoj knjizi'' koju nitko nije mogao

pro

itati jer je bila zape

ena (Iz 29,11). ''Zape

ena knjiga'' je o

ito ''svjedo

anstvo''

spomenuto u Izaiji 8,16 koje je trebao zape

atiti. Slikoviti jezik u tekstu odnosi se na svitak

koji se umotao, povezao konopcem i zape

atio. Kontekst ovog ulomka ukazuje na simboli

''zape

enje'' Božjeg otkrivenja kao posljedicu božanskog djelovanja:

Stanite, skamenite se od

uda,

oslijepite i obnevidite!

Pijani su, ali ne od vina,

posr

u, ali ne od silna pi

Jahve je izlio na vas duh obamrlosti,

zatvorio je o

i vaše – proroke,

zastro glave vaše – vidioce.

Zato

e vam svako vi

enje biti kao rije

i u zape

enoj knjizi: dade li se kome tko zna

itati govore

i: "De,

itaj to!" – on

e odgovoriti: "Ne mogu jer je zape

ena." A

dade li se kome tko ne zna

itati govore

i: "

itaj to!" – on

e odvratiti: "Ne znam

itati." Jahve re

"Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa

i samo me usnama

asti,

a srce mu je daleko od mene

i njegovo štovanje nau

ena ljudska uredba,

zato …propast

e mudrost njegovih mudraca,

pomra

it se umnost njegovih umnika."

Ovaj ulomak pokazuje da je ''zape

enje'' povezano s nesposobnoš

u ljudskih bi

a da

proniknu i shvate otkrivenju Božju volju. ''Zape

enje'' u Izaiji je jasno bilo posljedica

nevoljkosti i nespremnosti izraelskog naroda da prione uz Božje otkrivenje dano preko

Mojsija i proroka.

Da Božje otkrivenje može biti zape

eno za ljude izri

ito je re

eno u Danielovoj knjizi,

pisanoj za vrijeme babilonskog ropstva: ''Ove su rije

i tajne i zape

ene do vremena

svršetka.'' (Dn 12,9; vidi 8,26; 12,4) Pe

enje ovdje jasno podrazumijeva skrivanje Božjeg

otkrivenja, naime skrivanje pretkazanja i njegovih planova suda i spasenja, za odre

eno

razdoblje.

157

Rabini su tako

er vjerovali da je zape

enje Zakona po

elo za vladavine kralja Ahaza koji je

''ukinuo službu prinošenja žrtava i zape

atio Toru, kako je napisano: 'Pohrani ovo

svjedo

anstvo, zape

ati ovu objavu me

u u

enicima svojim.''' (Iz 8,16) Kraljevi koji su došli

poslije Ahaza – Manaše, Amon i Jojakim – bili su jednako krivi za odbacivanje Zakona i tako

pridonijeli ''zape

enju''.

Oni su o

ito razumjeli ukidanje izraelske kraljevske

asti kao

božansko djelo simboli

ne ''pohrane'' Knjige Saveza i skrivanje njenog sadržaja za odre

eno

razdoblje.

Tako je babilonsko ropstvo i propast monarhije u židovskom umu obilježilo kraj davidske

kraljevske

asti

ime je Knjiga Saveza postala ''zape

ena''. ''Zape

enje'' Božjeg otkrivenja

u Izaiji bilo je jasna posljedica nevoljkosti i nespremnosti naroda da slijedi Božje otkrivenje

dano preko Mojsija i proroka. ''Zape

enje'' Knjige Saveza ne treba razumjeti u smislu da

narod nije imao mogu

nosti saznati Božju volju, ve

da Izrael na prijestolju više nije imao

kralja Davidove loze. Premda je židovski narod kasnije opet imao kraljeve, oni nisu bili

zakoniti Davidovi potomci. Starozavjetno obe

anje o idealnom izraelskom kralju iz Davidove

loze bilo je rezervirano za budu

e eshatološko vrijeme.

Krist kao pravi davidski kralj

Nakon ropstva, kad izraelski narod više nije imao na prijestolju kralja iz Davidove loze, oni su

oblikovali zajednicu podložnu božanskom zakonu u kojoj su autoritativni tuma

i bili

sve

enici a ne kraljevi.

itava nada Izraela postupno se pomakla prema pojavi budu

eg kralja

iz Davidove loze, koji

e ostvariti ulogu idealnog i pravog izraelskog kralja.

Upravo su za vrijeme otpada judejskih kraljeva i naroda prije sužanjstva proroci ukazivali na

budu

i dolazak idealnog kralja iz Davidove loze, Mesije koji

e sjesti na Davidovo prijestolje

i vjerno pou

avati narod. Prema Jeremiji, nestanak izraelskog kraljevskog položaja ni u

emu

nije ukinuo zavjetno obe

anje Davidu: ''Davidu ne

e nikad nedostajati nasljednika koji bi

sjedio na izraelskom prijestolju'' (Jr 33,17; vidi 23,5), jer Bog je još uvijek bio vjeran svom

zavjetnom obe

anju Davidu (Jr 33,20.21). Za vrijeme babilonskog sužanjstva Ezekiel je

prorekao da

e se dolaskom Mesije ostvariti zavjetno obe

anje dano Davidu: ''I sluga moj

David bit

e im kralj i svima

e im biti jedan pastir. Živjet

e po mojim zakonima,

uvaju

i i

vrše

i moje naredbe.'' (Ez 37,24; vidi 34,23-25)

158

Židovski izvori nakon sužanjstva pokazuju da je narod željno o

ekivao dolazak obe

anog

Davidovog potomka: Mesiju ili Krista (''Pomazanika''). On

e kao idealan kralj vladati na

Davidovu prijestolju i vjerno pou

avati narod Božjem Zakonu.

Upravo je s obzirom na

nestanak ovog starozavjetnog davidovskog kraljevskog položaja i u klimi o

ekivanja

ispunjenja starozavjetnog obe

anja u židovskom narodu, Ivan predstavio Krista. On je ''Lav iz

plemena Judina, Korijen Davidov'' (Otk 5,5), koji je jedini bio ''dostojan'' da uzme zape

eni

svitak kao zalog vlasti.

Kako se moglo o

ekivati, starozavjetno obe

anje o idealnom kralju iz Davidove loze ispunilo

se u osobi Isusa Mesije u Novom zavjetu (Dj 2,29-36; 13,22-38; Heb 1,2-13). Kad je Krist

poslije svog uskrsnu

a sjeo na nebesko prijestolje zdesna Bogu, ostvarilo se starozavjetno

proro

anstvo (Dj 2,33-36; 5,31; Rim 8,34; Ef 1,20; Kol 3,1; Heb 1,3.13; 8,1; 10,12; 12,2; 1 Pt

3,22). Natanovo obe

anje Davidu (2 Sam 7,12-16) ostvarilo se u Isusu Kristu. On je Davidov

potomak (Lk 1,27; Rim 1,3; 2 Tim 2,8) ili ''sin Davidov'' (Mt 9,27; 21,9; Mk 10,47.48; Lk

18,38.39). U Luki Gabrijel je najavio Mariji da

e sin kojeg

e roditi biti nazvan ''Sin

Svevišnjega. Njemu

e Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat

e nad

domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu ne

e biti kraja." (Lk 1,32.33; Dj 13,22.23)

U svojoj propovijedi na Pedesetnicu Petar je predstavio Krista kao zakonitog potomka

Davidovog prijestolja (Dj 2,29-36). U Hebrejima je trajnost Božjeg prijestolja ostvarena u

Kristu: ''A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog sve

enika koji sjede zdesna

prijestolja Veli

anstva na nebesima.'' (vidi Heb 8,1) U Isusu Kristu ispunila su se sva Božja

obe

anja (2 Kor 1,20).

ini se da Ponovljeni zakon 17,18-20 – koji govori o izraelskom kralju i svitku Zakona –

nalazi potpuno ostvarenje u naravi kraljevske

asti koju je Isus pokazao u Novom zavjetu.

Kao mesijanski Kralj iz Davidove loze, On je u evan

eljima prikazan kao veliki u

itelj

Zakona. Na primjer, dok Evan

elje po Mateju naglašava Isusovu kraljevsku ulogu (Mt

1,1;2,2; 25,31.34; 27,11.42), Isus je i tuma

''zakona'' u Govoru na Gori (Mt 5–7).

Prema Lukinom izvještaju, neposredno poslije krštenja, Isus je primio kraljevsko pomazanje

Svetim Duhom i bio proglašen za Sina Božjeg. Kao Božji Pomazanik po

eo je svoju javnu

službu u nazaretskoj sinagogi kad je stao pred narod sa svitkom Pisma u rukama i

itao iz

Izaije 61,1: ''Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti

siromasima, proglasiti sužnjima oslobo

enje, vid slijepima, na slobodu pustiti potla

ene,

160

Ovo objašnjava zašto je Krist opisan prema izraelskoj kraljevskoj

asti po davidskom savezu.

Kraljevi po Davidovoj lozi pokazali su se kao neposlušni sinovi i nevjerni Savezu. Ali tamo

gdje su oni promašili, Krist, idealni Davidov Sin, je uspio. Zbog toga, kad se u Otkrivenju 5

Krist pojavljuje na sceni u simboli

nom obliku janjeta kao jedino ''dostojnog'' da uzme svitak,

on odgovara kao što su to trebali starozavjetni kraljevi – i Izrael kao narod. Davidovo

prijestolje više nije prazno ili nedjelotvorno, ve

je preneseno na pobjedni

kog Krista koji

provodi sve Božje planove. Svitak Saveza više nije zape

en sa svojim skrivenim sadržajem.

Njegovim uzimanjem i prisvajanjem Krist je najavio dolazak obe

anog kraljevstva. Od tog

trenutka nadalje, i u samoj Isusovoj prisutnosti, Božje se kraljevstvo o

ituje i nastavlja

itovati.

Zna

enje zape

enog svietka

Davanje svitka Ponovljenog zakona kao Knjige Saveza novookrunjenom kralju u Starom

zavjetu (Pnz17,18-20; 2 Kr 11,12)

ini se da je klju

na slika i pruža zadovoljavaju

u pozadinu

za prizor u Otkrivenju 5. Svitak djeluje kao simbol uspostavljanja uskrslog Krista na

prijestolje svemira, ozna

avaju

i njegovu vlast i pravo na vladanje.

Zape

eni svitak simbolizira Božje obe

anje da

e dati kraljevstvo svome narodu. Time što

je predan Kristu, koji je svojom žrtvenom smr

u i uskrsnu

em ostvario obe

anje o kraljevstvu

(Otk 5,9.10), svitak pokazuje da je Kristu predano gospodstvo kao i vlast i mo

da vlada u

tom kraljevstvu (Otk 5,12; vidi Fil 2,9-11; 1 Pt 3,22). Kristovo primanje svitka tako

ozna

ava zakoniti prijenos vlasti nad svijetom koja je prokockana grijehom. Tako je svitkom

Otac ustoli

io Krista kao vladara posljednjeg vremena, prenose

i na njega ''ostvarenje svog

plana u povijesti''.

Kao što

e kasnije biti rije

, zape

eni svitak je povezan s pojmom

''otajstvo Božje'' (''Božja tajna''), što je fraza koja se u Novom zavjetu odnosi na Božji plan

otkupljenja i okupljanje

itavog svemira te uspostavu njegovog vje

nog kraljevstva.

Tako shva

en, zape

eni svitak postaje svitak Božjeg vje

nog Saveza – otkrivenje njegovih

spasiteljskih djela u prilog

ovje

anstva. On je ''izvještaj o kozmi

kom sukobu'',

simbol

suštine Božjeg plana i svrhe za ljudski rod i

itav svemir. On sadrži sudove i spasenje koji

se ostvariti prigodom Drugog dolaska. Upravo je to Ellen White mislila kad je rekla da je

zape

eni svitak ''knjiga povijesti Božjih providnosti, proro

ke povijesti naroda i crkve. U

njoj su se nalazile božanske rije

i, njegov autoritet, njegove zapovijedi, njegovi zakoni,

itav

simboli

ki savjet Vje

noga i povijest svih vladaju

ih sila u narodima. Simboli

kim jezikom u

161

tom je svitku bio sadržan utjecaj svakog naroda, jezika i puka od po

etka zemaljske povijesti

do njenog završetka.''

Sadržaj zape

enog svitka u Otkrivenju 5

Dokazi neminovno pokazuju da je zape

eni svitak tijesno povezan sa samom knjigom

Otkrivenje. Prije svega sadržaj knjige je opisan kao apokalupsis, što u doslovnom smislu

zna

i ''otkrivanje''. Ovaj izraz se o

ito odnosi na ''otkrivanje ne

ega što je ranije bilo

sakriveno''.

Zato ovaj izraz može zna

iti da je Otkrivenje objavljivanje Božje vijesti koja je

ranije bila zape

ena ili držana sakrivena do odre

enog vremena, zbog

ovjekove

nevjernosti Bogu. Ivan je svojim

itateljima želio jasno re

i da je prore

eno vrijeme nastupilo

i da je došao trenutak da se otkrije zape

eno božansko otkrivenje zahvaljuju

i ''dostojnosti''

pravog Davidovog potomka. Zato nalazimo uputu koju je Ivan dobio na kraju knjige: "Ne

zape

ati rije

i proroštva ove knjige jer – vrijeme je blizu!'' (Otk 22,10)

Drugo, uska veza izme

u svitka u Otkrivenju 5 i samog Otkrivenja potkrijepljena je i

znakovitim paralelama izme

u Otkrivenja 1 i Otkrivenja 4–5. Otkrivenje 5 opisuje Krista

kako uzima svitak zdesna Bogu koji je ''Gospodin, Bog Svevladar, Onaj koji bijaše i koji jest i

koji dolazi'' (Otk 4,8; vidi 11,17), što je ime Jahve, starozavjetnog Boga Saveza. U prvom

poglavlju otkrivenje je Isusu Kristu dao Bog koji je prikazan kao ''Gospodin Bog – Onaj koji

jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar'' (Otk 1,8; vidi 1,4). U oba teksta su ''sedam duhova''

pred njegovim prijestoljem (Otk 1,4; 4,5; 5,6).

utim,

ini se da su neke razlike izme

u oba ulomka posebno važne. Prije svega, dok

Otkrivenje 5 opisuje zape

eni svitak koji nitko u svemiru nije bio u stanju otvoriti i

pogledati u njega (5,1-3), Otkrivenje 1 spominje knjigu

ini je sadržaj otkriven (1,1-3; vidi

22,10). Drugo, dok u Otkrivenju 5 svitak u Kristovoj ruci simbolizira njegovo pravo da vlada,

u prvom poglavlju Krist dobiva otkrivenje koje treba poslati Božjem narodu. Krist ga je

pomo

u simbola preko an

ela prenio Ivanu, koji je ''u obliku 'proro

ke knjige [bilion]'

(22,7.10.18.19) prenio crkvi ono što je vidio''.

Kao što je prigodom ustoli

enja

starozavjetnim kraljevima predan svitak Saveza iz kojeg su trebali pou

avati narod putem

posebno izabranih pomo

nika, tako je i Otkrivenje, koje ozna

ava Kristovu kraljevsku vlast,

namijenjeno za pou

avanje crkava preko posebno izabranih pomo

nika. Uostalom,

itava

knjiga Otkrivenje naslovljena je i poslana Božjem narodu.

163

poruke korisne za Božji narod, objavljene Ivanu u simboli

kom prikazu, a koje je Ivan prenio

crkvi (vidi Otk 10,8-11).

Posebni vid ''Božje tajne'' (otajstva) bit

e otkriven u dane sedme

trube. Zbog toga do kona

nog otvaranja zape

enog svitka kao knjige budu

nosti, ispunjene

otkrivenjem Božje tajne, dolazi na posljednjem sudu (Otk 20,11-15).

Raspored Otkrivenja 4–22,5

Poglavlja 4 i 5

Otac daje Kristu zape

eni svitak

Poglavlja 6–9 Pripremne radnje za otvaranje zape

enog svitka

Poglavlja 10 i 11

Krist daje Ivanu preko snažnog an

ela mali svitak što je djelimi

otkrivanje sadržaja zape

enog svitka, a Ivan ga predaje crkvama

Poglavlja 12–22,5

Otkrivanje sadržaja malog svitka (kona

no otvaranje zape

enog

svitka opisano je u 20,11-15)

S obzirom na sve dosad prikazano, Otkrivenje možemo smatrati djelomi

nim otkrivanjem

božanske tajne preko Ivana Božjem narodu. Sadržaj ove tajne, koji nam je otkriven preko

Ivana u obliku knjižice iz desetog poglavlja, o

ito je opisan u Otkrivenju 12–22,5 nakon što se

''otvori (se) hram Božji na nebu i pokaza se Kov

eg saveza njegova u hramu njegovu'' (Otk

11,19). Upravo je u Kov

egu Saveza bila pohranjena Knjiga Saveza (vidi Pnz 31,9.24-26).

Kona

no otvaranje zape

enog svitka s potpunim otkrivanjem ''tajne Božje'' pripada

budu

em eshatološkom razdoblju suda ''koje

e dovesti povijest do njenog predodre

enog

svršetka''.

Sadržaj zape

enog svitka, koji je važan za Božji narod s obzirom na ''ono što se

ima dogoditi ubrzo'', prikazan je u Otkrivenju 12–22. (Vidi još ''Osvrt na Otkrivenje 10.

poglavlje'' i ''Pregled: Otkrivenje 12–22,5.'')

Izvori

Fiorenza, Revelation, 58; Paulien, ''The Seven Seals'' u Symposium on Revelation – Book 1, Daniel and

Revelation Committee Series 6 (Silver Springs, MD., Biblical Research Institute, 1992), 201.202.

Paulien, ''The Seven Seals'', 202.

Isto, 203.

Za šire razmatranje ovog odsjeka vidi Ranko Stefanovic, The Background and Meaning of the Sealed Book of

Rev 5, Andrews University Seminary Doctoral Dissertation Series 22 (Berrien Springs, MI., Andrewes
University Press, 1996), 145-195.

Beasley-Murray, 110.

Paulien, ''The Seven Seals'', 222.223.

Na primjer R. Dean Davis, The Heavenly Court Judgemnt of Revelation 4–5 (New York, University Press of

America, 1992), 22.23.157-188 i Treiyer, The Day of Atonement and the Heavenly Judgment, 474-567 prikazuju
paralele izme

u Otkrivenja 4–5 i prizora nebeskog suda u Danielu 7. poglavlju, tvrde

i da je Otkrivenje 4–5

prizor suda povezan s Danom pomirenja. Najnovije primjedbe na ovo gledište izrazio je Gulley, 59-64.

4Q163, 15.16 (Martinez, 189).

CD5, 2-5 (Vermes, 86). (Kurzivom napisani i u uglaste zagrade stavljeni ulomci su u izvorniku.)

164

Vidi Vermes, 1; vidi na primjer 2 Sam 8,17; 15,25-36; 20,25; 1 Ljet 29,22.

The Isaiah Targum, 8,16 (Chilton, 20).

Isto, 8,17.18 (Chilton, 20).

Isto, 42,7 (Chilton, 81).

Babilonski Talmud Sanhedrin 103b (Epstein, 4/6,703); vidi The Midrash Rabbah Genesis, Lech Lecha, 42,3

(Freedman, 1,342.343), The Midrash Rabbah Leviticus, Shemini, 11,17 (Freedman, 4,144.145), The Midrash
Rabbah Ruth, Proem 7 (Freedman, 8,10.11), The Midrash Rabbah Esther, Proem 2 (Freedman, 9,12.13).

Više o tome vidi Stefanovic, 283-285.

Mauro, 171.

Roloff, 76.83.

Gulley, 64.

Ellen G. White, Manuscript Release 9, Letter 65, 1898 (Silver Sprins, MD., Ellen White Estate, 1990), 7.

Tenney, 28.

Paulien, ''The Seven Seals'', 217.

Günther Bornkamm, ''Musterion, et al.'' u Theological Dictionary of the New Testament, urednik G. Kittel i G.

W. Bromiley (Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1964-1976), 4,817-824.

William H. Shea, ''The Mighty Angel and His Message'' u Symposium on Revelation – Book 1, Daniel and

Revelation Committee Series 6 (Silver Springs, MD., Biblical Research Institute, 1992), 314.315.

Kako je ispravno primijetio Henry Alford, The Greek Testament, 3. izd. (Vambridge, Deighton, Bell, 1866;

reprint, Chicago, Moody Press, 1958), 4,654; Alfred Plummer, ''Revelation'', The Pulpit Commentary, 2. izd.
(London, Funk & Wagnalls, 1913), 22,163.273; i Morris, 134.

Frederick D. Mazzaferri, The Genre of the Book of Revelation (New York, Walter de Gruyter, 1989), 287;

Corsini, 132.

Paulien, ''The Seven Seals'', 219; vidi i Strand, Interpreting the Book of Revelation, 57..

166

KOMENTAR

OTKRIVENJE 4–11,19

ENJE NEBESKOG

PRIJESTOLJA (4,1–11)

Otkrivenje 4 i 5 predstavlja književnu i tematsku cjelinu.

etvrto poglavlje je prvi dio vi

enja

o zape

enom svitku; kao takvo, ono postavlja pozornicu za scenu u Otkrivenju 5. poglavlju.

Ovo poglavlje opisuje nebesku prijestolnu dvoranu i nebeska bi

a koja se u njoj klanjaju i

slave Boga koji sjedi na prijestolju.

Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono za

kao glas trublje što govoraše sa mnom, re

e: "Uzi

i ovamo i pokazat

u ti što se ima

dogoditi nakon ovoga!"

I odmah se u duhu zanijeh kad gle: prijestolje stajaše na nebu i na

prijestolje Netko sjede.

Taj što sjede bijaše nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja duga

sli

na smaragdu.

Uokolo prijestolja dvadeset i

etiri prijestolja, a na prijestolja sjedoše

dvadeset i

etiri starješine, obu

ene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi.

prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja,

to jest sedam duhova Božjih,

a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na

prozirac.

U sredini prijestolja, oko prijestolja,

etiri bi

a, sprijeda i straga puna o

iju:

prvo bi

sli

no lavu, drugo bi

e sli

no juncu, tre

e bi

e s licem kao

ovje

jim,

etvrto bi

e sli

lete

em orlu.

Ta su

etiri bi

a – u svakoga po šest krila – sve naokolo i iznutra puna o

iju.

Bez predaha dan i no

govore:

"Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar,

Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!"

I kad god bi

a dadu slavu i

ast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju, Živomu u

vijeke vjekova,

dvadeset i

etiri starješine padnu ni

ice pred Onim koji sjedi na prijestolju

i poklone se njemu - Živomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje

govore

"Dostojan si, Gospodine, Bože naš,

primiti slavu i

ast i mo

Jer ti si sve stvorio,

i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!"

167

Bilješke

4,1 ''Vrata otvorena na nebu.'' U gr

kom Starom zavjetu (LXX) rije

thura (''vrata'') javlja

se više od dvjesto puta, s tim što se mnogo puta odnosi izravno na svetište/hram.

Particip

prošlog vremena glagola ''otvoriti'' pokazuje da su vrata bila otvorena prije nego što ih je Ivan

vidio u vi

enju. Vrata kroz koja je Ivan gledao unutrašnjost prijestolne dvorane bila su po

svemu sude

i vrata nebeskog hrama.

''Što se ima dogoditi nakon ovoga!" ''Rije

''ovoga'' se o

ito odnosi na ''ono što jest'' (Otk

1,19) – naime na poruke sedmerim crkvama (vidi Bilješke na Otk 1,19).

4,2 ''Prijestolje.'' Starozavjetno shva

anje Božjeg prijestolja kao simboli

ni izraz njegovog

suverenog veli

anstva i vladavine besumnje je uzeto iz prikaza zemaljskog prijestolja u

drevna vremena. Kad bi neki vladar sjeo na prijestolje, dobio bi kraljevsku vlast. Bog je

esto

opisan kako sjedi na nebeskom prijestolju (1 Kr 22,19; Ps 47,9; Iz 6.1; Ez 1,26; Dn 7,9, i

vlada u slavi i veli

anstvu (Ps 93,1.2; 97,1-9; 99,1-5), okružen mnoštvom nebeskih bi

a (1 Kr

22,19; Iz 6,1-3; Ez 1,4-24; Dn 7,9.10). Kov

eg saveza smatran je Božjim prijestoljem,

vidljivo prisutnim na zemlji (vidi 1 Sam 4,4). Božje prijestolje je jedan od predmeta koji se

naj

eš

e pojavljuju u Otkrivenju (spomenut je u šesnaest od dvadeset dva njegovih poglavlja).

Nalazimo ga na po

etku (1,4) i na kraju knjige (22,3). Ponekad se pod prijestoljem misli na

Boga; na primjer, ''s prijestolja, izi

e jak glas'' može zna

iti ''Bog je progovorio'' (vidi 16,17;

19,5) ili ''pred prijestoljem'' može zna

iti ''pred Bogom'' (7,9; 14,3). U novom Jeruzalemu

''prijestolje (

e) Božje i Jaganj

evo'' (Otkr 22,3; vidi Otk 22,1) ozna

ava pokoravanje

sotonskih sila i stalnu Božju prisutnost me

u njegovim spašenim narodom (Otk 21,3; vidi Ez

43.7).

4,3. ''Nalik na jaspis i sard. A uokolo prijestolja duga sli

na smaragdu.'' Identifikacija ova

tri draga kamena je vrlo problemati

na. Platon spominje jaspis, sard i smaragd kao

predstavnike dragulja.

Oni su me

u dragim kamenjem kojim je bio ukrašen tirski kralj (Ez

28,13) i nalazili su se na naprsniku velikog sve

enika u Starom zavjetu; na njemu su bila

napisana imena izraelskih plemena (Izl 28,17-20). Nalaze se i me

u kamenjem koje

ini

temelj Novog Jeruzalema (Otk 21,19) na kojem su napisana imena dvanaestorice apostola

(21,14). Kao što primje

uje J. Massynberde Ford, sard (u nekim prijevodima rubin) i jaspis su

prvi i posljednji kamena na naprsniku velikog sve

enika, predstavljaju

i Rubena, najstarijeg, i

Benjamina, najmla

eg od Jakovljevih sinova. Smaragd (u nekim prijevodima tirkiz),

etvrti

169

7,4). Osim toga u službi u starozavjetnom hramu izmjenjivalo se dvadeset

etiri sve

eni

kih

redova (1 Ljet 24,4-19) i oni su nazvani Božjim knezovima (1 Ljet 24,5). Dvadeset i

etiri

starješine su stalno uklju

eni u bogoslužje i prinošenje molitava svetih Bogu (Otk 5,8), što je

posao sve

enika.

Sve ovo snažno potkrepljuje da su dvadeset i

etiri starješine proslavljeni sveti. Oni su

vjerojatno simboli

na skupina koja predstavlja sav spašeni i vjerni Božji narod starozavjetne i

novozavjetne crkve, odnosno predstavljaju cjelokupnu Crkvu. Njihov se opis odli

no uklapa u

sliku otkupljenih u Otkrivenju; bijele haljine, pobjedni

ki vijenac (stephanos) i sjedenje na

prijestolju su sve obe

anja dana Božjem narodu. To što sjede na prijestoljima pored Božjeg

prijestolja (4,4) podsje

a na Isusovo obe

anje pobjedniku u Otkrivenju 3,21. To što su

istovremeno uklju

eni u nebesko bogoslužje ukazuje na njihovu dvostruku ulogu sve

enika i

kraljeva (vidi 5,8-10). Kada su ove starješine došle na nebo? Otkrivenje ne daje objašnjenje.

Prema Mateju 27,51-53, kad je Isus umro na križu ''zemlja se potrese, pe

ine se raspukoše,

grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše te izi

oše iz grobova nakon

njegova uskrsnu

a''. Tekst ne kaže što se s njima dalje doga

alo. Pavao kaže da je Krist

poslije svog uskrsnu

a uzašao na nebo i ''na visinu uza

e vode

i sužnje'' (Ef 4,8). Sasvim je

mogu

e da su ovi uskrsli sveti uzašli s Isusom da predstavljaju otkupljeni ljudski rod na nebu.

4,5. ''Sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih.'' Vidi Bilješke 1,4.

4,6. ''

etiri bi

a.''

etiri bi

a se nekoliko puta spominju u Otkrivenju. Uvijek se nalaze u

blizini prijestolja (4,6; 5,6; 14,3) i stalno su zaokupljeni klanjanjem i slavljenjem Boga (4,8.9;

5,8.9.14; 7,11.12; 19,4). Nema sumnje da je ova slika uzeta iz Ezekielova vi

enja, u kojem je

prorok vidio

etiri sveta bi

a od kojih svako ima

etiri lica:

ovje

je, lavlje, volujsko i

orlovsko (Ez 1,6-10; 10,14) i sva su puna o

iju (10,12). Ezekiel ih naziva kerubimima (rr 20-

22).

etiri bi

a iz vi

enja u Otkrivenju 4 podsje

aju i na Izaijino vi

enje serafa sa šest krila i

klicanjem: ''Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama!'' (Iz 6,2.3) Blizina

etiriju bi

a prijestolju u

Otkrivenju 4 i Ezekielu 1 i 10 podsje

a nas na kerube povezane s Kov

egom Saveza; bili su

postavljeni jedan nasuprot drugome, s krilima ispruženima nad prijestoljem milosti (Izl 25,18-

21; 1 Kr 6,23-28). Bog je u Bibliji

esto prikazan kako sjedi na prijestolju me

u kerubima (2

Kr 19,15; Ps 80,2; 99,1; Iz 37,16). Sve ovo jasno pokazuje da su

etiri bi

a u Otkrivenju

uzvišeni Božji an

eli koji mu služe i

uvaju njegovo prijestolje; oni vode nebeske vojske u

beskrajnom izražavanju štovanja i hvale. Kako to Henry B. Swete kaže, njihov lik može

170

prikazivati sve što je ''najplemenitije, najja

e, najmudrije i najbrže'' u prirodi.

Oni su nekako

uklju

eni i u o

itovanje Božje srdžbe na zemlji (6,1.3.5.7; 15,7).

4,8. ''Svevladar.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 1,8.

Tuma

enje

Sedam crkava primilo je od proslavljenog Krista ocjenu svog duhovnog stanja i savjet kako

da ispravi i poboljša svoje stanje. Prizor sada prelazi sa zemlje na nebo i Ivan po

inje opisivati

ono što je, po svemu sude

i, ''srce knjige Otkrivenje''.

4,1.2a. Ivan kaže svojim

itateljima da ima novo vi

enje u kojem vidi vrata otvorena na

nebu. Vrata kroz koja promatra unutrašnjost nebeske prijestolne dvorane najvjerojatnije su

vrata hrama. On

uje glas proslavljenog Krista kao onaj prijašnji kad je

uo jak glas poput

trube (vidi Otk 1,10). Ovaj glas ga sada poziva: Uzi

i ovamo i pokazat

u ti što se ima

dogoditi nakon ovoga! Nema sumnje da se fraza ''nakon ovoga'' odnosi na situaciju sa sedam

crkava opisanih u drugom i tre

em poglavlju. Ivanu

e sada biti pokazano što

e se iz njegove

perspektive dogoditi u budu

nosti s obzirom na crkvu i svijet. On kaže da je tijekom vi

enja u

Duhu. Ovaj isti izraz upotrijebljen je ranije u uvodu vi

enja o proslavljenom Kristu (Otk

1,10). Ovim jasno pokazuje da ono što vidi i

uje nije ''ljudskom voljom doneseno'' (2 Pt

1,21), ve

je posljedica djelovanja Svetog Duha.

4,2b.3. Kroz otvorena vrata na nebu Ivan u vi

enju ulazi u prijestolnu dvoranu nebeskog

hrama. Prvo što tamo privla

i njegovu pozornost je prijestolje. ''Prijestolje'' je klju

na rije

Otkrivenju 4; u tom se poglavlju pojavljuje

etrnaest puta i središte je svega što se zbiva. Ono

je u nebeskoj prijestolnoj dvorani simbol Božjeg suverenog veli

anstva. Svi predmeti i sva

zbivanja u

etvrtom poglavlju usmjereni su na Božje prijestolje. Ona se spominju u frazama

''na prijestolje'' (r 2), ''u sredini prijestolja'' (rr 3.4.6; vidi 5,11), ''od prijestolja'' (r 5), ''pred

prijestoljem'' (rr 5.6.10) ili ''u sredini prijestolja'' (r 6; 5,6). Upravo ova središnjost prijestolja u

etvrtom poglavlju daje nam pravo da mjesto prizora opisanog u

etvrtom i petom poglavlju

opišemo kao ''nebesku prijestolnu dvoranu''.

utim, u Otkrivenju 4 nije samo opisano nebesko prijestolje ve

i njegovo veli

anstveno

okruženje koje podsje

a na vi

enja prijestolja kod Izaije (6,1-3) i Ezekiela (1,4-28). Oko

prijestolja je duga (Otk 4,3), a pred njim je sedam zubalja (r 5) i nešto sli

no staklenome moru

172

u knjizi. Drugi smatraju da je izbjegavanje spominjanja božanskog imena nemogu

nost

izražavanja Božjeg zastrašuju

eg bi

a ili izbjegavanje antropomorfnih pojedinosti Božjeg

izgleda. Na primjer, zape

eni svitak vidi u desnici ''Onoga koji sjedi na prijestolju'' (Otk

5,1); grešnici ne mogu opstati pred licem ''Onoga koji sjedi na prijestolju'' (Otk 6,16; 20,11).

Osim toga, Ivan povremeno spominje ''Boga, koji sjedi na prijestolju'' (Otk 19,4; vidi 7,10;

12,5). Svi ovi primjeri pokazuju da se Ivan nije libio upotrijebiti antropomorfni jezik kad je

govorio o Bogu koji sjedi na prijestolju.

ito da je ovdje upotrijebljen jezi

ki stil usmjeren na prijestolje kao središte prizora zato što

je ono božansko, a ne na Boga kao Bi

e. Ovo gledište se uklapa u

itavo vi

enje u kojem je

prijestolje jasan središnji predmet Otkrivenja 4. Osim toga,

ini se da se prizor u Otkrivenju

4–5 temelji na završnoj izjavi u Otkrivenju 3,21 gdje Krist obe

ava pobjedniku da

e sjediti

na njegovu prijestolju, kao što je On pobijedio i pridružio se Ocu na prijestolju. Prizor u

etvrtom poglavlju, u kojem božansko prijestolje zauzima središnje mjesto, uvod je u

Kristovo dobivanje O

evog prijestolja u petom poglavlju. Budu

e ispunjenje obe

anja o

nagradi pobjedniku da

e sjesti s Isusom na prijestolje rezervirano je za Kristov drugi dolazak

i opisano je u sedmom poglavlju.

Osim toga, zna

aj usmjerenosti na Božje prijestolje u

etvrtom i petom poglavlju nalazimo u

injenici da je Ivan pisao krš

anima koji su bili izloženi progonstvu pokrenutim od carskog

prijestolja u Rimu. Božje prijestolje suprotnost je za ''Sotonino prijestolje'' (Otk 2,13; vidi

13,2) i ''prijestolje Zvijeri'' (16,10; vidi 13,2). Kako tvrdi Daegeuk Nam, u Starom zavjetu se

Božje prijestolje smatralo posljednjim uto

ištem nade u danima nevolje i o

aja (vidi Ps 11,1-

4; Jer 17,12.13; Tuž 5,19). U vrijeme prijete

ih Božjih sudova proroci su govorili o ''Božjem

prijestolju kao mjestu priziva Bogu i kao mogu

nosti budu

e nade u obnovu''. Božje

prijestolje je bilo mjesto kojemu su napa

eni, progonjeni i oni s kojima se nepošteno

postupalo mogli uputiti svoje molitve i ra

unati na Božje izbavljenje; za sve njih je božansko

prijestolje bilo ''nepokolebljiv temelj njihove vjere i pouzdanja u Boga'' (Ps 9,5.6; vidi Job

23,3).

U prikazivanju ovog starozavjetnog zna

aja božanskog prijestolja Ivan nastoji svojim

sukrš

anima prenijeti jasnu poruku da je Božje prijestolje nadzorna sila u ovom svemiru.

4,4-8. U blizi prijestolja Ivan vidi dvadeset i

etiri prijestola i na njima dvadeset i

etiri

starješine, obu

ene u bijele haljine, sa zlatnim vijencima na glavi. Dvadeset i

etiri

starješine su najvjerojatnije proslavljeni sveti – simboli

ki predstavnici otkupljenog i vjernog

173

Božjeg naroda u Starom i Novom zavjetu. Tu su i

etiri bi

a, svako sa po šest krila i sve

naokolo i iznutra puna o

iju, što može simbolizirati brzinu kretanja i veliku inteligenciju i

rasu

ivanje. Kao kod keruba u Ezekielovu vi

enju (Ez 10,20-22), lice im nalikuje na lava,

vola,

ovjeka i orla, i ona stalno hvale Boga. Oni su vjerojatno uzvišeni an

eoski red koji

služi Bogu i vodi nebeska bi

a u štovanju i hvaljenju Boga (vidi Iz 6,2.3; Ez 1,6-10; 10,14).

Kako to isti

e William Hendriksen, prema opisu ona imaju ''snagu lava'' (vidi Ps 103,20),

''sposobnost služenja vola'' (vidi Heb 1,14), ''razum

ovjeka'' (vidi Lk 15,10) i ''brzinu orla''

(vidi Dn 9,21), što su zna

ajke koje Biblija pripisuje an

elima.

Neki znanstvenici smatraju da je Otkrivenje 4 moglo prvobitne

itatelje lako podsjetiti na

prizore iz onovremenog rimskog carskog dvora i kultnih obreda. ''Kao što je rimski car bio

okružen svojim prijateljima i savjetnicima kad je izricao presudu, tako je Bog ovdje prikazan

okružen an

elima uzvišenog reda i predstavnicima otkupljenog

ovje

anstva.''

U Otkrivenju

se nebeske vojske ne okupljaju za dijeljenje pravde, ve

za posebnu prigodu – najvjerojatnije

za veliku ceremoniju Kristovog ustoli

enja na nebeskom prijestolju. Kao predstavnici

ljudskog roda, oni se pridružuju cijelom svemiru u klicanju novoustoli

enom Kralju svemira.

Ivan dodaje neke pojedinosti u opisu prizora u nebeskoj prijestolnoj dvorani: od prijestolja

izlaze munje, i glasovi, i gromovi (r 5). U Starom zavjetu ova je pojava uvijek bila povezana s

javljanjem Boga (Ps 77,19; Ez 1,13). Ivan je najvjerojatnije držao na umu opis gore Sinaj u

vrijeme davanja Zakona: ''Prolomi se grmljavina, munje zasijevaše, a gust se oblak nadvi nad

brdo. Gromko zaje

a truba.'' (Izl 19,16) Pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja koje

Ivan predstavlja kao sedam duhova Božjih (Otk 4,5). Slijede

a pojava koja zaokuplja

Ivanovu pozornost nalazi se pred prijestoljem, kao neko stakleno more, nalik na prozirac (r

6). ''Njegova se kristalna površina proteže ispred prijestolja, odražavaju

i blještavo,

raznobojno svjetlo s prijestolja, stvaraju

i površinu za aktivnosti oko prijestolja i stvaraju

i za

Vidioca neiskazani uzvišen osje

aj Božje neprolaznosti i veli

anstva''

(vidi Otk 15,2).

Opis ovog prizora nebeske prijestolne dvorane doseže svršetak i vrhunac neprekidnim

slavljenjem od

etiriju bi

a: Bez predaha dan i no

govore: "Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog

Svevladar, Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!" (Otk 4,8) To nas podsje

a na pjesmu

serafa u Izaijinom vi

enju: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama!'' (Iz 6,3)

4,9-11 Kad god

etiri bi

a kli

u slavu i

ast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju,

Živomu u vijeke vjekova, dvadeset i

etiri starješine padaju ni

ice, stavljaju svoje krune pred

175

Vidi Ladd, 75.

Vidi Bornkamm, ''Presbus, et. al.'' u Theological Dictionary of the New Testament, 6,668.669; u novije vrijeme

Alfred Pala tvrdi da su dvadeset

etiri starješine savjet kozmi

kih vladara koji su predstavnici bezgrešnih

svjetova, isto što i u Jobu 1. i 2. poglavlju (''The Council of Cosmic Rulers'', Perspective Digest, 3,2 [1998], 18-
25). Me

utim, nigdje u Otkrivenju na vidimo da Bog sjedi s njima u savjetu ili nagovještaj da starješine vrše

suda

ku službu. Krune stephanos koje nose ukazuju na to da nisu vladari koji bi vladali svojim podru

jem u

svemiru.

Za raspravu o ovome gledištu vidi Andr

Feuillet, Johannine Studies (Staten Island, NY., Alba Hause, 1964),

194-214.

Swete, 71.

Thomas, Revelation 1–7, 333.

Daegeuk Nam, ''The Throne of God' Motif in the Hebrew Bible'' (Th. D. disertation, Andrews University,

1989), 464.465.

William Hendriksen, More than Conquerors (Grand Rapids, MI., Baker, 1967), 87; Mounce, 138.

Fiorenza, Revelation, 59.

Mounce, 136.

Vidi Aune, Revelation 1–5, 308.309.

Mounce, 59.60.

Vidi Aune, Revelation 1–5, 309-311.

(Prijevod završio 01. 09. 06 11:29:23; pregledao 21. 09. 06 07:56:14)

176

ZAPE

ENI SVITAK (5,1-14)

Peto poglavlje Otkrivenja temelji se na prizoru iz Otkrivenja 4. poglavlja. Ovdje Ivan vidi u

desnici Boga koji sjedi na prijestolju knjigu (svitak) koja je ''iznutra i izvana ispisana'' i

zape

ena sa sedam pe

ata. On shva

a da nitko u

itavom svemiru nije dostojan otvoriti

zna

ajni svitak. Zatim se pojavljuje lik sli

an Janjetu/Lavu, ''korijen Davidov'', koji izgleda

kao zaklan; on je dostojan otvoriti svitak jer je pobjednik. Kad uzima svitak iz desnice Onoga

koji sjedi na prijestolju,

itavim svemirom se prolamaju himne hvale.

I vidjeh: na desnici Onoga koji sjedi na prijestolju – knjiga, iznutra i izvana ispisana,

zape

ena sa sedam pe

ata!

I vidjeh snažna an

ela gdje iza glasa proglašuje: "Tko je

dostojan otvoriti knjigu i otpe

atiti pe

ate njezine?"

I nitko – ni na nebu, ni na zemlji, ni

pod zemljom – nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju.

Briznem u pla

jer se nitko ne

e dostojan otvoriti knjigu i pogledati u nju.

A jedan od starješina re

e: "Ne pla

i! Evo,

pobijedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, on

e otvoriti knjigu i sedam pe

ata

njezinih.

I vidjeh: posred prijestolja i

etiriju bi

a i posred starješina stoji, kao zaklan, Jaganjac sa

sedam rogova i sedam o

iju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih.

pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na prijestolju uzme knjigu.

A kad on uze knjigu,

etiri bi

a i dvadeset i

etiri starješine padoše ni

ice pred Jaganjca. U svakoga bijahu citre i

zlatne posudice pune kada, to jest molitava sveta

kih.

Pjevaju oni pjesmu novu:

"Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti pe

ate njezine jer si bio zaklan i otkupio, krvlju svojom,

za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda;

inio si ih Bogu našemu kraljevstvom i sve

enicima

i kraljevat

e na zemlji."

I vidjeh, i za

uh glas an

ela mnogih uokolo prijestolja, i bi

a i starješina. Bijaše ih na

mirijade mirijada i tisu

e tisu

Klicahu iza glasa:

"Dostojan je zaklani Jaganjac primiti mo

, i bogatstvo, i

mudrost, i snagu, i

ast, i slavu, i blagoslov!"

I za

ujem: sve stvorenje, i na nebu, i na zemlji, i pod zemljom, i u moru - sve na njima i u

njima govori:

"Onomu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu

blagoslov i

ast, i slava i vlast u vijeke vjekova!"

etiri bi

a ponavljahu: "Amen!" A starješine padnu ni

ice i poklone se.

178

dva primjerka teksta na istom listu; gornja polovica papirusa bila je smotana i povezana

vrpcom da bi se dokument zaštitio od preinaka i nepovlasnog diranja, dok je donji dio ostao

nevezan, što je vlasniku omogu

avalo da ga otvori u bilo kom trenutku. Složeni, povezani dio

smatrao se unutarnjim tekstom, dok je donji nevezan bio vanjski tekst.

Teško je odrediti je li

se fraza ''iznutra i izvana ispisana'' odnosi na dokument u obliku svitka koji je bio potpuno

ispisan s unutarnje i obrnute strane ili na dupli dokument u obliku svitka. Kontekst Otkrivenja

5 ne pokazuje da je jedan dio svitka bio zape

en, a drugi nezape

en. Spominjanje knjižice

(malog svitka) u Otkrivenju 10 može se odnositi na nezape

eni vanjski tekst duplog

dokumenta.

''Zape

ena.'' Knjiga u Otkrivenju 5 je opisana kao ''zape

ena sa sedam pe

ata''; to je bilo

u skladu s uobi

ajenom praksom pe

enja dokumenata u drevnom svijetu. Da bi se sa

uvali

pravni dokumenti (kao ugovori o prodaji, ostali ugovori, oporuke i pisma), obi

no se na kraju

pisanog dokumenta utisnuo pe

at pe

atnjakom. Takav je pe

at predstavljao potpis i

potvr

ivao je autenti

nost, vjerodostojnost, autoritet, ratifikaciju ili zaštitu dokumenta. Da bi

se sadržaj zaštitio od neovlaštenog otkrivanja, dokument bi se povezao vrpcama, a na

vorove

bi se stavio pe

at (komadi

gline, voska ili nekog drugog mekanog materijala) u koji bi se

utisnuo pe

at koji bi držao papirus savijenim (Job 38,14). Nedirnut pe

at pokazivao bi da

zape

eni dokument nije otvaran. Samo je vlasnik imao pravo slomiti pe

ate i otkriti sadržaj.

Praksa pe

enja bila je uobi

ajena u drevnom Izraelu. U Jeremijinom izvještaju o kupovini

''ugovor'' je zape

en pred svjedocima i kao takav imao je pravno zna

enje (Jr 32,10.11).

Izaija je vjerojatno imao na umu takav dokument kad je govorio o ''rije

i u zape

enoj knjizi:

dade li se kome tko zna

itati govore

i: 'De,

itaj to!' – on

e odgovoriti: 'Ne mogu jer je

zape

ena.'" (Iz 29,11) Dok su privatni pe

ati bili uobi

ajeni u okolnim narodima, u Izraelu

su pe

ati bili uglavnom u rukama kraljeva i dužnosnika. U Starom zavjetu staviti pe

at obi

se smatralo službenim i pravnim

inom koji su naj

eš

e vršili kralj ili njegov službenik.

''Sa sedam pe

ata.'' Praksa pe

enja dokumenata s više od jednim pe

atom bila je u Ivanove

dane proširena na

itavom Bliskom istoku. Arheolozi su iznijeli na svjetlo dana mnoge

dokumente zape

ene s dva do sedam ili više pe

ata. Na primjer, rimski zakon je propisivao

da se oporuke moraju zape

atiti s najmanje sedam pe

ata svjedoka koji bi potvrdili da je njen

sadržaj vjerodostojan, prema postoje dokazi da se tom prilikom koristilo i više od sedam

ata. Me

utim, isti rimski pravni sustav je tako

er zahtijeva da se neki drugi dokumenti,

uklju

uju

i ugovore i registracija ro

enja, potvrde potpisima sedam svjedoka. Pe

ati su imali

179

imena njihovih vlasnika i samo su ih oni mogli otvoriti. Ovo jasno pokazuje da je opis

zape

enog svitka u Otkrivenju 5 u skladu s uobi

ajenom vrstom pravnih dokumenata u

Ivanovo doba. Kao bilo koji svitak onog vremena,

ini se da je svitak u Otkrivenju 5 bio

smotan, povezan vrpcom i zape

en na vanjskim rubovima s pe

atnim voskom nanesenim na

vorove. Kao takav nije se mogao otvoriti i saznati njegov sadržaj. Kidanje svih sedam pe

ata

predstavlja po

etak i pripremu za stvarno otvaranje svitka i otkrivanje njegova sadržaja.

''Sedam.''

injenica da je svitak bio zape

en sa sedam pe

ata posebno je zna

ajna s

obzirom na zna

enje broja ''sedam'' u Otkrivenju kao i u

itavoj Bibliji (pojavljuje se gotovo u

šest stotina ulomaka bilo doslovno ili simboli

ki). ''Sedam'' je ''jedini broj koji se u Svetom

pismu rabi s razvidnim zna

enjem'' i ''to je jedini broj koji se s nekom dosljednoš

u simboli

koristi u onovremenoj vanbiblijskoj literaturi''.

enito je prihva

eno da je osnovna drevna i

starozavjetna ideja simboli

ke uporabe broja ''sedam'' ''vjernost'', ''potpunost'' ili ''savršenstvo''.

Karl H. Rengstorf objašnjava da njegovo zna

enje punine i cjelovitosti potje

e od promatranja

da vrijeme protje

e u razdoblju od sedam dana. To vodi do povezivanja broja sedam s

dovršenim razdobljem, a odavde je samo korak do izjedna

enja apstraktnog broja sedam sa

shva

anjem ne

ega što je potpuno ili cijelo. Sedam odgovara potpunoj cjelini i zato je veli

ina

kojom se kratko i sažeto izražava cjelovitost. Zbog toga broj sedam ima zna

enje cjelovitosti,

odnosno cjelovitosti koju Bog želi i odre

uje.

U Starom zavjetu ''sedam'' predstavlja sveti broj saveza izme

u Boga i njegova stvorenja, jer

su svi ''zavjetni odnosi i obveze'' i obredni sustav povezani s brojem ''sedam''.

S obzirom da

izražava božansku cjelinu, broj ''sedam'' ima važnu ulogu u Otkrivenju (upotrijebljen je 56

puta u toj knjizi). Kako pokazuje uvod u ovaj komentar, broj ''sedam''

ini se da ima važnu

ulogu u strukturi Otkrivenja.

5,2. ''Dostojan.'' Na gr

kom axios zna

i ''dostojan'', ''cijenjen'', ''onaj koji zaslužuje'',

''sposoban'' i ''odgovaraju

i''. U Ivanovo vrijeme pojam ''dostojan'' se razvio od op

eg svojstva

ili vrline do odre

ene osobine koja kandidata

ini prikladnim ili prihvatljivim za visok položaj

ili

ast. Istaknuti rimski plemi

smatrao bi se dostojnim divljenja i hvale za svoja posebna

dostignu

a. Od Ivanova vremena ''dostojnost'' je postala vrlina koja je imperatoru

omogu

avala da svoje pravo vladanja zasniva na na

inu na koji je mogao ste

i ljubav i

odanost svojih podanika. Ovakva uporaba ove rije

i, povezane s kraljevskim dostojanstvom i

asti, postupno je ušla u religiozni rje

nik Židova i krš

ana. Židovski pisci su ovaj izraz

esto

181

Mesija, kralj par excellence. Tako Pavao izri

ito tvrdi da se tekst u Izaiji 11,10 ispunio u

Kristu (Rim 15,12). Posebno je zanimljivo što Ivan predstavlja Krista kao ''Korijen Davidov''

(zapravo ''izdanak'') na po

etku glavnog proro

kog dijela knjige (5,5), kao i u svojoj završnoj

izjavi (22,16). Time je želio pokazati da su se starozavjetna obe

anja ispunila u Kristu, Mesiji.

5,6 ''Sedam rogova.'' U Starom zavjetu rogovi predstavljaju snagu i mo

. Bog je za Egip

ane

bio sli

an rogovima divljeg bivola (Bro 23,22). U Mojsijevu blagoslovu Josip

e svojim

rogovima nabosti narode sve do krajeva zemaljskih (Pnz 33,17). Anin rog se uzvisuje u

Gospodinu i ona se može odvažno suo

iti sa svojim neprijateljima (1 Sam 2,1 gdje je ''snaga''

u izvorniku ''rog''). Rog je na poseban na

in upotrijebljen kao simbol kraljevske mo

i. ''Jahve

daje silu svojemu kralju, uzdiže snagu [rog] pomazanika svoga." (1 Sam 2,10) Prorok Sidkija

inio je željezne rogove kao znak da

e Ahab pobijediti Aramejce (1 Kr 22,11). Na ovaj

in je rog simboli

ki upotrijebljen i u Otkrivenju (12,3; 13,1; 17,3.12; vidi Dn 7–8). ''Sedam

rogova'' ozna

avaju puninu sile ili svemo

nosti.

''Sedam o

iju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih.'' Ova je slika uzeta iz

Zaharije 4,10 gdje prorok vidi sedam žižaka koji predstavljaju 'sedam Jahvinih o

iju ''što

strijeljaju po svoj zemlji." ''Sedam o

iju'' pokazuju svezanje (vidi Bilješke na Otk 1,4). U

Otkrivenju je ovo simboli

ni prikaz Kristova slanja Svetog Duha po cijelom svijetu. Gr

rije

apostello (''poslati'', ''odaslati'') bila je kod Židova tehni

ki izraz za slanje službenog

predstavnika koji je trebao obaviti odre

eni zadatak (vidi Mt 11,10; Dj 10,17; Otk 1,1;

22,6).

Ovaj izraz se odnosi na djelovanje Svetog Duha po cijelom svijetu s punom

Kristovom ovlaš

Ovo poslanje i misija Svetog Duha kasnije je šire obra

ena u Evan

elju

po Ivanu (13,26; 15,26; 16,7-15).

5,7. ''Iz desnice.'' Fraza ''na desnici'' (5,1; u izvorniku ''zdesna''), na gr

kome ek t

s dexias –

osim u Otkrivenju 5,7 – ne pojavljuje se drugdje u Novom zavjetu i vrlo je rijetka u gr

koj

literaturi. Nešto malo dokaza pokazuje da može zna

iti ''iz desnice'' ili ''s desne strane''.

utim zna

enje ove fraze moramo definirati na osnovi ranijeg idioma u 5,1.

injenica da

se zape

eni svitak našao zdesne strane Bogu pokazuje da ek t

s dexias ovdje zna

i ''s desne

strane''.

5,9. ''I otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz…'' Šari

ev prijevod glasi: ''I otkupio si nas

Bogu krvlju svojom od… '' Ispravno

itanje ovog teksta bitno je za identificiranje starješina i

182

etiri bi

a. Ako u izvorniku stoji ''nas'', onda bi ovi pjeva

i (starješine i

etiri bi

a) bili

svrstani me

u otkupljene. Dokaz u prilog isklju

ivanja rije

i ''nas'' (h

mas) pružaju kodeks

Aleksandrinus i jedna etiopska verzija, dok svi drugi gr

ki rukopisi i verzije stavljaju

zamjenicu ''nas'' prije, iza ili umjesto ''za Boga'' ili ''Bogu''. Izostavljanje '''nas'' iz teksta temelji

se na utvr

enoj procjeni da je Aleksandrinus najbolji svjedok. Unato

jake podrške rukopisa

za uklju

ivanje ''nas'', više

injenica u samom tekstu ide u prilog izostavljanja zamjenice

''nas''. Na primjer, nagli prijelaz s prvog lica u devetom retku na tre

e lice u desetom retku bio

bi jako neuskla

en. Tako

injenica da ovu pjesmu pjevaju starješine i

etiri bi

pokazivala bi da su

etiri bi

a otkupljeni sveti, a takvu misao kontekst ne podržava.

5,10. ''U

inio si ih… i kraljevat

e na zemlji." Neki prijevodi stavljaju glagol ''kraljevati'' u

sadašnje vrijeme (''kraljuju''). Jedan i drugi prijevod (u budu

em vremenu ''kraljevat

e'')

imaju podjednaku podršku starih rukopisa. Ve

ina komentatora se opredijelila za budu

vrijeme.

Tuma

enje

Ivan još uvijek gleda kroz vrata nebeskog hrama/dvora. Odjednom veli

anstvena liturgija

jenjava, a svu pozornost privla

i prijestolje.

5,1. Ovaj put Ivan primje

uje s desne strane Onoga što sjedi na prijestolju svitak. Vidi svitak

gdje leži na prijestolju zdesna Bogu, a ne da ga drži u desnici. Na drevnom Bliskom istoku

prijestolje je ''bilo sli

nije kau

u nego jednom sjedalu''

tako da je na njemu moglo sjediti

više osoba. Zape

eni svitak

eka na dostojnog kandidata koji

e do

i i uzeti ga, te, nakon

toga, sjesti na to mjesto na prijestolju zdesna Bogu. Pravo na uzimanje i otvaranje svitka

predstavljat

e pravo na vladanje.

Kad bi u starozavjetna vremena izraelski kralj stupio na prijestolje, on bi zajedno s

kraljevskom krunom primio Knjigu Saveza, naime knjigu Ponovljenog zakona (2 Kr 11,12;

vidi Pnz 17,18-20; 1 Sam 10,25). Knjiga Saveza postala je simbol ustoli

enja na prijestolju;

uzimanjem svitka novookrunjeni kralj sjeo bi na prijestolje i po

eo vladati. Posjedovanje

svitka i pravo da ga otvori i

ita, pokazivali su kraljevo pravo da vlada i rješava svaku krizu

koja bi se pojavila. Posjedovanje Knjige Saveza istodobno je pokazivalo da je izraelski kralj

suvladar s Bogom, velikim Kraljem. Tako, na primjer,

itamo u Psalmima da izraelski kralj

sjedi zdesna Bogu kao njegov suvladar (Ps 80,18; 110,1).

184

utim kontekst petog poglavlja jasno ukazuje da se u njemu radi o jednom drugom

konceptu. ''Zape

enje'' u Danielu i Otkrivenju ozna

ava da se Božje otkrivenje treba

''pohraniti'' do odre

enog vremena zbog nevjerstva naroda i nespremnosti da ga prihvati (Dn

12,4.9; Otk 10,4). Svitak u Otkrivenju 5 o

ito je zape

en zato da prikrije njegov sadržaj i

drži ga skrivenog; zato što je zape

en nitko ''nije mogao otvoriti knjige i pogledati u nju''

(5,3.4). Nije bilo mogu

e otvoriti ga i otkriti njegov sadržaj ako se ne razlome svi njegovi

ati.

injenica da je svitak zape

en sa sedam pe

ata je posebno zna

ajna s obzirom na

simboli

no zna

enje broja ''sedam'' u Biblija kao ''punini'', ''potpunosti'' ili ''savršenstvu''. Prije

svega ''sedam'' izražava ideju božanskog obilja i cjelovitosti. Drugo, pe

enje sa sedam

ata pokazuje da je svitak ''savršeno zape

en''. Premda je u tekstu posebno naglašeno

skrivanje sadržaja svitka (vidi 5,3.4),

itav kontekst jasno pokazuje da je prvenstveni razlog

za snažno isticanje sedmostrukog zape

enja ne samo da se

itatelje Otkrivenja informira

kako je sadržaj svitka duboko tajan i skriven od ljudskog znanja. Najvažniji cilj vidi se u

injenici da u Otkrivenju 5 nije bitno

itanje zape

enog svitka ve

je glavna svrha ovog

teksta njegovo otvaranje i kidanje pe

ata (5,2.5.9). Primarna svrha tako snažnog naglašavanja

sedmerostrukog pe

enja jest uspore

ivanje potpune ''nedostojnosti'' i nesposobnosti svih

stvorenih bi

a u svemiru s Kristovim božanskim obiljem i njegovom savršenom ''dostojnosti''

i sposobnosti. Jedini je On u

itavom svemiru jednak Bogu. On može sjesti na prijestolje

svemira zdesna Ocu i kao eshatološki vladar u

initi kraj povijesti ovog planeta.

Kontekst Otkrivenja 5 pokazuje da je upravo zbog ljudskog

imbenika, ''nedostojnosti'' i

nesposobnosti ljudskog roda, svitak bio zape

en. Pitanje: "Tko je dostojan otvoriti knjigu i

otpe

atiti pe

ate njezine?" (5,2) neminovno vodi do zaklju

ka da se ''nitko – ni na nebu, ni na

zemlji, ni pod zemljom'' nije mogao na

i dostojnim da otvori svitak i razlomi njegove pe

ate

(5,2-4). Ova je

injenica posebno snažno naglašena. S druge strane, usklik: "Evo'' u

Otkrivenju 5,5 ukazuje na božansku ''dostojnost'' i svemo

nost u pojavi ''Lava iz plemena

Judina, Korijen Davidov'' i da ''zaklani Jaganjac'' uzme zape

eni svitak i otvori njegove

ate. Nakon uzimanja svitka, Krist je od cijelog nebeskog skupa priznat ''dostojnim'' da

primi slavu i

ast koja pripada samo kraljevskoj osobi (5,11-14).

Snažni dokazi potvr

uju da su Knjigu Saveza, koja ozna

ava pravo i vlast izraelskih kraljeva

da kao suvladari s Bogom vladaju na Davidovu prijestolju (Pns 17,18-20; 2 Kr 11,12), Židovi

185

u Ivanovo vrijeme smatrali ''zape

enom'' zbog nestanak Davidovog kraljevstva tijekom

babilonskog sužanjstva. ''Zape

enje'' je bila posljedica ''nedostojnosti'' i nevjernosti

izraelskih kraljeva i naroda kojim su vladali (Iz 8,16; Dn 12,4.9). O

ekivali su pojavu

budu

eg Davidovog potomka koji

e ostvariti ulogu idealnog i pravog izraelskog kralja (vidi

''Pregled: Otkrivenje 4–11,19''). Na ovom starozavjetnom shva

anju su Židovi i krš

ani gradili

svoje razumijevanje Mesije koji

e do

i kao kralj.

5,2-4. Jedan snažni an

eo glasno objavljuje: "Tko je dostojan otvoriti knjigu i otpe

atiti

ate njezine?" Pitanje: ''Tko je dostojan?'' zahtijeva jedinstvenu kvalifikaciju. Kako smatra

A. Yarbro Collins, iz konteksta

itave knjige Otkrivenje ''jasno je da je problem s kojim se

suo

ava nebeski savjet Sotonina pobuna uz koju ide i pobuna na zemlji. … Prorokove suze

izražavaju želju vjernih za promjenom ove situacije.''

Ivanu je jasno da nitko – ni na nebu,

ni na zemlji, ni pod zemljom ne može otvoriti knjige i pogledati u nju je se nitko nije našao

dostojnim. ''Dostojan'' je klju

na rije

u cijelom poglavlju. U Ivanovo vrijeme bila je potrebna

naro

ita kvalifikacija koja je nekog kandidata osposobila i u

inila prihvatljivim za neku

visoku službu. Takva je kvalifikacija bila utemeljena na izuzetnim dostignu

ima kao što su

junaštvo i hrabrost koju bi pokazao uspjehom u ratu. S obzirom na prijestolje (kao u Otk 4–5),

rije

''dostojan'' ozna

ava posebnu sposobnost koja

e vladaru omogu

iti da polaže prvo na

prijestolje i vladavinu, kao i na ljubav i odanost svojih podanika.

Osim toga, u Otkrivenju 5 dostojnost predstavlja jedinstvenu kvalifikaciju koju nema nitko do

Boga. U Otkrivenju 4,11 Bog je proglašen dostojnim da primi kraljevsku

ast, slavu i mo

zahvaljuju

i svom stvaralaštvu. On je na prijestolju i vlada svemirom. Na isti na

in, u petom

poglavlju, bezbrojne nebeske vojske kli

u pred Kristom Jaganjcem: "Dostojan si uzeti knjigu

i otvoriti pe

ate njezine.'' (5,9) Njima se pridružuje klicanje

etiriju bi

a i dvadeset i

etiri

starješina koji se klanjaju i odaju štovanje: "Dostojan je zaklani Jaganjac primiti mo

, i

bogatstvo, i mudrost, i snagu, i

ast, i slavu, i blagoslov!" (r 12)

Kad su krš

ani u prvom stolje

itali ove uzvike, koji su ina

e bili namijenjeni samo carskim

osobama, i kada su nakon toga dvadeset i

etiri starješine pale pred Onim koji je sjedio na

prijestolju, te položili svoje krune pred prijestoljem (kao što su to

inili orijentalni prin

evi

pred svojim vladarima) kli

i: "Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i

ast i

!'' (4,11) i ''Dostojan je zaklani Jaganjac primiti mo

, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i

187

Kad se Ivan okre

e da vidi ''Lava'', on zapravo vidi kako stoji, kao zaklan, Jaganjac. Dok

Lav pokazuje što je Krist u

inio (On je ''pobijedio''), Jaganjac pokazuje kako je to u

inio.

Sliku Jaganjca, kao u ostalom dijelu Otkrivenja, moramo razumjeti na osnovi starozavjetnog

shva

anja žrtve i obreda u kojem je krv zaklanog janjeta bila povezana s otkupljenjem.

tome je glavna svrha prizora. Krist je ''dostojan'' da uzme zape

eni svitak i da ga otvori

zahvaljuju

i pobjedni

koj smrti na križu kojom je mogao otkupiti ljudski rod i pobijediti smrt

(5,5.6). Križ je Krista u

inio jedinstvenim i dostojnim ove

asti. Zahvaljuju

i njegovoj

pobjedi na križu, On sada ima pravo da nebesko prijestolje dijeli s Ocem (3,21).

Kristova jedinstvena kvalifikacija potkrijepljena je njegovim daljnjim opisom kao onoga koji

ima sedam rogova i sedam o

iju, to jest sedam duhova Božjih. Sedam rogova i sedam o

iju

predstavljaju njegovu božansku mo

i pravo da vlada i sudi.

injenica da Jaganjac ima sedam

rogova i sedam o

iju posebno je zna

ajna s obzirom na to da je svitak zape

en sa sedam

ata. Sedam rogova simboliziraju Kristovu svemo

i povezani su s njegovim pravom da

uzme i otvori svitak zape

en sa sedam pe

ata. Sedam o

iju koje predstavljaju njegovo

sveznanje, vezane su za njegovo pravo da pro

ita svitak i svom narodu objavi njegov sadržaj.

Sedam duhova ozna

avaju puninu Svetog Duha, po svoj zemlji poslanih.

Ovo je jedino mjesto u

itavoj knjizi gdje se spominje da je Sveti Duh poslan na zemlju

(ranije u knjizi, ''sedam duhova'' se nalaze pred Božjim prijestoljem (vidi Otk 1,4; 4,5). Ako

Otkrivenje 5 opisuje Kristovo ustoli

enje koje se dogodilo na Pedesetnicu (a svi dokazi

podržavaju ovu tvrdnju), onda je zna

enje ove fraze o

ito. Prema Ivanu 7,39 Sveti Duh ''ne

bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen''. U svojoj propovijedi na Pedesetnicu, Petar

je objasnio da je dolazak Svetog Duha na zemlju bio posljedica Kristova uzvisivanja s desne

strane Boga na nebu (Dj 2,32-36). Pošto je Krist sada izdignut na prijestolju svemira, djelo

Svetog Duha je ograni

eno u primjeni Kristove pobjedni

ke smrti na križu na život ljudskih

a i objavljivanje Božjeg kraljevstva na zemlji.

5,7. Ovdje dolazi vrhunac

itavog vi

enja. On pristupi te iz desnice Onoga koji sjedi na

prijestolju uzme knjigu. To je trenutak kad u prijestolnoj dvorani nebeskog hrama/dvorra,

pobjedonosni Krist prilazi Božjem prijestolju i uzima s njega svitak s desne strane Bogu kao

jamstvo kraljevske

asti i simbol prijenosa sve vlasti i suverenosti na sebe. Ovim

inom Otac

je Kristu predao vlast nad svijetom. Knjiga Saveza, koja je bila zape

ena i pohranjena zbog

ljudske nedostojnosti, sada dolazi u ruke pobjedonosnom Kristu, obe

anom idealnom kralju iz

188

Davidove loze, Lavu iz plemena Judina, koji je zapravo Korijen Davidov, eshatološki ''Sin''

(Dn 7,13.14; Otk 1,13; 2,18; 14,14).

Uzimanje svitka simboli

ki ozna

ava ''formalni obredni

in'' kojim je Kristu dodijeljen

položaj ''Vrhovnog vladara svemira'' kao suvladara s Ocem.

Posjedovanje svitka

ini ga

zakonitim kraljem svemira. Njegovo pravo da otvori i pro

ita svitak ozna

ava ''aktivno

vršenje funkcije vladanja. Ovdje je Isus Krist prikazan kao vladar posljednjeg vremena koji je,

zahvaljuju

i spasiteljskom djelu koje je izvršio, pozvan da s vlaš

u provede Božji plan za

završetak povijesti.''

Prema Božjoj vje

noj odluci, ovim je simboli

nim uzimanjem

zape

enog svitka sudbina cjelokupnog ljudskog roda stavljena u Kristove ruke.

5,8. U trenutku kad je Krist uzeo svitak, njemu je upu

eno obožavanje i klicanje koje pripada

samo kraljevskoj osobi. U Otkrivenju 4,9.10 smo vidjeli da se svaki put, kad odjekne klicanje

kralju kojim se odaje ''slavu i

ast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju'', starješine

padaju ni

ice, stavljaju svoje krune pred prijestolje i klanjanju se Onome koji sjedi na

prijestolju. Ovdje u Otkrivenju 5,6-8 Jaganjac (''Lav iz plemena Judina'' ili ''Korijen

Davidov'') stoji ''posred'' prijestolja i

etiriju bi

a i ''posred'' starješina (r 6). Kad uzima svitak,

starješine i

etiri bi

a se ponovno klanjaju, ali ovaj put pred Kristom (5,8-10.12). Ovo

pokazuje da biti dostojan uzeti zape

eni svitak (5,9) zna

i biti dostojan primanja kraljevske

asti, slave i mo

i (u 4,11); osim toga, to je jednako preuzimanju vlasti što zna

i ''primiti mo

i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i

ast, i slavu, i blagoslov" (5,12).

5,9.14. Zahvaljuju

i pobjedonosnoj smrti koja mu je omogu

ila da otkupi

ovje

anstvo iz

svakoga plemena i jezika, puka i naroda i u

ini ih Bogu našemu kraljevstvom i

sve

enicima, Krist je proglašen dostojnim uzeti knjigu i otvoriti pe

ate njezine jer je bio

zaklan. Jedini je On dostojan zahvaljuju

i pobjedi koju je samo On mogao izvojevati. On je

Živi koji je umro, a sada živi u vijeke vjekova (Otk 1,18). W. C. van Unnik kaže: ''On je kušan

u svojem stradanju i pobijedio. Veli

ina njegovog djela opisana je u devetom retku: iz svih

naroda otkupio je robove i u

inio njih, bivše robove, iz svih naroda,

ak i pogane (!), svetim

Božjim narodom, sve

enicima i kraljevima, što je bila tipi

na prednost Izraela (Izl 19,5 i

dalje).''

Sada je proglašen dostojnim da primi obožavanje i svu kraljevsku

ast i slavu:

Dostojan je zaklani Jaganjac primiti mo

, i bogatstvo, i mudrost, i snagu, i

ast, i slavu, i

blagoslov! (5,12) Logi

an bi zaklju

ak bio da Krist u tom trenutku sjeda na prijestolje, zdesna

Ocu. Odnosno, uzimanjem svitka On zauzima mjesto na kojem je bio svitak.

190

nerazumljiv''.

Postoje najmanje dva razloga zašto je Otkrivenje 4–5 danas toliko zna

ajno za

Božji narod. Prije svega, Kristovo ustoli

enje u nebeskom hramu zdesna Ocu ozna

ava

uspostavu nebeskog Svetišta. Premda Otkrivenje posebno snažno isti

e Isusovo ustoli

enje u

njegovoj kraljevskoj ulozi, Poslanica Hebrejima više opisuje sve

eni

ki element njegova

uzvišenja. U Hebrejima, kao posljedica njegove žrtvene smrti na križu i njegova uskrsnu

Isus je uzašao na nebo, ušao iza zastora i nakon toga sjeo na prijestolje zdesna Bogu (Heb

1,3.13; 8,1; 10,12; 12,2). Glavna misao Poslanice jest da ''imamo Velikog sve

enika koji sjede

zdesna prijestolja Veli

anstva na nebesima kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga

podiže Gospodin, a ne

ovjek'' (Heb 8,1.2). Time što je sjeo na prijestolje, Isus se kvalificirao

za služitelja u nebeskom Svetištu. Zbog toga se Otkrivenje i Poslanicu Hebrejima treba

prou

avati zajedno. Samo u tom slu

aju kombinacija oba vida Kristove službe daje cjelovitu

sliku. Oni nam daju potpuni uvid u Kristovu službu nakon uskrsnu

a u prilog njegovog

vjernog naroda.

Drugi razlog zašto su Otkrivenje 4 i 5 danas zna

ajni za Božji narod je

injenica da je

Kristovo ustoli

enje obavljeno na Pedesetnicu. U svojoj propovijedi na Pedesetnicu, Petar je

ustvrdio da je Kristovo uzdizanje na nebesko prijestolje zdesna Bogu otvorilo vrata dolasku

Svetog Duha (Dj 2,32.33). Što zna

i, dolazak Svetog Duha bio je uvjetovan i prethodilo mu je

Kristovo uzvisivanje. Prema Ivanu 7,39 Sveti Duh je mogao do

i samo nakon Kristova

proslavljanja. Upravo su Isusova smrt na križu, njegovo uzašaš

e i ustoli

enje u nebeskom

hramu u

inili zakonitim i vidljivim o

itovanje djelovanja Svetog Duha. Pavao tvrdi da Isus,

kad ''na visinu uza

e vode

i sužnje, dade dare ljudima'' (Ef 4,8). Tekst koji slijedi pokazuje da

spomenuti darovi potje

u od Svetog Duha (rr 11-14). Ovo objašnjava opis Isusa kao Jaganjca

sa ''sedam o

iju, to jest sedam duhova Božjih, po svoj zemlji poslanih'' (Otk 5,6). Kao broj

punine, ''sedam'' odgovara sedmerim crkvama kojima je Otkrivenje prvobitno bilo

namijenjeno kao simboli

kom prikazu Božje univerzalne crkve. Premda je u Otkrivenju 1,4 i

4,5 Sveti Duh opisan kao ''sedam duhova Božjih'', samo u 5,6 stoji da su ''po svoj zemlji

poslani(h)'', jer je Sveti Duh na Pedesetnicu poslan po svoj zemlji. Ellen White daje zna

ajan

komentar:

Kristovo uzašaš

e na Nebo bilo je znak da

e Njegovi sljedbenici primiti obe

ani blagoslov.

Njega su trebali

ekati prije nego što krenu na rad. Kad je Krist prošao kroz nebeska vrata, bio

je ustoli

en uz obožavanje an

ela.

im je ovaj obred bio završen, Sveti Duh je sišao na

enike kao snažna struja i Krist je bio proslavljen slavom koju je oduvijek imao kod Oca.

191

Izlijevanje Duha na Pedesetnicu bilo je nebeska poruka da je Otkupiteljevo ustoli

enje

završeno. U skladu sa svojim obe

anjem, poslao je s Neba Svetoga Duha na svoje sljedbenike

kao jamstvo da je kao sve

enik i kralj primio svaku vlast na Nebu i na Zemlji, i da je

Pomazanik svojeg naroda.

Ova vijest je od posebnog zna

enja za Božji narod koji živi pri kraju zemaljske povijesti.

Dolazak Svetog Duha na Pedesetnicu ozna

io je po

etak širenja Kristovog kraljevstva.

Propovijedanje Evan

elja po

elo je središnjom vijesti o Isusu koji je kao Gospodin ustoli

na nebeskom prijestolju. To je bila srž vjerovanja prvih krš

ana (Fil 2,6-11; Heb 8,1) i kamen

temeljac njihova propovijedanja (Dj 2,32-36; 5,30.31; Ef 1,20; Kol 3,1; Heb 8,1; 10,12; 12,2;

1 Pt 3,22).

injenica da je proslavljeni Krist imao sve pod kontrolom vladaju

i na prijestolju

svemira, pokretala ih je na djelovanje i bila izvor njihove vjere i odvažnosti u suo

avanju s

progonstvom i teškim životnim prilikama (Dj 7,55.56; Rim 8,34). A rezultat? Mnogi su

odgovorili na njihovo propovijedanje. Od tog vremena nadalje, i zahvaljuju

i Isusovoj

prisutnosti u službi Svetog Duha, Božje se kraljevstvo o

itovalo i nastavlja o

itovati.

Neka Božji narod zato danas nikad ne zaboravi osnove. Neka uvijek drži na umu da je glava

zada

a Svetog Duha svjedo

iti o Isusu (Iv 15,26) i njega proslaviti (16,14). Samo radosna

vijest spasenja u Kristu može dosegnuti i preobraziti ljudska srca i potaknuti ljude da se

odazovu pozivu vje

nog evan

elja da se boje Boga, da mu daju slavu i da mu se poklone (Otk

14,7). Raspeti, uskrsli i proslavljeni Gospodin i Kralj je na prijestolju svemira. On je sa

svojim narodom – On vrši nadzor. Neka Božji narod nikad ne zaboravi da

e im držanje na

umu suštine evan

elja donijeti uspjeh u propovijedanju posljednje vijesti izgubljenom i

napa

enom

ovje

anstvu.

Krajnje bilješke

Za dublje istraživanje ove fraze vidi Stefanovic, 145-155.

Bruce Metzger, The Text of the New Testament, 2. izdanje (Oxford, Clarendon Press, 1964), 6.

Stefanovic, 125.126.

Isto..

Ladd, 81.

John J. Davis, Biblical Numerology (Grand Rapids, MI., Baker, 1968), 116-118.

Karl H. Rengstorf, ''epta, et al.'' u Theological Dictionary of the New Testament, urednici G. Kittel i G. W.

Bromiley (Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1964-1976), 2,628; za simboli

no zna

enje broja ''sedam'' u gr

ko-

rimsko doba vidi Aune, Revelation 1–5, 114.115.

Vidi Milton S. Terry. Biblical Hermeneutics (Grand Rapids, MI., Zondervan, 1890; reprint 1978), 382.383.

Za potpuniju obradu ovog dijela vidi Stefanovic, 125.126.

Isto, 167-181.

4. Ezra 12,31.32 (Charlesworth, 1,550).

Vidi Stefanovic, 181-184.

Vidi osim toga Stefanovic, 184-195.

Karl H. Rengstorf, ''apostell

, et aL.'' u Theological Dictionary of the New Testament, urednici G. Kittel i G.

W. Bromiley (Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1964-1976), 1,400.

193

PREGLED OTKRIVENJA

6. POGLAVLJA

Prije nego što analiziramo svaki od sedam pe

ata, moramo naglasiti neke op

injenice. One

su od najve

e važnosti za pravilno tuma

enje Otkrivenja 6. poglavlja.

Prvo, Otkrivenje 6. poglavlje se temelji na

etvrtom i petom poglavlju. Prizor otvaranja sedam

ata slijedi prizoru opisanom u

etvrtom i petom poglavlju. Sve što se doga

a u šestom

poglavlju rezultat je onoga što se dogodilo u petom poglavlju. Ovo je posebno zna

ajno s

obzirom na

injenicu da Otkrivenje 4–5 opisuje ustoli

enje uskrslog Krista na nebeskom

prijestolju i uspostavljanje njegovog kraljevskog položaja, što se dogodilo na Pedesetnicu.

Zbog toga otvaranje sedam pe

ata po

inje Kristovim ustoli

enjem. Ali otvaranje šestog

ata opisuje Kristov drugi dolazak i doga

aje koji ga prate (6,15-17). To pokazuje da prizor

otvaranja sedam pe

ata pokriva povijesno razdoblje od Kristova uzašaš

a i njegova uzdizanja

na prijestolje svemira do drugog dolaska kad

e se Krist vratiti na zemlju u punoj vlasti kao

kralj i sudac svijeta.

Drugo, doga

aji u Otkrivenju 6 ne opisuju sam sadržaj pe

ata. Oni su posljedica Kristova

kidanja pe

ata na nebu. Me

utim, svi doga

aji koji nastaju otvaranjem sedam pe

ata zbivaju

se na zemlji. Niti lomljenje sedam pe

ata niti doga

aji koji im slijede ne predstavljaju sadržaj

zape

enog svitka iz Otkrivenje 5. Svitak nije otvoren i njegov sadržaj nije objavljen dok

nisu raskinuti svi pe

ati.

Prema Georgeu E. Laddu lomljenje svih sedam pe

ata ''prethodi

stvarnom otvaranju knjige i doga

aja povezanih sa svršetkom''.

Ili, kako to objašnjava

Kenneth A. Strand, otvaranje sedam pe

ata predstavlja ''korake ili sredstva kojima Bog preko

Krista u povijesti priprema put za otvaranje i

itanje… knjige sudbine na sudu prigodom

eshatološkog svršetka'' (vidi Otk 22,12).

Zna

enje sedam pe

ata

Mnogi suvremeni komentatori vjeruju da vi

enje o sedam pe

ata treba razumjeti doslovno jer

je odraz situacije u prvom stolje

u u rimskom carstvu, koje je bilo obilježeno ratovima.

Prema ovom tuma

enju prvi pe

at bi simbolizirao Parte, ratoboran narod koji je pri kraju

prvog stolje

a bio stalna prijetnja rimskom carstvu. Uvijek su bili spremni prije

i rijeku

Eufrat i nekoliko puta su porazili rimsku vojsku. Razumijevanje drugih pe

ata slijedi ovakvo

tuma

enje, pa prema njemu pe

ati simboliziraju politi

ke, gra

anske i fizi

ke nerede koji su

194

potkopavali ugnjetava

ku mo

rimskog carstva.

Nema sumnje da su krš

ani u prvom stolje

vjerovali da žive u vrijeme svršetka i zbog toga u Otkrivenju 6 vidjeli suvremenu primjenu.

utim, upravo spomenuto razumijevanje je iz mnogo razloga problemati

no. Prije svega,

kako to George E. Ladd primje

uje, situacija u rimskom carstvu krajem prvog stolje

a ''nije

bila posebno obilježena ratovanjem. U stvari snaga rimskih vojski djelotvorno je skršila otpor

tako da je od Armenije do Španjolske vladao mir. Veliki pax romana dao je mediteranskom

svijetu nekoliko stolje

a mira koji zapadni svijet nije nikad otad uživao. Me

utim, to je bio

mir zasnovan na sili i mo

Rima bila je svuda prisutna u prisutnosti njegovih legija.''

Drugo,

doslovno tuma

enje sedam pe

ata suproti se simboli

kom karakteru Otkrivenja. Mnogi

elementi u prizoru pe

ata (kao konj bijelac u prvom pe

atu) ne uklapaju se u doslovnu

primjenu. Na kraju, takvo razumijevanje ne uklapa se u teološki okvir

itave knjige. Teološko

zna

enje Otkrivenje 6. poglavlja je mnogo dublje, na primjer, nego ratovi izme

u Parta i

rimskog carstva.

Što je onda teološko zna

enje doga

aja otvaranja sedam pe

ata? Klju

se nalazi u Otkrivenju

5. poglavlju. Prizor otvaranja sedam pe

ata po

inje s Kristovim ustoli

enjem. Kad je u

Starom zavjetu novookrunjeni kralj zauzeo svoje mjesto na prijestolju, u njegove je ruke došla

cjelokupna sudbina naroda. Starozavjetnim ceremonijama ustoli

enja obi

no su slijedili

sudski postupci novoustoli

nog kralja kad je pošao kažnjavati nevjerne i buntovne; uz to bi

svoje odane sljedbenike darivao raznim pogodnostima (vidi 1 Kr 2; 16,11; 2 Kr 9,14–10,27;

11,1.13-16). U kraljevskom drugom i sto desetom psalmu, koji su se prvobitno odnosili na

izraelske kraljeve, pomazani i ustoli

eni davidski kralj svoje je pravo da vlada pokazao

enjem buntovnika (usp. Ps 2,7-11 i Otk 10,15.16). Ovaj je sudski element izražen

enjem otvaranja sedam pe

ata.

Kad prigodom svog ustoli

enja u Otkrivenju 5. poglavlju uzvišeni Krist prima Knjigu Saveza,

koja predstavlja zavjetni odnos izme

u njega i njegovog naroda, u njegove ruke stavljena je

sudbina cjelokupnog

ovje

anstva. Vjerni su dobili pravo da ''Bogu našemu'' postanu

''kraljevstvom i sve

enicima i kraljevat

e na zemlji'' (Otk 5,9.10; vidi 1,5.6). Zatim je

djelovanje novoustoli

enog Krista, prikazano otvaranjem sedam pe

ata, potaknulo

itav niz

doga

aja na zemlji: ratove i ubijanja, glad i epidemije. Bitno je da odredimo kako su krš

ani u

Ivanovo vrijeme razumjeli doga

aje iz Otkrivenja 6. poglavlja, bez obzira na primjenu koju su

196

poglavlju: sedmostruka zla – ma

, glad, kuga i zvijerad. Sve su to posljedice neposlušnosti

Savezu. Uz to je glad opisana izrazom mjerenja kruha (Lev 16,16; vidi Otk 6,6). Isti rje

nik i

pojmovi ponovljeni su u Mojsijevom oproštajnom govoru u Ponovljenom zakonu 32,23-25.

Zavjetna prokletstva su, u svojoj po

etnoj fazi, preliminarni Božji sudovi nad njegovim

narodom. Cilj im je bio da ih probude iz otpalog stanja, navedu na pokajanje i navedu na

stvaranje pozitivnog odnosa spram Boga. Iz Starog zavjeta je jasno da se u primjeni ovih

prokletstava Bog poslužio neprijateljskim narodima kao što su bili Asirija i Babilon. Ovi su

narodi

esto korišteni kao oru

a Božjeg suda nad njegovim vlastitim narodom. Bog je preko

Izaije o Asiriji govorio kao ''šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje! Na puk

ga poslah nevjeran, na narod što me razjari.'' (Iz 10,5.6)

Prema tome, prokletstva iz Saveza se mogu objasniti ovako: kad bi Izrael postao nevjeran

Savezu, Bog bi uklonio svoju zaštitu pa bi neprijateljski narodi došli i izraelski narod bi se

našao u nevolji. Oni bi na njega donijeli ma

. Šumske zvijeri bi im otimale djecu i uništile

stoku. Kuga i glad bi dovršili pustošenje zemlje. Ako bi Božji narod ustrajao u svojim

grijesima, nastupila bi krajnja posljedica: izgnanstvo iz obe

ane zemlje.

Kasnije u izraelskoj povijesti ''

etiri ljuta bi

a'' (koji bi došli bilo kojim redom), postali su

široko poznati i uobi

ajeno rabljeni izrazi za opis sudova radi nevjere Savezu. Postali su

toliko poznati i stereotipni da su se mogli razumjeti samo kao posljedice Izraelovog upornog

odbijanja da žive u skladu sa Savezom. Posebno su u knjigama Jeremije i Ezekiela postali

tehni

ki pojmovi za zavjetna ''zla'' kojima je Bog kažnjavao otpad, nastoje

i da narod navede

na pokajanje (Jr 14,12.13; 15,2.3; 21,6-9; 24,10; 19,17.18; Ez 5,12-17; 6,11.12; 14,12-23;

33,27-29). Pošto se nisu pokajali, Izrael i Juda su morali iskusiti kona

ni sud – izgnanstvo.

David Aune obra

a pozornost na izvještaj koji je Dio Cassius dao o poginulim Židovima za

vrijeme Bar-Kohbinog ustanka (132–135. godine): ''U raznim napadima i bitkama [dakle

em] pobijeno je petsto osamdeset tisu

a muškaraca, a broj oni koji su izginuli od gladi,

bolesti i vatre nije bilo mogu

e odrediti. Tako je gotovo

itava Judeja opustošena, što je bio

rezultat na koji je narod bio unaprijed upozoren prije rata… i mnoštvo vukova i hijena jurnulo

je zavijaju

i u njihove gradove'' (frazu u zagradi stavio Aune).

U ovom opisu možemo na

sve elemente starozavjetnih prokletstava Saveza: ma

, glad, bolest i zvijeri.

197

U kona

noj fazi, kad su ovi neprijateljski narodi, koje je Bog upotrijebio da izvrše sud,

pretjerali u kažnjavanju njegovog naroda, Bog je okrenuo sudove na te neprijateljske narode

da bi izbavio svoj narod. To je Mojsije najavio u Ponovljenom zakonu 32,41-43:

Ne bio ja živ vje

ito ako naoštrivši ma

svoj blistavi

ne uzmem sud u svoje ruke

da svojim odmazdim dušmanima,

da naplatim onima koji mene mrze.

Strijele svoje opojit

u krvlju

i ma

moj najest

e se mesa…

Kli

ite, puci, s njegovim narodom,…

Jer

e krv slugu svojih osvetiti,

istom mjerom vratit' dušmanima…

istit' od grijeha zemlju svog naroda.

U svom proro

anstvu protiv naroda, Joel objavljuje da

e Bog suditi i kazniti sve narode za

ono što su u

inili njegovom narodu Izraelu (Jl 3,2-7). Jeremija je prorokovao o Babilonu: ''Ali

na vaše o

i sada pla

a Babilonu i svim Kaldejcima za sve zlo koje u

iniše Sionu – rije

Jahvina.'' (Jr 51,24)

Ovo se ispunilo s babilonskim sužanjstvom kad su se Božji sudovi, koji su bili usmjereni

protiv njegovog naroda, sada okrenuli protiv neprijateljskih naroda koji su ugnjetavali njegov

narod.

Zaharija 1,12-15 možemo uzeti kao tekst koji predstavlja ovu misao:

Tada progovori an

eo Jahvin i re

e: "Jahve nad Vojskama, kada

eš se ve

jednom

smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se ve

sedamdeset godina ljuto

srdiš?" … I an

eo koji je govorio sa mnom re

e mi: "Objavi ovo: 'Ovako govori Jahve

nad Vojskama: Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion, a velikim

gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prije

oše mjeru.'''

Sli

ne tvrdnje nalazimo i u drugim tekstovima kod proroka (vidi Jr 50,17-20.33.34; 51,24; Jl

3,19-21; Sef 3,19.20; Zah 14,3-21).

199

Otkrivenje 6. poglavlje jasno slijedi uzorak zavjetnih prokletstava. Prizor prikazan u otvaranju

prvih

etiriju pe

ata opisuje posljedice ili uvodne sudove namijenjene bu

enju Božjeg naroda,

a koji ga vode pokajanju i obnovi. Kako je Petar rekao: Božji sudovi se prvo izlijevaju na

njegov narod (1 Pt 4,17). U Otkrivenju 6. poglavlju Božji narod je izložen jakom progonstvu.

U prizoru otvaranja petog pe

ata, mu

enici pod žrtvenikom vi

u i traže odmazdu: "Ta dokle,

Gospodaru sveti i istiniti! Zar ne

eš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?" (Otk 6,10) –

što je snažna paralela gore navedenim rije

ima iz Zaharije 1,12-15.

U prizoru otvaranja šestog pe

ata, Božja srdžba se okre

e protiv progonitelja njegovog

naroda. Došlo je vrijeme da sudovi padnu na neprijatelje Boga i njegovog naroda. Bog

spašava svoj narod i on se pojavljuje pred Božjim prijestoljem u Novom Jeruzalemu (7,9-17;

vidi poglavlja 21 i 22). Na njihove se neprijatelje sada izlijevaju strašni sudovi prikazani u

prizoru oglašavanja sedam truba. Zala sedam truba (Otk 8–9) su uvod u posljednji i kona

sud opisan u Otkrivenju 16–20.

Novozavjetna pozadina Otkrivenja 6. poglavlja

Otkrivenje 6 je i paralela sinopti

koj Apokalipsi, eshatološkoj Isusovoj raspravi na Maslinskoj

gori koju nalazimo u Mateju 24, Marku 13 i Luki 21. U toj propovijedi Isus opisuje doga

aje

koji vode vremenu svršetka. Njegove rije

i jako podsje

aju na Ivanove u Otkrivenju 6.

poglavlju. U njemu sedam pe

ata vjerno slijede književni nacrt sinopti

ke Apokalipse. Osim

toga, izme

u doga

aja u sinopti

koj Apokalipsi i onima koji prate otvaranje sedam pe

ata

javljaju se mnoge tematske paralele, premda ne uvijek istim redoslijedom. Mnogi komentatori

su zapazili ove sli

nosti izme

u strukture Otkrivenja i sinopti

ke Apokalipse kako je zapisana

u Mateju 24 i Marku 13.

Sljede

e usporedbe pokazuju ove paralele:

Tema

Otkrivenje

Evan

elja

širenje evan

elja

Otk 6,1.2

Mt 24,14; Mk 13,10

rat

Otk 6,3.4

Mt 24,6.7; Mk 13,7.8; Lk 21,9.10

glad

Otk 6,5.6

Mt 24,7; Mk 13,8; Lk 21,11

kuga

Otk 6,7.8

Lk 21,11

progonstvo

Otk 6,9-11

Mt 24,9.10;Mk 13,9-13;Lk 21,12-17

znaci na nebu

Otk 6,12.13

Mt 24,29; Mk 13,24.25; Lk 21,25.26

plemena pla

u Otk 6,15-17

Mt 24,30

drugi dolazak Otk 6,17

Mt 24,30; Mk 13,26; Lk 21,27

200

U opisivanju onoga što

e Božji narod doživjeti izme

u prvog stolje

a i Kristovog drugog

dolaska, Isus se služi starozavjetnim rje

nikom i motivima. Prokletstva pomiješana sa

znacima na nebu prate ''Dan Gospodnji''.

Nadahnuti pisac Otkrivenja služi se sli

nim

uzorkom. Paralele izme

u sinopti

ke Apokalipse i Otkrivenja 6. poglavlja pokazuju da se

prizor otvaranja sedam pe

ata odnosi na doga

aje koji se zbivaju na zemlji od vremena

Kristova uzvisivanja na nebesko prijestolje sve do njegova povratka na zemlju.

Svakako su krš

ani Ivanova vremena, koji su bili uvjereni da žive u vrijeme svršetka, smatrali

da se znakovi svršetka – ratovi, ustanci, gra

anski i gospodarski sukobi, gladi, progonstvo

vjernih, lažni proroci, propovijedanje evan

elja – ispunjavaju u njihovo vrijeme. Me

utim,

namjera nadahnutog pisca Otkrivenja o

ito seže iza prilika u prvom stolje

Sinopti

ka Apokalipsa dijeli se uglavnom na tri dijela. U prvome Isus opisuje op

e stanje u

krš

anskom dobu izme

u prvog stolje

a i svog drugog dolaska. To je vrijeme naviještanja

Evan

elja i vrijeme ratova, gladi, kuge i progonstva (Mt 24,4-14). Isus objašnjava da ih ne

treba uzimati kao znakove svršetka (Mt 24,6-8), jer su oni stalni podsjetnici svakom naraštaju

krš

ana da ova zemlja nije njihov dom i da Krist skoro dolazi. Prva

etiri pe

ata su paralele

Mateju 24,4-14; oni govore o stvarnostima

itave krš

anske ere, a ne samo svršetka vremena.

U drugom dijelu Isus ukratko govori o posebnom razdoblju nevolje koje

e slijediti razorenju

Jeruzalema tijekom kojeg

e narod doživjeti poja

ano progonstvo (Mt 24,15-22). U Luki je

ovo razdoblje nazvao ''vremena pogana'' (21,24). Prizor otvaranja petog pe

ata je o

ita

paralela ovog ulomka. Premda je progonstvo po

elo u apostolsko vrijeme, vika mu

enika pod

žrtvenikom ukazuje na razdoblje nevolja i progonstva koje je Isus prorekao u svojoj

propovijedi na Maslinskoj gori, na razdoblje tjeskobe ''kakve ne bijaše od po

etka svijeta sve

do sada, a ne

e je ni biti" (Mt 24,21).

U tre

em dijelu, u Mateju 24,23-31, Isus objašnjava da

e ovom vremenu nevolje ''slijediti

prijevare i znaci na nebu vezani uz svršetak vremena koji

e dovesti do samog Drugog

dolaska''.

Šesti pe

at se dobro uklapa u razdoblje izme

u velike nevolje u srednjem vijeku i

Drugog dolaska. Ovo je razdoblje po

elo razornim Lisabonskim potresom 1775., nebeskim

znacima pomra

enog dana 1780. i sljede

om no

i kad je Mjesec bio crven, te spektakularnim

pljuskom meteora 1833. Ove su pojave mnogi smatrali ispunjenjem onoga što je Isus

prorekao u Propovijedi na Maslinskoj gori, kad je rekao da

e odmah nakon razdoblja velikog

202

Zato prizor otvaranja sedam pe

ata u Otkrivenju 6 moramo razumjeti kao prikaz doga

aja

koji se zbivaju na zemlji izme

u križa i Kristovog drugog dolaska, ''s posebnom usmjerenoš

na Evan

elje i iskustvo Božjeg naroda'' u svijetu.

Kristovo ustoli

enje na Pedesetnicu

ozna

ava po

etak širenja Kristovog kraljevstva propovijedanjem Evan

elja. Tijekom njegova

propovijedanja Božji narod na zemlji je

esto nevjeran. Situacija i potrebe sedmero

krš

anskih zajednica u provinciji Aziji odražava situaciju i potrebe

itave krš

anske crkve u

povijesti. Sedam poruka iz Otkrivenja 2–3 poslano je kao upozorenje Božjem narodu da ga

probudi iz njegova grešnog stanja i navede na pokajanje. Kona

ni cilj je da budu pobjednici.

Samo

e pobjednici jednog dana dijeliti mjesto s Isusom na njegovu prijestolju i uživati sve

blagoslove obe

ane u porukama sedmerim crkvama.

Zato možemo zaklju

iti da Otkrivenje 6. poglavlje opisuje stalni proces kojim Bog vodi svoj

narod da postane pobjednik i da može dijeliti mjesto s Isusom na njegovu prijestolju.

Sedam

ata su sredstva koja Krist rabi ''za posve

enje svoje Crkve i proširenje svog kraljevstva''.

Sinopti

ka Apokalipsa pokazuje da su doga

aji koji navještavaju Kristov drugi dolazak dani

zato da nas podsjete da je vrijeme svršetka blizu. To se jasno vidi iz zaklju

ka Isusove

rasprave na Maslinskoj gori: "Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i

u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer

e kao zamka nado

i na sve

žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete uma

i svemu

tomu što se ima zbiti i stati pred Sina

ovje

jega." (Lk 21,34-36) Svrha je doga

aja

simboli

no opisanih u vi

enju o otvaranju pe

ata i Isusovoj eshatološkoj raspravi na

Maslinskoj gori, da probude Božji narod i navedu ga na pokajanje.

Još uvijek važi Kristovo obe

anje u Otkrivenju 3,21. Pobjednici

e jednog dana sjesti s

Isusom na njegovu prijestolju. U prizoru otvaranja petog pe

ata mu

enici pod žrtvenikom

pitaju: "Ta dokle, Gospodaru?'' A Otkrivenje 7. poglavlje daje jasan odgovor: ''Ne još dugo!''

Dolazi dan kad

e Bog opravdati svoj vjerni narod. Me

utim, on mora biti strpljiv. Prije nego

što se ispuni obe

anje, na neprijatelje i progonitelje svetih izlit

e se Božji sudovi. Ovi su

sudovi simboli

no prikazani oglašavanjem sedam truba u Otkrivenju 8–9.

Krajnje bilješke

Fiorenza, Revelation, 62.

Ladd, 95.96; Fiorenza, Revelation, 57

Strand, Interpreting the Book of Revelation, 57.

Uklju

uju

i Charles, 1,160; Caird, 80,122; Barclay, The Revelation of John, 2,4; Morris, 102.

Vidi Charles, 1,160; Fiorenza, 62-65.

Ladd, 100.

203

Paulien, ''The Seven Seals'', 222-224; vidi i Beale, 372-374. Ovaj odsjek odraz je Paulienove studije.

Vidi Aune, Revelation 6–16; 402; istraži Dio Cassius, Historiae Romanae, 69.1.2, prijevod E. Cary, The Loeb

Classical Library (New York, Macmillan, 1914–1927).

Paulien, ''The Seven Seals'', 223.

Isto.

Isto, 223, bilješka 98.

Marshall, 60.

Paulien, ''The Seven Seals'', 224.

Vidi izme

u ostalog Milligan, Lectures on the Apocalypse, 42-59; Charles, 2,163; Johnson, ''Revelatioon'',

472; Ladd, 98.99; me

utim, smatram da Milligan, Johnson i Ladd neuspješno primjenjuju sinopti

ku Apokalipsu

kao paralelu na

itavo knjigu Otkrivenje.

Paulien, ''The Seven Seals'', 225.

Isto, 225.

Isto.

Isto, 223.

Isto, 226.

Isto, 223.

William Hendriksen, More than Conquerors (reprint; Grand Rapids, MI., Baker, 1982), 105.

205

imaju kra

i oblik: ''Do

i!'' kojim poziva

etvoricu jaha

a da jedan po jedan iza

u na scenu

djelovanja (6,1.3.5.7).

6,2. ''Konj bijelac.'' Postoje tri glavna mišljenja u vezi s tuma

enjem konja bijelca i njegovog

jaha

(1) Prema mnogi suvremenim komentatorima ovaj je prizor doslovan i odnosi se na vojnu

i osvajanje u prvom stolje

u. Prema tome konj bijelac i njegov jaha

opisuju Parte,

ratoborni narod koji je živio na isto

noj granici rimskog carstva, koji su bili neprijatelji i

stalna prijetnja Rimljanima.

''U ratu su kao konjanici bili poznati po brzini kretanja i

spretnosti u rukovanju lûkom i strijelom.''

utim, doslovno tuma

enje ovog preteristi

kog

gledišta je problemati

no. Prvo, ono lišava prizor njegovog proro

kog zna

enja i ne uklapa se

u teološki okvir vi

enja o sedam pe

ata. Drugo, konj bijelac se ne uklapa u shemu gledišta o

Partima. Pe

ate treba razumjeti simboli

ki, a ne doslovno.

(2) Prema drugom mišljenju jaha

predstavlja ''Antikrista i sile zla'' kao protivnike Evan

elja.

S obzirom da ostala tri konja donose zla, zagovornici ovog gledišta tvrde da ih donosi i ovaj.

Oni ukazuju na starozavjetne ulomke u kojima je lûk uzet kao simbol neprijatelja Božjeg

naroda (vidi Jr 49,35 51,3.56; Ez 39,3; Hoš 1,5). Tako

er ukazuju na

injenicu da je

krivotvorina jedna od klju

nih tema druge polovice knjige Otkrivenje; poglavlja 11 do 13

opisuju Zvijer koja pobje

uje Božji narod rje

nikom koji nalazimo u 6,1.2. Osim toga,

primje

uju niz razlika izme

u jaha

a na bijelcu u prvom pe

ati i jaha

a u Otkrivenju 19 koji

je Krist. Sve ovo ukazivalo bi na to da je jaha

u 6,1.2 Antikrist.

(3) Dokazi za tre

e mišljenje nadmo

no pokazuju da jaha

na bijelcu simbolizira trijumfalno

širenje Evan

elja koje je potaknuo Krist na križu, a otpo

elo je na Pedesetnicu. U Otkrivenju

bjelina uvijek, i bez izuzetka, ukazuje na Krista ili na njegove sljedbenike i nikad nije

upotrijebljena da ozna

i sile zla. Kako primje

uje George E. Ladd, uzvišeni Krist je u toj

knjizi prikazan da ima ''vlasi bijele poput bijele vune (1,14); vjerni

e dobiti bijeli kamen s

novim imenom napisanim na njemu (2,17) i bit

e obu

eni u bijele haljine (3,4.5.18);

dvadeset i

etiri starješine su obu

eni u bijelo (4,4); mu

enici dobijaju bijele haljine (6,11)

kao i veliko mnoštvo (7,9.13); Sin

ovje

ji se nalazi na bijelom oblaku (14,14); vra

a se na

konju bijelcu pra

en nebeskim vojskama obu

enima u bijelo koji jašu na bijelcima (19,11.14);

a na posljednjem sudu Bog sjedi na bijelom prijestolju (20,11).''

206

Premda se lûk u Starom zavjetu ponekad uzima kao simbol neprijateljskih sila, on je i Božje

oružje (Iz 41,2; Tuž 2,4;3,12; Hab 3,8.9; Zah 9,13). Vijenac stephanos koji nosi jaha

Otkrivenju uvijek je povezan s Kristim i njegovim narodom; Krist ga nosi s pravom s obzirom

na njegovu pobjedu na križu (Otk 5,5.6) i pobjedu njegovog naroda kad nadvlada grijeh

zahvaljuju

i njegovoj krvi i svojem svjedo

anstvu (Otk 12,11). Zbog toga je razumno

zaklju

iti da konj bijelac simbolizira širenje Evan

elja po svijetu.

''U njegova konjanika luk.'' Starozavjetni tekstovi za ovu sliku su Habakuk 3,8.9 i Psalam

45,4-6 u kojima Bog jaše na konju s lukom u ruci. Otkrivenje 19,11.12 prikazuje bijelog konja

i jaha

a na njemu koji se zove Vjerni i Istiniti, pobjedonosni Krist, s mnogim pobjedni

kim

krunama.

''Vijenac.'' Ovdje upotrijebljena gr

ka rije

stephanos nije kraljevska kruna ve

vijenac

pobjede kojim su kitili pobjednike na olimpijskim igrama (vidi za dalje objašnjenje Bilješke

na Otk 2,10). U Otkrivenju se redovno koristi, s jednim izuzetkom (9,7), da opiše Krista ili

njegov narod.

Tuma

enje

6,1.2. Pri otvaranju prvog pe

ata Ivan

uje jedno od

etiri bi

a kako gromoglasno govori:

''Do

i!'' Ovo je nesumnjivo prvo od njih, ono koje nalikuje na lava (Otk 4,7), jer gromki glas

prili

i lavu. Ono poziva konja bijelca

iji jaha

ima luk. I dan mu je vijenac. William

Barclay isti

e da je ''bijeli konj simbol osvaja

a''. Rimski general bi jahao na bijelom konju da

proslavi pobjedu.

U ovom dramati

nom prikazu Ivanu je simboli

kim rje

nikom pokazano

pobjedonosno širenje Evan

elja u svijetu.

ini se da jaha

na bijelcu simbolizira ''Kristovo

kraljevstvo i njegovo postupno osvajanje svijeta putem propovijedanja Evan

elja od strane

njegove crkve''.

U Otkrivenju 19,11.12 Krist jaše na bijelcu i odlazi u rat. Kako primje

uje

Ladd, bijela boja u Otkrivenju je ''dosljedno simbol Krista ili ne

ega povezanog s Kristom ili

duhovna pobjeda''.

U Starom zavjetu Bog je ponekad prikazan kako jaše na konju s lukom u ruci i odlazi

pobje

uju

i svoje neprijatelje i neprijatelje svojeg naroda, donose

i mu spasenje (Hab 3,8-13;

vidi Ps 45,5.6; Iz 41,2; Zah 9,13-16). U Otkrivenju 19. poglavlju Krist se vra

a na zemlju na

konju i donosi sud i pravdu (19,11-16). Dok u Otkrivenju nosi kraljevsku krunu, u šestom

poglavlju ima vijenac pobjede. Taj je vijenac u Otkrivenju gotovo uvijek upotrijebljen pri

208

Bilješke

6,4 ''Ri

an.'' Gr

ka rije

puros zna

i ''vatreno crveni''. Crveno je boja krvi i ugnjetavanja.

Moapcima ''se sa strane voda u

ini crvenom kao krv'' (2 Kr 3,22.23). Izaija opisuje grijehe

Izraela kao grimiz i purpur (Iz 1,18) jer su im ruke ''u krvi ogrezle'' (rr 15-23). U Otkrivenju

17 skrletna boja zvijeri izravno je povezana s bludnicom pijanom ''od krvi svetih i od krvi

svjedoka Isusovih'' (r 6). Boja u prizoru drugog pe

ata prikladno opisuje progonstvo i

krvoproli

''Da se ljudi me

u sobom pokolju.'' Ovo vi

enje podsje

a na više starozavjetnih prizora.

itamo da su Izraelci kod Sinaja trebali svaki ubiti ma

em svog brata, prijatelja i susjeda (Izl

32,27-29). Ovaj nas prizor podsje

a i na Midjance koji su jedan na drugoga ustali s ma

(Suci 7,22). U proro

anstvu protiv Egipta Izaija je objavio da

e Bog potaknuti Egip

ane tako

da ''brat

e se s bratom svojim boriti, drug s drugom, grad s gradom, a kraljevstvo s

kraljevstvom'' (Iz 19,2). Zaharija je prorekao da

e Izraelovi neprijatelji napasti jedni druge

kad se Bog umiješa (14,13). Gr

ka rije

sphaz

– ''ubiti'' ili ''pobiti'' – nije tipi

na rije

za smrt

u borbi. U Otkrivenju se ona obi

no odnosi na Kristovu smrt (5,6.9.12; 13,8) i na smrt

njegovih svetih zato što svjedo

e za Evan

elje (6,9; 18,24).

Tuma

enje

6,3.4. Kad se lomi drugi pe

at, Ivan

uje drugo bi

e kako poziva konja ri

ana. Ovo bi

vjerojatno ima lik junca (4,7), jer je junac simbol žrtve i zgodno se uklapa u kontekst

itavog

prizora. Jaha

u ovog konja dano je da digne mir sa zemlje da se ljudi me

u sobom pokolju. I

dan mu je ma

velik. Vatreno crvena boja konja odgovara zadatku njegova jaha

a da ukloni

mir sa zemlje. Razumijevanje bijelog konja i njegova jaha

a u prizoru otvaranja prvog pe

ata

odlu

uju

e je za tuma

enje drugoga kao i preostalih pe

ata. Kao što vidimo, jaha

na prvom

konju prikazuje osvajanje što ga vrši Kristovo evan

elje i njegovo širenje u svijetu. Oni koji

prihva

aju Evan

elje primaju veliki blagoslov. U Otkrivenju 1,4 Božjem narodu su obe

ani

milost i mir. Ovaj mir je o

ito savršeni mir Evan

elja koji stvara zajednica s Isusom (Iv

14,27; 16,33). Me

utim, opiranje evan

eoskoj vijesti vodi gubitku mira. Izaija je ustvrdio:

''Al' opaki su poput mora uzburkanog koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izme

'Nema mira grešnicima!' govori Bog moj.'' (Iz 57,20.21)

Kad ljudi odbace ljubav Evan

elja, oni gube mir koji ono donosi. To prirodno vodi

protivljenju i podjeli. Isus je to objasnio u eshatološkoj raspravi na Maslinskoj gori: "Tada

209

vas predavati na muke i ubijati vas. I svi

e vas narodi zamrziti zbog imena moga. Mnogi

se tada sablazniti, izdavat

e jedni druge i mrziti se me

u sobom.'' (Mt 24,9.10; vidi

10,21.22.34-36)

Novi zavjet je prepun tekstova koji jasno pokazuju da propovijedanje Evan

elja uvijek dijeli

ljude. Kad je svojim u

enicima naložio da objavljuju evan

eosku vijest, Isus ih je upozorio:

''Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego ma

. Ta

došao sam rastaviti

ovjeka od oca njegova i k

er od majke njezine i snahu od svekrve

njezine; i neprijatelji

ovjeku biti uku

ani njegovi.'' (Mt 10,34-36; vidi r 21) Ovaj ulomak

prikladno odre

uje simboli

no zna

enje prizora nakon otvaranja drugog pe

ata. Jaha

drugom konju je dobio ma

i njegova je zada

a da digne mir sa zemlje. Isus je jasno rekao da

njegova misija nije da donese mir ve

. Kontekst pokazuuje da ma

simbolizira

protivljenje i podjelu. To potvr

uje Lukina verzija Isusove izjave: ''Mislite li da sam došao

mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje.'' (Lk 12,51-53)

Sve ovo upe

atljivo pokazuje da jaha

na drugom konju simbolizira posljedice odbacivanja

Evan

elja. Drugi jaha

slijedi prvoga; to zna

i da

e, kad god se Evan

elje propovijeda i

prihva

a, slijediti progonstvo. Kao u Starom zavjetu kad su neprijatelji Božjeg naroda

okrenuli svoje ma

eve jedan protiv drugoga, tako i danas opiranje Evan

elju dijeli ljude i

ini

da progone jedni druge i mrze ''se me

u sobom'' (Mt 24,10). Prizor nakon otvaranja petog

ata prikazuje mu

enike koji su ''zaklani(h) zbog rije

i Božje i zbog svjedo

anstva što ga

imahu'', a koji zahtijevaju da se Bog umiješa (Otk 6,9.10). U gr

kom jeziku rije

za ''zaklani''

u Otkrivenju 6,9 je ista koja je upotrijebljena za opis zada

e jaha

a na ri

anu u

etvrtom

retku. Tekst jasno pokazuje da su ovi mu

enici umrli zbog vjernosti naviještanja Evan

elja. A

eno im je da po

ivaju još neko vrijeme dok Bog ne osveti krv svojih vjernih svjedoka koji

su nepravedno progonjeni i ubijeni (vidi Otk 6,11). U obe

ano vrijeme sam

e Krist, s

kraljevskom krunom na glavi, do

i s oštrim ma

em i suditi onima koji su se opirali Evan

elju

i nepravedno postupali prema vjernom narodu (Otk 19,11-16).

Otvaranje tre

eg pe

ata (6,5.6)

Kad Jaganjac otvori tre

i pe

at, za

ujem tre

e bi

e gdje govori: "Do

i!" Pogledam, a ono

konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja.

Tada za

ujem kao neki glas isred

etiriju

a gdje govori: "Mjera pšenice za denar! Tri mjere je

ma za denar! A ulju i vinu ne

udi!"

211

ukazuje na ozbiljnu nestašicu hrane. U drevnom svijetu pomanjkanje kruha smatralo se

znakom velike gladi.

U Palestini su glavna tri usjeva bili žito, vino i ulje. Neki su znanstvenici protuma

ili da su,

pošto je pšenica osnova prehrane, ulje i vino bili luksuz. Me

utim, u Starom zavjetu su žito,

ulje i vino stalno spominjani zajedno kao osnovne životne potrebe (Pnz 7,13; 11,14; 28,51; 2

Ljet 32,28; Hoš 2,10. 24 [neki prijevodi 8.22]; Jl 2,19). Sva ova tri usjeva bili su neophodni za

život u biblijskim zemljama i nisu smatrani luksuzom.

Pošto su masline i vinova loza bili

dublje ukorijenjeni od žitarica, koje su imale plitak korijen, mogle su lakše preživjeti sušu od

žitarica. Zbog toga, dok bi suša oštetila i uništila namirnice za osnovnu prehranu, nevolja

gladi u prizoru nakon otvaranja tre

eg pe

ata bila je ograni

ena i djelomi

na.

Jaha

na vrancu mora simboli

ki predstavljati duhovnu glad za Božjom Rije

i, a ne fizi

nestašicu hrane. Prorok Amos nagovještava mogu

nost duhovne gladi:

"Evo, dani dolaze – rije

je Jahve Gospoda –

kad

u poslati glad na zemlju,

ne glad kruha ni že

vode,

slušanja rije

i Jahvine.

Tumarat

e od mora do mora,

od sjevera do istoka potucati se

ištu

i rije

Jahvinu,

ali je ne

e na

U onaj

e dan obamirati od že

lijepe djevojke i mladi

i.'' (Amos 8,11-13)

Ako je vranac u tre

em pe

atu suprotan bijelcu u prvome koji simbolizira naviještanje i

širenje Evan

elja, onda otvaranje tre

eg pe

ata prikazuje duhovnu glad. Žito bi bilo simbol

Božje Rije

i (vidi Mt 13,3-30; Lk 8,11). Božja Rije

je kruh života (Mt 4,4) a može

predstavljati i samog Isusa (Iv 6,35-58; 1 Kor 10,16). Prema tome, bez obzira što ova duhovna

glad zna

ila, prizor otvaranja tre

eg pe

ata ima veze s oskudicom Božje Rije

i i Evan

elja.

utim, ova glad nije smrtonosna. Glas tako

er zapovijeda se ulju i vinu ne udi. Vino

simbolizira Božje milostivo spasenje po Isusu Kristu, a ulje prikazuje Svetog Duha. To

pokazuje da

ak i ako u svijetu vlada nestašica Božje rije

i, i da je evan

eoska vijest skrivena

od ljudi, Sveti Duh još uvijek djeluje i

ini spasenje dostupnim. Zbog toga, kad god i gdje god

212

se javlja prizor otvaranja tre

eg pe

ata, tekst jasno pokazuje da premda Božja Rije

može biti

donekle zamra

ena, Bog i dalje djeluje. Njegovo spasenje je još uvijek svima dostupno.

Otvaranje

etvrtog pe

ata (6,7.8)

Kad Jaganjac otvori

etvrti pe

at, za

ujem glas

etvrtoga bi

a gdje govori: "Do

i!"

Pogledam, a ono konj sivac; konjaniku njegovu ime je "Smrt" i prati ga Podzemlje. Dana

im je vlast nad

etvrtinom zemlje: ubijati ma

em i gla

u i smr

u i zvijerima zemaljskim.

Bilješke

6,8. ''Konj sivac.'' Gr

ka rije

chl

ros ozna

ava zelenu vegetaciju (Mk 6,39; Otk 8,7; 9,4). U

drevna vremena rabila se za izgled bolesne osobe. U okviru

etvrtog pe

ata ona ozna

ava

''žu

kasto-zelenu'' ili ''blijedu'' boju. To je pepeljasto-siva boja koja podsje

a na ''truplo u

uznapredovalom stanju raspadanja''.

"Smrt" i ''Podzemlje''. Vidi Bilješke na Otkrivenje 1,8.

etvrtina zemlje.'' ''

etvrtina zemlje'' u Otkrivenju se odnosi na Božji dio vladavine;

''tre

ina zemlje'' se odnosi na Sotonin dio (vidi Bilješke na Otk 8,7).

Tuma

enje

6,7.8. Na lomljenje

etvrtog pe

ata,

etvrto bi

e (najvjerojatnije ono koje je opisano kao orao,

4,7) doziva konja sivca, što je boja koja opisuje pepeljasto sivo bljedilo mrtvog tijela ili izgled

jako bolesne osobe. Konjaniku njegovu ime je "Smrt" i prati ga Podzemlje. U Otkrivenju

1,18 su Smrt i Hades (Podzemlje), koliko god bili strašni, pod Kristovim nadzorom. Krist drži

klju

eve Podzemlja. I ovdje, otvaranjem

etvrtog pe

ata, Smrt i Hades se pojavljuju kao

krajnje posljedice odbacivanja Evan

elja. Smrt je prirodna posljedica gladi koja je prikazana

pri otvaranju tre

eg pe

ata. Me

utim Smrt i Hades – ova dva neprijatelja – su privremeni.

Biblija kaže da je smrt posljedica grijeha. Me

utim smrt nije kona

na stvarnost. Otkrivenje

jasno pokazuje da dolazi dan kad

e Smrti i Podzemlju do

i kraj u drugoj smrti (20,14).

Smrt i Hades su dobili vlast nad

etvrtinom zemlje.

injenica da im je vlast dana pokazuje da

Smrt i Podzemlje nemaju kona

nu vlast; oni su pod Kristovim nadzorom (1,18).

injenica da

im je vlast ograni

ena nad samo ''

etvrtinom zemlje'' nagovještava da je svaki pe

at povezan s

jednom

etvrtinom zemlje i da svaki jaha

ima vlast nad tom

etvrtinom.

etiri konja su

paralelni sa

etiri vjetra u 7,1 koji se odnose na

etiri strane svijeta (vidi Bilješke na Otk 7,1).

214

Kad ih tako razumijemo, jaha

i na

etirima konjima mogu predstavljati op

u stvarnost;

odnosno, oni opisuju što doživljava svatko kad se suo

i s Evan

eljem. Kad tko

uje i prihvati

Evan

elje, on ili ona

e iskusiti puninu blagoslova i radosti spasenja kao posljedicu prisne

zajednice s Kristom. S druge strane, odbacivanje i opiranje Evan

elju uvijek dovodi do

postupnog opadanja koje vodi duhovnoj gladi i smrti.

Kako smatra Jon Paulien, jaha

etvero konja mogu predstavljati i opis iskustva crkve u prvih

tisu

u godina krš

anske ere.

U prvoj fazi krš

anske crkve, koja je bila obilježena op

vjernoš

u, Evan

elje se pobjedonosno širilo zahvaljuju

i propovijedanju Pavla i ostalih

apostola. Ovom razdoblju slijedilo je postupno duhovno opadanje koje je dovelo do razdoblja

gladi za Božjom Rije

i i izazvalo duhovnu smrt koja je obilježavala krš

ansku crkvu tijekom

srednjeg vijeka. Bilo je to razdoblje duhovnog opadanja i progonstva kad se prava vjera

izgubila, a draga evan

eoska vijest bila odba

ena, zaboravljena i postupno nadomještena

predajom. Osim toga, kako pokazuje Otkrivenje 11,3-14, prizor

etvorice konjanika seže

preko prvog tisu

lje

ja. Zato se jaha

etiriju konja mogu odnositi na oboje, na povijest

prvog milenija krš

anske ere i na op

u stvarnost

itavog krš

anskog doba.

utim, sudovi opisani u otvaranju prva

etiri pe

ata su djelomi

ni i preliminarni.

Propovijedanje Evan

elja nije prestalo s prvim stolje

em. Jaha

na bijelcu još uvijek izlazi da

pobje

uje (Otk 6,2).

etiri konjanika su samo prethodnici budu

e stvarnosti kad

e još

jednom, prije kraja povijesti ovog svijeta, do

i do velikog posljednjeg naviještanja Evan

elja

(vidi Otk 14,6-12; 18,1-4). Potaknuto kasnom kišom Evan

elje

e u

i u svijet, a objavljivat

ga Božji vjerni ostatak u njegovoj punini i posljednjoj sili pa ''sva se zemlja zasvijetlila od

njegova sjaja'' (Otk 18,1). Ovo propovijedanje Evan

elja u

init

e da ga neki prihvate, a drugi

odbace i da mu se odupru. A onda, kad se naviještanje Evan

elja dovrši i sudbina svakog

ljudskog bi

a bude odlu

ena, posljednji

e se Božji sudovi izliti na one koji su odbacili

Evan

elje i oduprli mu se. Tada

e prokletstva Saveza istaknuta u

etirima konjima biti

potpuna i kona

na.

Prizor jaha

a na

etirima konjima snažno je upozorenje onoga što

e se dogoditi onima koji

odbace Evan

elje. On pokazuje da preziranje i opiranje evan

eoskoj vijesti uvijek dovodi do

duhovne gladi, bolesti i smrti. Ono što ovaj prizor još pojašnjava jest da prilika za primanje

Evan

elja, kao i Onoga koji je njegov središnji predmet, ne

e trajati zauvijek. Prije samog

vremena svršetka do

e do posljednjeg naviještanja vje

nog Evan

elja stanovnicima zemlje

215

(Otk 14,6-12; 18,1-4). Me

utim, dolazi dan kad se Evan

elje više ne

e nuditi i kad milost i

milosr

e više ne

e biti dostupni. Me

utim danas je naš dan. ''Danas ako glas mu

ujete, ne

budite srca tvrda.'' (Heb 3,15)

Otvaranje posljednja tri pe

ata (6,9-17; 8,1)

Prizori otvaranja posljednja tri pe

ata razlikuju se od prethodna

etiri. Nema poziva

etvero

a ni konja ni jaha

a. Prizori jaha

a na

etirima konjima u Otkrivenju 6,1-8 opisuju

posljedice koje snalaze Božji narod kad nije vjeran Evan

elju Isusa Krista. Me

utim,

otvaranje petog pe

ata (6,9-11) prikazuje molbu ubijenih mu

enika za sud, a otvaranje šestog

ata (7,12-17) Božje sudove koji padaju na tla

itelje i neprijatelje Božjeg naroda,

ije je

ostvarenje opisano u prizorima oglašavanja sedam truba. Niz završava otvaranjem sedmog

ata (8,1) kojim nastaje tišina na nebu.

Otvaranje petog pe

ata (6,9-11)

Kad Jaganjac otvori peti pe

at, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog rije

i Božje i

zbog svjedo

anstva što ga imahu.

Vikahu iza glasa: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti!

Zar ne

eš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?"

I svakome je od njih dana bijela

haljina i re

eno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih

sudrugova u službi i bra

e njihove koja imaju biti pobijena kao i oni.

Bilješke

6,9. ''Žrtvenik.'' Starozavjetni hram imao je dva žrtvenika. Žrtvenik za prinašanje žrtava

nalazio se u vanjskom dvorištu izvan samog hrama; na njemu su se prinašale životinje kao

žrtve paljenice. U hramu se nalazio kadioni žrtvenik. Ovdje je najvjerojatnije rije

o žrtveniku

izvan hrama, a ne kadionom žrtveniku u hramu. Ovo se vidi iz

injenice da se u obredu

starozavjetnog hrama krv izlijevala u podnožje žrtvenika za žrtve paljenice. ''Svu ostalu krv

od junca neka izlije podno žrtvenika za žrtve paljenice.'' (Lev 4,7.18.35.30-34: 8,15; 9,9).

Rije

''izlije'' tako

er je uzeta u Otkrivenju 16,6 gdje se krv svetih i proroka izlijeva (o

ito u

podnožje žrtvenika kako na to ukazuje sedmi redak). Budu

i da se žrtvenik nije nalazio u

hramu ve

u vanjskom dvorištu, jasno je da se ovdje prikazani prizor ne zbiva u nebeskom

hramu ve

na zemlji koja je simbolizirana vanjskim dvorištem hrama. U relativno kasnijoj

židovskoj predaji duše pravednih

uvane su pod prijestoljem slave.

217

još ostati ovdje? I kad

e do

i žetva naše nagrade?' A arkan

eo Jeremiel im odgovori i re

'Kad se popuni broj onih koji su sli

ni vama.''

Sli

na ideja nalazi se u 2. Baruhovoj: ''Kad je

Adam sagriješio i kad je za one koji se trebaju roditi proglašena smrt, izbrojeno je mnoštvo

onih koji

e se roditi. I za taj broj pripremljeno je mjesto u kojem bi živi mogli živjeti i mrtvi

biti sa

uvani. Nijedno stvorenje ne

e opet oživjeti dok se ne popuni odre

eni broj.''

utim, rije

''broj'' ne nalazi se u gr

kom tekstu Otkrivenja 6,11. George E. Ladd ispravno

kaže: ''Ovu tvrdnju svakako ne treba razumjeti u matemati

kom smislu, kao da je Bog odredio

da mora postojati neki odre

eni broj mu

enika, i kad ovaj broj njih bude ubijen, do

svršetak.''

Otkrivenje nadilazi popularno židovsko razumijevanje. Tekst tvrdi da mu

enici

pod žrtvenikom moraju po

ivati dok njihovi sudrugovi u službi, odnosno njihova bra

a koja

imaju biti ubijena, ne usavrše svoj karakter, kao što su oni sami usavršili svoj karakter.

Tuma

enje

6,9. Kod lomljenja petog pe

ata Ivan primje

uje pod žrtvenikom duše zaklanih zbog rije

Božje i zbog svjedo

anstva što ga imahu. Prizor opisuje Božji vjerni narod koji je ubijen zbog

svoje vjere i vjernog svjedo

enja Evan

elja. On vidi njihove duše kao da se nalaze pod

žrtvenikom. Ova slika je uzeta izravno iz starozavjetnog žrtvenog obreda i kao takvu treba je

razumjeti simboli

ki. Žrtvenik za žrtve paljenice (Lev 4,7) bio je mjesto prinošenja i

spaljivanja žrtava. Najsvetiji dio žrtve bila je krv koja je predstavljala život. Izlivena krv

ozna

avala je umiranje osobe ili životinje. Pošto život pripada Bogu (Lev 17,11-14), krv

zaklanih životinja se ispuštala i izlijevala podno žrtvenika (Lev 4,7 8,15; 9,9). Tako su vjerni

enici bili pod žrtvenikom jer je ''njihov život-krv bio izliven kao žrtva Bogu''.

Otkrivenju 16. poglavlju krv svetih i proroka izlivena je u podnožje žrtveniku (16,6.7).

Prizor petog pe

ata prikazuje sliku mu

eni

ke smrti. Uzimaju

i simbolizam od starozavjetnog

žrtvenog obreda, Ivan opisuje Božji vjerni narod žrtvovan tako da je njihova životodavna krv

prolivena kao žrtva Bogu. Ideja mu

eni

ke smrti kao žrtve Bogu dobro je poznata u Novom

zavjetu. Isus je rekao da

e do

i dan kad

e oni koji ubiju njegove sljedbenike misliti da služe

Bogu (Iv 16,2). Pavao kaže za sebe: ''Ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje…'' (Fil 2,17;

vidi 2 Tim 4,6) Prema tome, ovdje imamo simboli

ki prikaz. Sveti pod žrtvenikom su ubijeni

''zbog rije

i Božje i zbog svjedo

anstva što ga imahu'', odnosno pobijeni su radi vjernosti u

naviještanju Evan

elja (vidi 1,9). Kad Kristovi sljebenici pogibaju radi svoje vjere i odanosti

Bogu, to

esto može izgledati kao tragedija. Me

utim, prizor petog pe

ata opisuje smart

Božjih sljedbenika kao pobjedu – žrtveni prinos Bogu.

218

enici pod žrtvenikom vi

u: Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar ne

eš suditi i

osvetiti krv našu na pozemljarima? Ova molba nas podsje

a na Abelovu krv prikazanu kako

e Bogu sa zemlje (Post 4,10). Upravo kao što Abelova krv vi

e Bogu zato što je ubijen,

tako mu

enici vi

u Bogu zato što su nepravedno progonjeni i ubijeni radi vjernosti njemu.

''Stanovnici zemlje'' ili ''pozemljari'' su ljudi neprijateljski raspoloženi prema Evan

elju koji

okrutno progone Božji vjerni narod (vidi 6,10; 8,13; 11,10; 13,8.14; 17,2). Premda ubijeni

enici mole da se sudi njihovim neprijateljima, to ne trebamo smatrati težnjom za osvetom

molbom za zakonsku pravdu (vidi Lk 18,3.5). "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar

eš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?" Ovaj povik ''treba vidjeti kao pravni zahtjev

kojim se od Boga traži da povede sudski proces koji

e završiti presudom koja

e opravdati

njegove svete mu

enike.''

Kako zaklju

uje E. Schüssler Fiorenza, ova molba nije samo radi

''opravdanja onih koji su ugnjetavani i ubijeni, ve

i kao molba za opravdanje Boga u o

ima

onih koji su se pouzdali u njega''.

"Ta dokle, Gospodaru?'' bilo je tijekom povijesti stalno zapomaganje Božjeg ugnjetavanog i

napa

enog naroda. To je bio povik psalmiste u odnosu na zle kojima je bilo dozvoljeno da

e i napadaju pravednike (Ps 79,1-10). Sli

ne osje

aje izrazio je i Habakuk. ''Dokle

Jahve, zapomagati?'' vapi prorok kad vidi kako je neznaboža

kim narodima dozvoljeno da

e Božji narod (Hab 1,1-4). "Dokle

e gaziti Svetište?'' pitao se Daniel u izgnanstvu (Dn

8,13; 12,6.7). ''Koliko

emo još ostati ovdje? I kad

e do

i žetva naše nagrade?'' pita pisac

apokrifne 4. Ezrine knjige.

Povik ''Ta dokle?'' svetaca umrlih mu

enikom smr

u ispod

žrtvenika stoga je vapaj za oslobo

enjem na nebeskom sudu. Ovdje vidimo da kad je Božji

vjerni narod ''tako zapomagao, onda je bio zbunjen Božjom prividnom neaktivnoš

u, ali nikad

nije posumnjao u kona

no Božje djelovanje i kona

no opravdanje pravednika''.

6,11. Bog

uje molitve vjernih mu

enika. Svakome je od njih dana bijela haljina. Pasivni

oblik glagola ovdje djeluje kao hebrejski božanski pasiv, pokazuju

i da je Bog onaj tko daje

bijele haljine. Bijele haljine spašenih (Otk 3,4.5) su haljine pobjede, trijumfa i vjernosti.

Kasnije Ivan vidi otkupljeno mnoštvo pred prijestoljem, obu

eno u bijele haljine (7,9). Oni su

izišli iz velike nevolje i oprali svoju odje

u u Kristovoj krvi (rr 13.14). Nakon što su im dane

bijele haljine, mu

enicima pod žrtvenikom je re

eno neka se strpe još malo vremena. Ovdje

ponovno nalazimo pasivni oblik: i re

eno im je, koji ukazuje na Božje djelovanje. Tako na

molitve vjernih mu

enika odgovara sam Bog.

220

ideja je bila veoma poznata u židovskoj nebiblijskoj literaturi.

Potres u šestom pe

atu

ini se

da prethodi onome koji je spomenut u 16,18 pod sedmom

ašom koja potresa Babilon

posljednjeg vremena i izaziva njegovo uništenje.

Potres spomenut u 6,12 historicisti

komentatori pripisuju velikom lisabonskom potresu 1755.

''I sunce pocrnje kao dlakava kostrijet, sav mjesec posta kao krv.'' Starozavjetni tekstovi

koji

ine osnovu za ove pojave su Joel 3,4 (u nekim prijevodima 2,31), gdje prorok prori

e da

''prije nego svane Jahvin dan, velik i strašan'', ''sunce

e se prometnut' u tminu a mjesec u krv''

(vidi Jl 4,15; u nekim prijevodima 3,15). I Izaija prori

e da

e Bog sunce zaviti u tminu i

obu

i ga u kostrijet (Iz 50,3); zvijezde ne

e sjati, sunce

e pomr

iti, mjesec ne

e davati svoje

svjetlosti i zemlja

e se pomaknuti sa svojega mjesta u Gospodnjem gnjevu (13,10.13).

Povijesno ispunjenje ovih pojava historicisti

ki znanstvenici datiraju za 19. svibnja 1780., kad

je ova pojava zabilježena u isto

nom dijelu savezne države New York i južnom dijelu Nove

Engleske.

6,13. ''I zvijezde padoše s neba na zemlju kao što smokva smokvice stresa kad je potrese

žestok vjetar.'' Ivan je ovaj opis o

ito uzeo iz Izaija 34,4 gdje piše da

e se nebesa saviti kao

svitak i pasti sva njihova vojska k'o što lozov list otpada, k'o što se trusi liš

e smokovo. U

svojoj propovijedi na Maslinskoj gori Isus je prorekao da

e zvijezde padati s neba i sile se

nebeske poljuljati (Mt 24,29). Historicisti

ki znanstvenici smatraju da se povijesno ispunjenje

ove pojave ostvarilo spektakularnom kišom meteorita 13. studenog 1833.

6,14. ''Nebo iš

eznu kao savijena knjiga.'' Slika neba koje se savija kao svitak uzeta je iz

Izaije 34,4 u opisu Gospodnje srdžbe.

''Sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta.'' Jeremija kaže za brda: ''tresu se, a svi se humci

uzdrmali'' (Jr 4,24). Otkrivenje 6,14 najvjerojatnije govori o posljednjem potresu spomenutom

u Otkrivenju 16,19 koji se razlikuje i ve

i je od prvo spomenutog u 6,12.

6,16. ''Srdžba Jaganj

eva.'' O zna

enju srdžbe (gr

ki org

) Božje vidi Bilješke na Otkrivenje

14,10.

Tuma

enje

6,12-14. Otvaranje šestog pe

ata pokre

itav niz pojava kozmi

kog zna

aja: one uklju

uju

veliki potres, pomra

enje sunca i mjeseca te padanje zvijezda. Sve završava još snažnijim

221

potresom koji pokre

e planine i otoke s njihovih mjesta. Prizor se sastoji od ovih pet

elemenata vrlo poznatih krš

anima u Ivanovo vrijeme. Ove pojave su u Starom zavjetu

upotrijebljene za opis izlijevanja Božjih završnih sudova na zemlju, pod imenom Dan

Gospodnji.

Dan Gospodnji je važan eshatološki pojam koji se provla

i kroz starozavjetne proro

knjige. On ozna

ava vrijeme kad

e Bog kona

no razra

unati sa zemljom zbog nevjerstva

naroda Bogu. Bog

e do

i na zemlju da sudi i s jedne strane donijeti uništenje zlima, a s druge

otkupljenje i izbavljenje onima koji su odani Bogu. Dan Gospodnji je opisan kao zastrašuju

doga

aj; on je redovno povezan s kozmi

kim poreme

ajima i razvaljivanjem i uništenjem

zemlje. Sve se ovo smatra znacima Božjeg neposredno predstoje

eg suda (na primjer, Jl 3,3.4

– u nekim prijevodima 2,30.31; i Amos 8,8.9). Možemo primijetiti da rje

nik kojim se Ivan

služi podsje

a na Izaijino proro

anstvo u vezi s Gospodnjim danom:

Jer nebeske zvijezde a ni Štapci

e više sjati svjetloš

pomr

e sunce ishode

i mjesec ne

e više svijetliti. …

Nebesa

u potresti,

maknut

e se zemlja s mjesta

od srdžbe Jahve nad Vojskama

u dan kad se izlije gnjev njegov. (Iz 13,10.13)

Tako Ivan u opisu prizora otvaranja šestog pe

ata koristi poznati starozavjetni opis Dana

Gospodnjeg.

Katastrofi

ni rje

nik rabljen u opisu lomljenja šestog pe

ata gotovo je jednak Isusovoj

propovijedi na Maslinskoj gori u kojoj spominje svoj drugi dolazak. Odmah nakon velike

nevolje ''sunce

e pomr

ati i mjesec ne

e više svijetljeti i zvijezde

e s neba padati i sile

e se

nebeske poljuljati" (Mt 24,29). Neposredno poslije ovih kozmi

kih pojava pojavit

e se znak

njegovog drugog dolaska, koji

e potaknuti skupljanje svetih u Božje kraljevstvo.

Tu se postavlja pitanje: Treba li ove opise (koje nalazimo u Isusovom opisu svršetka svijeta i

u prizoru otvaranja šestog pe

ata) razumjeti doslovno ili simboli

no? Premda je rje

nik

otvaranja šestog pe

ata uzet iz Starog zavjeta, ništa u tekstu ne ukazuje na to da bi ovi znaci

223

proplakati sva plemena zemlje. I ugledat

e Sina

ovje

jega gdje dolazi na oblacima

nebeskim s velikom mo

i i slavom'.'' (Mt 24,30; vidi Lk 23,30)

Prema tome prizor šestog pe

ata prikazuje Kristov drugi dolazak koji je u Starom zavjetu

opisan izrazima Dana Gospodnjeg. On je prilika kad

e se Bog umiješati da kazni grijeh i

obrani svoj vjerni narod. Mu

enici pod žrtvenikom traže da se Bog umiješa. Njihovi

progonitelji se moraju suo

iti sa svetim Bogom (vidi Am 4,12). Bog je odlu

io da sudi

grešnicima i neprijateljima svojeg naroda. Nitko nije izuzet. Spomenute su svi staleži ljudskog

društva: kraljevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i mogu

nici, rob i slobodnjak.

Nitko ne

e mo

i izbje

i Božji sud. Otkrivenje 19,18 završava prizor prikazom lešinara koji se

hrane mesom ''kraljeva, i mesa vojvoda, i mesa mogu

nika, i mesa konja i konjanika njihovih,

i mesa svih mogu

ih ljudi, slobodnjaka i robova, malih i velikih!"

itav prizor završava vrlo zna

ajnim retori

kim pitanjem: Tko

e opstati? Ovo nas podsje

na Malahijino pitanje: ''Ali tko

e podnijeti dan njegova dolaska i tko

e opstati kad se on

pojavi?'' ( Mal 3,2) Otkrivenje 7. poglavlje pokazuje da su oni koji mogu opstati na dan

božanskog gnjeva zape

eni Božji narod. Ono nam kazuje da se, dok Kristov drugi dolazak i

doga

aji koji ga prate budu ustrašili zle, Božji vjerni narod može držati obe

anja: ''Nek' se

pokrenu planine i potresu brijezi, al' se ljubav moja ne

e odma

' od tebe, nit'

e se pokolebati

moj Savez mira.'' (Iz 54,10) Kad je prorok Nahum pitao: ''Tko može izdržati pred bijesom

njegovim? Tko

e odoljeti pred gnjevnom srdžbom njegovom?'' dobio je nedvosmislen

odgovor: ''Jahve je dobar onima koji se u njeg' uzdaju, on je okrilje u dan nevolje, poznaje one

koji se njemu utje

u.'' (Nah 1,6.7) U ovome je nada Božjeg naroda u pogledu budu

nosti. O

tome govori Otkrivenje 7. poglavlje.

Otvaranje sedmog pe

ata (8,1)

Kad Jaganjac otvori sedmi pe

at, nasta muk na nebu oko pola sata.

Bilješke

''Mûk.'' O zna

enju mûka na nebu u prizoru otvaranja sedmog pe

ata ponu

ena su razli

ita

objašnjenja.

Na primjer, neki misle da je ova tišina povezana s dizanjem molitava svetih

(8,3.4).

Drugi drže da mûk odgovara tišini koja je vladala na po

etku stvaranja – odnosno da

je u Postanku 1,2 sve bilo mra

no i tiho. U židovskoj apokalipti

koj literaturi Bog vra

a ovu

zemlju u stanje tišine koja je vladala na po

etku: ''I cijeli

e se svijeta vratiti u prvobitnu tišinu

224

na sedam dana, kao što je bilo u prvom po

etku, tako da nitko ne

e biti ostavljen.''

Prema

drugima, rije

je o tišini zapanjenog svemira u o

ekivanju izlijevanja Božjih sudova na zle

(vidi Hab 2,20).

Neki starozavjetni tekstovi osvjetljavaju mogu

e zna

enje ''mûka'' u Otkrivenju 8,1. U

proro

anstvima Habakuka (2,20), Sefanije (1,7) i Zaharije (2,17 [neki prijevodi 2,13])

stanovnici zemlje su pozvani da šute s obzirom na sud koji dolazi iz Božjeg hrama.

ekivanje Božjeg neposrednog djelovanja prevladava u ovom prizoru i predstavlja osnovu

za proro

ki poziv. Gospodin se priprema da napusti svoje sveto prebivalište i posjeti zemlju, a

njegov dolazak

e zle natjerati u užasan o

aj. Richard Bauckham ukazuje na tvrdnje u ranim i

kasnijim židovskim spisima u kojima na nebu vlada tišina da bi se mogle

uti molitve svetih i

odgovoriti sudom nad zlima.

Joseph J. Battistone kaže: ''Ivan uzima teme tišine, suda i

Gospodnjeg dolaska i stvara vlastitu sliku zasnovanu na vi

enju u nebu. Me

utim, umjesto da

se usredoto

i na zemlju, Ivan prikazuje kakvo

e biti nebo kad Bog napusti svoje sveto

prebivalište i krene prema zemlji''

da pravedno sudi njenim stanovnicima.

''Oko pola sata.'' Zna

enje ovih pola sata je zagonetno. O

ito ga treba razumjeti simbli

ki da

se odnosi na vrlo kratko vrijeme neodre

ene dužine.

Tuma

enje

Pri lomljenju sedmog pe

ata nasta muk na nebu oko pola sata. Premda o

ito nastaje na nebu,

djelovanje ove tišine se proteže i na zemlju. Ova slika se dobro uklapa u lomljenje sedam

ata. Mûk može djelovati kao ''tišina nakon oluje uništenja uzrokovane Kristovim drugim

dolaskom''.

Jaha

i na konjima su završili svoj posao, zape

enje Božjeg vjernog naroda je

dovršeno, vjetrovi su prestali puhati (Otk 7,1-3), velikoj je nevolji kraj i Kristov drugi dolazak

je prošao. Molitve Božjeg naroda su uslišene (vidi Otk 6,9-11) i sada je zavladao muk na nebu

s obzirom na posljednji sud koji se treba izvršiti nad pobunjenim ljudskim rodom kojemu su

sedam posljednjih zala samo prethodnica i preukus (vidi Otk 15–16). Židovski narod je u

Ivanovo vrijeme vjerovao da

e prije novog stvaranja zavladati tišina koja bi odgovarala tišini

prije prvog stvaranja.

Ova tišina je dramati

na stanka koja

ini još dojmljivijima pravedne Božje sudove koji se

trebaju izvršiti na zemlji. Otkrivenje 6,16.17 pokazuje da prizoru lomljenja sedmog pe

ata

slijedi Kristov drugi dolazak. Ova se tišina može odnositi na milenij (koji je relativno kratko

vrijeme u usporedbi s vje

noš

u) ili na razdoblje poslije milenija kad

e Bog izvršiti svoju

226

A što je sa sudom nad progoniteljima Božjeg naroda? Otkrivenje 8,2-5 pokazuje da je Bog

uo molitve svojeg napa

enog naroda. U prizoru an

ela koji trube u sedam truba vidljiv je

Božji odgovor: ''Ne još dugo. Ve

sudim one koji divlja

ki napadaju i progone moje svete.''

Bilo bi prirodno o

ekivati da oglašavanje sedam truba ima nekakvu vezu s odgovorom na

molitve mu

enika ispod žrtvenika i nalogu upu

enom

etirima an

elima: "Ne udite ni zemlji

ni moru ni drve

u dok ne ope

atimo sluge Boga našega na

elima!" (Otk 7,3) Kad se dovrši

enje, nastupit

e Božji sudovi. A Otkrivenje 19,2 nas vodi do budu

eg dana kad

opravdani mu

enici dati svu slavu i hvalu Bogu jer su njegovi sudovi istiniti i pravedni što

''osveti… krv slugu svojih'' (vidi i Otk 16,5-7).

Vika zaklanih mu

enika pod žrtvenikom – ''Ta dokle, Gospodaru?'' – stalni je vapaj mnogih

krš

ana koji žive

i u ovom svijetu moraju platiti cijenu zato što slijede Kristovim stopama.

Kao što je u ovom svijetu Isus bio progonjen, tako su progonjeni i njegovi sljedbenici. Ali

i kad im se dogodi ono najstrašnije, oni se još uvijek mogu tješiti

injenicom da je Isus utabao

put. Ako moraju

ak i umrijeti, znat

e da dolazi kraj kad

e se ispuniti sva Božja obe

anja.

Jon Paulien kaže:

Isti Krist koji

uva crkve (Otk 1–3) sjedi i na Božjem prijestolju na nebu (Otk 4–5). On zna i

brine kad njegov narod strada ili je prisiljen da u ovom životu hodi sam radi svoje vjere u

njega. Zbog toga ne iznena

uje da je Božji narod u krš

anskoj eri našao smisao svog života u

neobi

noj zbirci slika uzetih iz apokrifnih dijelove knjige.

ati u šestom poglavlju daju zoran opis krš

anskog života na ovoj zemlji izme

u križa i

Kristovog drugog dolaska. Božji narod izložen stradanju može se ponekad pitati ne potvr

uje

li stvarnost iluziju njihove vjere.

ini se da slava i sjaj pripadaju protivnicima Evan

elja. Ali

injenica da nakon otvaranja pe

ata na nebu slijede grube stvarnosti zemaljskog života i

iskustva, pokazuju da su one pod nadzorom Jaganjca koji ve

vlada (Otk 5) i

ije

e savršeno

kraljevstvo uskoro biti uspostavljeno (11,15-18).

Otkrivenje 6. i 7. poglavlje šalje trajnu i snažnu poruku Božjem ugnjetavanom narodu koji

živi izme

u križa i Kristovog drugog dolaska, a izložen je kušnjama i patnjama u ovome

svijetu. Kako kaže David Marshall: ''Otkrivenje se ne povla

i od stvarnog života. Ono

prikazuje život onakvim kakav doista jest, ali nam u toj stvarnosti daje nadu.''

Usred puhanja

vjetrova, koliko god bili neobi

ni, Božji narod ima

vrsto jamstvo da je Isus Krist još uvijek

na prijestolju na nebu. Bog preko njega vodi nadzor. Njegovo obe

anje, dano prije gotovo

227

dvije tisu

e godina, još uvijek važi: "I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta."

(Mt 28,20)

Krajnje bilješke

Paulien, ''The Seven Seals'', 223.224.

Charles, 1,160; Caird, 122, Barclay, The Revelation of John, 2,4; Morris, 102.

Ladd, 97.

Johnson, 473.

Ladd, 98.

Barclay, The Revelation of John, 2,178.

Paulien, ''The Seven Seals'', 229.

Ladd, 98.

Paulien, ''The Seven Seals'', 229

Isto, 230.

Charles, 1,166.

Thomas, Revelation 1–7, 422.

Ladd, 100.

Mounce, 155.

Ladd, 101.

Paulien, Bible Explorer, 3.3.

J. M. Ford, 108.

Kako to isti

e Barlay (The Revelation of John, 2,9) .

Isto.

Vidi više u Paulien, ''The Seven Seals'', 233.134.

Vidi The Babilonian Talmud Shabbath 152b (Epstein, 2/2,780); vidi J. M. Ford, 111.

Uklju

uju

i Mounce, 158 (premda on vjeruje da fraza uklju

uje i svjedo

anstvo samih mu

enika); Gerhard

Pfandl, ''The Remnant Church and the Spirit of Prophecy'' u Symposium on Revelation – Book 2, Daniel and
Revelation Committee Series 7 (Silver Springs, MD., Biblical Research Institute, 1992), 313; Hans K.
LaRondelle, How to Understand the End-Time Prophecies of the Bible (Sarasota, FL., First Impressions, 1997),
283-286.

Kako je to primijetio H. Strathmann, ''martus, et al.'' u Theological Dictionary of the New Testament, urednici

G. Kittel i G. W. Bromiley (Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1964-1976), 4,501.502.

Aune, Revelation 6–16, 411; vidi Beckwith, 527.

1 Enoch 47,4 (Charlesworth, 1,35).

4 Ezra 4,35.36 (Charlesworth, 1,531).

2 Baruch 23,4-5a (Charlesworth, 1,629).

Ladd, 106.

Barclay, The Revelation of John, 2,11.

Joel N. Musvosvi, Vengeance in The Apocalypse, Andrews University Seminary Doctoral Disertation Series

17 (Berrien Springs, MI., Andrews University Press, 1993), 232.

Fiorenza, Revelation, 64.

4 Ezra 4,35a (Charlesworth, 1,531).

Barclay, The Revelation of John, 2,14.

J. M. Ford, 111.

Testament of Moses, 10,3-7 (Charlesworth, 1,932) 2 Baruch 70,8 (Charlesworth, 1,645).

Paulien, ''The Seven Seals'', 236; takvo shva

anje je (po mom mišljenju) neuspješno pobijao LaRondelle, How

to Understand the End-Time Prophecies of the Bible, 140.141.

Vidi The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 7,779.

Vidi isto.

Vidi isto, 5,502.

Paulien, ''The Seven Seals'', 237.

Za popis razli

itih gledišta vidi Aune, Revelation 6–16, 507.508.

Charles, 1,223.224; Barclay, The Revelation of John, 2,40.412; J. M. Ford, 130; Morris, 116; Caird, 106.107;

Bauckham, The Climax of Prophecy, 70-83.

4 Ezra 7,30 (Charlesworth, 1,537).

Morris, 117; Ladd, 122.123; Mounce, 178.179; Beale, 446.452.

Bauckham, The Climax of Prophecy, 71-83; on priznaje da je Charlesov dužnik (1,223,224); isto mišljenje

dijeli Beale, 451.452.

229

ZAPE

ENI SVETI I

VELIKO MNOŠTVO (7,1-17)

Nakon toga vidjeh:

etiri an

ela stoje na

etiri kraja zemlje zadržavaju

etiri vjetra

zemaljska da nikakav vjetar ne puše ni zemljom ni morem nit ikojim drve

em.

I vidjeh

drugoga jednog an

ela gdje uzlazi od istoka sun

eva s pe

atom Boga živoga. On povika iza

glasa onoj

etvorici an

ela kojima bi dano nauditi zemlji i moru:

"Ne udite ni zemlji ni

moru ni drve

u dok ne ope

atimo sluge Boga našega na

elima!"

I za

ujem broj

ope

enih - sto

etrdeset i

etiri tisu

e ope

enih iz svih plemena sinova Izraelovih:

iz plemena Judina dvanaest tisu

a ope

enih,

iz plemena Rubenova dvanaest tisu

iz plemena Gadova dvanaest tisu

iz plemena Ašerova dvanaest tisu

iz plemena Naftalijeva dvanest tisu

iz plemena Manašeova dvanaest tisu

iz plemena Šimunova dvanaest tisu

iz plemena Levijeva dvanaest tisu

iz plemena Jisakarova dvanaest tisu

iz plemena Zebulunova dvanaest tisu

iz plemena Josipova dvanaest tisu

iz plemena Benjaminova dvanaest tisu

a ope

enih.

Bilješke

7,1. ''Na

etiri kraja zemlje.'' Ova se fraza koristila na drevnom Bliskom istoku kao što mi

danas koristimo frazu ''na sve

etiri strane svijeta''

da opišemo globalni zna

aj nekog

doga

aja. Tako Izaija govori o okupljanju prognanih Izraelaca i raspršenih iz Jude sa

etiri

kraja zemlje (Iz 11,12). Ezekiel je vidio kako dolazi kraj na sva

etiri kraja svijeta (Ez 7,2).

etiri kraja zemlje u Otkrivenju 7,1 o

ito odgovaraju

etirima vjetrovima koji su spomenuti

odmah zatim.

etiri vjetra.'' U Starom zavjetu su vjetrovi slika razornih sila kao Božjih oru

a. Vjetrovi su

Božja kola (Jr 4,13). Bog dolazi kao vihor na svojim kolima da izvrši sud (Iz 66,15.16).

Jeremija je objavio dolaze

i sud na Jeruzalem kao ''vru

vjetar s pustinjskih sipina'' (Jr

4,11.12; vidi 23,19.20; 51,1.2). Nevrijeme Jahvino dolazi kao silan vihor koji se svaljuje na

230

glave bezbožni

ke (Jr 23,10; 40,23). Hošea je govorio o Božjem vjetru koji dolazi iz pustinje i

uništava plodnu zemlju (Hoš 13,15). Daniel je u vi

enju vidio

etiri vjetra nebeska koji su

uzbibali veliko more iz kojeg su izašle

etiri goleme nemani (Dn 7,2; vidi 8,8; 11,4). Bog je

rekao Jeremiji da

e na Elam poslati

etiri vjetra i raspršiti narod (Jr 49,36). U Zahariji 6,5-8

etiri konja koji kre

u u

etiri vjetra nebeska prema tuma

enju ''naseljavaju duh moj''. To bi

moglo zna

iti da su

etiri vjetra u Otkrivenju 7,1 ''još jedan na

in opisa

etvorice konjanika u

šestom poglavlju''.

Sljede

i navod iz apokrifne knjige Sirahove donekle rasvjetljava slikovito

zna

enje vjetra, koji se prema židovskom razmišljanju odnosi na božanski sud: ''Ima vjetrova

za kaznu stvorenih, sazda ih kao bi

eve bijesa svoga; oni

e u vrijeme svršetka snagu razviti i

umiriti gnjev svoga Stvoritelja.''

7,2. ''Od istoka sun

eva.'' Na drevnom Bliskom istoku ovom se frazom ozna

avao istok. U

Starom zavjetu se istokom

esto obilježava Bog. Eden je bio na istoku (Post 2,8). U Ezekielu

je Božja slava došla u Hram s istoka (Ez 43,2). U Novom zavjetu istok uvijek nagovještava

Krista. Mudraci su vidjeli zvijezdu na istoku koja je najavljivala novoro

enog Kralja (Mt

2,2.9). Isus je nazvan Mlado sunce (Lk 1,78) i sjajna zvijezda Danica (Otk 22,16). Isus je

rekao da

e se znak Sina

ovje

jeg pojaviti na istoku (Mt 24,27-30). Zato vi

enje ''drugoga

jednog an

ela gdje uzlazi od istoka sun

eva'' u 7,2 mora predstavljati pojavu an

ela kojeg je

Krist poslao, ali je sasvim mogu

e da je to sam Krist.

7,3. ''Dok ne ope

atimo sluge Boga našega na

elima.'' Ovaj je prizor uzet iz Ezekiela 9.

poglavlja gdje je simboli

kim rije

ima prikazano uništenje Jeruzalema prije babilonskog

progonstva. Prorok je u vi

enju vidio nebeskog vjesnika kojeg je opisao kao

ovjeka

''odjeven[a] u lan, s pisarskim priborom za pojasom''. On je dobio nalog da pro

e kroz grad i

obilježi

ela svih vjernih prije nego što po

ne ubijanje jeruzalemskih stanovnika. Krvnicima

je re

eno da ne diraju nikoga tko ima znak. Znak na

elu je razlikovao one koji su pripadali

Božjem vjernom narodu od nevjernih i idolopoklonika; time su znakom bili zašti

eni od

dolaze

eg suda (Ez 9,1-11).

Osnovna drevna ideja zape

enja je vlasništvo. Kad se nešto pe

atilo, kao na primjer neki

dokument, to se

inilo radi potvrde ili zaštite njegova sadržaja (vidi Bilješke na Otk 5,1).

Zape

enje naroda u Novom zavjetu ozna

ava prepoznavanje onih koji pripadaju Božjem

vjernom narodu. Pe

enje se doga

a kad osoba do

e Kristu. Imati pe

at Svetog Duha zna

biti pravi krš

anin koji pripada Bogu i znak je jamstva spasenja. ''U njemu ste i vi'', objašnjava

232

(13,16.17; 14,9; 16,2; 19,20; 20,4). Dok se Božji pe

at sastoji od Božjeg imena zapisanog na

elima, oznaka Zvijeri se sastoji od imena Zvijeri stavljenog na

elo ili ruku (Otk 13,17).

''Primanje žiga Zvijeri i Božjeg pe

ata, a koji se sastoje od imena Zvijeri i Božjeg imena,

ozna

ava suglasnost sa Sotoninim ili Božjim karakterom. U posljednjem sukobu svatko

nositi sliku demonskog ili božanskog.''

7,4. ''I za

ujem broj ope

enih.'' Ova se fraza javlja ovdje i u 9,16. Dok Ivan ovdje saznaje

broj Božjeg zape

enog naroda, u 9,16 saznaje da je broj Božjih protivnika dvije mirijade

mirijada. Naravno, oba broja treba shvatiti simboli

no.

''Sto

etrdeset i

etiri tisu

e.'' Ovaj je broj o

ito nastao množenjem dvanaest puta dvanaest i

nakon toga puta tisu

u. Dvanaest je broj plemena u starozvjetnom Izraelu; tako

er je broj

crkve sagra

ene na temeljima dvanaestorice apostola (vidi Ef 2,20). U Novom Jeruzalemu

dvanaest je vrata imenovano prema dvanaest izraelovih plemena, a dvanaest njegovih temelja

imaju imena dvanaestorice apostola,

ime je predstavljen starozavjetni i novozavjetni Izrael.

Tako 144 (12 x 12) predstavlja cjelovitost Izraela, odnosno

itav Božji narod iz starozavjetnih

i novozavjetnih vremena.

Broj tisu

u (hebrejski 'eleph) može u Starom zavjetu imati razli

ito zna

enje. To može biti

doslovni broj od to

no tisu

u, ali može ozna

avati i plemensku podjelu (Bro 31,5; Jš

22,14.21; 1 Sam 10,19; 23,23; Mih 5,1 – rije

''kneževstvima'' je u izvorniku ''tisu

ama'') ili

odred s oko tisu

u vojnika. Kao država Izrael je bio administrativno podijeljen u plemenske

cjeline. Me

utim, u vrijeme rata je njegova vojska bila podijeljena u odrede sa po tisu

u ljudi,

podijeljenih na manje odrede (Bro 1,16; 10,4; 31,4-6; 1 Sam 8,12; 18,13; vidi Izl 18,21.25; 1

Sam 22,7). Stoga je u drevnom Izraelu tisu

u vojnika bio osnovni vojni odred. Fraza ''tisu

Izraela'' koristila se kao sinonim za izraelsku vojsku i imala je isto zna

enje kao ''izraelski

bataljoni''.

Zape

enih sto

etrdeset i

etiri tisu

e su sto

etrdeset vojnih odreda, po dvanaest

iz svakog plemena, ozna

avaju

itav Izrael s njegovih dvanaest plemena.

Ivan se služi

bojnom slikom prikazuju

i ''crkvu u njenoj zemaljskoj borbi, kao 'ratobornu crkvu'''.

Budu

da sto

etrdeset i

etiri tisu

e trebaju pro

i kroz veliku nevolju, prirodno je i odgovaraju

razuumjeti da su zape

eni sveti iz sedmog poglavlja u vojnom smislu organizirani u odrede

u skladu s drevnim Izraelovim vojnim sustavom.

''Iz svih plemena sinova Izraelovih.'' Neki smatraju da se ovo odnosi na doslovni Izrael.

Drugi misle da se Izrael ovdje simboli

ki odnosi na Crkvu kao duhovni Izrael. Problem s

233

prvim mišljenjem je što dvanaest plemena više ne postoje. Sjeverni Izrael, sastavljen od deset

plemena, nestao je iz povijesti s asirskim osvajanje u osmom stolje

u prije Krista (2 Kr 17,5-

23). Ve

ina naroda koji je pripadao desetorim plemenima deportiran je iz Palestine i raspršen

u narode Biskog istoka. Tijekom vremena oni su se asimilirali u tim zemljama (vidi 2 Kr

17,24-41) ili me

usobno pomiješali. Zbog toga, pošto su u Ivanovo vrijeme još uvijek

postojala samo dva plemena, dvanaest plemena više ne predstavlja ''povijesni, ve

samo

teološki entitet''.

Osim toga, popis dvanaest plemena u Otkrivenju 7 razlikuje se od svih popisa u Starom

zavjetu:

Otkrivenje 7

Postanak 49

Brojevi 1,5-15

Ezekiel 48

Juda

Ruben

Dan

Ruben

Šimun

Ašer

Gad

Levije

Juda

Naftalije

Ašer

Juda

Jisakar

Manaše

Naftalije

Zebulun

Efrajim

Manaše

Jisakar

Efrajim

Ruben

Šimun

Dan

Manaše

Juda

Levije

Gad

Benjamin

Jisakar

Ašer

Dan

Šimun

Zebulun

Naftalije

Ašer

Jisakar

Josip

Gad

Zebulon

Benjamin

Naftalije

Gad

Popis paralela u redoslijedu plemena je razli

it – Juda dolazi prvi nasuprot Rubenu,

najstarijem Jakovljevom sinu. Douglas Ezell primje

uje: ''Juda nikad nije spomenut prvi ni u

jednom starozavjetnom plemenskom popisu (Post 49; Ez 48). Ovaj premještaj je lako

objasniti ako držimo na umu da je Jaganjac, Mesija, potekao iz Judina plemena (Otk 5,5.6).

On je glava ovog proširenog kruga Božjeg naroda.''

Izostavljeni su Dan i Efrajim, a uklju

eni su Josipovo i Levijevo pleme, premda se u Starom

zavjetu Josipovo pleme ne spominje. U stvari je Josip, kao Jakovljev miljenik, dobio

dvostruki dio tako što su dva njegova sina, Manaše i Efrajim, postali glave plemenima. Izrael

235

dolaze dvije zvijeri u Otkrivenju 13. Drve

e ovdje simbolizira život na zemlji. Tako u ovom

tekstu nalazimo predstoje

e katastrofe i doga

aje posljednjeg vremena koji

e do

i na zemlju;

oni su univerzalne prirode.

7,2.3. Ivan zatim vidi drugoga jednog an

ela gdje uzlazi od istoka sun

eva s pe

atom Boga

živoga. Ovaj an

eo s istoka ima sav nadzor u rukama. Pojam ''od istoka sun

eva'', koji

nalazimo na drugim mjestima u Novom zavjetu, povezan je s Kristom.

injenica da ovaj

eo zapovijeda

etvorici an

ela višeg položaja, vjerojatno kerubima, daje slutiti da je On

zapovjednik nebeske vojske; u Otkrivenju je zapovjednik nebeske vojske Mihael (12,7), a

Mihael je o

ito Isus Krist. Nema sumnje da u pojavi ovog an

ela imamo prisutnost samog

Isusa.

Ovaj an

eo zapovijeda

etvorici uzvišenih an

ela da ove razaraju

e sile ne puštaju dok ne

ope

atimo sluge Boga našega na

elima. Ovdje možemo zapaziti više toga. Prije svega, Krist

je prikazan kao Onaj koji ima punu vlast i nadzor nad vremenom zbivanja posljednjih

doga

aja. On ne

e dozvoliti da se posljednji doga

aji ostvare dok ne bude zape

en Božji

narod.

Drugo, prije nego što do

e velika nevolja na svršetku vremena, da bi bio zašti

en, Božji narod

mora biti zape

en na

elima. Primarni razlog za zape

enje Božjeg naroda jest dati mu

sigurnost spasenja. Primanjem Krista i predajom njemu

ovjek prima pe

at Božjeg vlasništva

jer je zape

en Svetim Duhom (2 Kor 1,21.22; Ef 1,13.14; 4,30). Prisutnost Svetog Duha je

znak da ta osoba pripada Bogu i u njegovom je vlasništvu. Pavao sažima Božji pe

at rije

ima:

''Poznaje Gospodin one koji su njegovi.'' (2 Tim 2,19) Zape

enje o

ito odgovara pranju

haljina, ubijeljenih u krvi Jaganj

evoj (Otk7,14; 22,14). Prema tome zape

enje je

simboli

ni znak pravog ili iskrenog krš

anina. Zape

enje razlikuje takvu osobu od drugih.

Ezell kaže: ''Tako se od Ivanovog vremena do kraja Božje pe

enje onih, koji zahvaljuju

Evan

elju pripadaju njemu, nastavlja za

itavo razdoblje od križa i uskrsnu

a do kraja. Oni

kojima je na

elima Božji pe

at (Otk 7,3) mo

e opstati u veliki dan srdžbe.''

U posljednjoj krizi povijesti ovog svijeta zape

enje je dobiti dodatno zna

enje i važnost:

ono je kona

na potvrda da

e Božji narod u posljednjoj krizi ostati vjeran Bogu. Beatrice S.

Neall primje

uje:

236

Svrha Božjeg pe

ata je zaštita svetih od demonskih sila koje mu

e ljude tako da

e radije

poželjeti smrt nego život (Otk 9,4-6). Osim toga sveti su zašti

eni od sedam posljednjih zala

koja

e se izliti na štovatelje Zvijeri (16,2). Prema tome pe

uva svete da ih neprijatelj ne

porazi i od Božjih sudova. On ih ne štiti od gnjeva Zvijeri (13,15.16). Sli

no tome žig Zvijeri

štiti njene sljedbenike od progonstva Zvijeri, ali ne i od Božje srdžbe (14,9-11).

U istom smislu objašnjava Hans K. LaRondelle:

Božje sluge ve

imaju duhovni pe

at Svetog Duha kojeg su primili krštenjem u Kristu. Zbog

toga su ''u Kristu''. Ali samo nakon što Božje sluge posljednjeg vremena budu kušane u vezi

sa žigom Zvijeri i bude ustanovljeno da su vjerni do smrti, oni

e od njegovih an

ela primiti

apokalipti

ki ''pe

at'' kao znak božanskog odobravanja i zaštite od sila smrti i uništenja.

Kako se kraj približava, Božji vjerni ostatak mora objaviti posljednju evan

eosku vijest

svijetu. Nakon toga mora pro

i kroz završne doga

aje u povijesti ovog svijeta, nazvane

''velikom nevoljom''. Tijekom tog vremena krize bit

e im potrebna posebna zaštita Svetog

Duha. Tada

e iskusiti ispunjenje Kristovog obe

anja danog Filadelfijcima: ''Budu

i da si

uvao moju rije

o postojanosti, i ja

u o

uvati tebe od

asa kušnje koji ima do

i na sav

svijet da se iskušaju svi pozemljari.'' (Otk 3,10) Kao što su Izraelci, koji su vrata svojih ku

ozna

ili krvlju pashalnog janjeta, bili zašti

eni od zala Izlaska (Izl 12,21-23) i kao što su

obilježeni vjerni u Ezekielovom vi

enju bili zašti

eni od sudova koji su došli na Jeruzalem

(Ez 9,1-11), tako

e Sveti Duh osigurati posebnu zaštitu za krš

ane u eshatološkom

asu

kušnje.

Sedmo poglavlje Otkrivenja pokazuje da Božji narod nije zape

en zato da bi izbjegao ovaj

as kušnje – oni o

ito trpe glad, že

i paklenu vru

inu

etvrtog zla (Otk 7,16; vidi 16,8.9) – ali

kroz sve to prolaze zašti

eni (vidi Otk 7,14). Bez obzira što je ovo zape

enje, ono je o

ito

proces kroz koji mora pro

i svaki krš

anin, a koji dosiže vrhunac i dobija novo zna

enje

neposredno pred Kristov drugi dolazak. Zape

enje u Otkrivenju 7 treba razumjeti kao

kona

ni završni postupak zape

enja na zemlji, kad

e propovijedanju Evan

elja do

i kraj i

više ne bude milosti.

Na kraju, tekst pokazuje da su do dolaska

asa kušnje zli djelomi

no zašti

eni zajedno s

pravednima. Pošto zli progone Božji vjerni narod, oni doživljuju sudove sedam truba kao

uvod u kona

no uništenje. Me

utim, ovi preliminarni sudovi oglašavanja sedam truba su

238

vojsku, Božje protivnike i neprijatelje njegovog naroda, spremne za borbu, i

uje da je njihov

broj dvije mirijade mirijada (9,16).

Broj sto

etrdeset i

etiri tisu

e simboli

no predstavlja prave i vjerne sljedbenike Isusa Krista

posljednjeg vremena kao Božji Izrael. Na popisu nema Dana i Efrajima. U Starom zavjetu oba

su plemena opisana kao otpadnici. Ovo daje slutiti da je nevjerstvo ova dva plemena razlog

njihova isklju

enja s popisa plemena eshatološkog Izraela. Sto

etrdeset i

etiri tisu

e su pravi

Izrael,

ist i bez mane (Otk 14,1-5). Oni su ''oprali (su) haljine svoje i ubijelili ih u krvi

Jaganj

evoj'' (7,14). Kasnije su opisani kao oni koji ''se ne okaljaše sa ženama, djevci su! Oni

prate Jaganjca kamo god po

e. Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu; na ustima

se njihovim laž ne na

e, neporo

ni su.'' (14,4.5) Nevjerni i otpali, prikazani Danovim i

Efrajimovim plemenom, nemaju mjesta me

u Božjim vjernim narodom koji treba pro

i kroz

vrijeme velike nevolje. Oni su zape

eni i time zašti

eni od Boga. Samo

e Kristov

pobjedni

ki narod mo

i opstati tog dana pred Božjim prijestoljem (kao ispunjenje obe

anja iz

Otk 3,21) i primiti svoju vje

nu baštinu (Otk 7,14-17).

Sto

etrdeset i

etiri tisu

e su sveti posljednjeg vremena – predstavnici sveg Božjeg vjernog

naroda tijekom svih stolje

a. Posljednja kriza kroz koju moraju pro

i simbol je onoga što je

Božji narod iskusio od Abelove smrti.

Veliko mnoštvo (7,9-17)

Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga

naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u

bijele haljine; palme im u rukama.

u iz glasa:

"Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!"

I svi an

eli, što stajahu uokolo prijestolja i starješina i

etiriju bi

a, padoše pred

prijestoljem ni

ice, na svoja lica,

i pokloniše se Bogu govore

"Amen! Blagoslov i slava, i mudrost, i zahvalnica, i

ast, i mo

i snaga Bogu

našemu u vijeke vjekova. Amen."

I jedan me od starješina upita: "Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle do

oše?"

Odgovorih mu: "Gospodine moj, ti to znaš." A on

e mi: "Oni do

oše iz nevolje velike i

oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganj

evoj.

Zato su pred prijestoljem Božjim

i služe mu dan i no

u hramu njegovu,

239

i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet

Šator svoj nad njima.

e više gladovati ni že

ati,

e ih više paliti sunce nit ikakva žega

jer – Jaganjac koji je posred prijestolja

bit

e pastir njihov

i vodit

e ih na izvore voda života.

I otrt

e Bog svaku suzu s o

iju njihovih."

Bilješke

7,9. ''Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti.'' Na prvi

pogled ova se skupina razlikuje od ranije spomenutih sto

etrdeset i

etiri tisu

e. Dok je prva

skupina ozna

ena brojem i sastavljena od dvanaest simboli

nih izraelskih plemena, za drugu

se kaže da to mnoštvo nitko nije mogao izbrojiti; ono se sastoji od otkupljenih iz ''svakoga

naroda, i plemena, i puka, i jezika''. Me

utim dokazi pokazuju da su sto

etrdeset i

etiri

tisu

e i veliko mnoštvo jedna te ista skupina.

Ovo gledište se zasniva na

injenici da se Ivan služi posebnom književnom tehnikom koja

ovdje dolazi do izražaja. Prema njoj Ivan prvo

uje u vi

enju, a ono što iza toga vidi je

zapravo jedno te isto. Ono što vidi je u stvari objašnjenje onoga što je ranije

uo. Na primjer,

u prologu knjige Ivan

uje ''iza sebe jak glas, kao glas trublje'' (1,10); kad se okrenuo ne vidi

trubu ve

Isusa kako hoda izme

u sedam svije

njaka (rr 12.13). U petom poglavlju

uje da je

nadvladao Lav iz plemena Judina; kad se okre

e da vidi lava, vidi Jaganjca kao zaklanog

(5,5.6). Kasnije u sedamnaestom poglavlju

uje za ''bludnicu veliku što sjedi nad vodama

velikim'', a kasnije vidi ''ženu koja sjede na skrletnu Zvijer'' (17,1-5). U posljednjem vi

enju

Ivan prvo

uje za ''Zaru

nicu, Ženu Jaganj

evu'', a u stvari vidi ''sveti grad Jeruzalem'' u

njegovoj slavi prikazanoj dragim kamenjem (21,9-12).

Ova je književna tehnika klju

za razumijevanje ovih dviju skupina Božjeg naroda u sedmom

poglavlju. Ivan prvo

uje broj sto

etrdeset i

etiri tisu

e kao Božjeg naoružanog,

zape

enog naroda na zemlji. Zatim u 7,9-14, kad vidi istu skupinu, zapravo mu se

ini da je

ona veliko mnoštvo koje nitko ne može izbrojiti. Slažemo se sa znanstvenicima koji

zaklju

uju da su sto

etrdeset i

etiri tisu

e i veliko mnoštvo ista skupina Božjeg naroda u

njihovim razli

itim ulogama i okolnostima.

241

Hoeksema kaže: ''U prvom su dijelu na zemlji; u drugome su ve

u slavi u novom poretku

ostvarenog kraljevstva. U prvom se nalaze u nevolji; u drugome su kroz nju ve

prošli.''

njihovu zaštitu više nije potrebno božansko zape

enje.

Promatraju

i mnoštvo, Ivan primje

uje da potje

e iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i

jezika. To podsje

a na ''kraljevstvo sve

enika'' opisanih ranije kao narod iz svakoga naroda, i

plemena, i puka, i jezika (Otk 1,6; 5,9). Kao što je ova titula uzeta iz Starog zavjeta i

prenesena na one u Kristu, tako je i ovaj broj plemena simboli

an opis Kristovih sljedbenika.

Ovdje imamo usavršenost Božjih slugu spomenuto u prizoru otvaranja petog pe

ata (6,11).

Možemo vidjeti da su sto

etrdeset i

etiri tisu

e, koje stoje na pragu onoga što znamo kao

''veliku nevolju'' (7,14) ili ''

as kušnje'' (3,10), spremni u

i u najve

u bitku u povijesti ljudskog

roda. U kidanju sedam pe

ata Ivan opisuje kušnje i nevolje Božjeg vjernog naroda tijekom

povijesti do Kristovog povratka na ovu zemlju. Velika nevolja kroz koju Božji narod

posljednjeg vremena mora pro

i vrhunac je kušnji i nevolja koje je Božji narod trpio od

Ivanovog vremena do svršetka. Sto

etrdeset i

etiri tisu

e su zato prikazane kao borbeni

Božji narod, pravi Izrael podijeljen na dvanaest plemena i organiziran u vojne odrede po

uzoru na starozavjetnu izraelsku vojsku. Oni su zape

eni kako bi bili zašti

eni od pravednih

Božjih sudova koji trebaju pasti na zle.

Sama velika nevolja nije prikazana u Otkrivenju 7 ve

kasnije u Otkrivenju 13,11-17 i u

poglavljima 15 do 18. Ivana ovdje ne zanima sama nevolja ve

pitanje koje su zli ranije

postavili: ''Jer do

e Dan onaj veliki srdžbe njihove i tko

e opstati!" (Otk 6,16) Odgovor na to

pitanje je jasan: veliko mnoštvo koje stoji pred Božjim prijestoljem. Ono i sto

etrdeset i

etiri

tisu

e su ista skupina. Dok je ranije prikazana kao borbena skupina koja se nalazi pred

velikom nevoljom, spremna za borbu, sada je prikazana kao oni do

oše iz nevolje velike (Otk

7,14). Velika je nevolja prošla i borba je završila. Zato Božji vjerni narod više nije svrstan u

vojne odrede ve

je prikazan kao radosno mnoštvo koje se vratilo iz bitke i proslavlja

trijumfalnu pobjedu.

Ivan vidi veliko mnoštvo obu

eno u bijele haljine; palme im u rukama. Bijele haljine i

palmine grane su znakovi trijumfa i pobjede. Bijela odje

a podsje

a na rimske generale i

vojnike obu

ene u bjelinu dok slave pobjedu nakon uspješnog rata.

Ovaj prizor nas podsje

na palmine grane koje su se koristile u izražavanju radosti na sve

anostima i proslavama

vojnih pobjeda. Ovdje imamo ispunjenje obe

anja danog pobjednicima u Sardu koji

e hoditi

242

pred Kristom obu

eni u bijele haljine (3,4.5; vidi r 18). Za veliko mnoštvo se kaže da su

oprali (su) haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganj

evoj (7,14). Kao što je krv pashalnog

janjeta na vratima ku

a zaštitila Izraelce od zala povezanih s izlaskom iz Egipta, tako sam

Krist osigurava izbavljenje eshatološkog Izraela (vidi Otk 22,14). Njihov trijumf je rezultat

Kristove velike pobjede ostvarene na križu. Kona

no se ostvarilo veliko obe

anje dano u

Otkrivenju 3,21. Pobjednici svih stolje

a sada sjede s Kristom na njegovu prijestolju.

Klicanje otkupljenog mnoštva pred prijestoljem otkriva da njihov trijumf nije rezultat vlastitih

napora i dostignu

a: Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu. Otkupljeno

mnoštvo ništa ne govori o svojim dostignu

ima. Bog je onaj koji ih je zaštitio i sa

uvao u

asovima njihovih kušnji i teško

a. Zbog toga je njihova pobjeda posljedica onoga što je Krist

inio za njih, a ne onoga što su oni sami ostvarili za sebe. William Barclay to izražava

ovako:

Trijumfalnim klicanjem vjerni pripisuju spasenje Bogu. Bog je onaj koji ih je proveo kroz

kušnje, nevolje i tjeskobe, i oni sada sudjeluju u njegovoj slavi. Bog je veliki spasitelj, veliki

izbavitelj svojeg naroda. A izbavljenje koje im daje nije izbavljenje bijega ve

osvajanja. To

nije izbavljenje koje

ovjeka spašava od nevolje ve

ono koje ga trijumfalno provodi kroz

nevolju. Ono ne

ini život lakim, ali ga

ini velikim. Dio krš

anske nade nije traženje života u

kojem je

ovjek spašen od svih nevolja i tjeskoba; krš

anska nada je da

ovjek u Kristu može

pretrpjeti svaku vrst nevolje i tjeskobe i u svima njima ostati uzdignute glave te prije

i u slavu

na drugoj strani.

U Otkrivenju 7,10-12 ponovno

ujemo himnu iz Otkrivenja 5,9-14. Možda joj je cilj da

pokaže kako u Otkrivenju 7 imamo ispunjenje obe

anja danog u 3,21.

Zahvaljuju

i smrti na

križu Krist je ''otkupio, krvlju svojom, za Boga ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i

naroda'' i u

inio ''ih Bogu našemu kraljevstvom i sve

enicima i kraljevat

e na zemlji"

(5,9.10). Otkupljeni u sedmom poglavlju, ''iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika''

shva

aju da njihovo spasenje nije njihova zasluga ve

posljedica onoga što je Krist u

inio za

njih (7,9.10).

Prizor u Otkrivenju 7. poglavlju govori o iskustvu Božjeg naroda tijekom povijesti velike

borbe izme

u dobra i zla. Zape

enih sto

etrdeset i

etiri tisu

e i veliko mnoštvo Božjeg

naroda obu

enih u bijele hlajine, nakon što su prošli kroz veliku nevolju, na poseban su na

244

Pošto Božja prisutnost pruža zaklon, oni više ne

e prolaziti kroz životne nevolje, više ne

biti suza ni smrti jer Bog

e otrti svaku suzu s o

iju njihovih. Ovdje se ostvaruje ono što je

Izaija o

ekivao: ''I uništit

e smrt zasvagda. I suzu

e sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti –

sramotu

e svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve re

e.'' (Iz 25,8) Na kraju svoje

knjige Ivan uzvikuje: "Evo Šatora Božjeg s ljudima! On

e prebivati s njima: oni

e biti narod

njegov, a on

e biti Bog s njima. I otrt

e im svaku suzu s o

iju te smrti više ne

e biti, ni tuge,

ni jauka, ni boli više ne

e biti jer – prijašnje uminu." (Otk 21,3.4)

Otkrivenje 7,15 tako

er podsje

a na vrijeme kad je Isus prebivao u tijelu me

u ljudima i kad

''vidjesmo slavu njegovu'' (Iv 1,14). U njegovoj prisutnosti nije bilo mjesta boli, suzama i

smrti. Ovo su razumjele obje sestre, Marta i Marija, nakon smrti svog brata Lazara:

"Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.'' (Iv 11,21.32) Kristova prisutnost u

njegovom narodu na novoj zemlji

vrsto je jamstvo života oslobo

enog od boli, suza, smrti i

svake druge nevolje (vidi Otk 21,4).

Vidljiva Kristova prisutnost bit

e pastir otkupljenih i vodit

e ih na izvore voda života. David

E. Aune primje

uje da je u Bibliji i gr

koj literaturi odnos izme

u kralja i njegovog naroda

prispodobljen pastiru i njegovom stadu (vidi Iz 44,28; Jr 3,15; Nah 3,18).

Ezekiel je

prorokovao da

e Bog postaviti nad Izraelom ''jednoga pastira koji

e ih pasti, slugu svoga

Davida: on

e ih sam pasti i bit

e im pastir'' (34,23). ''I sluga moj David bit

e im kralj i

svima

e im biti jedan pastir. Živjet

e po mojim zakonima,

uvaju

i i vrše

i moje naredbe.''

(37,24) Ovo

e se proro

anstvo ispuniti u Kristu. U Novom zavjetu On je

esto nazivan

Dobrim pastirom (Mt 25,32; Iv 10,1-16; Heb 13,20; 1 Pt 2,25; 5,4). Krist je pastir svome

narodu ovdje u Otkrivenju 7,17.

Sada se ostvaruje još jedno proro

anstvo iz Knjige proroka Izaije: ''Narod

e moj prebivati u

nastambama pouzdanim, u bezbrižnim po

ivalištima.'' (Iz 32,18) Tamo

e ''Božji narod, toliko

dugo tu

inci i putnici, na

i dom''.

Osvrt na Otkrivenje 7. poglavlje

iti cilj Otkrivenja 7 jest ''upozoriti Crkvu na potrebu da se pripremi za posljednji sukob.

Vjetrovi sukoba samo što ne po

nu djelo uništavanja. Nema vremena za odlaganje. Istodobno

zadržavanje vjetrova pokazuje Božje milosr

e kad svom narodu daje vremena da se pripremi.

U vijesti o zape

enju nalazi se i uvjerenje. Sam pe

at je jamstvo da su sveti sigurni. Kad su

245

jednom zape

eni njihov karakter je nepovrediv, ne može se mijenjati, bez obzira kako jaka

bila kušnja. Matemati

ko savršenstvo i simetrija sto

etrdeset i

etiri tisu

e pokazuju da se

Božji plan za njegov Izrael savršeno ostvario, unato

doga

ajima koji potresaju Crkvu i svijet

(6,12-17).''

Knjiga Otkrivenje ne podupire ideju da Bog na zemlji ima dvije skupine ljudi.

itavoj

knjizi Ivan jasno pokazuje da On ima na umu samo jedan narod kad o njemu govori kao o

svojim slugama (1,1) ostatku (12,17), svetima (14,12) i Jaganj

evoj ženi (19,7.8; vidi

poglavlje 12).

Dvije skupine otkupljenog Božjeg naroda u sedmom poglavlju, odnosno sto

etrdeset i

etiri tisu

e i veliko mnoštvo, jasno su povezane. To je isti narod vidljiv u dvije

faze svoje povijesti i u razli

itim ulogama. Prvo je opisan kao borbena crkva koja se nalazi na

pragu velike nevolje, zape

ena da bi bila sa

uvana od zala koja trebaju pasti na neprijatelje

Boga i njegovog naroda.

Zatim je prikazan kao trijumfiraju

a crkva koja pobjedonosno

dolazi iz velike nevolje. Rat je završen i njihova je pobjeda potpuna. Sada stoje pred Božjim

prijestoljem da prime vje

nu nagradu.

Glavno pitanje o kojem Otkrivenje 7. poglavlje raspravlja nije tko su sto

etrdeset i

etiri

tisu

e, ve

što su oni. To nije neka izabrana skupina Božjeg naroda, odvojena od ve

eg tijela,

koja ima posebne privilegije nedostupne ostatku Božjeg vjernog naroda. Neall tvrdi: ''Oni nisu

prvi koji se pe

ate; sveti su bili zape

eni u Pavlovo vrijeme. Oni nisu prvi bez krivice i

mane. Oni nisu prvi progonjeni, niti prvi koji slijede Jaganjca ili su otkupljeni sa zemlje ili

prvi 'pjevaju novu pjesmu Gospodinu'. Ivanov osmostruki opis sto

etrdeset i

etiri tisu

e iz

Otkrivenja 14,1-5 pokazuje da dijele zajednišku baštinu sa svetima svih vjekova.''

Na ovaj na

in knjiga Otkrivenje je u skladu s op

im u

enjem Novog zavjeta da u Božjem

kraljevstvu nema staleža, klika ili poretka, nema privilegija dostupnih nekima d drugima ne.

Otkrivenje 7 ne sadrži ideju da

e posljednji naraštaj Božjeg naroda dosti

i ''razinu svetosti

koja nikad ranije nije dostignuta'' u Božjem narodu.

U Božjem planu spasenja sve se mora

pripisati Božjoj milosti. ''Ta miloš

u ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne

po djelima, da se ne bi tko hvastao.'' (Ef 2,8.9) Spasenje je posljedica onoga što je Krist

ostvario na križu, a ne ne

ije svetosti i djela.

Božji kriterij za spasenje bio je isti za sve naraštaje. Ivan jasno pokazuje da Božji vjerni narod

posljednjeg vremena

ine oni koji su ''oprali (su) haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganj

evoj''

247

Izvori

Johnson, 478.

Vidi Mounce, 165, bilješka 1.

Sirah 39,28-31 (Biblija, Stari i Novi zavjet, Krš

anska sadašnjost, 1991).

Paulien, ''Seals and Trumpets'', 198.

4Q267 19,10b-14 (The Dead See Scrolls, engleski prijevod Michael Wise, Martin Abegg, mla

i i Edward

Cook, 58).

Fiorenza, Revelation, 66; J. M. Ford, 122.

Beatrice S. Neill, ''Sealed Saints and Tribulation'' u Symposium on Revelation – Book 1, Daniel and Revelation

Committee Series 6 (Silver Springs, MD., Biblical Research Institute, 1992), 255.

Boring, Revelation, 131.

Za druge argumente u prilog ovog gledišta vidi Aune, Revelation 6–16, 443. Bauckham smatra da je popis u

Otkrivenju 7. poglavlju ra

en u vojne svrhe, što je, prema njegovu mišljenju, potvr

eno kontekstom tog

poglavlja i Otkrivenjem 14,3.4 gdje su, kako to on vidi, sto

etrdeset i

etiri tisu

e isklju

ivo odrasli muškarci

koji prakticiraju uzdržanje od spolnih odnosa, što je drevni zahtjev za svete ratnike. (''The List of the Tribes in
Revelation 7 Again'', Journal for the Study of the New Testament, 42, 1991, 104).

Boring, Revelation, 131.

Fiorenza, Revelation, 67. Aune isti

injenicu da je ''Josip Flavije, pišu

i krajem prvog stolje

a naše ere, u

svoje vrijeme ra

unao s postojanjem dvanaest plemena (Ant., 11.133) i da je veoma raširena eshatološka nada o

okupljanju dvanaest Izraelovih plemena bila svakako utemeljena na pretpostavci njihovog stvarnog postojanja u
svijetu'' (Revelation 6–16, 442).

Ezell, 60.61.

Isto, 59.

Neall, ''Sealed Saints and Tribulation'', 256.

Hans K. LaRondelle, Chariots of Salvation: The Biblical Drama of Armageddon (Washington, DC., Review

and Herald, 1987), 171.

Ernst D. Schmitz, ''d

deka'', The New International Dictionary of the New Testament Teology, urednik Colin

Brown (Grand Rapids, Zondervan, 1978), 1,695.

Na primjer Charles, 1,201; Swete, 99; Beckwith, 538.539; Ladd, 116.117; Harrington, 98.191; Beasley-

Murray, 139-141; Giblin, 91.92; Ezell, 59-61.

Herman Hoeksema, 267.

Vidi 1. Makabejci 13,51 i 2. Makabejci 10,7.

Herman Hoeksema, 267.

Swete, 99.

Barclay, The Revelation of John, 2,26.27.

Isto, 2,27.

Paulien, The Bible Explorer, 3.5.

Aune, Revelation 6–16, 477.

Ellen G. White, Velika borba, 580.

Neall, ''Sealed Saints and Tribulation'', 278.

Isto, 275-278.

Isto.

Ladd, 116.

Neall, ''Sealed Saints and Tribulation'', 276.

Isto.

Isto, 277.

248

PREGLED

OTKRIVENJE 8. i 9. POGLAVLJE

enje sedam truba jedan je od najzbunjuju

ih predmeta u Otkrivenju i u

itavom Novom

zavjetu. Prije nego što ispitamo pojedinosti svake trube, moramo raspraviti neka pitanja od

eg zna

aja. O

emu uop

e govore sedam truba? Što je narav truba u Bibliji? Kada se

oglašavaju sedam truba? Da bismo dali prikladne odgovore, moramo ovo pitanje raspraviti

imaju

i u vidu starozavjetno i novozavjetno shva

anje oglašavanja truba u odnosu na Božji

narod.

Narav oglašavanja sedam truba

U Starom i u Novom zavjetu oglašavanje trube simbolizira ''Božju intervenciju u povijesti''.

U Starom zavjetu je život drevnog izraelskog naroda bio tijesno povezan s oglašavanjem

truba. Na primjer, zvuk trube mogao je biti poziv za bitku (Suci 3,27; 6,34; Jr 51,27), objava

krunidbe izraelskog kralja (2 Sam 15,10; 1 Kr 1,34.39; 2 Kr 9,13; 11,14), poziv na okupljanje

naroda (Bro 10,2-7; 1 Sam 13,3.4; Neh 4,20; Jl 2,15.16) i upozorenje na prijete

u opasnost (Jr

4,5-19-21; 6,1-17; Ez 33,3-6; Am 3,6).

utim, u ve

ini slu

ajeva u Starom zavjetu su trube korištene u hramskom bogoslužju i

svetim ratovima (Lev 25,9; Bro 10,9.10; Jš 6,4-20). Korištene u vjerskoj obrednoj službi,

oglašavanje truba bio je i ''dio njihove [izraelske] organizacije kao Gospodnje vojske na

dužnosti''

(Bro 31,6; 2 Ljet 13,12-15; 29,26-28; Ezra 3,10). Klju

starozavjetnog teksta za

zna

enje truba su Brojevi 10,8-10:

Neka u trube trube sve

enici, sinovi Aronovi. Neka vam to bude trajnom uredbom za vaše

naraštaje. Kad u svojoj zemlji po

ete u rat na neprijatelja koji vas pritisne, zaorite na trube s

bojnim poklikom, i Jahve, Bog vaš, sjetit

e se vas i bit

ete izbavljeni od svojih neprijatelja.

Na dan svoje sve

anosti, svojih blagdana ili svojih mjese

evih mla

aka, dok prinosite svoje

paljenice i pri

esnice, trubite u trube. Neka to za vas bude spomen pred Bogom vašim. Ja sam

Jahve, Bog vaš. (Kurziv dodan.)

Kako pokazuje ovaj tekst, trube su bili sveti instrumenti i po pravilu su ih koristili sve

enici

da zazovu Boga da se sjeti svog naroda. Ili, bolje re

eno, Izraelu su davale sigurnost da

e ih

se Bog opomenuti kad ih njihovi protivnici napadnu i da

e ih zaštititi i izbaviti. ''Zaorite na

250

Nakon toga Ivan vidi sedam an

ela koji stoje pred Božjim prijestoljem da prime sedam truba.

Njihova je zada

a da objave novi niz zala koja se trebaju izliti na zemlju. Ivan nakon toga vidi

drugog an

ela kako uzima zlatnu kadionicu u kojoj je tamjan pomiješan s molitvama svetih,

koju an

eo puni žarom sa žrtvenika. Kad je baca na zemlju, ''udariše gromovi, i glasovi, i

munje, i potres'' (Otk 8,5). A onda, jedan za drugim, sedam an

ela trube u svoje trube. Bog se

podsje

a svetih. Sedam truba su o

ito Božji odgovor na patnje njegovog naroda. Božji gnjev

se raspaljuje na one koji su ih tla

ili. Otkrivenje 8,13 jasno kaže da su trube namijenjene

''pozemljarima'' (''onima koji žive na zemlji''), što povezuje sudove truba s molitvama svetih u

Otkrivenju 6,10. Predmet oba teksta su o

ito ''oni koji žive na zemlji''.

Tekst pokazuje da premda po naravi katastrofi

ne, sedam truba nisu prirodne nesre

e i

katastrofe. One su zapravo o

itovanje prisutnosti i stvarnosti postojanja Svemogu

eg Boga u

povijesti. One otkrivaju Božju reakciju na nepravdu i zlo koji se

ine njegovom narodu.

Koliko god izgledalo neobi

no, zala sedam truba su pod nadzorom Onoga koji je umro na

golgotskom križu i vlada svemirom na nebu. Isus Krist je Gospodar povijesti i on potpuno

nadzire sile ovoga svijeta koje nemilice tla

e njegov narod. Razmatraju

i jednu trubu za

drugom, možemo vidjeti i osje

ati prisutnost zavjetnog Boga u njegovom narodu.

Kako smo ranije pokazali, prizor otvaranje sedam pe

ata bavi se napretkom u propovijedanju

Evan

elja u svijetu i onima koji ga odbacuju. Doga

aji potaknuti redoslijedom otvaranja

sedam pe

ata ti

u se onih koji tvrde da pripadaju Božjem narodu, ali su bez vjere i nevjerni.

Što se sedam truba ti

e, Ivan vrlo jasno pokazuje da nisu usmjerene na

ovje

anstvo u cjelini

na one ''koji nemaju pe

ata Božjega na

elu'' (Otk 9,4). Poruka oglašavanja sedam truba je

jasna i nedvosmislena: ''Ne

e još dugo! Bog ve

sudi neprijatelje svog naroda.'' Kako

pokazuje Otkrivenje 16. poglavlje, dolazi dan kad

e se potpun sud izliti na zle, a zala sedam

truba su samo uvod.

Dakle prizor oglašavanja sedam truba u Otkrivenju 8–11 ima otkupljuju

u poruku. Ako niz od

sedam pe

ata ozna

ava razdoblje u kojem Bog vodi svoj narod kroz proces nadvla

ivanja,

onda na osnovu sedmog poglavlja i 9,4 možemo zaklju

iti da šesto poglavlje prikazuje

postupak zape

enja koji obuhva

itavo krš

ansko doba, od križa do Drugog dolaska.

Svrha doga

aja koji prate otvaranje pe

ata je da probudi one koji tvrde da slijede Krista i da

ih navede na pokajanje. Ve

smo ranije vidjeli da se zape

enje u Novom zavjetu odnosi na

djelovanje Svetoga Duha na srcima ljudi (2 Kor 1,22; Ef 1,13; 4,30). Svojim djelovanjem On

251

ih vodi u zajednicu s Bogom koji ih prihva

a i prepoznaje kao svoje (2 Tim 2,19). Upravo se

o tome radi kod zape

enja. To je proces kroz koji Bog vodi svoj narod da postane pobjednik

nad grijehom. Jasno je da je zape

enje u Otkrivenju 7 posljednje pe

enje na zemlji,

poslije kojeg

e biti završeno propovijedanje Evan

elja i milost više ne

e biti dostupna.

S druge strane, kako smo gore vidjeli, zala sedam truba prikazuju sudove koji se izlijevaju na

one koji su odbacili Evan

elje i propustili primiti Božji pe

at na svojim

elima. Drugim

rije

ima, ovi su ljudi odbacili preobražavaju

u snagu Svetog Duha u svom srcu i priliku da ih

Bog prizna i prihvati. Umjesto toga odlu

ili su da budu Božji neprijatelji i tla

itelji njegovog

naroda. Me

utim, kako to kaže Leon Morris, ''ljudska zlo

a ne prolazi nezapažena na nebu''.

Zli doživljuju Božje sudove u zlima sedam truba, koja su zapravo predukus posljednjih zala u

Otkrivenju 16 i posljednjeg suda opisanog u Otkrivenju 20.

utim, bilo bi pogrešno zla prouzrokovana trubama smatrati odmazdom. Ona zapravo

imaju dvojaku svrhu. Cilj im je da navedu ljude na pokajanje. Istodobno im je cilj da budu

''božansko upozorenje da vrijeme za pokajanje brzo istje

e''.

Zli još uvijek imaju priliku da se

pokaju (vidi Otk 11,13), jer još uvijek traje posredovanje i vrata milosti još nisu zatvorena.

Oglašavanje truba kojima slijede zla predstavlja preliminarne sudove i ima otkupiteljsku

svrhu. Oglašavanje svake trube ima za cilj poniziti ljude i nagnati ih na pokajanje,

ak i ako

ovaj cilj nije ostvaren (Otk 9,20.21). Upravo propust da se ne pokaju

ini izlijevanje

posljednje

aše zala neminovnim i neizbježnim.

Vrijeme oglašavanja sedam truba

Sljede

e pitanje koje zaslužuje ozbiljnu pozornost vezano je uz vrijeme oglašavanja sedam

truba. Ivan jasno pokazuje da nas oglašavanje sedme trube dovodi do Kristovog drugog

dolaska. Prema Otkrivenju 10,7 ''u dane kad se oglasi sedmi an

eo,

im zatrubi, dovršit

e se

otajstvo Božje''. Na zvuk sedme trube

uju se glasovi na nebu: "Uspostavljeno je nad svijetom

kraljevstvo Gospodara našega i Pomazanika njegova i kraljevat

e u vijeke vjekova!" (Otk

11,15)

Da se sedma truba odnosi na svršetak vremena jasno je i iz Otkrivenja 11,17 gdje se kaže da

je Bog Onaj ''koji jesi, i koji bijaše, i koji

eš do

i, što si uzeo svoju veliku mo

i zakraljevao''.

(Šari

) Ranije je u Otkrivenju ozna

en kao ''Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi'' (1,8; 4,8).

U 11,17 On više nije Bog ''koji dolazi'', jer je ve

došao i ostvario svoje kraljevstvo. Ovo

253

Sedam pe

ata

Sedam truba

etiri konjanika

Prve

etiri trube

Peti i šesti pe

Zla prve i druge trube

Umetak (7. pogl.): Zape

enje

Umetak (10. i 11. pogl): knjižica,

Božjeg naroda

mjerenje hrama i dvojica svjedoka

Sedmi pe

at: muk na nebu prije

Zlo tre

e trube (sedma truba): došlo je

posljednjeg suda

vrijeme suda i nagrade koje trebaju dobiti

Božje sluge

Ova usporedba pokazuje zna

ajni paralelizam. Prvo, i trube i pe

ati su složeni u skupine od

etiri i tri; prve

etiri se razlikuju od posljednjih triju po obliku i težini. Otvaranje prva

etiri

ata daje prizor

etvorice konjanika (6,1-8), a posljednja tri trube ozna

avaju tri ''jao'' (zla)

(vidi 8,13; 9,12; 11,14). Drugu to

ku paralelizma nalazimo u

injenici da je izme

u pe

ata i

truba prekid s umetkom. Izme

u otvaranja šestog i sedmog svitka umetnuto je vi

enje o

zape

enim svetima s ciljem da se dobije odgovor na pitanje tko može opstati u posljednji

dan (7. poglavlje). Isto tako, izme

u oglašavanja šeste i sedme trube umetnuto je vi

enje

ela s otvorenim svitkom, mjerenjem hrama i svjedo

enjem te sudbina dvojice svjedoka

(poglavlja 10–11). Tako Otkrivenje 7 može biti klju

za razumijevanje poglavlja 10–11. Na

kraju se oboje, sedmi pe

at i sedma truba, odnose na vrijeme prije izvršenja posljednjeg suda.

Bilo bi ispravo razumjeti da oba prizora – otvaranje sedam pe

ata i oglašavanje sedam truba –

pokrivaju isto razdoblje krš

anske povijesti (premda ne u nizu) od križa sve do vremena

svršetka. Me

utim, dok prizor otvaranja pe

ata prikazuje napredak Evan

elja u svijetu i

njegovo djelovanje na one koji tvrde da su Božji narod, ali su bez vjere i nevjerni, vi

enje o

trubljenju sedam truba prikazuje Božji sud nad onima koji odbacuju Evan

elje, ''koji nemaju

ata Božjega na

elu'' (Otk 9,4) i koji nemilosrdno tla

e i progone Božji vjerni narod.

Izvori

Barclay, The Revelation of John, 2,42.

Desmond Ford, 1,407.

Battistone, 110.

Paulien, ''Seals and Trumpets'', 198.

Morris, 119.

Battistone, 111.

Za ideju ovog odsjeka dugujem Jonu Paulienu (The Bible Explorer, 3,7).

254

ZALA PRVIH ŠEST TRUBA

(8,2 do 9,21)

Nakon što je Jaganjac slomio sedmi pe

at kojemu je slijedio muk na nebu (Otk 8,1), dolazi

nova faza u Ivanovom vi

enju. Nova epizoda prikazuje niz oglašavanja truba koje navješ

uju

neobi

ne doga

aje što snalaze stanovnike zemlje. Ovaj dio se dijeli u dva dijela: uvodni

nebeski prizor (Otk 8,2-6) kojemu slijedi redoslijed zala sedam truba. Sedam truba su sli

sedmerim pe

atima postavljene u skupine od

etiri i tri. Prve

etiri trube (8,7-13) razlikuju se

od ''zla'' posljednjih triju truba po obliku i težini. Šesta truba (9,13-21) je odvojena od sedme

(11,15-19) umetkom (poglavlje 10 do 11,14).

Uvodni prizor:

Molitve svetih (8,2-6)

Otkrivenje 8,2-6 služi kao uvodni dio u oglašavanje sedam truba. U njemu su prikazana

sedmorica nebeskih an

ela koji imaju zada

u da objave novi niz zala koja trebaju sna

stanovnike zemlje. Ali prije nego što an

eli zatrube u svoje trube, kadom se prinose molitve

svetih. Ovaj dio daje

itatelju klju

za tuma

enje vi

enja o sedam truba.

I vidjeh: sedmorici an

ela što stoje pred Bogom dano je sedam trubalja.

I drugi jedan

eo pristupi i sa zlatnom kadionicom stane na žrtvenik. I dano mu je mnogo kada da ga s

molitvama svih svetih prinese na zlatni žrtvenik pred prijestoljem.

I vinu se dim kadni s

molitvama svetih iz ruke an

elove pred lice Božje.

eo uze kadionicu, napuni je vatrom

sa žrtvenika i prosu na zemlju. I udariše gromovi, i glasovi, i munje, i potres. I vidjeh:

sedmorici an

ela što stoje pred Bogom dano je sedam trubalja.

A sedam an

ela sa sedam

trubalja pripremiše se da zatrube.

Bilješke

8,2 ''Sedmorica an

ela.'' Odre

eni

lan nagovještava da su ova sedmorica an

ela, kao

posebna skupina, bili dobro poznati u Ivanovo vrijeme. Problem je u tome što ova sedmorica

ela koji stoje pred Bogom nisu ranije spomenuti u Bibliji. Me

utim, Izaija spominje

''an

ela lica njegova'' (Iz 63,9), a Luka 1,19 govori o Gabrijelu koji stoji pred Bogom.

Židovska predaja identificira sedam an

ela koji stoje pred Bogom kao Uriela, Rafaela,

Raguela, Mihaela, Saraquela, Gabriela i Remiela.

Mnogi stru

njaci vjeruju da Ivan spominje

ovih sedam an

ela. Ali oni ''nisu u nebeskom društvu opisanom u Otkrivenju 4–5''.

Tko god

256

Ivanovu pozornost. Ovaj uvodni prizor trubljenja sedam truba postavlja ton za niz sedam

truba.

8,3-5. Ivan vidi jednog drugog an

ela sa zlatnom kadionicom koji stoji blizu žrtvenika za

žrtve paljenice. Nakon što je primio mnogo kada, an

eo ga prinosi s molitvama svih svetih

prinese na zlatni kadioni žrtvenik pred prijestoljem. Ovaj je prizor utemeljen na

starozavjetnom obrednom sustavu u kojem se kraj svakidašnje žrtve objavio trubljenjem

truba. Nakon što je žrtvovano jagnje stavljeno na žrtvenik za žrtve paljenice i krv žrtve

izlivena u podnožje žrtvenika, službuju

i sve

enik bi uzeo zlatnu kadionicu i prinio k

d na

zlatnom žrtveniku u hramu. Nakon prinošenja k

da sve

enik bi izašao da blagoslovi narod

koji je u predvorju

ekao u tišini. U tom trenutku sedam sve

enika je zatrubilo u trube,

ozna

avaju

i svršetak obreda svakidašnje žrtve.

eo u Otkrivenju 8 dobiva k

d s molitvama svetih kod žrtvenika za žrtve paljenice. To ima

posebno zna

enje s obzirom na

injenicu da u prizoru otvaranja petog pe

ata zaklani sveti pod

žrtvenikom za žrtve paljenice mole za sud nad onima ''koji žive na zemlji'' (6,10). Ovdje u

Otkrivenju 8,3.4 ove se molitve svetih ponovno spominju u an

elovom prinošenju k

da na

žrtveniku pred Božjim prijestoljem. Prema Otkrivenju 5,8 ovaj k

d predstavlja molitve svetih;

to su o

ito molitve za pravdu i sud svetih pod žrtvenikom u prizoru otvaranja petog pe

ata. I

vinu se dim kadni s molitvama svetih iz ruke an

elove pred lice Božje. Ovdje je

vrsto

jamstvo da

e molitve svetih pod žrtvenikom dospjeti do ''prijestolja milosti'' i da ih Bog na

nebu

uje.

Odjednom se prizor mijenja. An

eo uze kadionicu, napuni je vatrom sa žrtvenika i prosu na

zemlju. Ovo podsje

a na prizor iz Ezekielova vi

enja u kojem

ovjek obu

en u platno uzima

pregršt žeravice izme

u kerubima; zatim je prosipa nad Jeruzalemom kao znak božanskog

suda zbog gadosti u

injenih u njemu (Ez 10,1.2). S obzirom na ovu starozavjetnu pozadinu,

prosipanje vatre na zemlju u Otkrivenju 8,5 simbolizira djelo suda. Postupak an

ela ovdje

podsje

a na jednu Isusovu izjavu: "Oganj do

oh baciti na zemlju.'' (Lk 12,49)

Posebno je zanimljivo što vatra dolazi na zemlju sa samog žrtvenika na kojem su prinesene

molitve svetih. Jednako tako, kako to primje

uje Robert L. Thomas, kadionica koja je ina

služila za prinošenje k

da sada postaje ''simbol suda u odgovoru na molitve''.

Ovaj

257

simboli

ki prizor pokazuje da su Božji sudovi sedam truba koji padaju na zemlju i njezine

stanovnike odgovor na molitve svetih. On pruža uvjerenje Božjem narodu da nije zaboravljen

i da je

uo i odgovara na njegove molitve.

Prosipanju vatre na zemlju slijedi o

itovanje božanske srdžbe kad udariše gromovi, i glasovi,

i munje, i potres. Ovo su simboli Božje pojave, kao kad se pojavio na Sinajskoj gori s

ognjem, gromovima, munjama i potresom (Izl 19,16-19). Ova pojava predstavlja odgovor na

molitve koji Bog namjerava dati svom narodu. On se priprema da donese pravedne sudove i

osvetu na onima koji su bezdušno mu

ili i tla

ili vjerne.

8,6. Prinošenje k

da na zlatnom žrtveniku (8,3) i prosipanje vatre na zemlju služe kao signali

sedmorici an

ela da zatrube u trube i navijeste zla koja trebaju do

i na zemlju i njene

stanovnike. To je još jedan pokazatelj da su sudovi truba potaknuti molitvama svetih u prizoru

petog pe

ata: ''Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar ne

eš suditi i osvetiti krv našu na

pozemljarima?" (6,10) Bog odgovara na ove molitve sude

i ''stanovnicima zemlje'' (8,13 –

KS). Ovo nas podsje

a na egipatska zla: "Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu i

uo mu

tužbu na tla

itelje njegove.'' (Izl 3,7)

Egipatska zla, kad je faraon odbio pustiti Izraela, u ve

em su dijelu glavni izvor iz kojeg Ivan

crpi svoje ideje i opise zala sedam truba. Kao egipatska zla tako su i zla truba sudovi protiv

neprijatelja Božjeg naroda, koji vode izbavljenju tla

enih vjernih.

Sada

emo detaljno

analizirati ove doga

aje.

Prve

etiri trube (8,7-12)

Sedmorica an

ela su spremni da zatrube u trube (8,6). Na svako oglašavanje trube na zemlji

se odvija niz doga

aja. S obzirom na ranije razmatranje Otkrivenja 8,2-6 ove doga

aje

trebamo shvatiti kao niz Božjih intervencija u povijesti u odgovoru na molitve njegovog

naroda.

259

Tuma

enje

8,7. Kad prvi an

eo zatrubi u trubu tu

a i oganj, pomiješani s krvlju, budu ba

eni na

zemlju. U Starom zavjetu su tu

a i oganj Božja oružja suda upotrijebljena protiv onih koji mu

se protive i tla

e njegov narod. Prije svega podsje

aju na sedmo zlo tu

e i ognja koji su

opustošili

itavu egipatsku zemlju, uništavaju

i svaku biljku i drvo u polju (Izl 9,23-25), zbog

odbijanja da puste Izraelce. Tako

er podsje

aju na Ezekielovo proro

anstvo u kojem se Bog

bori protiv Goga, neprijateljskog naroda na sjeveru koriste

i tu

u i oganj pomiješane s krvlju

(38,22). Tako su tu

a i vatra pra

eni velikim krvoproli

em Božja sredstva interveniranja u

sudu, posebno prema onim narodima koji tla

e njegov narod.

Djelovanje oglašavanja ove trube na zemlju jest da tre

ina zemlje izgorje, i tre

ina stabala

izgorje, i sva zelena trava izgorje. U Starom zavjetu su stabla i zelena trava

esto bili slika

Izraela kao Božjeg naroda. Vatra koja uništava vegetaciju prikladno simbolizira Božje oružje

suda upotrijebljeno protiv njegovog vlastitog naroda zbog nevjerstva Savezu, pa je tako

izjedna

en s Božjim protivnicima. Za Jeremiju je narod Jude bio "zelena maslina lijepa

uzrasta" koju

e Babilonci uništiti ognjem (Jr 11,16). Ezekiel je prorokovao da

e Bog zapaliti

oganj za nevjerni Jeruzalem, koji

e ''proždrijeti u tebi svako drvo, zeleno i suho'' (21,3; u

nekim prijevodima 20,47).

U obra

anju židovskim vo

ama Ivan Krstitelj je objavio da

e svatko tko ne donosi dobar rod

biti posije

en kao stablo i ba

en u vatru (Mt 3,10; vidi 7,17-19). Klju

ni tekst za

razumijevanje simbolizma stabla u prvoj trubi nalazimo u Isusovom proro

anstvu o

stanovnicima Jeruzalema: ''Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li

e biti sa

suhim?" (Lk 23,31) Jasno je da je pod zelenim stablom Isus ovdje mislio na sebe, a pod suhim

na otpale Židove. Kad su s Isusom postupali kao sa zelenim stablom, kakvu je nadu mogao

imati narod koji je bio suh u svome protivljenju i odbacivanju Isusa? Ve

ina biblijskih

znanstvenika smatra da je Isus ovdje govorio o razaranju Jeruzalema od strane Rimljana 70.

godine, upravo o doga

aju koji je opisao u svojoj eshatološkoj raspravi na Maslinskoj gori.

Ovi biblijski dokazi navode na zaklju

ak da oglašavanje prve trube prikazuje posljedice koje

e do

i na one koji su odbacili i razapeli Isusa i protivili se Evan

elju. Oboje, narod i njegove

e, bili su odgovorni za ova djela. Kao Božji zavjetni narod imali su slobodan pristup

Božjim obe

anjima. Me

utim, prili

no veliki broj njih postali su protivnici Evan

elja i

progonitelji Božjeg novog zavjetnog naroda. Sada su prvi koji snose posljedice odbacivanja

Saveza.

260

Biblija jasno pokazuje da sud po

inje od Božje ku

e (1 Pt 4,17; vidi Ez 9). Kao što su u

Starom zavjetu ''tu

a i oganj'' bili slika božanskih sudova koji

e pasti na neprijatelje Izraela,

tako u prizoru prve trube ''tu

a i oganj, pomiješani s krvlju'' slikovitim jezikom prikazuju

božanski sud izliven na vlastiti Božji narod koji je odbacio njegov Savez i postao tla

itelj i

progonitelj Kristovih sljedbenika. U uništenju židovske nacije s njenom prijestolnicom

Jeruzalemom 70. godine mnogi su Židovi ''izgorjeli''. Za židovski narod ovaj doga

aj još

uvijek ostaje jedno od najgor

ih poglavlja u njegovoj povijesti.

Druga truba (8,8.9)

Drugi an

eo zatrubi. I nešto kao gora velika, ognjem zapaljena, ba

eno bi u more. I

tre

ina se mora pretvori u krv

te izginu tre

ina stvorenja što u moru žive i tre

ina la

propade.

Bilješke

8,8. ''Gora velika, ognjem zapaljena.'' Gora u Starom zavjetu

esto predstavlja kraljevstvo ili

carstvo (Ps 48,3; 78,68; Iz 2,2.3; 13,4; 41,15; Jr 35,2.3; 51,24.25; Ob 8–9). U proro

kom

Danielovom vi

enju Božje kraljevstvo opisano je pojmom velike gore (Dn 2,35b.44; vidi Iz

65,25). Jon Paulien primje

uje da su u starozavjetnim ulomcima o sudu ''gore koje

predstavljaju narode uvijek predmet Božjih sudova, nikad njegova oru

a'' (Iz 41,15; 42,15; Ez

35,2-7; 38,20; Zah 4,7).

Jeremijino proro

anstvo o sudu nad Babilonom je posebno

zanimljivo: ''Evo me na te, Goro zatornice – rije

je Jahvina – zatornice svega svijeta!

Zamahnut

u rukom protiv tebe, svalit

u te s litice, pretvorit

u te u goru spaljenu.'' (Jr 51,25;

vidi rr 42.63.64) U Otkrivenju 18,8 Ivan opisuje uništenje duhovnog Babilona kad

e ''sva u

ognju biti spaljena. Jer silan je Gospod, Bog, Sudac njezin.''

''Ba

eno bi u more.'' Uništenje drevnog Babilona opisano je u Jeremijinom proro

anstvu kao

da je potonuo u more: ''Uzdiglo se more protiv Babilona, prekrilo ga valovlje njegovo.'' (Jr

51,42) ''Kad pro

itaš ovu knjigu, zaveži je za kamen i baci u Eufrat. I reci: 'Ovako

e potonuti

Babilon i ne

e se više podi

i iz nesre

e koju

u na nj svaliti.'" (rr 63.64) Ivan se u Otkrivenju

služi istim rije

ima da opiše duhovni Babilon: ''I jedan snažan an

eo uze kamen, velik poput

mlinskoga kamena, i baci ga u more govore

i: 'Tako

e silovito biti strovaljen Babilon, grad

veliki, i nikada ga više biti ne

e!'" (Otk 18,21)

262

krv a ribe uginule. More u Starom zavjetu

esto predstavlja narode koji se protive Bogu (Iz

57,20; 17,12.13; Jr 51.41.42; Dn 7,2.3.17).

Kao prijenosnici bogatstva, la

e simboliziraju

oholost nekog naroda i njegovu samodostatnost

(vidi Otk 18,17-19). Tako druga truba

opisuje pad rimskog carstva i ''pustošenje njegovog gospodarskog i društvenog poretka''.

U zaklju

ku, zla prvih dviju truba djeluju na dvije sile – na židovski narod i rimsko carstvo.

Ove dvije neprijateljske zemlje ujedinile su se u protivljenju Bogu i sudjelovale u Kristovom

raspe

u. Zato su prve izložene Božjim sudovima. Sud je po

eo od Božje ku

e – onih koji su

bili pod Savezom, a kasnije su radili protiv Isusa. Sud se proširio na one koji su se pridružili

Židovima osu

uju

i Isusa na smrt, a koji su nakon toga tla

ili i progonili Crkvu u prvom

stolje

u krš

anske ere.

Tre

a truba (8,10.11)

Tre

i an

eo zatrubi. I pade s neba zvijezda velika – gorjela je kao zublja – pade na tre

inu

rijeka i na izvore voda.

Zvijezdi je ime Pelin. I tre

ina se voda pretvori u pelin te mnoštvo

ljudi poginu od zagor

enih voda.

Bilješke

8,10. ''Zvijezda velika.'' Zvijezde u Bibliji

esto simboliziraju an

ele. U Jobu 38,7 su an

eli

nazvani zvijezdama. Tako je i u Otkrivenju (vidi 1,20; 9,1). U Otkrivenju 12,4 Sotona povla

na zemlju tre

inu nebeskih zvijezda. Ove su zvijezde o

ito an

eli izba

eni iz neba sa Sotonom

(r 9). ''Zvijezda velika'' koja pada s neba podsje

a nas na Izaiju 14,12-15 gdje se spominje ''sin

Zorin'' (Dani

: ''zvijezda danica'') koji pada s neba. Ovdje je o

ito rije

o Luciferu i njegovoj

pobuni protiv Boga. Isus je rekao za Sotonu da je pao s neba kao munja (Lk 10,18). U

židovskom narodu zvijezde simboliziraju ''božanska bi

a koja zbog neposlušnosti mogu

postati demonska i zla''.

''Zvijezda velika'' koja na znak tre

e trube pada s neba je simbol

samog Sotone u njegovoj pobuni protiv Boga (vidi Otk 12,9.10). Ta je ista zvijezda

simboli

no prikazana u Otkrivenju 9,1 i prepoznata u jedanaestom retku kao ''an

Bezdana''.

''Rijeke'' i ''izvori voda''. Izvori su u Bibliji

esto uzeti kao simbol duhovnog osvježenja.

Izaija je objavio da

e Izrael ''s radoš

u … crpsti vodu iz izvora spasenja'' (Iz 12,3). Salomon

je ustvrdio: ''Pouka mudra

eva izvor je životni.'' (Izr 13,14) Bog je preko Jeremije ukorio

Izrael što je zaboravio njega, ''Izvor vode žive'', a sebi je iskopao ''kladence ispucane što vode

držati ne mogu'' (Jr 2,13). Za Psalmistu je

ovjek koji uživa u Božjoj rije

i ''stablo zasa

eno

263

pokraj voda teku

ica'' (Ps 1,3). Snažni simbolizam rijeka i izvora voda vidljiv je u Isusovoj

izjavi na Blagdan sjenica: ''Koji vjeruje u mene! Kao što re

e Pismo: 'Rijeke

e žive vode

pote

i iz njegove utrobe!' To re

e o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega.'' (Iv

7,38.39) Isus je uzimao rijeke i izvore voda kao simbol duhovne hrane Božje Rije

i koju

osoba dobija kad Sveti Duh u

e u njen život. U zaklju

ku knjige Otkrivenje Ivan citira

Kristovu ponudu da

e duhovno žednima omogu

iti da piju s izvora vode života (Otk 21,6).

''Tre

ina.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 8,7.

8,11. ''Pelin.'' Pelin (gr

ki apsinthos) je ime za skupinu biljaka artemesia absinthium na

Bliskom istoku, poznatima po gorkosti (Pnz 29,17.18; Tuž 3,19). Premda pelin nije bio

otrovan, s njime su

esto povezane posljedice trovanja (vidi Pnz 29,18; Jr 9,15; Am 6,12).

Pošto je idolopokloni

ki Izrael zanemario Boga i odbacio njegovu rije

(Jr 8,9), Bog mu je

preko Jeremije zaprijetio da

e im dati pelin da jedu i zatrovanu vodu da piju (Jer 9,13-15;

vidi 8,14). Ista je prijetnja upu

ena prorocima, jer od njih, ''od proroka jeruzalemskih potje

pokvara u svoj zemlji" (Jr 23,15). U Starom zavjetu je pelin bio simbol božanske kazne za

otpad, kao i za patnju i muku.

Tuma

enje

8,10. Na zvuk trube tre

eg an

ela Ivan vidi kako zvijezda velika koja gori kao zublja pada s

neba na rijeke i na izvore voda, pa oni postaju gorki i izazivaju smrt mnogih. Zvijezde u

Bibliji

esto simboliziraju an

ele.

injenica da se za ovu zvijezdu kaže da je velika, pokazuje

da je ovdje rije

o osobi koja nadilazi an

ele. Svakako da nas podsje

a na zvijezdu Danicu

koja u Izaiji 14,12 pada s neba kao i na Isusove rije

i: "Promatrah Sotonu kako poput munje s

neba pade.'' (Lk 10,18) Ova velika zvijezda koja gori kao zublja jasan je prikaz Sotone, glave

palih an

ela, koji je neko

bio pred Bogom, ali je poslije pobune izba

en iz neba na zemlju

(vidi Otk 12,9.10)

Velika zvijezda pada na rijeke i na izvore voda. Rijeke i izvori voda predstavljaju duhovnu

hranu – Božju Rije

i spasenje – za duhovno žedne ljude. Prizor tre

e trube pokazuje

Sotonino djelo zaga

enja izvora i rijeka istine i spasenja putem ljudskih vjerskih u

itelja i

a, tako da one izazivaju otrovne smrtonosne posljedice.

8,11. Ime velike zvijezde koja pada je Pelin. Njen pad na svježe vode pretvara tre

inu njih u

pelin. ''Pelin je simbol gorkosti zbog grijeha i otpada.''

Padanje zvijezde i zaga

enje izvorišta

265

zaga

enu i zatrovanu vodu. Ova je situacija jasno prikazana simboli

kim prizorom tre

trube.

etvrta truba (8,12)

etvrti an

eo zatrubi. I bi udarena tre

ina sunca i tre

ina mjeseca i tre

ina zvijezda te

pomr

aše za tre

inu. I dan izgubi tre

inu svoga sjaja, a tako i no

Bilješke

8,12. ''Tre

ina.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 8,7.

''Te pomr

aše.'' Simboli

no zna

enje tame u Bibliji potje

e još od stvaranja kad je Bog

stvorio nebeska tijela, sunce, mjesec i zvijezde, da svijetle zemlji (Post 1,14-18). Kao izvor

svjetla, sjaj sunca i mjeseca u Starom zavjetu znak je Božje naklonosti i blagoslova nad

njegovim narodom (Iz 30,26). Pomra

enje ovih izvora svjetla djeluje kao poništenje stvaranja.

Pomra

enje nebeskih tijela u starozavjetnim proro

anstvima dosljedno je simbol pojave

Božjeg suda. Na primjer, Ezekiel je proricao protiv Egipta: ''A kada te utrnem, nebesa

potamniti i zvijezde na njima ugasiti! Oblakom

u sunce zastrijeti, i mjesec svjetloš

u ne

svijetliti. Sva

u svjetlila na nebu zbog tebe utrnuti i mrak

u nad zemljom razastrijeti!' – rije

je Jahve Gospoda.'' (Ez 32,7.8)

Izaija je na sli

an na

in prikazao sud nad Babilonom u dan Gospodnji: ''Jer nebeske zvijezde a

ni Štapci ne

e više sjati svjetloš

u, pomr

e sunce ishode

i i mjesec ne

e više svijetliti.'' (Iz

13,10) U svom proro

anstvu o sudu nad Izraelom Amos opisuje dan Gospodnji kao dan

mraka a ne svjetla (Am 5,18). Za Joela to

e biti ''Dan pun mraka i tmine, dan obla

an i crn''

(Jl 2,2), kad ''sunce, mjesec mr

aju, zvijezdama se trne sjaj'' (l 2,10; 4,15 – u nekim

prijevodima 3,15). Isus je govorio o pomra

enju nebeskih tijela u vezi sa svojim drugim

dolaskom da sudi zemlji (Mt 24,29; Mk 13,24.25; vidi Iz 13,10).

U Novom zavjetu su svjetlost i mrak simboli dobra i zla. Tama je

esto povezana s

natprirodnim silama (Ef 6,12; Kol 1,13; 1 Pt 2,9; Otk 16,10). Za Pavla su svjetlost i mrak

paralele Krista i Belijala (2 Kor 6,14.15). Pavao spominje one ''kojima bog ovoga svijeta

oslijepi pameti nevjerni

ke da ne zasvijetli svjetlost evan

elja slave Krista koji je slika Božja''

(2 Kor 4,4). Zahvaljuju

i preobražavaju

em utjecaju Evan

elja, Bog ponavlja svoje djelo

stvaranja: ''Ta Bog koji re

e: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da

nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu.'' (r 6) Isus je istinsko svjetlo koje

266

obasjava one koji žive u svijetu (Iv 1,9). "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, ne

hoditi u tami, nego

e imati svjetlost života." (Iv 8,12) ''Ja – Svjetlost – do

oh na svijet da

nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane.'' (Iv 12,46; vidi Lk 1,79) U propovijedanju

evan

eoske vijesti narodu u Galileji, Isus je ispunio Izaijino proro

anstvo: ''Narod što je

sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka

osvanu.'' (Mt 4,16) Zahvaljuju

i Kristovu Evan

elju vjernici se spašavaju iz vlasti tame i

dolaze u Božje

udesno svjetlo (Kol 1,13.14; 1 Pt 2,9). Oni koji odbacuju svjetlost Evan

elja i

ostaju u tami navla

e na sebe Božje sudove (vidi Iv 3,19).

Tuma

enje

8,12. Zlom

etvrte trube pogo

ena su nebeska tijela, tre

ina sunca i tre

ina mjeseca i tre

ina

zvijezda, tako da pomr

aše za tre

inu. I dan izgubi tre

inu svoga sjaja, a tako i no

. Ovdje

opisani prizor podsje

a na deveto zlo, zlo tame koje je došlo na Egipat (Izl 10,21-23). U svom

proro

anstvu protiv Egipta, Ezekiel vidi dolazak obnovljenog zla na zemlju, koje je opisano

izrazima zla tame iz Izlaska (Ez 32,7.8). Pomra

enje nebeskih tijela u starozavjetnim

proro

kim knjigama je dosljedan simbol pojave Boga da sudi (vidi Iz 13,10; Ez 32,7.8; Jl

2,10; 4,15 – u nekim prijevodima 3,15).

Kao što je slu

aj s ranijim trima trubama i prizor

etvrte trube moramo smatrati simboli

kim

prikazom Božjeg suda nad otpalim

ovje

anstvom, a ne doslovnim pomra

enjem neba. Kao

odsutnost svjetla, ''tama'' je nedostatak duhovnog razumijevanja i shva

anja koje je posljedica

odsutnosti Evan

elja (vidi Iz 8,20 – bolji je Šari

ev prijevod; 60,1.2; Mt 4,16). Tama je u

Starom zavjetu stalno simbol suda zbog grijeha i otpada. Prorok Mihej uzima ovu sliku

opisuju

i otpad proroka u Judi: ''Zato

ete imati no

mjesto vaših vi

enja i tminu mjesto

proricanja. Za

e sunce tim prorocima i dan

e za njih pomr

ati.'' (Mih 3,6)

Svjetlost u Novom zavjetu predstavlja Evan

elje. Sam Isus je pravi izvor duhovnog života.

On je istinsko svjetlo koje obasjava svakoga na svijetu (Iv 1,9). Samo se zahvaljuju

i njemu

ljudska bi

a mogu izbaviti iz vlasti tame i do

i u Božje

udesno svjetlo (Kol 1,13.14; 1 Pt

2,9). Tama je odsutnost Evan

elja; ona je simbol grijeha. Kad ljudi odbace svjetlo Evan

elja

radi tame, oni navla

e na sebe Božji sud: ''A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali

ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla.'' (Iv 3,19) Isus je vrlo jasno

rekao da je tama posljedica preziranja i odricanja od Evan

elja. U tom smislu trebamo

razumjeti simbolizam tame u zlu

etvrte trube.

268

Upozorenje orla (8,13)

I vidjeh i za

uh orla: letio posred neba i vikao iza glasa: "Jao! Jao! Jao pozemljarima od

novih glasova trubalja preostale trojice an

ela koji

e sad-na zatrubiti!"

Bilješke

8,13. ''Orao.'' Gr

ka rije

aetos može zna

iti ''strvinar'' i ''orao''. Aetos ovdje je u 8,13

vjerojatno strvinar (vidi Otk 19,17.18). U Starom zavjetu je orao (strvinar) simbol

predstoje

ih sudova i katastrofa (vidi Pnz 28,49; Ez 32,4; 39,17; Hoš 8,1). Habakuk opisuje

napadaju

e Kaldejce kao orlove (strvinare) koji su ''ustremljeni … da plijen proždru'' (Hab

1,8). Orao spomenut u Otkrivnju 8,13 podsje

a i na Isusove rije

i u vezi s njegovim drugim

dolaskom: "Gdje bude strvine, ondje

e se skupljati orlovi." (Mt 24,28; Lk 17,37)

"Jao! Jao! Jao!'' Ovo je prvo od sedam spominjanja ''jao'' (gr

ki ouai) u Otkrivenju (8,13;

9,12; 11,14; 12,12; 18,10.16.19) koje odgovara sedmerim blaženstvima u Otkrivenju (vidi

Bilješke na Otk 1,3).

''Pozemljarima'' (KS:''stanovnicima zemlje'') Ova se fraza u Otkrivenju uvijek odnosi na

nevjernike. Vidi Bilješke na Otkrivenje 6,9.

Tuma

enje

Zlo

etvrte trube je sada završeno. Ivan zatim vidi orla koji je letio posred neba, glasno

najavljuju

i kob koju

e donijeti preostala trubna zla u obliku trostrukog jao, jao, jao

stanovnicima zemlje (KS). Prizor podsje

a na proro

anstvo o sudu nad Izraelom, koje je

objavio prorok Hošea: ''Trublju na usta, poput stražara na Domu Jahvinu; jer oni moj Savez

prestupiše, otpadoše od moga Zakona.'' (Hoš 8,1)

I ovaj prizor ima verbalne paralele Otkrivenju 14,6.7 gdje je prikazan an

eo koji leti posred

neba i objavljuje vi

i iza glasa vijest upozorenja stanovnicima zemlje (pozemljarima).

Orao (strvinar) je u Bibliji simbol predstoje

ih sudova. Slika orla koji leti posred neba

naviještaju

i zastrašuju

a zla, treba upozoriti

itatelja na strašne sudove koji dolaze (vidi Otk

19,17). Tri strašna ''jao'' koje orao naviješta dolaze kad tri preostala an

ela, jedan za drugim,

zatrube u svoje trube.

U Otkrivenju ''pozemljari'' (''stanovnici zemlje'') predstavljaju zle u njihovom neprijeteljstvu

prema Božjem narodu i Evan

elju (vidi 3,10; Otk 8,13; 11,10; 13,8.14; 17,8). Premda su prve

etiri trube same po sebi ''zla'', one su uglavnom bile božanske opomene upu

ene zlima. Sada

269

se prizor mijenja od božanskih opomena u o

itovanje demonskih sila zala. One su potpuno

odvezane. Zla sljede

ih dviju truba predstavljaju ''duhovno mu

enje i smrt'' koji su posljedica

demonskih aktivnosti na ''onima koji uporno odbijaju božanski poziv na pokajanje''.

U tri preostala trubna zla vidimo ja

anje božanskih sudova nad onima koji su duhovno mrtvi

zbog otpada i upornog neprijateljstva prema Evan

elju. Najgore još treba do

i na ''stanovnike

zemlje''.

Peta truba (9,1-12)

Peti an

eo zatrubi. I vidjeh: zvijezda je s neba na zemlju pala i dani su joj klju

i zjala

Bezdanova.

Ona otvori zjalo Bezdanovo i vinu se iz zjala dim kao dim iz pe

i goleme te

pomr

a sunce i zrak od dima iz zjala.

Iz dima pak izi

oše na zemlju skakavci i dana im je

kakvu imaju štipavci zemaljski.

I zapovje

eno im je da ne ude travi zemaljskoj nit

ikojem zelenilu nit ikojem stablu, nego samo ljudima koji nemaju pe

ata Božjega na

elu.

I dano im je ne da ih ubijaju, nego samo da ih mu

e pet mjeseci, a muka njihova da bude

kao muka od uboda štipavaca.

U one

e dane ljudi iskati smrt, ali je ne

e na

i; poželjet

umrijeti, ali smrt

e bježati od njih.

Skakavci bijahu izgledom nalik na konje za boj spremne. Na glavama im kao neki zlatni

vijenci, lica im kao u ljudi,

kose kao u žena, a zubi kao u lavova.

Imahu oklope kao od

željeza, a šum krila njihovih kao štropot bojnih kola s mnogo konja što u boj jure.

Repovi

im kao u štipavaca, sa žalcima, a u repovima im mo

da ude ljudima pet mjeseci.

Nad

njima je kralj, an

eo Bezdana, hebrejski mu ime Abadon, gr

ki Apolion - Upropastitelj.

Prvi Jao pro

e. Evo, za njim dolaze još dva druga Jao.

Bilješke

9,1. ''Zvijezda je s neba na zemlju pala.'' Vidi Bilješku na Otkrivenje 8,10. Ovo je o

ito ista

zvijezda koja je spomenuta u tre

oj trubi (9,10.11) i kasnije identificirana kao ''an

Bezdana'' (Otk 9,11). A. Yarbro Collins primje

uje da ''zvijezda koja pada s neba na zemlju

podsje

a na izvještaj o padu Sotone, jednog od najslavnijih an

ela'' nakon što se pobunio

protiv Boga (Otk 12,7-10; vidi Iz 14,12; Lk 10,18).

Rije

''pala'' je u svršenom vremenu, što

pokazuje da je zvijezda pala prije oglašavanja pete trube.

''Zjalo Bezdanovo.'' Rije

''bezdan'' je prvi put upotrijebljena u Postanku 1,2 gdje se odnosi

na kaoti

no stanje zemlje prije stvaranja: ''Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad

bezdanom.'' U Jeremiji 4,13-30 ovom je rije

ju opisana opustošena i nenastanjena Palestina

271

9,4. ''Travi zemaljskoj nit ikojem zelenilu nit ikojem stablu.'' Trava i zelena stabla su u

Bibliji

esto simboli Božjeg naroda (vidi i Bilješke na Otk 8,7).

injenica da zlo pete trube ne

udi travi i zelenilu (jer je vegetacija zape

ena), ''nego samo ljudima koji nemaju pe

ata

Božjega na

elu'', podržava takvo razumijevanje simbolizma u ovom tekstu.

9,5 (ali i r 10). ''Pet mjeseci.'' Ovo je razdoblje razli

ito tuma

eno. Neki kažu da je životni

vijek skakavaca pet mjeseci. Šteta od ovog zla bi onda obuhva

ala jedan naraštaj skakavaca.

Drugi pokušaj objašnjenja 'pet mjeseci'' je pomo

u povijesnog tuma

enja zasnovanog na

elu dan za godinu. Me

utim, sva ova tuma

enja su neodrživa i proizvoljna. Potraga za

starozavjetnim prizorom pete trube vodi nas do izvještaja o potopu; to je jedino mjesto u

Starom zavjetu gdje se spominje razdoblje od pet mjeseci. Zanimljivo je što se ono spominje

dvaput, kao u prizoru pete trube (Post 7,24; 8,3). Sasvim je vjerojatno da Ivan opisuje

demonske skakavce koji pet mjeseci ude zemlji i njenim stanovnicima po uzoru na izvještaj o

potopu.

9,10. ''Repovi im kao u štipavaca, sa žalcima.'' Kako objašnjava William Barclay, škorpioni

su rakovima sli

ni kukci duga

ki 15 cm. S kliještima sli

nima raku hvataju plijen. Sa

savijenim žalcem na kraju svog dugog repa, štipavac ubada svoj plijen, ubrizgaju

i mu

otrov.

''U repovima im mo

da ude ljudima.'' Demonski skakavci mu

e ljude ubodom svog repa.

Izaija koristi sliku repa kad govori o prorocima koji varaju narod lažnim u

enjem (Iz 9,14.15).

U Otkrivenju 12,4 rep velikog crvenog zmaja, samog Sotone (vidi r 9), povukao je tre

inu

zvijezda nebeskih, po svemu sude

i an

ela. Sotonin rep najvjerojatnije simbolizira

nagovaranje i prijevaru kojima je zaveo nebeska bi

a da se pobune protiv Boga i po

u za njim

(vidi Otk 12,9). U tom smislu treba razumjeti simbol repa u prizoru pete trube (vidi Otk

13,13.14).

9,11. ''Hebrejski mu ime Abadon, gr

ki Apolion – Upropastitelj.'' Hebrejski Abaddon zna

''uništenje''. U Starom zavjetu Abadon se odnosi na mjesto uništenja povezano sa smr

u i

šeolom (vidi Job 26,6; 28,22; Ps 88,12; Izr 15,11; 27,20). Ivan uzima Abadon kao

utjelovljenje uništenja. Apollyon je gr

ka istozna

nica za Abadon, a zna

i ''onaj koji uništava''

ili ''upropastitelj''. Upropastitelj je prikladno ime za Sotonu koji je o

ito kralj svih demonskih

skakavaca i koji je u Mateju 12,24 nazvan ''poglavica

avolski" (vidi Mt 25,1; Otk 12,9). Isus

ga opisuje kao lopova koji dolazi da ukrade, ubije i uništi (Iv 10,10). Njegovo ime

272

Upropastitelj se savršeno uklapa u naravni karakter njegovog djelovanja na zemlji (vidi Otk

12,12-17).

Tuma

enje

9,1.2. Na zvuk pete trube Ivan vidi zvijezda je s neba na zemlju pala. Ovo je o

ito ista pala

zvijezda iz tre

e trube, ''zvijezda velika'' nazvana Pelin, koja je zatrovala rijeke i izvore voda

te prouzro

ila duhovnu smrt onih koji su pili od zaliha svježe vode. Ova pala zvijezda

predstavlja Sotonu i njegov pad s neba na zemlju, koji je prepoznat i kao an

eo Bezdana (Otk

9,11; vidi Iz 14,12; Lk 10,18; Otk 12,7-10). Zvijezda koja je pala s neba na zemlju podsje

na pad Sotone, jednog od najslavnijih an

ela. Njemu je dan klju

od zjala bezdana (Šari

Bezdan je mra

na tamnica u kojoj su zatvorene demonske sile (vidi Lk 8,31; 2 Pt 2,4). On

predstavlja glavni stan demonskih sila tame. Me

utim, sile zla nemaju vlastitu slobodu

kretanja. Prema Otkrivenju 1,18 Krist ima klju

eve Podzemlja (hada); demonske sile su pod

njegovim nadzorom (vidi Bilješke na Otk 1,18). On daje pravo Sotoni da otklju

a i otvori

bezdan. Ovim silama zla sada je dana prilika da vrše svoj štetan rad.

Pala zvijezda otvara bezdan iz kojeg se diže oblak gustog dima kao dim iz pe

i goleme. Dim

je još jedan simbol suda u Otkrivenju (vidi 14,11; 19,3). Kao dim iz pe

i goleme podsje

a na

dim od uništenja Sodome i Gomore, koji je opisan kao ''dim kakve kla

ine'' (Šari

: ''iz pe

i'';

Post 19,28). Tako je i Božja prisutnost na Sinaju bila povezana s dimom koji se dizao ''kao

dim iz pe

i'' (Izl 19,18). Dim koji se diže iz bezdana u petoj trubi stvara gusti mrak na nebu, U

etvrtoj trubi bila je djelomi

na tama, a sada je potpuna; pomr

a sunce i zrak od dima iz

zjala. Ovo nas podsje

a na tamu koja se spustila na Egipat i koja je bila tako gusta da ljudi

nisu mogli jedan drugoga vidjeti i nitko se sa svoga mjesta nije micao (Izl 10,22.23). Što god

zna

ila ova tama, zlo pete trube je posebno i jako zastrašuju

9,3. Zatim Ivan vidi strašnu najezdu skakavaca koji se pojavljuju iz dima koji se diže iz

bezdana. Ovo pokazuje da dim koji se diže iz bezdana nije obi

an dim, ve

izuzetno velik

oblak skakavaca koji zakriljuje sunce tako da nastaje potpuni mrak (Izl 10,15). Joel je govorio

o najezdi skakavaca koja je uzrokovala pomr

anje nebeskih tijela (Jl 2,2-10). Ovi

starozavjetni prizori nagovještavaju da je pove

anje tame zla

etvrte trube uzrokovano

divovskim oblakom skakavaca koji izlaze iz bezdana. Tama je zamra

ivanje Evan

elja. Kad

ljudi odbace Evan

elje kao izvor života, njih onda mu

e zle sile (vidi Iv 3,18-21).

274

vjernici su pod posebnom zaštitom od zla demonskih skakavaca koji ude zemlji i njenim

stanovnicima ''pet mjeseci''.

9,7-10. Nakon opisa podrijetla i zadatka demonskih skakavaca, Ivan detaljno opisuje njihov

izgled. U tom opisu služi se rije

ima ''nalik'' i ''kao''. Demonski skakavci su nalik na konje za

boj spremne (vidi Jl 2,4); na glavama su im kao neki zlatni vijenci; lica su im kao u ljudi;

kose kao u žena, a zubi kao u lavova (vidi Jl 1,6); njihovi oklopi su kao od željeza; šum

njihovih krila je kao štropot bojnih kola (vidi Jl 2,4.5).

Nije jasno je li Ivan o

ekivao da se tuma

i svaka pojedinost ovog opisa. Groteskni rje

nik

jako podsje

a na Joelovo proro

anstvo o najezdi u Dan Gospodnji:

Nalik su na konje,

jure poput konjanika.

e kao bojna kola,

po gorskim vrhuncima ska

pucketaju k'o plamen ognjeni kad strnjiku proždire,

kao vojska jaka u bojnome redu.

Pred njima narodi drš

i svako lice problijedi.

Ska

u k'o junaci,

k'o ratnici se na zidove penju.

Svaki ide pravo naprijed,

ne odstupa od svog puta.

Ne tiskaju jedan drugog,

svak' ide svojom stazom.

Padaju od strijela

ne kidaju

' redova.

Na grad navaljuju,

na zidine ska

penju se na ku

i kroz okna ulaze poput lupeža.

Pred njima se zemlja trese,

nebo podrhtava,

sunce, mjesec mr

aju,

zvijezdama se trne sjaj. (Jl 2,4-10)

275

Potpuno je jasno da je opis demonskih skakavaca Ivan uzeo iz Joelova vi

enja, premda je

Ivan dodao mnoge pojedinosti. Namjera ovog opisa zastrašuju

e pojave demonskih skakavaca

je, s jedne strane, na zoran na

in prikazati karakter zlih sila i strahotu njihovog napada. S

druge strane, namjera ovog simboli

kog prikaza je upozoriti

itatelje. Zle sile dugo su

vremena zadržavane. Me

utim, dolazi dan kad

e sile tame biti oslobo

ene da, kao nikad

ranije u povijesti, pokažu što rade.

Za demonske skakavce se dalje kaže da imaju repove kao u štipavaca, sa žalcima, a u

repovima im mo

da ude ljudima pet mjeseci. Oni mu

e ubodom svog žalca (9,3). Rep je

simbol prijevare nagovaranjem kojim se Sotona služi da navede ljudska bi

a na pobunu protiv

Boga, a da slijede njega (vidi Otk 12,4). U Izaiji se za proroke koji u

e lažni nauk kaže da su

kao rep (Iz 9,14.15). Šteta koju

ine demonski skakavci o

ito nije vojne, ve

ideološke naravi.

(Kako

emo kasnije pokazati, razorne filozofije nanijele su golemu štetu krš

anskoj vjeri i

ponašanju.)

9,11. Nasuprot obi

nim skakavcima (vidi Izr 30,27), ovi demonski skakavci nalik štipavcima

imaju za svog kralja an

ela Bezdana. Njegovo ime Ivan daje na dva jezika: na hebrejskom je

Abadon (''uništenje''), a na gr

kom Apolion (''Upropastitelj''). Ovaj kralj demonskih

skakavaca je o

ito sam Sotona, zvijezda pala s neba (Otk 9,1), kojemu je dana vlast nad

bezdanom i koji još uvijek vlada zemljom (vidi Iv 10,10). On ''kao ri

i lav obilazi traže

koga da proždre'' (1 Pt 5,8). Njegove sljedbenike koji ''kvare zemlju'' Bog

e uništiti kad

odjekne sedma truba (Otk 11,18). Njegov je posao da organizira sile zla u pripremi za

najodlu

niju od svih bitaka protiv Boga i njegovog naroda u povijesti ovog planeta. Ova

priprema za posljednju bitku opisana je u šestoj trubi.

Ranije smo primijetili da su prve

etiri trube u parovima. Zlo pelina u tre

oj trubi slikovitim

rje

nikom opisuje veliki otpad mra

nog srednjeg viijeka. Pomr

anje izvora svjetla u

etvrtoj

trubi opisuje prosvjetiteljsko doba u Europi, koje je slijedilo od šesnaestog do osamnaestog

stolje

a. Ovo je razdoblje bilo obilježeno pojavom racionalizma, skepticizma, humanizma i

liberalizma, s tim što je njihov krajnji proizvod bio sekularizam i njegove negativne

posljedice po krš

anstvo. Zlo pete trube je o

ito posljedica duhovnog opadanja i otpada

prikazanih u tre

oj i

etvrtoj trubi.

ini se da bi situacija u svijetu bila potpuno druk

ija da je

Crkva ostala vjerna Evan

elju.

277

Šesta truba (9,13-21)

Šesti an

eo zatrubi. I za

ujem neki glas iz rogova zlatnoga žrtvenika pred Bogom.

Govoraše šestom an

elu koji je držao trublju: "Odriješi ona

etiri an

ela svezana na

Rijeci velikoj, Eufratu."

I odriješena bijahu

etiri an

ela, spremna za taj

as i dan i

mjesec i godinu, da pobiju tre

inu ljudi.

A broj

eta konjani

kih, kako sam

uo, bijaše

dvije mirijade mirijada.

Ovako u vi

enju vidjeh konje i njihove jaha

e: imahu oklope

ognjene, plavetne i sumporne boje; glave im kao u lavova, iz usta im sukljao oganj, dim i

sumpor.

Od ovih triju zala poginu tre

ina ljudi - od ognja, dima i sumpora što sukljahu

konjima iz usta.

Doista, snaga je ovim konjima u ustima i repovima: repovi im kao u

zmija, s glavama kojima ude.

Ipak, preostali ljudi, što ne poginuše od tih zala, ne obratiše se od djela ruku svojih, da se

više ne klanjaju zlodusima i kumirima – ni zlatnima, ni srebrnima, ni mjedenima, ni

kamenima ni drvenima koji niti vide niti

uju nit hodaju –

i ne obratiše se od svojih

ubojstava ni od svojih

aranja ni od svoga bluda niti od svojih kra

Bilješke

9,13. ''Zlatnoga žrtvenika pred Bogom.'' Zlatni žrtvenik je ovdje o

ito kadioni žrtvenik pred

prijestoljem, spomenut ranije u Otkrivenju 8,3.4 (vidi Bilješke na Otk 8,3), a koji je u

starozavjetnom hramu bio postavljen ''pred zavjesu što zastire Kov

eg Svjedo

anstva –

nasuprot Pomirilištu nad Svjedo

anstvom – gdje

u se ja s tobom sastajati'' (Izl 30,6).

9.14. ''Na Rijeci velikoj, Eufratu." U Starom zavjetu je Eufrat, nazvan velika rijeka (Post

15,18; Pnz 1,7; Jš 1,4), predstavljao granicu koja je razdvajala Božji narod od njegovih

neprijatelja. Podru

ja s druge strane Eufrata smatrana su simbolom pradavnih neprijatelja

Boga i Izraela – Asirije i Babilona (Iz 7,20; Jr 46,10). Napad ovih neprijateljskih naroda na

Izrael u Izaiji opisan je kao razorne bujice Eufrata koje preplavljuju njegove obale i Judinu

zemlju, dopiru

ak do vrata Jeruzalema (Iz 8,7.8). U ovom smislu Ivan rabi simbol rijeke

Eufrat.

Eufrat je tako

er bio isto

na granica rimskog carstva iza koje se nalazilo carstvo Parta kao

stalna prijetnja Rimu. Pošto tekst spominje najezdu konjanika s onu stranu rijeke Eufrat, neki

suvremeni komentatori tvrde da simboliziraju zastrašuju

u vojsku Parta.

Parti su triput

porazili rimske vojske (53. i 35. pr. Kr. i 60. po. Kr.), što je izazvalo zabrinutost me

278

Rimljanima o mogu

em uništenju od strane ove isto

ne sile.

ak su i židovski apokalipti

pisci o

ekivali eshatološku invaziju partskih snaga:

U one dane an

eli

e se okupiti i krenuti na istok na Parte i Medijce. Oni

e uzdrmati kraljeve

(tako da)

e ih zahvatiti duh nemira i zbaciti ih s njihovih prijestolja; oni

e se di

i od svojih

ležajeva kao lavovi i kao gladne hijene u vlastitom stadu. Oni

e krenuti i pogaziti zemlju

mojih izabranika i zemlja mojih izabranika bit

e pred njima kao gumno ili cesta.

Ovaj tekst pokazuje kako je apokalipti

ki pisac Ezekielovo proro

anstvo protiv Goga (Ez 38–

39) primijenio na Parte koji su živjeli s onu stranu Eufrata. Mnogi znanstvenici danas

smatraju vrlo nevjerojatnim da bi se Ivanovo proro

anstvo odnosilo na stvarnu invaziju

Parta.

Teško je ispunjenje ovog proro

anstva vidjeti u rimskom carstvu jer ono obuhva

itav svijet. Osim toga i veli

ina vojske od dvije mirijade mirijada (Otk 9,16) pokazuje da

Ivan nije držao na umu doslovnu invaziju Par

ana.

ini se da je u prenošenju proro

anstva o

eshatološkoj demonskoj invaziji koristio Ezekielovo proro

anstvo protiv Goga i mnogo

poznatiju zabrinutost Rimljana u prvom stolje

u. G. R. Beasley-Murray tvrdi: ''Jer vojska koju

ekuje je mnogo strašnija od bilo koje ljudske vojske. Ona je natprirodna, paklena armija.''

etiri an

ela.''

etiri an

ela ''svezana na Rijeci velikoj, Eufratu" o

ito su

etiri an

ela iz

Otkrivenja 7,1-3. Dok u sedmom poglavlju an

eli

vrsto drže

etiri zemaljska vjetra da ne

pušu na zemlju,

etiri an

ela iz devetog poglavlja zadržavaju vojske konjanika. Dok im je u

Otkrivenju 7,3 zapovije

eno da ne ude zemlji dok ne budu zape

ene Božje sluge, u prizoru

šeste trube su pušteni ''da pobiju tre

inu ljudi'' (9,15.18).

ini se da razorni vjetrovi koje

zadržavaju

etorica an

ela u Otkrivenju 7,1-3 odgovaraju konjanicima, vjerojatno demonskim

silama opisanima u prikazu šeste trube (Otk 9,16-19).

9,15. ''I odriješena bijahu

etiri an

ela.'' Pasivni oblik ''bijahu odriješena'' ovdje je zapravo

božanski pasiv (vidi Bilješke na Otk 9,1).

9,16. ''Konjanici.'' Opis konjanika daje slutiti da su to demonski skakavci iz petog pe

ata, ali

u drugim okolnostima. Prije svega, demonski skakavci su bili nalik na konje za boj spremne

(9,7.9). Demonski skakavci su došli iz bezdana (rr 2.3), dok su konjanici došli iz rijeke Eufrat,

simboli

ne granice izme

u Božjeg naroda i njegovih neprijatelja (vidi Bilješke na Otk 9,14).

Oba imaju oklope (9,9.17). Osim toga mo

skakavaca i konja je u njihovim repovima (rr

10.19). Dok skakavci imaju zube kao u lavova, glave konja su nalik na lavlje glave (rr 8.17).

280

je vidio kako ''iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka izlaze tri duha

ista, kao žabe'' koji nagovaraju kraljeve svega svijeta da se ujedine za posljednji rat u

povijesti zemlje (16,13.14). Sve ovo ukazuje na to da je bitka izme

u dobra i zla u Otkrivenju

verbalnog, a ne fizi

kog karaktera.

''Repovi.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 9,10.

Tuma

enje

U prizoru trubljenja pete trube, konjima sli

ni demonski skakavci bili su pripremljeni za bitku

(9,5) pod vodstvom an

ela Bezdana, Upropastitelja, samog Sotone (r 11). Me

utim, njihovo

je djelovanje sprije

eno, jer im nije bilo dopušteno da ubijaju ljude ve

sano da ih mu

e pet

mjeseci (r 7). Sada se situacija mijenja; demonske sile dobivaju potpunu slobodu da provedu

svoje razorno djelovanje na zemlji i nad njenim stanovnicima.

9,13-16. Kad šesti an

eo zatrubi u trubu, Ivan

uje glas s neba iz rogova zlatnoga žrtvenika

pred Bogom. Spominjanje nebeskog glasa koji dolazi od kadionog žrtvenika posebno je važna

s obzirom na molbu Božjeg tla

enog naroda za izbavljenje u prizoru petog pe

ata (Otk 6,9-

10). U Otkrivenju 8,3-5 njihove se molitve prinose na kadionom žrtveniku pred prijestoljem, a

posljedica je izlijevanje suda. Ponovno spominjanje kadionog žrtvenika – istog onog na kojem

su prinošene molitve tla

enih svetih – pokazuje da Bog još uvijek pamti molitve svog

naroda.

Prizor šestog pe

ata predstavlja napredak u božanskom uslišenju molitava Božjeg

tla

enog naroda.

U ovom tekstu nalazimo dvije stvari. Prvo, glas s neba zapovijeda šestom an

elu da odriješe

ona

etiri an

ela svezana na Rijeci velikoj, Eufratu. Tekst, osim toga, pokazuje da ovi an

eli

zadržavaju demonske sile od uništenja zemlje (9,16-19). Ovaj nas prizor podsje

a na ona

etiri an

ela koji drže razorne vjetrove da ne naude zemlji dok ne bude zape

en Božji narod

(Otk 7,1-3). To što su

etvorica an

ela iz devetog poglavlja ograni

eni na rijeku Eufrat je

posebno važno. Eufrat u Starom zavjetu ozna

ava granicu izme

u Božjeg naroda i njegovih

neprijatelja; to je mjesto odakle dolazi prijetnja Božjem narodu. Upravo kod simboli

ke rijeke

Eufrat

etvorica an

ela zadržavaju demonske vojske okupljene protiv Božjeg naroda. Ove su

sile pod suverenim nadzorom Svemogu

ega Boga.

281

Drugo što trebamo zapaziti jest da demonske sile nemaju slobodu djelovanja dok ne do

vrijeme koje im je Bog odredio.

etiri su an

ela spremna za taj

as i dan i mjesec i godinu.

Ovo se može razumjeti kao ''božanski odre

en trenutak vremena''.

Puštanje an

ela treba

shvatiti kao božanski pasiv; drugim rije

ima, Bog je taj koji im dopušta da djeluju.

Osloba

anje demonskih sila ve

je po

elo oglašavanjem pete trube. Demonskim skakavcima

je bilo dopušteno da mu

e zle ''pet mjeseci''; me

utim, nije im bilo dozvoljeno da ih unište i

pobiju (9,3-6). Ovdje, u prizoru šeste trube, demonska konjica dovršava prošireno ubijanje.

Dolazi vrijeme kad

e Bog ukloniti sva ograni

enja i tako omogu

iti demonskim silama da

djeluju kao nikada dosad u povijesti, i da provedu njegove sudove nad zemaljskim

stanovnicima.

Broj konjanika demonske vojske je dvije mirijade mirijada. Fraza broj

eta konjani

kih, kako

sam

uo, o

ito je povezana s frazom: i za

ujem broj ope

enih iz Otkrivenja 7,4 odnosno

sto

etrdeset i

etiri tisu

e zape

enih od Božjeg naroda. Prema tome, ovi demonski

konjanici su demonska krivotvorina Božjeg naroda.

Obje skupine, Božji zape

eni narod i

Sotonine vojske, pripremljeni su za posljednju bitku u povijesti ovog svijeta.

9,17-19. Kao u prizoru pete trube, nakon opisa zadatka demonskih hordi, Ivan detaljno

opisuje njihov izgled. Konje i jaha

e opisuje jednako kao demonske skakavce u prizoru iz

pete trube. U opisu njihova zastrašuju

eg izgleda ponovno se služi rije

ju ''kao''. Demonska

vojska opremljena je s materijalima iz ognjenog jezera: ognjem, dimom i sumporom (Otk

19,20; 20,10; 21,8). Jaha

i imaju oklope ognjene, plavetne i sumporne boje. Ove boje

odgovaraju ognju, dimu i sumporu koji suklja iz usta konjima. Kombinacija ova tri elementa u

Bibliji je simbol Božjeg suda nad zlima. Glave konjima su kao u lavova. Namjera uporabe

ovog grotesknog rje

nika je, kao i u slu

aju pete trube, prikazati neobi

an karakter

demonskog djelovanja i ostaviti snažan dojam na

itatelje.

Snaga ovih demonskih konja da ubijaju leži u ustima i repovima. Šesta truba prikazuje

poja

anje demonskog djelovanja koje je po

eo s petom trubom. Dok je izvor snage

demonskih skakavaca bio u njihovim repovima, prouzrokuju

i samo muke, ovdje su na djelu i

repovi i usta u pripremi za posljednju bitku protiv Božjeg naroda, prouzrokuju

i muke i smrt.

Posljedice ovog zla su uništenje i pogibija tre

ine ljudi.

283

Prizor šeste trube nas dovodi do vremena svršetka. On prikazuje pripremu za harmagedonsku

bitku kasnije opisanu u knjizi (Otk 16,12-16). On ukazuje na posljednju krizu u svijetu koja

e, kako se svršetak približava, biti obilježena sve ve

om demonskom aktivnoš

u. Oni koji su

bez Božjeg pe

ata su nezašti

eni od demonskih sila i prijevarnih u

enja i ideologija

simboli

nog Babilona. Desmond Ford piše: ''Mnoštvo koje je odbacilo krv pomirenja, k

Kristove pravednosti, osvježenje od božanskih rijeka i izvora voda te svjetlost od nebeskih

tijela, nema zaštite od

avolskih u

enja i na kraju ni od samih

avola.''

Propust zlih da se pokaju signalizira nadolaze

i prestanak posredovanja i okupljanje za

posljednju bitku izme

u Krista i njegove vojske i Sotone i njegove vojske (Otk 16,12-16).

Upravo tijekom ove sve ve

e demonske aktivnosti Bog

ini poseban napor da dopre do srca

ljudi, nude

i vje

no Evan

elje stanovnicima zemlje (Otk 14,6-13). Njegovo je milosr

e još

dostupno. On se nada da

e grijehom otvrdnula srca odgovoriti i u

initi odlu

an zaokret. Ovo

posljednje naviještanje vje

nog Evan

elja opisano je u umetku izme

u šestog pe

ata i sedme

trube (Otk 10,11-14), kao i u prikazu trojice an

ela koji lete posred neba s vijestima opomene

stanovnicima zemlje (Otk 14,6-13).

Osvrt na Otkrivenje 8. i 9. poglavlje

enje o oglašavanju sedam truba prikazuje simboli

nim jezikom niz intervencija

Svemogu

eg Boga u povijesti kao odgovor na molitve svojeg tla

enog i ugnjetavanog naroda,

prikazanog u prizoru petog pe

ata: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar ne

eš suditi i

osvetiti krv našu na pozemljarima?" (Otk 6,10) Uvodni prizor sedam truba pokazuje da je

nebo

ulo molitve Božjeg naroda. Poslani odgovor je nedvosmislen i jasan: ''Ne još dugo.''

Svrha doga

aja simboli

no prikazanih oglašavanjem sedam truba jest uvjeriti Božji narod da

Bog ve

sudi ''stanovnicima zemlje'' (Otk 8,13 – KS) koji su nesmiljeno tla

ili i progonili

njegov vjerni narod.

Vidjeli smo da su zla prvih

etiriju truba božanske opomene i imaju spasiteljsku svrhu. Ona bi

zle trebala potaknuti na pokajanje i upozoriti ih da vrijeme za pokajanje brzo isti

e i da

e se

vrata milosti zauvijek zatvoriti. Objava trostrukog jao od strane orla prijelaz je s

upozoravaju

ih sudova prvih

etiriju truba na demonski jao posljednje tri trube nad duhovno

mrtvima zbog njihova odbacivanja Evan

elja i upornog neprijateljstva prema njemu.

284

Prizor šeste trube je frapantno sli

an prizoru

etvorice an

ela koji zadržavaju razorne vjetrove

i zape

enju sto

etrdeset i

etiri tisu

e Božjeg naroda u Otkrivenju 7,1-3. Jon Paulin ove

usporedbe sažima rije

ima:

U oba ulomka su vezanje i puštanje povezani s

etvoricom an

ela. U oba ulomka je ozna

broj ljudi: u Otkrivenju 7 Božji narod, a u Otkrivenju 9 demonski duplikat. I ovo su jedina dva

mjesta u Otkrivenju koja sadrže zagonetne rije

i: ''I za

ujem broj [

kousa ton arithmon].'' Ako

vrijeme milosti ostaje otvoreno tijekom šeste trube i završava oglašavanjem sedme, šesta

truba je to

an povijesni duplikat Otkrivenja 7,1-8. To je posljednja prilika za spasenje

neposredno prije kraja.

Kao u slu

aju otvaranja sedam pe

ata, postoji umetak izme

u prizora šeste i sedme trube.

Umetak izme

u otvaranja šestog i sedmog pe

ata odgovara na odlu

uju

e pitanje postavljeno

u prizoru otvaranja šestog pe

ata o onima koji

e biti dostojni da opstanu u dan Božje srdžbe

(Otk 6,17). Umetak izme

u šeste i sedme trube isto je tako povezan s onim što se doga

a u

prizoru šeste trube. Prije svega on objavljuje brzi kraj povijesti zemlje na zvuk sedme trube

(Otk 10,7).

Drugo, on govori o vremenu intenzivne pripreme i velikog okupljanja za

armagedonsku bitku.

etiri an

ela koji su na rijeci Eufratu zadržavali

etiri razorna vjetra,

sada su slobodni da ih puste. To pokazuje da se zape

enje Božjeg naroda privodi kraju (Otk

7,1-3). Oslobo

eni an

eli su spremni pustiti zadržavane vjetrove da pušu punom snagom i

''naude zemlji i moru'' te dovedu kraju povijest zemlje.

Jedno ozbiljno pitanje zaslužuje odgovor: Što je s Božjim narodom koji živi u tom razdoblju

velike pripreme za posljednju bitku prije kraja? Ivan svoje

itatelje ne ostavlja u nedoumici.

Kao u otvaranju sedam pe

ata, umetak izme

u prizora šeste i sedme trube daje odgovor na

ovo pitanje. Dok su Kristovi sljedbenici pod posebnom brigom i zaštitom za vrijeme kad

eli potpuno nadziru razorne vjetrove (Otk 7,3-8), oni imaju posebnu zada

u unato

''žestokom protivljenju i stradanju''

(Otk 10–11,14). Njihova zada

a da objave Božju

posljednju vijest svijetu prikazana je simboli

nim gutanjem otvorene knjižice (Otk 10), a

njihovo iskustvo u propovijedanju Evan

elja svijetu prikazano je prizorom dvojice svjedoke

(Otk 11). Svrha ovog umetka je probuditi Božji narod i opskrbiti ga

vrstim uvjerenjem u

kona

nu pobjedu Evan

elja kako se približavaju posljednjim danima zemaljske povijesti.

286

OTVARANJE MALOG SVITKA

(10,1-11)

Otkrivenje 10–11,14 umetnuto je izme

u šeste i sedme trube kao neka vrst interludija. U

enju sedam pe

ata umetak izme

u šestog i sedmog pe

ata prikazuje zape

enje Božjeg

naroda i veliko mnoštvo otkupljenih kako stoji pred Božjim prijestoljem. Niz od sedam truba

slijedi isti uzorak. Umetak izme

u šeste i sedme trube prikazuje jakog an

ela s otvorenom

knjižicom (malim svitkom, 10,1-11) i dva svjedoka (11,1-14). Kao što Otkrivenje 7 odgovara

na pitanje postavljeno u prizoru šestog pe

ata (6,17), tako umetak izme

u šeste i sedme trube

ito odgovara na pitanje, kako to sugerira G. R. Beasley-Murray: ''Što je zada

a Crkve u

ovim teškim vremenima?''

Prema tome, Otkrivenje 10–11,14 opisuje iskustvo Božjeg naroda

u svijetu i njegovu ulogu u propovijedanju Evan

elja s obzirom na približavanje posljednjih

dana zemaljske povijesti.

Otkrivenje 10. poglavlje se dijeli u dva dijela: prikaz snažnog an

ela s otvorenom knjižicom

(10,1-7) kojemu slijedi an

eoski nalog Ivanu da prorokuje narodima (10,8-11).

Mali svitak (knjižica, 10,1-7)

Opis zla šestog pe

ata je završen. An

eli kod rijeke Eufrat – gdje drže

etiri vjetra da bi se

moglo obaviti zape

enje Božjeg naroda (vidi Otk 7,1-3) – sada su pušteni (9,14); vrijeme je

za veliko okupljanje za harmagedonsku bitku.

itatelj instinktivno o

ekuje da

uje

oglašavanje sedme trube. Umjesto toga prekinut je redoslijed posljednjih dviju truba.

Pozornost

itatelja usmjerena je na prizor koji je po karakteru sasvim druk

iji od ostalih truba.

I vidjeh drugoga jednog, snažnog an

ela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu

duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje;

u ruci drži otvorenu knjižicu. I

zakora

i desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav ri

kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom.

A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh

pisati, ali za

ujem glas s neba: "Zape

ati to što prozbori sedam gromova! Toga ne piši!"

onaj an

eo što ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podiže k nebu desnicu

i zakle se Živim

u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve što je na njemu, zemlju i sve što je na njoj, more i sve

što je u njemu: "Ne

e više biti vremena!

Nego – u dane kad se oglasi sedmi an

eo,

zatrubi, dovršit

e se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima."

287

Bilješke

10,1. ''Drugoga jednog, snažnog an

ela.''

ini se da ''snažni an

eo'' ovdje odgovara

''snažnom an

elu'' iz Otkrivenja 5,2; obojica su ozna

ena kao ''snažni'' ili ''jaki'' (gr

ischuros) i povezana su s nebeskim svicima.

ini se da oznaka an

ela u 10,1 kao ''drugoga''

pokazuje da on nije jedan od sedmorice koji trube u trube. Njegova je zada

a druk

ija. U

Starom zavjetu an

eo kojeg Bog šalje djeluje u ime Boga (vidi Post 31,11-13; Izl 3,2-6; Suci

13,6.21.22). Opis ovog snažnog an

ela u nekim je pojedinostima paralelan opisu

proslavljenog Krista u Otkrivenju 1,13-15 što neke tuma

e navodi da u njemu vide samoga

Krista.

Premda je pojava ovog an

ela opisana pojmovima božanske osobe,

ini se da to nije

Krist. Ova tvrdnja po

iva na

injenici da se za Krista u Otkrivenju nikad ne kaže da je an

eo.

Zato možemo pitati zašto bismo ovog snažnog an

ela smatrali Kristom, a ne drugim

''snažnim'' an

elom u Otkrivenju 5,2. Me

utim, iz Otkrivenja

ini se da je jasno da ovaj

eo, kojega Krist šalje, djeluje kao sam Krist. Na primjer, u Otkrivenju 22,6-16 an

izgovara Kristove rije

i. Zbog toga je

esto teško razlikovati izme

u pojave an

ela kojeg je

Krist poslao i dao mu odre

enu zada

u, i pojave samoga Krista. Razumno je pretpostaviti da

je Kristu sli

an lik u Otkrivenju 10. poglavlju poseban an

eo uzvišenog ranga koji djeluje kao

punopravni predstavnik Kristove vlasti.

10,2. ''Knjižica.'' Gr

ka rije

biblaridion ozna

ava mali papirusni svitak (vidi Bilješke na Otk

5,1). Isprva se izraz biblion koristio za mali svitak (umanjenica za biblos). Kasnije je zna

enje

umanjenice biblion nestalo pa se u Ivanovo vrijeme za manji svitak rabila rije

biblaridon.

Postupno su biblos i biblion dobili isto zna

enje pa su se za svitak koristili sinonimno i

esto

naizmjeni

no bez obzira na njegovu veli

inu. Pažljiva analiza rije

i biblos, biblion i

biblaridon u Otkrivenju pokazuje da Ivan nije imao dosljedan uzorak korištenja ovih rije

Na primjer, u Otkrivenju 20. poglavlju za knjigu života uzimao je naizmjeni

no biblos i

biblion: u 20,12 je biblion života (vidi 13,8; 17,8; 21,27), a u 20,15 je biblos života (vidi 3,5).

Posebno je zanimljivo što u Otkrivenju 10,2 knjižicu naziva biblaridion, da bi je u osmom

retku nazivao biblion. Ovo jasno pokazuje da u Otkrivenju nema dosljednje ni namjerne

uporabe jednog ili drugog oblika rije

i za svitak. Razlog za uporabu umanjenice biblaridion u

Otkrivenju 10. poglavlju i naglašavanje

injenice da je bila otvorena, vjerojatno je da je

prikaže druk

ijom od svitka u petom poglavlju, koji je bio velik i zape

en.

Niz nedavno provedenih studija uvjerljivo je pokazalo da su svitak u petom i mali svitak

(knjižica) u desetom poglavlju isti.

injenica da su oba svitka povezana sa ''snažnim

289

10,3. ''Sedam gromova.'' Pojam sedam gromova u Otkrivenju 10 jedan je od najtajanstvenijih

u Otkrivenju. Upotreba odre

enog

lana pokazuje da je bio poznat krš

anima u Ivanovo

vrijeme.

ini se da je Psalam 29 klju

ni tekst za razumijevanje slike sedam gromova, gdje je

sedmostruki Božji glas na djelu opisan kao glas groma (29,3-9). Kasnija židovska predaja je

smatrala da se ''Jahvin glas na Sinaju

uo kao sedam gromova''.

Kad Bog u Starom zavjetu

govori ili silno djeluje, to je

esto prikazano grmljavinom (Job 26,14; 37,5; Ps 18,14; vidi 1

Sam 7,10). Prije križa u Ivanu 12,28.29 Božji glas koji se obratio Isusu prisutno je mnoštvo

ulo kao grmljavinu. Posebno je zanimljivo da ''ovom ulomku slijedi spominjanje suda svijeta

i izbacivanje njegovog vladara'', samog Sotone (12,30.31).

U preostalom dijelu Otkrivenja

grmljavina ima ulogu upozorenja na božansko djelovanje u sudu: grmljavina djeluje kao

upozorenje na kidanje sedam pe

ata (4,5; 6,1), na trubna zla (8,5), na rat izme

u zmaja i žene

koji se vodi do sedam posljednjih zala (11,19) i na kraj zemljine povijesti koji vodi do

posljednjeg suda (16,18).

10,6. "Ne

e više biti vremena!'' Ova je fraza doslovni prijevod s gr

kog: hoti chronos ouketi

estai. Gr

ki jezik ima dvije osnovne rije

i: kairos i chronos, koje su prevedene rije

''vrijeme''. Op

enito govore

i kairos ozna

ava odre

eni trenutak vremena, odre

eno razdoblje

ili godišnje doba (vidi Mt 11,25; 12,1; Dj 3,19; Rim 3,26; 5,6). Chronos, naprotiv, ozna

ava

trajanje nekog razdoblja, protok vremena (vidi Mt 25,19; Dj 13,18; Gal 4,4; Otk 20,3),

premda se oba izraza

esto preklapaju i istozna

ni su.

(U Dj 1,7 prevedeni su kao ''vremena i

zgode'', odnosno ''vremenima i trenucima'' u 1 Sol 5,1.) Mnogi znanstvenici ovu frazu prevode

kao ''više ne

e biti odlaganja''. Ovaj prijevod je nedavno osporio David Aune koji tvrdi da

''odlaganje'' ovdje nije prikladan prijevod rije

i chronos, jer ''pretpostavlja da su eshatološki

doga

aji odloženi''; umjesto toga fraza zna

i da je '''vrijeme proteklo (prošlo)' i da

e se po

eti

zbivati eshatološki doga

aji''.

Upe

atljiva sli

nost izme

u Otkrivenja 10,1-7 i Daniela 12,4-7 daje slutiti da chronos u

Otkrivenju 10,1 treba razumjeti imaju

i u vidu Daniel 12,4-9 koji tekst glasi:

''A ti, Daniele, drži u tajnosti ove rije

i i zape

ati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi

tumarati, i bezakonja

e rasti." Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s

jedne, drugi s druge strane rijeke. Jedan upita

ovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše

iznad voda rijeke: "Kada

e do

i kraj tim

udesima?" Za

ovjeka odjevena u lanene

haljine, koji stajaše iznad voda rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunu

i se Vje

290

živim. "Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena – kada do

e kraj rasulu snage

svetoga naroda – sve

e se to svršiti." Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: "Gospodaru, kako

e to svršiti?" On re

e: "Idi, Daniele, ove su rije

i tajne i zape

ene do vremena svršetka.

Ovdje postoji nekoliko paralela koje nagovještavaj da Otkrivenje 10 slijedi Daniela 12. Prije

svega postoji zapovijed da se svitak zape

ati do vremena svršetka (Dn 12,4; vidi Otk 10,4).

Zatim dolazi pitanje: "Kada

e do

i kraj tim

udesima?" Njemu slijedi dizanje ruku prema

nebu i zaklinjanje vje

no Živim da

e to biti ''nakon jednog vremena, dva vremena i pola

vremena'', nakon vremena ''grozote pustoši'' (Dn 12,11; vidi Otk 10,5.6), naime Antikristova

progonstva svetih. Daniel je

uo da

e svršetak sigurno do

i kad se ovo proro

ko vrijeme

ispuni. U Otkrivenju 6,9-11 zaklani mu

enici pod žrtvenikom vi

u za izbavljenjem i

opravdanjem: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar ne

eš suditi i osvetiti krv našu na

pozemljarima?" Re

eno im je neka se strpe još malo vremena (eti chronon mikron). Me

utim,

u Otkrivenju 10,6 Božji narod dobiva obe

anje da više ne

e biti vremena (ili ''odlaganja'' kao

u Mt 24,48; 25,5; Heb 10,37). Dolazi vrijeme kad

e se oglasiti truba sedmog an

ela pa

e se

''dovršit … otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima" (Otk 10,7), a

posebno Danielu. Bog je u toku da ispuni svoje obe

anje da

e opravdati i izbaviti svoj

napa

eni i vjerni narod.

Adventisti se

esto pozivaju na izjavu Ellen White za razumijevanje chronosa u Otkrivenju

10,6 koje je u skladu s gornji razmatranjima: ''Ovo vrijeme, koje an

eo objavljuje uz sve

anu

zakletvu, nije kraj povijesti ovog svijeta, niti je vrijeme probe, ve

proro

ko vrijeme koje

prethodi dolasku našega Gospodina. Odnosno, ljudi ne

e dobiti još neku vijest s odre

enim

vremenom. Poslije ovog razdoblja vremena, koje seže od 1842. do 1844. godine, više ne može

biti odre

enog utvr

ivanja proro

kog vremena. Najduže ra

unanje seže do jeseni 1844.''

10,7. ''Otajstvo Božje'' (ili 'tajna Božja'' – Šari

). ''Tajna Božja'' se u Bibliji odnosi na Božju

namjeru u pogledu budu

nosti, koju je otkrio preko svojih izabranih oru

a, proroka. U

Danielu 2 Bog je otkrio Nabukodonozoru tajne s obzirom na ono što

e biti na svršetku dana

(Dn 2,28.29) kad

e zemaljska povijest do

i kraju i biti uspostavljeno vje

no kraljevstvo (rr

44.45). Ove su tajne bila skrivene od mudraca u Babilonu (r 27). Da Bog svoje tajne o

budu

nosti otkriva preko proroka potvrdio je i Amos: ''Ništa ne

ini Jahve Gospod a da

osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima.'' (Am 3,7) U Novom zavjetu ''tajna Božja''

predstavlja

itavu Božju namjeru da u ovom svijetu osnuje svoje vje

no kraljevstvo. Pavao

292

Drugo, naglašavanje da Ivan vidi otvoren svitak nagovješ

uje da je ranije bio zatvoren i

zape

en i njegov sadržaj držan skriven (vidi Bilješke na Otk 5,1). Osim toga, gr

ki tekst

pokazuje da je otvaranje malog svitka božanski

in. Svitak nije otvorio an

eo ve

mu ga je

Krist dao nakon što ga je On otvorio.

ini se da je mali svitak iz Otkrivenja 10 povezan sa zape

enim svitkom iz Otkrivenja 5

kojeg je Krist bio dostojan uzeti zdesna Bogu i raskinuti njegove pe

ate.

injenica što se za

njega kaže da je ''mali'' pokazuje da sadrži samo dio zape

enog svitka, dio koji je bio bitan i

koristan za Božji narod pošto se odnosi na posljednje doga

aje u povijesti zemlje. Ovaj mali

svitak o

ito je vrlo važan, jer kasnije saznajemo da njegov sadržaj ima veze s doživljajima

Božjeg naroda u svijetu u posljednje dane. To je zbivanje živopisnim jezikom prikazano u

drugoj polovici knjige Otkrivenje (poglavlja 12–22). Otkrivanje sadržaja svitka dolazi poslije

Otkrivenja 10. poglavlja. Zato je Otkrivenje 12–22,5 priop

avanje božanskog otkrivenja koje

je u simbolu samo djelomi

no otkriveno Ivanu i koje je zatim prenio crkvi. Kona

no otvaranje

zape

enog svitka i potpuno priop

avanje njegova sadržaja pripada budu

em eshatološkom

razdoblju koje

e povijest dovesti do unaprijed odre

enog završetka, kako je opisano u

Otkrivenju 20,11-15.

10,2b-4. An

eo je zakora

io desnom nogom na more, lijevom na zemlju. Uzeti zajedno

zemlja i more mogu predstavljati

itav svijet. Ovo ukazuje na univerzalnost i sveobuhvatnost

vijesti koju an

eo treba objaviti. Posebno je zanimljivo što u Otkrivenju 13 zvijeri izlaze iz

mora na zemlju i izazivaju op

i otpad i pobunu protiv Boga.

eo zatim vi

e iza glasa kao kad lav ri

e. U Bibliji je Božji glas, koji govori u

proro

anstvu o predstoje

em sudu, prispodobljen lavu koji ri

e (Jr 25,30; Hoš 11,10; Jl 4,16 –

neki prijevodi 3,16; Am 1,2; 3,4). Od posebnog je zna

aja tekst u Amosu: ''Lav ri

e: tko da se

ne prestravi? Gospod Jahve govori: tko da ne prorokuje?'' (3,8) Kad u Otkrivenju neki ''snažni

eo'' navijesti neku božansku poruku, on to uvijek

ini jakim glasom (vidi 5,2; 7,2;

14,7.9.15; 18,2). To vodi do zaklju

ka da je snažni an

eo u Otkrivenju 10 predstavnik Božjeg

glasa s posebnom viješ

u za njegov narod.

em glasu an

ela odmah slijedi grmljavina sedam gromova. Zvuk grmljavine u Bibliji je

simbol Božjeg glasa koji se o

ituje u silnim djelima i upozorenjima na njegovo djelovanje

usmjereno na stanovnike zemlje. Množinu od sedam gromova u Otkrivenju 10 treba razumjeti

293

u skladu s biblijskim shva

anjem broja sedam kao simboli

nom izrazu božanske punine i

potpunosti (vidi Bilješke na Otk 5,1). Štogod da jesu, sedam gromova simboliziraju puninu

božanskog upozorenja na božansko djelovanje koje se treba o

itovati u vrijeme svršetka.

Zvuk sedam gromova nije samo grmljavina, jer Ivan

uje kako razumljivo govore.

ini se

da je sadržaj vrlo važan za Crkvu, jer se Ivan sprema da ga zapiše. Me

utim, to mu je

zabranjeno, jer mu glas s neba kaže: Zape

ati to što prozbori sedam gromova! Toga ne piši!

Ovaj glas, koji može potjecati od Oca ili samoga Krista, zapovijeda Ivanu da ne piše ono što

je reklo sedam gromova i da to ne prenosi crkvama. Ova zabrana je neobi

na jer na drugim

mjestima u knjizi Ivan uvijek dobiva nalog da zapiše ono što vidi i

uje (Otk 1,11.19; 14.13;

19,9; 21,5) i da ''ne zape

ati rije

i proroštva ove knjige jer – vrijeme je blizu'' (Otk 22,10).

Prema tome ova zabrana mora biti vrlo neobi

na i zna

ajna.

Biblija u

i da su neke stvari vrlo važne i od posebnog zna

enja za Božji narod; Bog ih njemu

otkriva i objavljuje s ciljem da ih upozori i pomogne da se pripreme za budu

e doga

aje (vidi

Otk 1,1-3). Me

utim, neke stvari ostaju tajna; nisu otkrivene Božjem narodu, jer to znanje

pripada samo Bogu. ''Što je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu, a objava nama i sinovima

našim zauvijek da vršimo sve rije

i ovoga Zakona.'' (Pnz 29,28) Pavao je imao sli

no iskustvo

kad je bio prenesen u tre

e nebo ''i

uo neizrecive rije

i, kojih

ovjek ne smije govoriti'' (2

Kor 12,4). A Richard Bauckham kaže: ''Sedam gromova nisu proro

ko otkrivenje dano Ivanu

da ga prenese, dok sadržaj malog svitka to jeste.''

10,5-7. U tom trenutku an

eo diže desnicu i zaklinje se Bogom Stvoriteljem da ne

e više biti

vremena. Prikazuju

i dizanje ruke radi zakletve, Ivan se poziva na Daniela 12. poglavlje koje

omogu

uje razumijevanje ovog vremena. U Danielu 12,5-7 kao odgovor na pitanje koliko

dugo trajati proganjanje svetih, nebeski vjesnik se uz dizanje ruke prema nebu kune Onim koji

živi da

e se ''nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena – kada do

e kraj rasulu

snage svetoga naroda – sve (

e se) to svršiti" (Dn 12,7). Do tog vremena Božji narod mora

strpljivo

ekati. U Otkrivenju tla

eni Božji narod stalno traži opravdanje: "Ta dokle,

Gospodaru sveti i istiniti! Zar ne

eš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?" (Otk 6,10)

Njima je re

eno da se strpe još malo vremena (r 11).

Sada je u Otkrivenju 10,7 Božjem narodu zaklinjanjem s vje

nim Bogom Stvoriteljem

zajam

eno: "Ne

e više biti vremena!'' Pisac Poslanice Hebrejima tvrdi da je Božje obe

anje,

potvr

eno zakletvom, nepromjenjivo i sigurno (Heb 6,17.18). To zna

i da je Bog vjeran svom

295

I glas što ga za

uh s neba opet prozbori sa mnom: "Idi, uzmi otvorenu knjigu iz ruke

ela što stoji na moru i na zemlji!"

Pristupim k an

elu i zamolim ga da mi dade

knjižicu. A on

e mi: "Uzmi je i progutaj! Zagor

e ti utrobu, ali

e ti u ustima biti slatka

kao med."

Uzeh knjižicu iz ruke an

elove i progutah je. I bijaše mi u ustima kao med

slatka, ali kad je progutah, zagor

i mi utrobu.

I re

eno mi je: "Treba da ponovno

prorokuješ proti pucima i narodima i kraljevima mnogim!"

Bilješke

10,10. ''I bijaše mi u ustima kao med slatka, ali … zagor

i mi utrobu.'' Ivanovo slatko-

gorko iskustvo sli

no je Jeremijinim i Ezekijinim doživljajima za vrijeme vi

enja. Jeremija je

rekao Gospodinu: ''Kad mi do

oše rije

i tvoje, ja sam ih gutao: rije

i tvoje ushitiše i

obradovaše srce moje.'' (Jr 15,16) Me

utim, kad je prorok progutao božansku vijest, ona je

imala gorki okus: ''A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. Jer kad

god progovorim, moram vikati, naviještati moram: 'Nasilje! Propast!' Doista, rije

mi Jahvina

postade na ruglo i podsmijeh povazdan.'' (Jr 20,7b.8; vidi 15,17.18) Sli

no je i Ezekiel u

enju vidio svitak u Božjoj ruci. Trebao ga je uzeti i progutati te oti

i i govoriti narodu. Kad

ga je progutao, prorok je otkrio da mu je bio ''u ustima sladak kao med'' (Ez 2,10–3,4). Zatim

je proroku re

eno da

e pri objavljivanju vijesti doživjeti gor

inu (vidi Ez 3,5-11). U oba

slu

aja gutanje svitka simbolizira nalog objavljivanja vijesti koju Bog šalje buntovnom i

gluhom narodu. Gor

ina nakon gutanja simbolizira razo

aranje koje je prorok doživio kad je

objavio vijest koja je naišla na stalno protivljenje.

10,11. ''Proti'' ili ''o mnogim pucima'' (Šari

). Ovdje prevedena rije

''proti'' je gr

prijedlog epi koji je u dativu i obi

no zna

i ''o'' ili ''u vezi sa'' (vidi Iv 12,16; Dj 26,6; Heb

11,4) i ''protiv'' (vidi Lk 12,52.53) Stru

njaci se op

enito slažu da je zna

enje prijedloga ovdje

''o''. To podsje

a na Jeremiju 46,1 gdje je Gospodnja rije

prema prijevodu Krš

anske

sadašnjosti upu

ena Jeremiji ''protiv naroda'', a Šari

prevodi ''o narodima''.

''…pucima i narodima i kraljevima mnogim." Ovo nabrajanje podsje

a na Danielovu knjigu

(3,4.7.29; 4,1; 5,19; 6,25; 7,14). U Otkrivenju se više puta spominju ''plemena i jezici, puci i

narodi'' (5,9; 7,9; 11,9; 13,7; 14,6; 17,15)

ime Ivan isti

e sveop

u i sveobuhvatnu narav

objavljene vijesti. U 10,11 su uklju

eni ''kraljevi'' umjesto ''plemena'', što nagovještava da je

Božja rije

nadmo

nija od najvišeg položaja ljudske vlasti.

296

Tuma

enje

10,8-11. Isti glas s neba koji je Ivanu ranije zapovjedio da zape

ati vijest sedmerih gromova

(10,4), sada traži da uzme mali svitak iz an

elovih ruku. Kad to

ini, an

eo mu kaže da ga

treba pojesti. Prije nego što može prenijeti vijest koju mu je Bog naložio da objavi, Ivan je

treba potpuno usvojiti.

Tek je tad u stanju da je objavi s punim osvjedo

enjem.

Knjižica u Ivanovim ustima bila kao med slatka, ali mu je u utrobi bila gorka, kao što mu je

eo rekao da

e biti. Prikaz slatko

e vijesti Bogom dane rije

est je u Bibliji. Za psalmistu

su Božji sudovi bili ''sla

i od meda, meda samotoka'' (Ps 19,11). ''Kako su slatke nepcu mom

rije

i tvoje, od meda su sla

e ustima mojim.'' (Ps 11,103) Jeremija je uskliknuo: ''Kad mi

oše rije

i tvoje, ja sam ih gutao: rije

i tvoje ushitiše i obradovaše srce moje.'' (Jr 15,16)

Tako je i svitak kojeg je pojeo, u Ezekijinim ustima bio ''sladak kao med'' (Ez 3,3). Kad je

ovjek prima, Božja rije

je slatka i pruža radost i ushit srcu. Evan

elje je uvijek ''radosna

vijest'' o Bogu koji ljubi, brine i sve nadzire. Me

utim, ona

esto postaje gorka za Božjeg

vjesnika koji pri njenom objavljivanju na neki na

in može doživjeti razo

aranje.

Poslije slatko-gorkog iskustva, Ivan dobija nalog da prorokuje proti pucima i narodima i

kraljevima mnogim (Šari

: o mnogim pucima i narodima i jezicima i kraljevima). Sadržaj

svitka postaje proro

ko otkrivenje koje Ivan dobiva s nalogom da ga prenese Božjem

narodu.

Ivan je ve

ranije prorokovao. Mislio je da je njegova služba završena. S

oglašavanjem sedme trube o

ekivao je neposredni kraj zemaljske povijesti, uvjeren da

e se

tajna Božja potpuno završiti. Me

utim re

eno mu je da još nije došao kraj; postoji odlaganje u

Isusovu dolasku. Prije nego što do

e kraj, dolazi posljednje ''proricanje'' ili objava vje

evan

eoske vijesti (vidi Otk 14,6-12). To proricanje se odnosi na mnoge narode, puke, jezike

i kraljeve, odnosno, ono obuhva

itav svijet. Takvo razumijevanje potkrijepljeno je s

Otkrivenje 14,6 u kojem Ivan u vi

enju gleda simboli

nog an

ela koji leti posred neba

objavljuju

i vje

no Evan

elje ''svim pozemljarima, svakom narodu i plemenu i jeziku i puku''.

Ideja prorokovanja narodima podsje

a nas na Isusovo izlaganje o vremenu svršetka na

Maslinskoj gori: "I propovijedat

e se ovo evan

elje Kraljevstva po svem svijetu za

svjedo

anstvo svim narodima. Tada

e do

i svršetak." (Mt 14,14). Ova posljednja objava

Evan

elja o

ito

e sve dovesti kraju i završiti povijest ovog svijeta (vidi Mt 24,14; Otk 14,14-

20).

298

ovo je razdoblje obilježeno Sotoninom odlu

noš

u da pridobije odanost stanovnika zemlje. U

tom razdoblju prije svršetka Bog preko Crkve

ini posljednji napor da upozori stanovnike

zemlje i dovede ih u pokajanje. Ova posljednja objava evan

eoske vijesti prikazana je

simboli

nim predstavljanjem trojice an

ela koji lete posred neba naviještaju

i vje

Evan

elje ''stanovnicima zemlje'' (Otk 14,6-12).

Osvrt na Otkrivenje 10. poglavlje

S Otkrivenjem 10 završen je lanac prijenosa božanskog otkrivenja od Boga preko Ivana do

Crkve (vidi Otk 1,1). Otkrivenje je po

elo s Ocem koji je novo ustoli

enom Isusu Kristu

uru

io simboli

no zape

eni svitak (Otk 5). Nakon daljnjeg razvoja Krist ga je preko svojeg

ela uru

io Ivanu u simboli

kom otvorenom malom svitku (Otk 10,1-11). To daje slutiti da

u desetom poglavlju imamo otkrivenje dijela zape

enog svitka iz petog poglavlja koji se

odnosi na završne doga

aje u povijesti zemlje. Nakon što je primio otvoreni svitak, Ivan

dobiva nalog da njegovu vijest, ono što je vidio u vi

enjima (1,11-19), prenese narodu kao

proro

ku rije

(10,11).

itava svrha božanskog otkrivenja jest da ''pokaže slugama svojim ono

što se ima dogoditi ubrzo'' (Otk 1,1); drugim rije

ima, da pripremi narod da shvati Božju

namjeru za njega kako se povijest približava kraju.

Jedno pitanje ostaje neodgovoreno: Što je sadržaj dijela zape

enog svitka u petom

poglavlju, koji je otkriven Božjem narodu simboli

kim prikazom malog svitka u desetom

poglavlju? Na ovo pitanje su znanstvenici iznjeli mnoštvo razli

itih gledišta. Ono što se

ini

jasnim u preostalom dijelu Otkrivenja jeste da Otkrivenje 12,1 predstavlja potpuno novi

etak.

injenica da je uvod u novi po

etak na

injen pojavom Kov

ega saveza u kojem se

nalazio zape

eni svitak (vidi ''Pregled: Otkvirnje 4–11,19'') nagovještava da Otkrivenje 12–

22,5 predstavlja sadržaj malog svitka (dijela zape

enog svitka otkriven Božjem narodu).

Njegov sadržaj ''se sastoji od

itavog kompleksa doga

aja'' koji vode uspostavi Božjeg

kraljevstva,

a koje obuhva

a kona

ni ''poraz Sotonine pobune, sud zemlje i spasenje

vjernih''.

Druga polovica knjige jasno prikazuje gor

inu koju

e Božji narod u posljednje

dane doživjeti zbog vjernosti objavljivanju posljednje vijesti svijetu. Ovo se slaže s onim što

smo ranije zaklju

ili, da sadržaj malog svitka mora biti povezan s doživljajima Božjeg naroda

u posljednje dane. Ova je informacija otkrivena da bi Božji narod bio spreman i pripremljen

kad se sve ovo zbude.

299

Preostali dio zape

enog svitka, ono što nije korisno za Božji narod, nije otkriveno do

eshatološkog kraja povijesti zemlje (Otk 20,11-15). Tada

e se, na zvuk trube sedmog an

ela

dovršiti ''otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima''. Tada

e se

kona

no otvoriti zape

eni svitak i njegov sadržaj objaviti pred cijelim svemirom.

Povijest pokazuje da je za mnoge uvijek bilo veliko iskušenje da se bave onim što nam Bog

nikad nije namjeravao otkriti. Prema desetom poglavlju je, prije svega, jasno da su neke stvari

od posebne važnosti za Božji narod, koje Bog smatra prikladnim otkriti svom narodu. Sve što

je s obzirom na budu

nost korisno za spasenje i ulazak u kraljevstvo, otkriveno je Božjem

narodu preko proro

ke rije

i. Sve ostalo nadilazi Božju namjeru; ljudi nisu kadri proniknuti u

tajne koje je Bog zadržao za sebe. ''Što je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu, a objava

nama i sinovima našim zauvijek da vršimo sve rije

i ovoga Zakona.'' (Pnz 29,28)

Druga

injenica u desetom poglavlju jest da ima nešto što ostaje skriveno od ljudi i poznato je

samo Bogu. Na primjer, Isus je jasno rekao da je samo njemu poznato to

no vrijeme njegovog

drugog dolaska (Mt 24,36). Nakon uskrsnu

a u

enici su pitali Isusa: "Gospodine, ho

eš li u

ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?" Isus je jasno odgovorio: "Nije vaše znati

vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti.'' (Dj 1,7) Zatim je rekao da je važno da

prime Svetoga Duha i da se cijelim srcem predaju širenju Evan

elja.

Krš

ani moraju biti svjesni da je svako odre

ivanje vremena Kristovog drugog dolaska ili

crtanja detaljnih proro

kih karata s datumima i redoslijedom doga

aja, protivno Božjoj volji.

Da je bilo potrebe za odre

ivanjem vremena ili proro

kim kartama, Bog bi ih osigurao u

proro

koj rije

i. Me

utim, Bog je u svojoj mudrosti znao da to nikad ne bi služilo na dobro

bi razorno djelovalo na krš

ansku vjeru i dovelo do gubitka nade u skori dolazak Krista i

kraljevstva. Mnoge pokušaje da se izrade detaljne proro

ke karte bolje bi bilo nadomjestiti

analizama zemljopisnih karata sa ciljem da dopremo do još uvijek nedosegnutih za Krista

(vidi Dj 1,7.8). Božji narod treba držati na umu Evan

elje koje mu je povjereno i koje treba

objaviti jer ''ne

e više biti vremena'' (Otk 10,6).

Adventisti su u Otkrivenju 10 vidjeli posebno proro

ko zna

enje za svoj život i zadatak. U

Ivanovom gorko-slatkom iskustvu vidjeli su ono što je poznato kao veliko razo

aranje

doživljeno u mileritskom pokretu 1844. godine. Pod vodstvom Williama Millera, baptisti

kog

propovjednika laika i revivaliste, velika skupina okupljena iz razli

itih protestantskih crkava,

pogrešno je zaklju

ila da

e Krist do

i po drugi put ujesen 1844. O

ekivanje je ja

alo dok su

301

DVA SVJEDOKA

(11,1-14)

ina komentatora smatra Otkrivenje 11,1-14 jednim od najteže objašnjivih dijelova

Otkrivenja. Ovaj dio je veoma važan jer po svemu sude

i pruža dodatnu informaciju o onome

što se doga

alo u prethodnom dijelu (10,8-11). Moramo, dakle, držati na umu da je jedanaesto

kao i deseto poglavlje dio šeste trube. Ovo poglavlje

ine dva dijela: izmjera hrama (11,1.2) i

dva svjedoka (rr 3-14).

Izmjera hrama (11,1.2)

U Otkrivenju 10,8-11 vidjeli smo kako se Ivan u vi

enju pretvorio iz pasivnog promatra

a u

aktivnog sudionika. Progutao je mali svitak i probavio njegov sadržaj. Poslije toga re

eno mu

je da opet treba prorokovati mnogim ljudima. Kakvu je vijest trebao objaviti svijetu? Po

svemu sude

i uvodni tekst sljede

eg ulomka daje nam klju

I dana mi je trska sli

na palici i re

eno mi je: "Ustani i izmjeri hram Božji i žrtvenik i

poklonike u njemu!

Vanjsko dvorište hrama mimoi

i, ne mjeri ga jer je dano poganima:

gazit

e svetim gradom

etrdeset i dva mjeseca.''

Bilješke

11,1 ''Trska sli

na palici.'' Gr

ka rije

kalamos (''trska'') ozna

ava biljku sa šupljom

stabljikom koja je rasla u jordanskoj dolini. Ova je trska bila ravna i duga

ka (mogla je dose

visinu više od jedanaest metara) i kao takva je bila pogodna za mjerenje.

''Izmjeri.'' Gr

ka rije

metre

(''mjera'') u slikovitom smislu može ozna

avati procjenu ili

prosudbu. Novozavjetni tekstovi u kojima nalazimo rije

metron ili metre

odnose se na

''Božje su

enje na posljednjem sudu''

(vidi Mt 7,2; Mk 4,24). Rije

koja je u Otkrivenju 11,1

upotrijebljena da ozna

i mjerenje pojavljuje se i u 2. Korin

anima 10,12 gdje je rije

o nekim

vjernicima crkve u Korintu koji su sebe mjerili ili ocjenjivali sobom.

U starozavjetno doba mjerenje je uklju

ivalo sud u pogledu onoga tko

e živjeti, a tko

umrijeti. Na primjer, David je izmjerio Moapce ''uzicom polegavši ih po zemlji: dvije uzice

odmjeri onih koje treba pogubiti, a jednu punu uzicu onih koje treba ostaviti na životu'' (2

Sam 8,2). U tom smislu treba razumjeti postupak mjerenja u Otkrivenju 11.

302

Kenneth Strand smatra da je jedini tekst u Starom zavjetu koji prikladno objašnjava postupak

mjerenja naveden u Otkrivenju 11 onaj u Levitskom zakoniku 16. poglavlju. On uvjerljivo

pokazuje kako mjerenje hrama, žrtvenika i štovatelja ima najpotpuniju tematsku paralelu u

opisu obreda na izraelski Dan pomirenja.

Tog dana se pomirenje vršilo za same sve

enike,

Svetište, žrtvenik i vjerništvo. Jedino drugo mjesto u Bibliji u kojem se zajedno spominje

Svetište, žrtvenik i narod je ovdje u Otkrivenju 11,1.2. ''S izuzetkom izostavljanja sve

enstva

u Otkrivenju 11,1 ista tri elementa koje razmatramo jednaka su u oba ulomka: hram, žrtvenik,

štovatelji.

injenica da je izostavljen samo jedan, savršeno je logi

na, jer Kristu kao NZ

[novozavjetnom] Velikom sve

eniku nije potrebno pomirenje (ili 'mjerenje') za sebe.''

Strand

osim toga primje

uje zajedništvo u poretku ili redoslijedu ovo troje u oba teksta. ''U oba

slu

ajeva ide se od svetišta/hrama do žrtvenika i do štovatelja.''

Strand zaklju

uje sljede

razmatranjem:

Paralela u Otkrivenju 11,1 svakako obuhva

a i ''izmjeru'' u duhovnom, a ne tjelesnom smislu.

To je vidljivo iz konteksta, pri

emu se ''hram'' i ''žrtvenik'' odnose na nebeski, a ne fizi

hram u gradu Jeruzalemu (vidi op

u uporabu slike hrama u Otkrivenju, kao, na primjer, u 4–5,

8,3-5; 11,19 i drugi). A ''mjerenje'' štovatelja samo po sebi je terminologija koja

podrazumijeva duhovno, a ne tjelesno.

''Hram Božji.'' Ovdje upotrijebljena gr

ka rije

je naos, koja se u Otkrivenju odnosi na

naskrovitiji dio hrama, na Svetinju nad svetinjama. Naos se razlikuje od hieron (ove rije

nema u Otkrivenju) koja rije

ozna

ava

itav hramski kompleks, uklju

uju

i predvorja i

hramsko zemljište (vidi Mt 4,5; Iv 2,14). Zato u evan

eljima nalazimo da Isus uvijek pou

ava

u hieronu (Mt 16,55; Lk 21,37; Iv 7,28).

U pogledu zna

enja izmjere hrama u Otkrivenju 11,1 postoji nekoliko gledišta. (1)

Najpopularnije je da hram predstavlja krš

ansku crkvu ili Božji narod (vidi 1 Kor 3,16).

Ranjivost ovog gledišta vidljiva je iz

injenice da rije

''hram'', premda se

esto pojavljuje u

Otkrivenju, nikad ne simbolizira crkvu. Ivan je vrlo dosljedan u razlikovanju hrama i Božjeg

naroda (''hram Božji i žrtvenik i poklonike u njemu''; vidi Otk 7,17; 15,8). (2) Prema drugom

gledištu Ivan govori o jeruzalemskom hramu. Ovakvo tuma

enje zanemaruje

injenicu da je

hram u Jeruzalemu razoren dvadesetak godina prije pisanja Otkrivenja i da u Ivanovo vrijeme

nije postojao (oko 90. godine). (3) Najvjerojatnije je da Ivan govori o izmjeri nebeskog

hrama. Za Ivana postoji stvarni hram na nebu i on u svojim vi

enjima stalno spominje njega

304

Jeruzalem ''gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena pogana" (Lk 21,24). Gaženje svetog

grada

etrdeset i dva mjeseca o

ito odgovara djelovanju zvijeri koja izlazi iz mora u

Otkrivenju 13,1-10, a koje traje

etrdeset i dva mjeseca. Prema tome gaženje svetog grada

jednako je djelovanju zvijeri iz mora.

etrdeset i dva mjeseca.'' Vremensko razdoblje od

etrdeset i dva mjeseca spomenuto je

samo ovdje i u 13,5 kad spominje simboli

nu zvijer iz mora i njeno djelovanje u proganjanju

Božjeg naroda. Ovo razdoblje je o

ito isto kao i 1260 dana (11,3; 12,6) i ''jedno vrijeme i dva

vremena i polovicu vremena'' (12,14). Paralela izme

u Otkrivenja 12,6 i 14 pokazuje da se

jedno vrijeme i dva vremena i polovica vremena te 1260 dana odnose na isto razdoblje

proganjanja žene. Ako se ove tri vremenske oznake odnose na isto razdoblje, odakle potje

ova oznaka? Nesumnjivo je uzeta iz Daniela (7,24.25 i 12,7) gdje se ova fraza jasno odnosi na

razdoblje djelovanja simboli

nog malog roga u tla

enju i proganjanju Božjih svetaca. Ivan

preuzima proro

anstvo od Daniela i razvija ga u simboli

nu antikristovu zvijer iz mora u

Otkrivenju 13,1-10, gdje

etrdeset i dva mjeseca odgovaraju Danielovom jednom vremenu i

dva vremena i polovici vremena.

Najvjerojatnije tuma

enje ovih nazna

enih vremena (ponovljenih na jedan ili drugi na

in u

Otkrivenju 11 te 12 i 13) ne smatra da se radi o doslovnom razdoblju od

etrdeset i dva

mjeseca, ve

da je rije

o proro

kom razdoblju od više od dvanaest stolje

a, poznatom kao

srednji vijek, tijekom kojeg je crkva, kao Izrael za vrijeme Izlaska, podnosila teško

e svog

hodo

aš

a ''pustinjom'' (vidi Otk 12,6.14). To je bilo vrijeme kad je Biblija držana u mraku, a

oni koji su slijedili njeno u

enje obi

no bili osu

ivani i progonjeni. LeRoy E. Froom zapaža:

''Istina, protestantski historicisti su se znatno razlikovali u tome kad je po

elo i kad je završilo

razdoblje antikrista od 1260 dana, ali su bili jedinstveni u uvjerenju da je razdoblje od 1260

godina bilo dodijeljeno njemu i da se približavalo kraju.''

Ovaj je predmet opširno obradio

Hans LaRondelle, koji prema mom mišljenju ispravno zaklju

uje da se oznake od

etrdeset i

dva mjeseca, jednog vremena i dva vremena i polovice vremena te 1260 dana odnose na

razdoblje od stvarnih 1260 godina, pa ipak ''bez potrebe da budemo dogmati

ni u pogledu

preciznog odre

ivanja datuma u crkvenoj povijesti''.

utim,

ini se da sva tri vremenska razdoblja imaju kvalitativno kao i kvantitativno

zna

enje.

etrdeset i dva mjeseca mogu, prije svega, ukazivati na tri i pol godine Ilijina

svjedo

enja (vidi Lk 4,25; Jak 5,17) tijekom velikog otpada i progonstva u vrijeme poganske

305

kraljice Izebele, kad je nebo bilo zatvoreno tri i pol godine (Otk 11,3.6). Oni, osim toga, mogu

ukazivati na tri i pol godine svjedo

enja Isusova života ''u kostrijeti'' odbacivanja i

ponižavanja. To

no datiranje Isusove službe nije mogu

e izvesti iz sinopti

kih evan

elja;

utim, Evan

elje po Ivanu govori o tri Pashe (2,13; 6,4; 13,1). Pošto je njegova služba

ela nekoliko mjeseci prije prve Pashe, op

enito se smatra da je Isusova zemaljska služba

trajala oko tri i pol godine. To bi bilo u skladu s Danielovim proro

anstvom o polovici tjedna

koji se prema op

em tuma

enju odnosi na Isusov život i službu (Dn 9,27). Zato bi

etrdeset i

dva mjeseca, s jedne strane, doživljaje Crkve povezali s Ilijinim doživljajima tijekom velikog

otpada u Izraelu. S druge strane, Kristovi sljedbenici prolaze ono kroz što je Isus prolazio

tijekom tri i pol godine života vjernog svjedo

enja. Isus je rekao: ''Ako su mene progonili, i

vas

e progoniti.'' (Iv 15,20)

Bez obzira na što se odnosilo razdoblje od

etrdeset i dva mjeseca u Otkrivenju, ono je uvijek

povezano sa zlima koji su dugo vladali Božjim vjernim narodom tla

i i proganjaju

i ga

(vidi Otk 11,2; 13,5). S druge strane, 1260 je uvijek povezano s vjernima, ozna

avaju

razdoblje odre

eno Božjem narodu koji je, premda tla

en i proganjan, pod posebnom Božjom

zaštitom dok u svijetu svjedo

i za Evan

elje (vidi Otk 11,3; 12,6).

Tuma

enje

11,1. Ivan je dobio trsku sli

nu palici s uputom da izmjeri hram Božji i žrtvenik i poklonike u

njemu. Stolje

ima ranije Ezekiel je u vi

enju promatrao božansku osobu kako pažljivo mjeri

svaki dio hrama (Ez 40–42). Mjerenje je preduvjet za gradnju. U Ezekijinom vi

enju hram je

mjeren da bi se mogao obnoviti (vidi Ez 39,25-29). Ovaj prizor je trebao potaknuti Izraelce da

se pokaju za svoje grijehe i vrate Bogu. Hram je razoren zbog Izraelova nevjerstva i otpada.

Simboli

in izmjere hrama bio je snažna uvjerljiva poruka narodu da je Bog odlu

obnoviti hram i ponovno biti Bog Izraelu i Izrael u

initi svojim narodom (vidi Ez 39,25-29 što

je uvodni tekst u mjerenje hrama koje je slijedilo). Obnovu hrama trebamo razumjeti kao

Božji novi pokušaj da obnovi zajednicu s Izraelom (vidi 43,7-11).

U Ezekielovom tekstu možemo vidjeti najmanje dvije

injenice. Prva, do mjerenja hrama

došlo je desetog dana prvog mjeseca, dakle na Dan pomirenja. Upravo tgo dana je Bog došao

s obe

anjem da

e obnoviti hram i uspostaviti u zajedništvo sa svojim narodom. Druga,

mjerenje hrama u Ezekielovom vi

enju odnosilo se na troje: na sam hram (Ez 40,3–43,12), na

307

skupina u Otkrivenju. U 2. Samuelovoj 8,2 je posebno prikazano kako je mjerenje uklju

eno u

sud u odnosu na onoga tko

e živjeti a tko umrijeti. Zbog toga mjerenje svetih u Otkrivenju

ima slikovito zna

enje i jasno ukazuje na ocjenjivanje na sudu. Ono je povezano s

razdvajanjem onih koji služe Bogu od onih koji mu ne služe. Sve se to doga

a prije nego što

pravedni prime nagradu, a zli presudu (Otk 11,18).

Uspore

ivanjem umetaka izme

u šestog i sedmog pe

ata i izme

u šeste i sedme trube

pokazuje da je mjerenje u Otkrivenju 11,1 povezano s pe

enjem Božjeg naroda (Otk 7,1-4).

Kako to kaže J. Massynberde Ford: ''kao što zape

enje izabranih prethodi sedmom pe

atu'',

tako ''izmjera Svetišta i isklju

ivanje onih vani prethodi sedmoj trubi''.

Mjerenje i

zape

enje moraju i

i jedno uz drugo jer oboje prikazuju božansko djelovanje milosti u

ljudskom životu. Me

utim, mjerenje se vrši da bi se odlu

ilo tko

e biti zape

en – naime, da

se odrede oni koji pripadaju Bogu, koji su mu vjerni. Oni

e biti zašti

eni u vrijeme posljednje

nevolje.

11,2. Glas s neba poziva Ivana: Vanjsko dvorište hrama mimoi

i, ne mjeri ga jer je dano

poganima. Vanjsko dvorište u jeruzalemskom hramu bilo je izvan hramske zgrade gdje je

neznabošcima bilo dopušteno da se do

u pokloniti.

injenica da je ovdje spomenuto dvorište

''dano poganima'' pokazuje da je Ivan imao na umu ovo vanjsko dvorište. Ono je isklju

eno od

mjerenja jer je dano neznabošcima koji su u Otkrivenju sile neprijateljski nastrojene prema

Bogu i njegovom narodu (vidi Otk 11,18). Vanjsko dvorište je o

ito suprotnost Božjem

hramu na nebu i njegovim štovateljima.

ini se da predstavlja sile (na drugim mjestima u

knjizi se spominju kao ''stanovnici zemlje'' (Otk 3,10; 6,10; 8,13; 11,10; 13,8.14; 17,2) koji su

neprijateljski nastrojeni prema Bogu i Evan

elju, koji okrutno progone Božji vjerni narod i

koji su isklju

ene iz kraljevstva.

Zapazimo da je isklju

ivanje dio mjerenja. Mjerenje dijeli iskrene krš

ane od onih koji tvrde

da su krš

ani, ali su otpali. Kao u slu

aju Ezekielove izmjere hrama, nijedan tu

inac

''neobrezana srca i neobrezana tijela'' nije smio u

i u hram (Ez 44,9). Zbog toga su neznabošci

u Ivanovom vi

enju isklju

eni. Oni ne pripadaju zajednici vjernih. Mjere se samo Božji

štovatelji: sveti,

ije se molitve, prinesene ''na zlatnom žrtveniku'', uzdižu pred Boga (Otk

8,3.4). Sli

no je isklju

enje spomenuto u posljednjem dijelu knjige u vezi s mjerenjem novog

Jeruzalema (Otk 21,15-17), koji ima ulogu hrama na novoj zemlji (Otk 21,2.3). Nevjerni su

308

isklju

eni od nagrade novog Jeruzalema i nalaze se izvan hrama-grada (r 27). ''Vani pak ostaju

psi i vra

ari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i

ini laž." (Otk 22,15)

Predaja vanjskog dvorišta narodima, ili poganima, zna

i da

e gazit svetim gradom

etrdeset i

dva mjeseca. Za razumijevanje ove slike treba po

i od Isusovog proro

anstva da

''Jeruzalem (

e) gaziti pogani sve dok se ne navrše vremena pogana'' (Lk 21,24). Luka 21,24 i

Otkrivenje 11,2 imaju zajedni

ki nazivnik: gaženje svetog grada od strane naroda ili

neznabožaca.

etrdeset i dva mjeseca odgovaraju ''vremenima pogana'' u koja im je

dozvoljeno da ograni

eno vrijeme tla

e Božji narod. Gaženje Jeruzalema o kojem je Isus

govorio postalo je prototipom

tla

enja i proganjanja koje je Božji narod podnosio od sila

neprijateljski nastrojenih prema Bogu i Evan

elju. Otkrivenje 11,18 govori o rasr

enim

narodima ''koji kvare zemlju" . Njihovo je neprijateljstvo ograni

eno, jer

e do

i vrijeme kad

e oni koji kvare zemlju sami biti uništeni (vidi Otk 19,20.21).

ini se da Luka 21,24 i Otkrivenje 11,2 imaju zajedni

ku pozadinu u Danielovoj knjizi. U

simboli

nom prikazu

etvrte nemani Daniel je prikazao mo

no rimsko carstvo koje

e gaziti

pokorene narode (Dn 7,7.19.23). Prorok zatim opisuje mali rog koji se poslije toga pojavio

u deset rogova

etvrte nemani. Za ovu silu, neprijateljski raspoloženoj prema Bogu,

eno je da ''

e huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega'' za jedno vrijeme i dva

vremena i polovinu vremena (Dn 7,25), odnosno tri i pol godine. Daljnje djelovanje ove

neprijateljske sile opisane u Danielu 8,9-13 obilježeno je gaženjem Svetišta i onih koji se

klanjaju u njemu.

U ovom smislu treba razumjeti gaženje svetog grada u Otkrivenju 11,2. ''Sveti grad'' je oznaka

za Božji narod kojeg antikrist tla

i i progoni. Ovo tla

enje je sli

no gaženju Jeruzalema od

strane pogana (vidi Lk 21,24), nasuprot ''grada velikoga'' u Otkrivenju 11,8. Djelovanje ove

progoniteljske sile opisano je u Otkrivenju 13,1-10 simboli

nim prikazom zvijeri iz mora koja

ima svoje štovatelje koji su opisani kao ''oni koji stanuju na zemlji'' (Otk 13,8.12.14 – Šari

Ova tla

iteljska sila je ista ona opisana u Danielu 7,25; vrijeme koje joj je dano je

etrdeset i

dva mjeseca (Otk 13,5). Tijekom tog razdoblja zvijer ''otvori usta da huli Boga, da huli ime

njegovo, njegov Šator i nebesnike [štovatelje Krista]'' (13,6).

Otkrivenje 13,1-10 daje klju

za razumijevanje gaženja svetog grada od strane pogana tijekom

etrdeset i dva mjeseca. Jedno postaje jasno: kontekst Otkrivenja 11 pokazuje da se ovdje ne

310

Evan

elje, Mojsije i Ilija ili dva proroka koji

e u posljednje dane djelovati kao Mojsije i Ilija.

Najuvjerljiviji je onaj koji u dvojici svjedoka vidi Bibliju ili Božji narod.

Prema prvome, dva svjedoka predstavljaju Bibliju Starog i Novog zavjeta. Isus je jasno rekao

da Pisma Starog zavjeta ''svjedo

e'' za njega (Iv 5,39; vidi Lk 24,25-27.44). Tako i Novi

zavjet svjedo

i o Isusovom životu, djelima i rije

ima te njegovoj žrtvenoj smrti, a poslije

uskrsnu

a o posredovanju za njegov narod. Osim toga, Božja poruka je u Otkrivenju

prikazana kao rije

Božja i Isusovo svjedo

anstvo (Otk 1,2.9). Tko god želi nauditi dvojici

svjedoka, oni imaju vlast da neprijatelje proždru ognjem, da zatvore nebo da ne pada kiša, da

vodu pretvore u krv i da zemlju udare svakim mogu

im zlom (Otk 11,5.6). U Starom zavjetu

je Božja Rije

, preko Mojsija, donijela zla na Egipat (Izl 7–11). U Jeremiji 5,14 Božja rije

kao vatra iz Jeremijinih usta. Božja Rije

preko Ilije zatvorila je nebo pa tri i pol godine nije

bilo kiše (1 Kr 17,1). Vrijedi zapaziti da kraj Otkrivenja sadrži prijetnju svakome tko

neovlašteno dira ''rije

i proroštva u ovoj knjizi'' (22,18.19). S obzirom na takvo

razumijevanje, ubijanje dvojice svjedoka (Otk 11,7-10) zna

ilo bi da narod za neko vrijeme

odbacuje Bibliju. Njihovo uskrsnu

e zna

ilo bi obnovu zanimanja za biblijsku poruku.

Drugo gledište smatra da dvojica svjedoka predstavljaju Božji narod.

U Novom zavjetu

svjedo

enje je prvenstvena zada

a Božjeg naroda. Isus je

esto govorio za svoje u

enike da su

svjedoci (vidi Ivk 15,27; Lk 24,48). Prije uzašaš

a Isus je to jasno rekao svojim u

enicima:

''Nego primit

ete snagu Duha Svetoga koji

e si

i na vas i bit

ete mi svjedoci u Jeruzalemu,

po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." (Dj 1,9; vidi 2,32; 3,15; 5,32). Prema Isusu

propovijedanje Evan

elja prije kraja je ''za svjedo

anstvo svim narodima'' (Mt 24,14). U

Otkrivenju je svjedo

enje razlog za progonstvo Božjeg naroda (2,13; 6,9; 12,11; 17,6; 20,4).

Upravo crkva svjedo

i za Isusa (Otk 17,6; 20,4).

Broj svjedoka u Otkrivenju 11. poglavlju podsje

a na zakon o dvojici svjedoka u drevnom

izraelskom pravnom sustavu (Pnz 19,15; vidi Bro 35,30; Pnz 17,6; Heb 10,28), koji propisuje

da na židovskom sudu moraju svjedo

iti najmanje dva svjedoka. Da bi se nešto utvrdilo kao

istinito, dva su svjedoka morali dati odgovaraju

a i uskla

ena svjedo

anstva (vidi Mt 18,16; 2

Kor 13,1; 1 Tim 5,19). Isus je farizejima rekao: ''Ta i u vašem zakonu piše da je svjedo

anstvo

dvojice istinito.'' (Iv 8,17) U skladu s ovom praksom Isus je opunomo

io u

enike i po dvojicu

ih poslao da svjedo

e (Mk 6,7; Luka 10,1), a prva crkva je nastavila istom praksom (Dj 13,2;

15,39-41). Prema tome svjedo

enje dvojice svjedoka u Otkrivenju 11 ukazuje na ozbiljnost i

311

važnost vijesti koju objavljuju. Svijet ne može odbaciti proro

ko svjedo

enje, a da ne trpi

ozbiljne posljedice i sud.

Prema dosad re

enome, dokazi pokazuju da dvojica svjedoka predstavljaju Božji narod,

naime, Crkvu (starozavjetni i novozavjetni Izrael). S druge strane, mogu isto tako

simbolizirati Bibliju kao ''rije

Božju i svjedo

anstvo Isusovo''. Oba tuma

enja ne treba

smatrati da nužno isklju

uju jedno drugo. Božja Rije

se o

ituje kroz propovijedanje i

pou

avanje Crkve. Zbog toga dvojicu svjedoka treba shvatiti kao predstavnike Božjeg naroda

u njihovoj kraljevskoj i sve

eni

koj funkciji (vidi Otk 1,6; 5,10),

ija je primarna zada

sli

na zada

i Jošue, Zerubabela, Mojsija i Ilije – objavljivati proro

ko svjedo

anstvo otpalom

svijetu.

Za adventiste je posebno zanimljivo što Ellen White dvojicu svjedoka razumije u

oba smisla. Dok je jednom prigodom rekla:''Dva svjedoka predstavljaju Pismo Staroga i

Novoga zavjeta'',

drugom prigodom je ustvrdila da ''

e se crkva tek suo

iti s vremenom

nevolje. Ona

e proricati obu

ena u kostrijet. … Ona treba biti njegov svjedok svijetu,

njegovo oru

e da obavi poseban, slavni posao u dan njegove pripreme.''

''Tisu

u dvjesta i šezdeset dana.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 11,2.

11,4. ''Dvije masline i dva svije

njaka što stoje pred Gospodarom zemlje.'' Ove su rije

uzete iz Zaharije 4.poglavlja. Prorok je u vi

enju vidio svije

njak sa sedam žižaka i pokraj

njega dvije masline s dvije maslinove grane. Re

eno mu je da ove dvije masline predstavljaju

''dva Pomazanika koji stoje pred Gospodarem sve zemlje" (4,14). U Zahariji 4 ova ''dva

Pomazanika'' su veliki sve

enik Jošua i upravitelj Judeje Zerubabel, koji su po

eli obnavljati

hram. Dok je Zaharija vidio samo jedan svije

njak, Ivan uzima obje masline i dva svije

njaka

da predstavi dvojicu svjedoka u njihovoj kraljevskoj i sve

eni

koj ulozi (vidi Otk 1,6; 5,10).

11,7. ''Kada dovrše svoje svjedo

anstvo'' odnosi se na kraj tisu

u dvjesta i šezdeset dana koje

su dvojica svjedoka provela obu

eni u kostrijet.

''Zvijer koja izlazi iz Bezdana.'' Ova je zvijer

esto poistovje

ivana sa zvijeri koja u

Otkrivenju 13,1-10 ''iz mora… izlazi'', jer kao i zvijer koja izlazi iz bezdana, ratuje sa svecima

i pobje

uje ih (Otk 13,7; vidi Dn 7,21). Osim toga treba zapaziti da Zvijer iz Otkrivenja 13

ima vlast nad Božjim narodom tijekom

etrdeset i dva mjeseca, što je prema jedanaestom

poglavlju razdoblje proricanja dvojice svjedoka. Izjava: ''Kada dovrše svoje svjedo

anstvo''

(Otk 11,7) pokazuje da tek poslije razdoblja od

etrdeset i dva mjeseca, ili tisu

u dvjesta i

šezdeset dana, Zvijer koja izlazi iz bezdana u Otkrivenju 11 ratuje protiv dvojice svjedoka i

313

Grad veliki u Otkrivenju dosljedno ozna

ava silu zla koja se protivi Bogu (vidi 14,8; 16,19;

17,18; 18,10,16.19.21).

''Sodoma i Egipat, gdje je i Gospodin njihov raspet.'' Jeruzalem su, kao navodno Božji grad,

u danima otpada proroci

esto uspore

ivali sa Sodomom (Iz 1,9.10; 3,9; Jr 23,14; Ez 16,48-

58). Sodoma i Egipat su u Starom zavjetu poznati po svojoj zlo

i i kao mjesta u kojima su

Božjai djeca ''živjela kao progonjeni tu

inci''.

Sodoma je simbol sveukupnog grijeha i

potpune moralne degradacije (Post 18,20.21; 19,4-11). S druge strane Egipat je u svojoj

arogantnosti i ateisti

koj samodostatnosti poznat kao tla

itelj Božjeg naroda. Ovakav stav je

prvi put izražen u arogantnim rije

ima faraona prilikom Izlaska iz Egipta: "Tko je taj Jahve

…? Ja toga Jahvu ne znam.'' (Izl 5,2) Prorok Ezekiel spominje ''ponos Egipta'' (Ez 32,12). U

Amosovom proro

anstvu Izrael je postao sli

an Sodomi i Egiptu i bit

e kažnjen sukladno

tome (Am 4,10.11).

11,10. '' Pozemljari'' (''stanovnici zemlje''). Vidi Bilješke na Otkrivenje 6,10.

''Darivati jedan drugoga.'' Ovo izmjenjivanje darova (poznati obi

aj na drevnom Bliskom

istoku) podsje

a da židovski blagdan Purim kad su Židovi slavili izbavljenje ''veseljem,

izmjenjuju

i me

u sobom darove i dijele

i poklone ubogima'' (Est 9,22; vidi Neh 8,10-12).

11,13. ''U taj

as nasta velik potres.'' Ova se re

enica pojavljuje i u Otkrivenju 6,12 u vezi sa

šestim pe

atom. Ovo pokazuje da je ''velik potres'' spomenut u 11,13 isti onaj opisan

prigodom otvaranja šestog pe

ata.

''Preživjele spopade strah te proslaviše Boga nebeskoga.'' Više argumenata pokazuje da se

ovdje radi o istinskom pokajanju. Prvo, "Bojte se Boga i dajte mu slavu'' (Otk 14,7)

predstavlja poziv na pokajanje. Drugo, proslaviti nebeskog Boga u Bibliji (Lk 17,18; Iv 9,24;

Dj 12,23; Rim 4,20; 1 Pt 2,12) i Otkrivenju pokazuje pozitivan odnos prema Bogu (Otkr 15,4;

16,9; 19,7). Ono što

itamo u Otkrivenju 11,13 suprotno je onome što nalazimo u Otkrivenju

9,20.21 i 16,9.

Tuma

enje

11,3. Glas s neba koji je ranije zapovjedio Ivanu da prorokuje mnogim narodima, i koji mu je

zatim naložio da izmjeri hram, žrtvenik i štovatelje, sada objavljuje: ja

u poslati dva svoja

svjedoka da, obu

eni u kostrijet, prorokuju tisu

u dvjesta i šezdeset dana. ''Ja

u dati'' zna

e dvojica svjedoka primiti božansku vlasti i mo

da prorokuju. Ovo se prorokovanje

314

odnosi na Otkrivenje 10,11 gdje je Ivan dobio nalog da prorokuje protiv mnogih naroda.

Otkrivenje 11,3-14 jasno pokazuje da se nalog za proricanje dan Ivanu proteže i na Crkvu da

bude vjerni svjedok Evan

elja. Ovo je zapravo nalog koji je Isus dao u

enicima: ''Nego primit

ete snagu Duha Svetoga koji

e si

i na vas i bit

ete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji

i Samariji i sve do kraja zemlje." (Dj 1,8)

Razdoblje proricanja dvojice svjedoka – tisu

u dvjesta i šezdeset dana – isto je razdoblje koje

je odre

eno neznabošcima da gaze i tla

e Božji narod (vidi Otk 11,2; 12,6.14; 13,6). Dok su u

Otkrivenju

etrdeset i dva mjeseca dodijeljeni zlima, tisu

u dvjesta i šezdeset dana je

razdoblje u kojem se spominje Božji narod. Kako je ranije re

eno u pogledu Otkrivenja 11,2

po svemu sude

i ovdje nije rije

o doslovnom vremenu ve

posebnom razdoblju od oko tisu

dvjesta i šezdeset godina, kad Božji narod trpi gor

inu velike nevolje i progonstva dok

svjedo

i za Krista. Ovo je jasno prikazano haljinama u koje su obu

ena dvojica svjedoka dok

vjerno svjedo

e. Oni su obu

eni u kostrijet koja je u Starom zavjetu uobi

ajena odje

proroka u njihovoj proro

koj službi (Iz 20,2; Zah 13,4; vidi Mt 3,4). A ovo o

ito ima neke

veze s gorkim iskustvom u naviještanju evan

eoske vijesti u Otkrivenju 10,8-11.

11,4-6. Glas s neba daje Ivanu više elemenata za identifikaciju dvojice svjedoka. Prvo, oni su

dvije masline i dva svije

njaka što stoje pred Gospodarom zemlje. Ivan ovdje jasno ukazuje

na Zaharijino vi

enje u kojemu stoji da dvije masline predstavljaju ''dva Pomazanika koji

stoje pred Gospodarem sve zemlje" (4,14). To su veliki sve

enik Jošua i upravitelj Zerubabel

koji su upravo obnavljali hram. Spominjanjem Zaharije 4.poglavlja Ivan želi re

i da aktivnosti

dvojice svjedoke podsje

a na uloge Jošue i Zerubabela. Oni imaju sve

eni

ku i kraljevsku

ulogu. Posebno je zna

ajno što su dvojica svjedoka povezani s obnovom hrama (vidi Otk

11,1-2). I kao što je Sveti Duh djelovao preko ova dva pomazanika u obnovi hrama i njegove

službe u Jeruzalemu (Zah 4,6), tako su dva svjedoka, pod utjecajem Svetog Duha, nositelji

evan

eoske vijesti diljem svijeta. Ova je vijest usredoto

ena na temu obnove nebeskog

Svetišta i Božje ljubavi i djelovanja u svijetu.

Premda tijekom razdoblja svog proro

kog djelovanja doživljuju ogor

eno protivljenje i

progonstvo, dvojica svjedoka o

ito nisu nemo

ni i uništeni. Ako im tko ho

e nauditi, oganj

e iz usta njihovih i proždire njihove neprijatelje. Doista, htjedne li im tko nauditi, tako

treba da pogine. Vatra koja suklja iz njihovih usta prvenstveno podsje

a na Ilijino dozivanje

ognja s neba da proguta vojnike koje je kralj Ahazja stalno slao da uhite proroka (2 Kr 1,9-

316

11,7-10. Dvojici svjedoka dano je odre

eno vrijeme za proro

ko svjedo

enje. Nakon što

završe sa svjedo

enjem dok su tisu

u dvjesta i šezdeset dana obu

eni u kostrijet, Zvijer koja

izlazi iz Bezdana zaratit

e s njima, pobijediti ih i ubiti. Tko je ova Zvijer koja izlazi iz

bezdana da ratuje protiv dvojice svjedoka? Ranije smo vidjeli da bezdan predstavlja boravište

palih an

ela, demona (vidi Lk 8,31; 2 Pt 2,4; Jd 6). To je mjesto iz kojeg izlaze demonski

skakavci da napadnu ljude u prizoru pete trube (Otk 9,1-11). Ovo nagovještava demonsko

podrijetlo Zvijeri koja napada dvojicu svjedoka. U Otkrivenju 13. poglavlju Zvijer koja izlazi

iz mora ima vlast nad Božjim narodom

etrdeseti dva mjeseca. Nakon ovog razdoblja, kad su

dvojica svjedoka završila sa proro

kim svjedo

enjem, izlazi Zvijer iz bezdana da ratuje s

njima. Otrkivenje 17,8 spominje jednu drugu zvijer,na kojoj sjedi bludnica Babilon. Zvijer

koja ratuje protiv dvojice svjedoka, tla

i ih i progoni, je vlast opunomo

ena i podupirana od

samog Sotone.

Dvojica svjedoka leže mrtvi i javno izloženi na trgu grada velikoga. Na izvornom gr

kom je

izloženo ''njihovo mrtvo tijelo'', što pokazuje da su dvojica svjedoka jedna osoba; oni nikad

nisu razdvojeni. U drevna vremena bila je sramota i velika tragedija da trupla budu ostavljena

i da im pokop bude uskra

en (vidi 1 Kr 13,22; Ps 79,3; Jr 8,1.2; 14,16). Svijet je odbacio

dvojicu svjedoka zajedno s viješ

u koju su objavljivali. Sada trpe strahovito poniženje u smrti.

Grad veliki se duhovno zove Sodoma i Egipat. Drugim rije

ima, grad veliki u kojem svjedoci

pogibaju mu

eni

kom smr

u udružuje zlo

u i moralnu izopa

enost Sodome (Pos

18,20.21;19,4-11) s ateisti

kom arogantnoš

u i samodostatnoš

u Egipta (vidi Izl 5,2). Oba

grada su mjesta u kojima je Božji narod ''živio kao tu

in izložen progonstvu''.

Grad veliki je

osim toga prepoznat kao mjesto gdje je i Gospodin njihov raspet. Ono što se doga

a ovoj

dvojici svjedoka ''je ono što se ve

dogodilo njihovom Gospodinu u Jeruzalemu''.

Protivnici

su im oni isti koji su se ranije protivili Isusu. Kao što je Jeruzalem odbacio Isusa i pogubio ga,

tako ovaj veliki simboli

ki grad – nazovi krš

ani pod kontrolom politi

ke sile – progoni Božji

narod.

Trupla svjedoka leže izložena i nepokopana tri i pol dana – po jedan dan za svaku godinu dok

su svjedo

ili obu

eni u kostrijet. Ovo razdoblje tako

er odgovara vremenu koje je Isus proveo

u grobu. Tijekom tog razdoblja dvojica svjedoka ostaju izložena na ulicama velikog grada,

dok ljudi iz svih puka i plemena i jezika i naroda uživaju gledaju

i njihova trupla i ne

dopuštaju dostojan pokop. Spominjanje ''puka i plemena i jezika i naroda'' podsje

a na nalog

da Ivan prorokuje ''pucima i narodima i kraljevima mnogim'' (Otk 10,11). O

ito su to isti

317

narodi. Po svemu sude

i ovdje imamo opis gor

ine koju je Ivan osje

ao nakon što je progutao

mali svitak (vidi Otk 10,8-11). Božji narod

esto doživljava bolnu gor

inu zato što njegovo

svjedo

enje nailazi na odbijanje i porugu.

Pozemljari (stanovnici zemlje) se raduju nad truplima svjedoka, vesele se i darivaju jedan

drugoga. Pozemljari su u Otkrivenju uvijek zli. O

ito je da se ovdje radi o ''puku i plemenima

i jezicima i narodima'' iz Otkrivenja 11,9. Ovdje proslavljaju jer su ta dva proroka zadavala

muku pozemljarima. Ova muka je o

ito bila izražena ''uznemirenom savješ

u ljudi zbog

njihove grešnosti'' i zlo

Evan

elje iznošeno svjedo

enjem Božjeg naroda ''uvijek je

uznemiravalo savjest zlih ljudi''.

Prorok Ilija je za kralja Ahaba bio ''onaj koji upropaš

uje

Izraela'' (1 Kr 18,17) i njegov neprijatelj (21,20). Ahab je mrzio i proroka Miheja jer mu nije

prorokovao ništa dobro, nego samo zlo (22,8.18). Kad je Pavao propovijedao upravitelju

Feliksu ''o pravednosti, uzdržljivosti i budu

em Sudu'', uplašeni upravitelj je odbio dalje

slušati Pavla i prekinuo razgovor (Dj 24,25). Isus je svojim u

enicima najavio: ''Svi

e vas

zamrziti zbog imena moga'' (Mk 13,13). Božja rije

uvijek donosi muku onima koji

uju

Rije

, a ne

e joj se pokoriti''.

11,1-13. Slavljenju je došao kraj. Nakon tri i pol dana duh životni od Boga u

e u njih i

stadoše na noge. Duh životni ovdje je uzet iz Postanka 2,7; Bog je taj koji svjedoke vra

a u

život. Ovaj prizor oživljavanja dvojice svjedoka podsje

a na Ezekielovo vi

enje doline suhih

kostiju – na proro

anstvo o obnovi Izraela nakon babilonskog izgnanstva. Za neprijatelje

Izrael je izgledao ubijen. Kad je Ezekiel prorokovao, duh životni je ušao u mrtva tijela i ona

su oživjela i stala na noge (Ez 37,1-10). Kad god svijet misli da je ušutkao glas vjernih

svjedoka koji su im zadavali muku, opravdanje je uvijek simboli

no prikazano uskrsnu

em i

uzašaš

em dvojice svjedoka. Kako kaže Desmond Ford: ''Pravednike je mogu

e oboriti, ali to

ne zna

i da ne mogu ustati.''

Vra

anje svjedoka u život izaziva strah velik kod njihovih

neprijatelja koji su se ranije radovali njihovoj sramotnoj smrti.

Glas s neba poziva uskrsnule svjedoke. I uzi

oše na oblaku u nebo na o

igled svojih

neprijatelja. Njihovi neprijatelji su ranije prepoznati kao ''ljudi iz svih puka i plemena i jezika

i naroda'' (Otk 11,9) i ''pozemljari'' (r 10). Uzašaš

e svjedoka podsje

a na Isusovo uzašaš

e na

oblaku nakon što je uskrsnuo (Dj 1,9). Znamo da su Ilija i Mojsije uzeti na nebo (2 Kr 2,11;

Juda 9). Nakon dovršetka svojeg proro

kog svjedo

enja, svjedoci

udom uzlaze u oblaku na

319

Osvrt na Otkrivenje 11,1-14

Otkrivenjem 11,1-14 završava umetak izme

u oglašavanja šeste i sedme trube. U desetom

poglavlju smo ostali s nalogom Ivanu da prori

e mnogim narodima (Otk 10,8-11). Otkrivenje

11,1-14 pruža dodatnu informaciju o sadržaju vijesti koju je crkva preko Ivana dobila da

prorokuje svijetu u posljednje vrijeme (11,1.2), zajedno s objašnjenjem gorkog iskustva koje

naviještanje Evan

elja donosi onima koji ga objavljuju (rr 3-13).

Otkrivenje 11,1 i 2 pokazuje da je obnova nebeskog Svetišta i njegove službe, povezana s

pripremom svetih za Kristov drugi dolazak, srž posljednjeg naviještanja Evan

elja. Obnova

Svetišta, žrtvenika i štovatelja povezana je s Božjom vladavinom nad svemirom. Božji

karakter i na

in postupanja s njegovim podanicima bio je tijekom povijesti grijeha na ovoj

zemlji izložen stalnom napadu. Obnova vijesti o Svetištu ima za cilj opravdanje Božjeg

karaktera pred

itavim svemirom, obnovu njegove zakonite vladavine i uspostavu kraljevstva.

Ona osim toga obuhva

a i obnovu evan

eoske vijesti o Kristovom djelu pomirenja i njegovoj

pravednosti kao jedinim sredstvom spasenja.

Obnova vijesti o Svetištu uklju

uje i pripremu Božjeg naroda za kraljevstvo. Tako priprema

uklju

uje obnovu mentalnih, fizi

kih i duhovnih elemenata njihovog života. Otkrivenje 11,1.2

pokazuje da

e naviještanje vje

ne evan

eoske vijesti, koja je povjerena crkvi da ''prorokuje''

u posljednjoj fazi povijesti ovog svijeta, biti povezano s obnovom nebeskog Svetišta. Iskustvo

Božjeg naroda dok objavljuje evan

eosku vijest opisano je u prikazu svjedoka u sljede

odsjeku.

Otkrivenje 11,3-14 simboli

no opisuje gor

inu i bol koju Božji narod trpi dok svijetu

objavljuje evan

eosku vijest. Premda su adventisti sedmog dana ovaj odsjek Otkrivenja

tuma

ili kao da se ispunio u srednjem vijeku i tijekom francuske revolucije, njegov zna

aj za

Božji narod posljednjeg vremena premašuje ovu prolaznu i geografsku lokaciju. Prizor

dvojice simboli

nih svjedoka, što god da jesu, pokazuje da je Bog u prošlosti imao i danas još

uvijek ima svoje svete koji su vjerni nalogu da svjedo

e Evan

elje svijetu. On ih koristi kao

što je koristio Mojsija prigodom izlaska iz Egipta, Iliju za vrijeme velikog otpada u Izraelu te

Jošuu i Zerubabela za obnovu hrama u Jeruzalemu u vremenu nakon izgnanstva.

U svjedo

enju svijetu Božje sluge

esto trpe tla

enje i progonstvo. Ali što god da im se

dogodilo u ''gradu velikom'', Božji narod doživljava ono što se ve

dogodilo njihovom

320

Gospodinu u Jeruzalemu. Biti s njim i govoriti o njemu je primarna zada

a crkve. ''To je zato

što je funkcija crkvene proro

ke službe svijetu da dovede do sveop

eg djelovanja onoga što je

Isus postigao svojim proro

kim svjedo

enjem, smr

u i uskrsnu

em.''

Božji neprijatelji mogu

tla

iti i progoniti Božje vjerne svjedoke u nastojanju da ih ušutkaju, i može se

initi kao da je

neprijatelj pobijedio. Ali proroštvo jasno pokazuje da prilazimo vremenu kad

emo vidjeti

kako se Evan

elje još jednom objavljuje u velikoj Božjoj sili i slavi. Ovo posljednje

naviještanje rasvijetlit

itavu zemlju slavom evan

eoske vijesti (vidi Otk 18,1).

Vidi Kurt Deissner, ''metron'' u Theological Dictionary of the New Testament, 4,633.634

Strand, ''An Overlooked Old-Testament Background to Revelation 11,1'', 322-325.

Isto, 324.

Isto, 322.

Isto, 322.323.

LeRoy F. Froom, The Prophetic Faith of Our Fathers (Washington, D.C., Review and Herald, 1948),

2,794.795.

LaRondelle, How to Understand the End-Time Prophecies, 258.

Strand, ''An Overlooked Old-Testament Background to Reveletion 11,1'', 322-325.

Isto, 322-325.

J. M. Ford, 177.

Hughes, 121.

Charles, 280.

Uvjerljive argumente za takvo gledište pruža Bauckham u The Climax of Prophecy, 273-283.

Frederick F. Bruce, ''The Revelation of John'', New Testament Commentary (Grand Rapids, MI., Zondervan,

1969), 649; Fiorenza, Revelation, 78.

Beale, 573.

White, Velika borba, str. 231.

White, Testimonies for the Church (Mountain View, CA., Pacific Press, 1948), 4,594.595.

Beale, 594.

Isto, 591.

Vidi Bauckham, The Climax of Prophecy, 281.282.

Beale, 591.

Johnson, 506.

Thomas, Revelation 8–22, 96.

Mounce, 227.

Desmond Ford, 495.496.

Isto, 496. Ova je re

enica neprevediva. Na engleskom glasi: ''The rightous may be knocked down, but they are

not knocked out.''

Beale, 496.

Bauckham, The Climax of Prophecy, 280.

322

Otkrivenje 7. poglavlje. Ova je književna tehnika upotrijebljena i u Otkrivenju 11,18 koje

završava vi

enjem o oglašavanju sedam truba, a daje i uvod u drugu polovicu knjige.

Uvodni ulomak Otkrivenja 11,18 sadrži pet osnovnih izjava koje predstavljaju skicu strukture

druge polovice Otkrivenja i daju sažetak tema njegovih glavnih dijelova:

''gnjevili se narodi'', ''do

e srdžba tvoja'', ''

as da se sudi mrtvima'', ''naplata dade slugama

tvojim'' i ''da se unište oni koji kvare zemlju". Posljednje dvije podizjave o

ito objašnjavaju

prethodnu: ''

as da se sudi mrtvima''. Drugim rije

ima, sud nad mrtvima obuhva

a, s jedne

strane, davanje nagrade Božjim slugama, a s druge, uništenje onih koji su uništili zemlju.

Svaka ova izjava predstavlja sažetak i odre

uje temu glavnih dijelova druge polovice knjige,

kako je prikazano Tabelom 1. Paralele izme

u Otkrivenja 11,18 i Otkrivenja 12–22,5 o

ito

nisu slu

ajne. Otkrivenje 11,18 daje skicu strukture posljednje polovice knjige i sažetak

njenih glavnih dijelova i tema. Otkrivenje 12–22,5 je zato razrada Okrivenja 11,12.

Tabela 1

Otkrivenje 11,18

Otkrivenje 12–22,5

Gnjevili se narodi

Otkrivenje 12–14 opisuje gnjev naroda izražen u djelovanju

Sotone i njegovih saveznika, Zvijeri iz mora (13,1-10) i

Zvijeri s kopna (13,11-18), koje ustaju protiv Boga i njegovog

naroda. Tijekom tog vremena Bog naviještanjem Evan

elja

upu

uje narodima posljednji poziv na pokajanje (14,6-13).

e srdžba tvoja

Sedam posljednjih zala (poglavlja 15 i 16) i sud nad

Babilonom (poglavlja 17 i 18) sredstva su s kojima se navršuje

''gnjev Božji'' (Otk 15,1) na narodima koji su tla

ili i mu

ili

njegov narod.

as da se sudi mrtvima

Otkrivenje 19–22 opisuje taj

as i nagradu i kaznu koji slijede:

naplata dade slugama tvojim

Otkrivenje 19,1-10 i poglavlja 21 i 22 govore o nagradi

Božjeg naroda pojmovima nove zemlje i novog Jeruzalema.

da se unište oni koji kvare zemlju

Otkrivenje 19,11–20,15 prikazuje uništenje onih koji su

uništili zemlju za vrijeme Kristovog drugog dolaska (19,11-

21) i posljednji sud poslije milenija (20,1-15).

Ovdje nalazimo drugu zna

ajnu to

ka.

injenica da je Otkrivenje 11,18 dio prizora sedam

truba (pa skicira drugu polovicu knjige), pokazuje da

e ono što slijedi govoriti o posljednjim

doga

ajima koji vode Kristovom drugom dolasku. Jon Paulien primje

uje da Otkrivenje 11,18

323

govori kako je druga polovica knjige usredoto

ena na vrijeme svršetka.

Prema Otkrivenju

10,7 ''u dane kad se oglasi sedmi an

eo,

im zatrubi, dovršit

e se otajstvo Božje kao što on to

navijesti slugama svojim prorocima". Zato Otkrivenje 12–22,5 treba shvatiti kao dovršenje

Božje tajne (otajstva) kad

e završiti naviještanje Evan

elja i povijest ovog svijeta.

Pojava kov

ega saveza

Otkrivenje 11,9

S Otkrivenjem 12,1 po

inje potpuno novo vi

enje u knjizi. Vidjeli smo da je vi

enje o sedam

truba završilo otvaranjem Svetinje nad svetinjama u nebeskom hramu. Njeno otvaranje

omogu

ilo je Ivanu da vidi ''Kov

eg saveza njegova u hramu njegovu'' (11,19).

ini se da je

pojava Kov

ega saveza ovdje posebno zna

ajna, jer je svitak Saveza bio pohranjen u

starozavjetnom hramu u Svetinji nad svetinjama (vidi Pnz 31,24-26). U kontekstu Otkrivenja

svitak sa sedam pe

ata ima sve zna

ajke starozavjetne knjige Saveza koja je bila stavljena

pored Kov

ega saveza (vidi Pnz 31,9.24-26). Ovo pokazuje da pojava Kov

ega u nebeskom

Svetištu na po

etku potpuno novog dijela Otkrivenja ima veze s otkrivanjem sadržaja

zape

enog svitka iz Otkrivenja 5, knjige Božjeg vje

nog saveza. Ivanu je u Otkrivenju

otkriven samo dio zape

enog svitka u simboli

nom obliku malog svitka. Ivan sada prenosi

crkvama sadržaj zape

enog svitka koji mu je otkriven (vidi i Bilješke na Otk 10,2).

U ovom novom vi

enju pojava Kov

ega saveza je o

ito povezana s otkrivanjem dijela

zape

enog svitka jer njegovu pojavu prate ''udari munje i glasovi i gromovi i potres i tu

velika''. Ove su pojave pratile i davanje Zakona na gori Sinaj (Izl 19,16-19; 20,18; Pnz

5,22.23). Ovdje imamo najavu otkrivanja Božjeg plana o budu

nosti prikazanu davanjem

Zakona na Sinaju. Zato je sasvim prikladno razumjeti drugu polovicu Otkrivenja poglavlja 12

do 22,5 kao otkrivanje onoga što je bilo simboli

no prikazano u malom svitku u Otkrivenju

10. poglavlju. Kako smo vidjeli mali svitak u Otkrivenju 10 sadrži samo dio svitka

zape

enog sa sedam pe

ata u Otkrivenju 5, koji se odnosi na posljednje doga

aja zemljine

povijesti. U svojoj providnosti Bog je našao za važno da otkrije sadržaj malog svitka svojem

narodu posljednjeg vremena da mu pomogne u pripremi za doga

aje koji

e se u vrijeme

svršetka zbiti na zemlji.

David Aune primje

uje verbalne i strukturalne paralele s Izaijom 66,6.7 koje smatra daljnim

dokazom da je Otkrivenje 11,19 polazište za vi

enje Otkrivenja 12.poglavlja:

325

(14,6-12) i žena-grad Biblion (poglavlja 17 i 18) kao suprotnost Novom Jeruzalemu

(poglavlja 21 i 22).

Sotonsko trojstvo. Poglavlja 12 i 13 predstavljaju glavne osobe u prizoru druge polovice

Otkrivenja: Zmaja (Otk 12) i njegova dva saveznika – Zvijer iz mora (Otk 13,1-10) i Zvijer iz

zemlje (rr 11-17). Oni zajedno

ine sotonsko trojstvo kao suprotnost božanskom Trojstvu. Oni

su u preostalom dijelu knjige nerazdvojno povezani s nastojanjima da ljude prijevarom

odvrate od Boga i da sebe stave u službu Sotone (vidi Otk 16,13.14; 19,20; 20,10).

Prvi u tom trojstvenom savezu je sam Sotona u Otkrivenju 12 i 13 prikazan kao suprotnost

Bogu Ocu kad zahtijeva da se izjedna

i s Bogom i ratuje protiv njega. On je vo

a grupe;

ovlaš

uje druge i daje im naredbe. (Vidi Tabelu 2.)

Tabela 2

Zmaj/Sotona

Bog Otac

Njegovo je mjesto na nebu (12,3.7.8)

Božje prebivalište je na nebu (Otk 4. i 5. pogl.)

Ima prijestolje (13,2b; vidi 2,13)

Ima prijestolje (Otk 4–5; 7,9-15; 19,4)

Daje silu, prijestolje i vlast Zvijeri iz mora

Daje silu, prijestolje i vlast Kristu (Mt 28,18; Otk

(13,2.4)

2,27; 3,21; pogl.4.5)

Njemu se klanjaju (13,4a)

Njemu se klanjaju (Otk 4,10; 15,4)

Zauvijek uništen (20,9.10)

Živi i vlada zauvijek (Otk 4,9; 5,13; 11,15)

Takav paralelizam ukazuje na nakanu nadahnutog pisca da pokaže kako u sotonskom savezu

Zvijer iz mora djeluje kao suprotnost Isusu Kristu, oponašaju

i njegov život i službu na

zemlji. Zvijer iz mora djeluje s punom vlaš

u i silom Zmaja, kao što Isus djeluje s vlaš

u Oca

(vidi Mt 28,18). (Vidi Tabelu 3.)

326

Tabela 3

Zvijer iz mora

Isus Krist

Dolazi iz vode da po

ne djelovati (13,1)

Dolazi iz vode da po

ne svoju službu (Lk 3,21-23)

Sli

i Zmaju (12,3; 13,1)

"Tko je vidio mene, vidio je i Oca.'' (Iv 14,9)

Ima deset kruna (13,1)

Ima mnoge krune (19,12)

Na glavi ima deset rogova (13,1)

Janje ima sedam rogova (Otk 5,6)

Od Zmaja ima silu, prijestolje i vlast (13,2.4)

Prima silu, prijestolje i vlast od Oca (Mt 28,18; Otk 2,27;

pogl. 4 i 5)

Djeluje

etrdeset dva mjeseca (13,5)

Tri i pol godine njegove službe (kako pokazuje Evan

elje

po Ivanu)

Bio je zaklan (13,3)

Bio je zaklan (Otk 5,6)

Vratio se u život (13,3)

Uskrsnuo je (Otk 1,18)

Primio je klanjanje kad mu je smrtna rana Poklonili su mu se poslije njegova uskrsnu

a (Mt 28,17)

ozdravila (13,3.4.8)

Nakon iscjeljenja smrtne rane dobiva vlast (13,7) Poslije uskrsnu

a "Dana mi je sva vlast na nebu i na

zemlji!'' (Mt 28,12)

''Tko je kao Zvijer?'' (13,4)

Mihael [''Tko je kao Bog?''] (Otk 12,7)

Globalni cilj (nad svim plemenima, pucima,

jezicima i narodima; Otk 13,7; vidi 17.15)

jezicima i narodima; Otk 5,9; 10,1; 14,6)

Zvijer iz zemlje se otkriva kao krivotvorina djela Svetog Duha. Ona prima sve ovlasti od

Zvijeri iz mora (Otk 13,3) kao što Sveti Duh predstavlja Isusa Krista djeluju

i s punim

autoritetom (vidi Iv 14,26; 15,26; 16,13). (Vidi Tabelu 4)

Tabela 4

Zvijer iz zemlje

Sveti Duh

Nazvana lažni prorok koji vara narod (16,13; 19,20; 20,10)

Nazvan Duh istine koji ljude vodi k spasenju (Iv

16,13; Otk 22,17)

Sli

na jaganjcu (13,11)

Kristu sli

an (Iv 14,26;16,14)

Ima svu vlast Zvijeri iz mora (13,12a)

Ima svu Kristovu vlast (Iv 16,13.14)

Usmjerava na štovanje Zvijeri iz mora (13,12b.15)

Usmjerava na štovanje Krista (Dj 5,29-32)

ini znamenja velika (13,13; 19,20)

ini velika znamenja (Dj 4,30.31)

I oganj spušta s neba (13,13)

Dolazi kao oganj na Pedesetnicu (Dj 2)

Udahnjuje život kipu Zvijeri (13,15)

Daje dah života (Rim 8,11)

Stavlja žig na ruku ili

elo (13,16)

Stavlja pe

at na

elo (2 Kor 1,22; Ef 1,13; 4,30)

Knjiga završava kona

nim Božjim trijumfom nad sotonskim trojstvom kojemu

e biti kraj u

jezeru ognjenome (Otk 19,20; 20,10).

328

kao nesveta suprotnost Novom Jeruzalemu, Jaganj

evoj zaru

nici. Babilon predstavlja

zemaljske nade i snove; nebeski Jeruzalem predstavlja ispunjenje svih snova, nada i težnji

Božjeg naroda od po

etka. Kako primje

uje G. R. Beasley-Murray: ''

itavo se Otkrivenje

može prikazati kao Pri

a o dva grada.''

Posebno je zanimljivo da oba opisa Ivan dobiva od istog an

ela koji drži

ašu. To još snažnije

isti

e suprotnost izme

u oba grada. ''Zapravo na ruševine oholog, zlog i pokvarenog Babilona

dolazi Novi Jeruzalem s neba,

ist i obasjan Božjom slavom.''

Zato Otkrivenje 17. i

18.poglavlje nastavlja s glavnom temom eshatološkog dijela Otkrivenja (poglavlja 12–22) –

Sotoninom krivotvorinom Božjih spasiteljskih djela u završnim danima zemljine povijesti.

Tabela 5: Paralele izme

u dva grada

Babilon

Novi Jeruzalem

Okružje vi

enja

''I do

e jedan od sedam an

ela

što nose sedam

aša

i prozbori mi:

'Do

i pokazat

u ti …

Bludnicom velikom …,

s kojom su bludni

ili kraljevi zemlje …'

I odnese me u duhu

u pustinju.

Tu vidjeh … (17,1-3)

grad je veliki'' (17,18)

"Babilon'' (17,5)

''što sjedi nad vodama velikim,''

''koja sjede na skrletnu Zvijer'' (17,1.3)

''I do

e jedan od sedam an

ela

što imaju sedam

aša punih zala kona

nih

te progovori sa mnom:

'Do

i, pokazat

u ti

Zaru

nicu,

Ženu Jaganj

evu!'

I prenese me u duhu

na goru veliku, visoku

i pokaza mi

sveti grad

Jeruzalem:

silazi s neba

od Boga,'' (21,9.10)

329

Opis dvije žene-grada

''Žena bijaše odjevena

u grimiz i skrlet,

sva u zlatu, dragom kamenju

i biserju.'' (17,4)

U ruci drži zlatnu

ašu

punu gnusobe (17,4).

''I postade prebivalištem zloduha,

nastambom svih duhova ne

istih,

nastambom svih ptica ne

istih mrskih'' (18,2)

''Oni kojima ime, … nije zapisano u knjigu

života…

zapanjit

e se… kad vide… Zvijer'' (17,8).

Narodi i kraljevi

e (17,15)

''svu svoju silu i vlast predati Zvijeri'' (17,13).

''Sav u slavi Božjoj,

blistav poput

dragoga kamena, kamena sli

na kristalnom

jaspisu.'' (21,11)

Nudi vodu života, bistru

kao prozirac (22,1).

''I prijestolje

e Božje'' biti me

u ljudima

(21,3).

''U nj ne

e uni

i ništa ne

isto

i nijedan tko

ini gadost i laž,

nego samo oni koji su zapisani

u Jaganj

evoj knjizi života.'' (21,27)

Narodi i kraljevi

''u nj donositi slavu svoju'' (21,24).

331

ŽENA I ZMAJ

(12,1-17)

Dvanaestim poglavljem po

inje tre

i i posljednji veliki dio Otkrivenja: otkrivanje sadržaja

maloga svitka (Otk 20). Poglavlja 12 i 13 postavljaju pozornicu za vrhunac zemljine povijesti;

ona predstavljaju osobe koje imaju glavnu ulogu u posljednjoj bitci.

ijasti

ka struktura

pokazuje da ova poglavlja

ine središnji dio knjige. Dvanaesto poglavlje se sastoji od tri

prizora: ro

enja djeteta (12,1-6), izbacivanja Sotone iz neba, koji prizor služi kao neka vrst

umetka (rr 7-12), i proganjanje Žene i njenog djeteta od strane Zmaja (rr 13-17).

Žena, Dijete i Zmaj (12,1-6)

Ivan je ponovno u Duhu u novom vi

enju. Prije nego što

e opisati posljednju bitku izme

Boga i njegovog vjernog naroda te Sotone i njegovih sljedbenika, on objašnjava pravi uzrok

neprijateljstva koji namjerava iskaliti na vjernom ostatku Božjeg naroda posljednjeg vremena

(vidi 12,17). Slike kojima se služi u ovom prizoru potpuno su druk

ije od onih u prvoj

polovici knjige.

I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na

glavi vijenac od dvanaest zvijezda.

Trudna vi

e u poro

ajnim bolima i mukama ra

anja.

pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova;

na glavama mu sedam kruna,

a rep mu povla

i tre

inu zvijezda nebeskih – i obori ih na

zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj,

im rodi, proždre Dijete.

I ona

porodi sina, muški

a, koji

e vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njeno bi

uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.

A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi

sklonište da se ondje hrani tisu

u dvjesta i šezdeset dana.

Bilješke

12,1. ''Znamenje veliko.'' Gr

ka rije

meion (''znak'' ili ''oznaka'' i ''

udo'') uzeta je u

Evan

elju po Ivanu za opis Isusovih

uda. U Otkrivenju je upotrijebljena sedam puta;

etiri

puta opisuje

uda koja

ine Sotonini saveznici da prevare svijet u vrijeme svršetka (Otk

13,13.14; 16,14; 19,20). Me

utim, ovdje i u 12,3 i 15,1 ova rije

je po svemu sude

i opis

upe

atljivog prizora koji privla

i pozornost.

332

''Žena.'' Neki komentatori (posebice rimokatolici) tvrde da je žena iz Otkrivenja 12,1 Isusova

majka Marija. Ovakvo tuma

enje zanemaruje simboli

nu narav Otkrivenja. Ono što se doga

u ostalom dijelu poglavlja suproti se onome što bi se moglo re

i o Mariji (posebno ako se

ovdje uzme u obzir doslovno tuma

enje). Kako primje

uje G. K. Beale: ''žena je progonjena i

bježi u pustinju'' gdje se hrani tisu

u dvjesto i šezdeset dana i ''ima drugu djecu koja su

opisana kao vjerni krš

ani''.

utim, žena je

esto uzeta kao simbol za Božji narod kako u

Starom (Iz 54,5.6; Jr 3,20; Ez 16,8-14; Hoš 1–3; Am 5,2) tako i u Novom zavjetu (2 Kor 11,2;

Ef 5,25-32). Osim toga u Starom zavjetu

esto nalazimo sliku Izraela kao žene putnice (na pr.

Iz 26,17.18; 66,7-9; Jr 4,31; Mih 4,10). J. Massyngberde Ford primje

uje: ''Premda ova žena

može biti pojedinac, prou

avanje starozavjetnih tekstova pokazuje da je ona kolektivni lik,

kao dvojica svjedoka. U Starom zavjetu slika žene je klasi

ni simbol Siona, Jeruzalema i

Izraela.''

Božji narod je na drugim mjestima u Otkrivenju dosljedno prikazan simbolom

iste

i vjerne žene (Otk 19,7.8; 22,17), dok bludnica predstavlja otpale i nevjerne (Otk 17 i 18).

Ovo pokazuje da posebna žena iz Otkrivenja 12 simbolizira Božji narod; a takvo se tuma

enje

uklapa u kontekst

itavog prizora u dvanaestom poglavlju (vidi Otk 12,17).

''Odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.'' Ovdje

nalazimo snažnu aluziju na Josipov san u kojem Sunce, Mjesec i jedanaest zvijezda (Josip je

ito bio dvanaesta) predstavlja Jakova, njegovu suprugu i sinove kao patrijarhe dvanaestero

izraelskih plemena koja su od njih potekla (Post 37,9.10). Žena u Otkrivenju 12 vrlo je sli

Salomonovoj zaru

nici u Pjesmi nad pjesmama 6,10 koja je prekrasna kao pun mjesec i

ista

kao sunce. Vijenac na njenoj glavi je stephanos, vijenac pobjede (vidi Bilješke na Otk 2,10).

Stephanos je kao vijenac više puta obe

an Božjem vjernom narodu (2,10; 3,11). Dvanaest

zvijezda na ženinu vijencu podsje

aju na dvanaest Izraelovih plemena i dvanaest apostola

novozavjetne crkve.

12,2. ''Vi

e.'' Gr

ka rije

kraz

nije ograni

ena na opis obi

nog poro

aja. U gr

kom

prijevodu Starog zavjeta (u Septuaginti) ona je

esto uzeta da prikaže vapaj upu

en Bogu

(vidi Ps 22,6; 34,7; 107,6.13). Ona je u Otkrivenju uzeta da ozna

i vapaj mu

enika Bogu za

opravdanjem (Otk 6,10).

''U … mukama.'' Gr

ka rije

basaniz

zna

i ''mu

iti''. Ona nije nikad upotrijebljena u Bibliji

ili gr

koj literaturi ''da opiše ženu u poro

ajnim mukama''.

U Novom zavjetu je ina

e uzeta

kad je rije

o podnošenju kazne, su

enju i progonstvu (Mt 8,6.29; 14,24; Mk 5,7; 6,48; Lk

334

Tuma

enje

12,1.2. Ivan vidi znamenje veliko na nebu. Izraz ''znamenje veliko'' pokazuje da je Ivan vidio

nešto posebno i zna

ajno. Ovo znamenje je žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a

na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Ovdje za ženu upotrijebljena rije

''znak'' (''znamenje'')

pokazuje da se ne radi o stvarnoj ženi, ve

o simbolu.

Ovaj je simbol bio u Ivanovo vrijeme

dobro poznat

itateljima Otkrivenja, jer Stari zavjet prikazuje zavjetni izraelski narod kao

Božju ženu. Isto tako Novi zavjet spominje Kristove sljedbenike kao Kristovu ženu ili

zaru

nicu. Izaija je o Izraelu rekao: ''Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad

Vojskama.' (Iz 54,5) Pavao naziva ''gornji Jeruzalem'' ''majkom'' Božjeg naroda na zemlji (Gal

4,26).

Prikaz žene u Otkrivenju 12,1 o

ito potje

e od opisa Salomonove zaru

nice koja je bila

''lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce'' (Pjesma 6,10). Izaija kaže za Boga: ''Jer me odjenu

haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti.'' (Iz 61,10) U ovom smislu treba razumjeti

opis žene iz Otkrivenja 12. Sjaj njene pojave potje

e od svjetla slave Evan

elja (vidi 2 Kor

4,6; Otk 1,16), dok stoji na starozavjetnim otkrivenjima koja odražavaju svjetlost Evan

elja.

Vijenac od dvanaest zvijezda ozna

ava dvanaest Izraelovih plemena i dvanaestoricu apostola,

što ukazuje na kontinuitet izme

u starozavjetnog Božjeg naroda i krš

anske crkve. Posebna

žena u Otkrivenju 12,1 simbolizira Božji narod oba zavjeta, Kristovu zaru

nicu (Otk 12,7;

vidi 19,7.8; 22,7). ''Ona se pojavljuje u svom pravom nebeskom i proslavljenom karakteru

unato

svojoj naizgled krhkoj i nesigurnoj zemaljskoj povijesti.''

Ova je posebna žena trudna i vi

e u poro

ajnim bolima i mukama ra

anja.Isus je žalost

enika radi svoje smrti prikazao ženom koja ''kad ra

a, žalosna je'' (Ivan 16,21.22). Sliku

Izraela kao žene u poro

ajnim bolima nalazimo

esto u Starom zavjetu (na primjer Izaija

66,7-9; Jr4,31; Mih 4,10). Rje

nik kojim se Ivan služi u opisu poro

ajnih muka u Otkrivenju

12. poglavlju odjek su onih u Izaiji 26,17.18:

Kao što se trudna žena pred poro

ajem

i i vi

e u bolovima,

takvi smo, Jahve, pred tobom.

Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da ra

amo,

nismo donijeli duha spasenja zemlji

nit' se rodiše stanovnici svijeta.

335

Nebeska žena u Otkrivenju 12 o

ito predstavlja starozavjetni Izrael s njegovih dvanaest

plemena, koja ra

a Mesiju. Kao što žena ima poro

ajne bolove kad ra

a dijete, tako je i Izrael

imao bolove u pripremi dolaska obe

anog Potomka. Kako Otkrivenje 12,4 pokazuje, mu

enje

Zmaja prouzrokovalo je bolove ženi dok se pripremala da rodi dijete: ''Zmaj stade pred Ženu

koja imaše roditi da joj,

im rodi, proždre Dijete.'' Mu

enje žene je o

ito bilo dio Sotoninog

plana da uništi narod Saveza i sprije

i ro

enje ženina potomka (Post 3,15).

Tako treba

razumjeti mu

enje žene, jer rije

''muke'' ovdje upotrijebljenu Grci nikad nisu koristili

''opisuju

i ženine poro

ajne bolove''.

U Izaiji 26,18 stoji da Izrael nije mogao donijeti ''duha spasenja zemlji''; to je ostvario samo

Isus Krist.

U Otkrivenju 12 nalazimo prijelaz s Izraela kao Božjeg naroda u staro doba na

krš

ansku crkvu kao Božji narod novog doba. Otkrivenje 12,13-17 pokazuje kao što je žena

Izrael

esto trpjela muke dok se pripremala za dolazak Mesije, tako je crkva izložena mukama

u pripremi za Kristov dolazak.

12,3-5 Ivan sada opisuje drugu osobu u drami – naime mu

itelja žene. On vidi drugo

znamenje na nebu; ovo znamenje je o

ito povezano s prvim u prvom retku. Ono je

Zmaj velik, ognjen. Prema Otkrivenju 12,9 Zmaj je Sotona

iju zastrašuju

u pojavu Ivan

prikazuje izrazima drevnih mitoloških likova koji su u Starom zavjetu uzeti kao simboli zlih

sila koje tla

e Božji narod Saveza. Crvena, ognjena boja prikazuje tla

enje i krvoproli

e (vidi

Otk 6,3.4; 2 Kr 3,22.23; Otk 17,3-6) i predstavlja nasilni

ki karakter Sotone spram Crkve.

Prema opisu Zmaj ima sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna. Na osnovi

Otkrivenja 17,9-11 sedam zmajevih glava, kako to smatra William G. Johnsson,

''predstavljaju kraljevstva preko kojih je Sotona djelovao da vjekovima tla

i Božji narod''

namjerom da sprije

i dolazak ženina potomka. Rogovi su simbol politi

kih sila (vidi Otk

17,12). Deset rogova Zvijeri iz mora su deset rogova

etvrte nemani iz Daniela koji

simboliziraju kraljevstva koja slijede nakon raspada Rimskog imperija na deset dijelova (Dn

7,7.23.24; vidi Otk 17,12). Sedam kruna na Zmajevoj glavi govore o Sotoninoj lažnoj tvrdnji

da ima punu vlast i silu nasuprot pravom ''Kralju kraljeva i Gospodaru gospodara'' koji ima

''mnoge krune'' (vidi Otk 19,12-16). Zmaj prije svega simbolizira Sotonu koji djeluje iza sile

poganskog Rima, nastoje

i uništiti Krista, a iza toga njegove sljedbenike. Deset Zmajevih

rogova pokazuje da

e Sotona u zna

ajnoj mjeri nastaviti s djelovanjem protiv Crkve u

razdoblju nakon raspada Rimskog carstva.

337

Bez spominjanja njegovog života i smrti, Ivan opisuje da je Krist uzet k Bogu i prijestolju

njegovu, gdje na nebu po

inje vladati. Ovo izostavljanje Isusova zemaljskog života može se

objasniti

injenicom, kako to smatra William Barclay, da je u

itavoj knjizi ''Ivanovo

zanimanje usmjereno ne na ljudskog Isusa, ve

na uzvišenog Krista, koji je u stanju izbaviti

svoj narod u vrijeme njihove nevolje.''

Upravo nakon njegova uzašaš

a crkva se suo

ava s

izljevima Sotoninog gnjeva. Ovo izlijevanje Sotonina gnjeva protiv Crkve je predmet od 12,6

i 13 do 17.

12,6 (i r 14). Poslije Kristova uzašaš

a Crkva je izložena snažnom Sotoninom napadu. Žena

bježi u pustinju gdje se hrani tisu

u dvjesta i šezdeset dana. Pustinja je sklonište koje joj

Bog pripravi. Prizor je sli

an Izraelovom bijegu pred faraonom i Egip

anima (Izl 13,17–

16,21) u pustinju gdje se Bog starao za Izrael i osigurao mu manu za hranu. Robert H.

Mounce objašnjava: ''Židovskom narodu je pustinja govorila o božanskoj providnosti i

prisnom zajedništvu.''

Uzimaju

i kao primjer iskustvo Izraela u pustinji, Ivan prikazuje

Božji narod za kojeg se Bog brine i duhovno ga hrani tijekom nevolja u pustinji i teškog

tla

enja koje doživljava u svijetu. Svojom brigom o ženi u pustinji Bog je o

ito imao namjeru

da uvjeri ''krš

ane izložene nevoljama da bez obzira kako teške bile kušnje koje moraju

podnositi, On bdije nad svojom crkvom i On

e je krijepiti''.

Razdoblje od ''tisu

u dvjesta i šezdeset dana'' ženina boravka u pustinji odgovara razdoblju

proricanja dvojice svjedoka obu

enih u kostrijet (Otk 11,3-6). Usporedba izme

u Otkrivenja

12,6 i 14 pokazuje da su ''tisu

u dvjesta i šezdeset dana'' isto što i ''jedno vrijeme i dva

vremena i polovicu vremena'' iz

etrnaestog retka. To povezuje Otkrivenje 12 s Danielovim

proro

anstvom u kojem je ''jedno vrijeme i dva vremena i polovica vremena'' razdoblje

djelovanja malog roga (7,24.25; 12,7).

ini se jasnim da Ivan u prikazu žene u pustinji opisuje

tla

enje Božjeg naroda od strane progoniteljske sile malog roga u Danielovom proro

anstvu.

Osim toga, vrijeme odre

eno narodima ili poganima da gaze sveti grad je

etrdeset i dva

mjeseca (Otk 11,2), što je vremenska oznaka povezana s vladavinom Zvijeri iz mora nad

zemljom u Otkrivenju 13,5-8.

ini se da se sve ove vremenske oznake odnose na isto razdoblje. S jedne strane to je vrijeme

vladavine zla s tla

enjem i proganjanjem Božjeg naroda. S druge strane, Božji narod, premda

izgnan u pustinju, obu

en u kostrijet, tla

en i proganjan, preživljava zahvaljuju

i Božjoj

zaštiti i vjerno svjedo

i za Krista i Evan

elje.

338

Sva ova razdoblja

ine tri i pol godine. Kako smo ranije raspravili (o gaženju svetog grada od

strane naroda i proro

koj aktivnosti dvojice svjedoka u Otkrivenju 11),

ini se da ove tri i pol

godine ne trebaju predstavljati doslovno razdoblje. One se zapravo odnose na odre

eno

razdoblje od približno tisu

u dvjesta godina tijekom kojih je Božji vjerni narod trpio velike

nevolje i patnje radi vjernosti Kristu. Me

utim ovo razdoblje se ne proteže do Kristovog

drugog dolaska, jer poslije tisu

u dvjesta i šezdeset dana Sotona se usmjerava na ženino

potomstvo.

ini se da je Ivan posebno usredoto

en na teološki zna

aj ovih vremenskih oznaka u tekstu.

Prema Evan

elju po Ivanu, tri i pol godine je razdoblje Isusove zemaljske službe koja je bila

obilježena odbacivanjem i ponižavanjem od strane onih koje je došao spasiti. Drugim

rije

ima, ono što Kristovi sljedbenici doživljavaju u svijetu u suštini je isto što je sam Isus

iskusio ''obu

en(i) u kostrijet'' tijekom svog života vjernog svjedo

enja. On je svojim

sljedbenicima jasno rekao da ''ako su mene progonili, i vas

e progoniti'' (Iv15,20). ''Tko ne

uzme svoga križa i ne po

e za mnom, nije mene dostojan.'' (Mt 10,38)

Rat na nebu (12,7-12)

Otkrivenje 12,7-12 je neka vrst umetka koji prekida daljnji opis Zmajeva progonstva žene.

Stavljen je izme

u izvještaja o Kristovom uzašaš

u na nebo i ženina bijega u pustinju; ovaj

posljednji je opisan kao Sotoni napad na Crkvu. Cilj mu je da pruži neke informacije o

djelovanju Zmaja i njegovog neprijateljstva prema ženi i njezinu potomstvu.

I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi an

eli zarate se sa Zmajem. Zmaj u

e u rat i an

eli

njegovi,

ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu.

Zba

en je Zmaj veliki, Stara

zmija – imenom

avao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Ba

en je na zemlju, a s njime su

eni i an

eli njegovi.

I za

ujem glas na nebu silan:

"Sada nasta spasenje i snaga

i kraljevstvo Boga našega

i vlast Pomazanika njegova!

Jer zba

en je tužitelj bra

e naše

koji ih je dan i no

optuživao pred Bogom našim.

Ali oni ga pobijediše

krvlju Jaganj

evom

340

Tuma

enje

Otkrivenje 12,7 uvod je u novi prizor u kojem Ivan sa zemlje prelazi na nebo. Ovdje nam kaže

da je veliko neprijateljstvo izme

u Zmaja i žene dio ve

e drame kozmi

kog zna

aja.

12,7-9. Nasta rat na nebu. Sudionici tog rata su Mihael i njegovi an

eli kome se protive

Zmaj … i an

eli njegovi. Ovaj rat o

ito po

inje nakon što je dijete uzeto sa zemlje (12,5).

Kontekst pokazuje da je Mihael, zapovjednik nebeskih vojski, sam Krist (vidi 12,10.11), dok

je Sotona antikrist. Otkrivenje 12,3 ukazuje na pale an

ele koji su se pridružili Sotoni u

pobuni protiv Boga i bili ''s njime (su) ba

eni'' ''na zemlju'' (r 9). To pokazuje da je Sotona u

pobuni protiv Boga pridobio veliki broj sljedbenika. Bitku koju su vodili treba više razumjeti

kao verbalnu nego fizi

ku. Krist i Sotona su opisani kao sudionici u borbi za odanost nebeskih

a. Me

utim, kako tekst dalje pokazuje, Sotona u borbi protiv Krista ne nadvlada. Tako su

on i njegovi sudrugovi izgubili mjesto i slobodan pristup nebu. Ivan želi

itateljima naglasiti

injenicu da Sotona, kao silni an

eo, i demonske sile ne mogu nadvladati u ratu protiv Krista i

njegovih sljedbenika.

Zatim Ivan daje trostruku identifikaciju Zmaja. Prvo: on je Stara zmija. To je aluzija na

Postanak 3.poglavlje, gdje je zmija Sotona prevario Adama i Evu i tako donio grijeh na svijet.

Drugo: njegovo je ime

avao i Sotona (što zna

i ''klevetnik'' i ''protivnik''), protivnik Bogu i

njegovom narodu. Isus za njega kaže da je ''knez ovoga svijeta'' (Iv 12,31; 14,30; 16,11). Petar

ga naziva ''protivnik vaš,

avao'' (1 Pt 5,8). Kad je kušao Isusa, tvrdio je da je dobio vlast na

zemljom koju može predati kome ho

e (Lk 4,6). U Otkrivenju 12,10 je prikazan kao ''tužitelj

bra

e naše koji ih je dan i no

optuživao pred Bogom''. Time opisuje Sotonino optuživanje

Joba pred Bogom (Job 1,6-12), kao i njegove optužbe protiv velikog sve

enika Jošue (Zah

3,1.2).

Na kraju, Zmaj je prikazan kao zavodnik svega svijeta. Varati je po

eo u Edenskom vrtu (Post

3,1-7). Otad se služio svim mogu

im sredstvima da obmani i zavede ljude na stranputicu (2

Kor 2,11; 11,3.14; Ef 6,11). U preostalom dijelu Otkrivenja Sotona stoji iza svih prijevara

koje provode sile ovog svijeta, dok se povijest ovog svijeta približava kraju (Otk 13,11-17;

18,2.3; 19,20; 20,10).

Budu

i da je doživio poraz, Sotona je ba

en na zemlju, zajedno s an

elima koji su mu se

pridružili u pobuni protiv Boga. Kada se to dogodilo? Otkrivenje 12,10 pokazuje da se rat

izme

u Krista i Sotone (r 7) vodio radi prenošenja vlasti na Krista (doga

aj koji je opisan u

341

Otk 4–5). To o

ito nije prošlo bez nekog oblika Sotoninog otpora i protivljenja. Štoviše,

Sotona se otvoreno pobunio. Izraz ''ba

en'' ozna

ava izop

enje (vidi Iv 9,34.35) i ''sudsku

kaznu'' (vidi Mt 3,10, 13,14-42; Iv 15,6; Otk 2,10). Izbacivanje Sotone s neba pokazuje da je

bio isklju

en iz nebeskog savjeta. Ovdje se ne radi o istjerivanju s neba kad se pobunio protiv

Boga na po

etku povijesti grijeha (vidi Iz 14,15, Ez 28,16.18). Izme

u tog vremena i Kristove

smrti na križu Sotona je o

ito imao pristup nebu. Nalazimo ga kako prisustvuje sastanku

sinova Božjih pred Gospodinom na nebu (vidi Job 1,6-12) i kako optužuje velikog sve

enika

Jošuu pred Bogom na nebeskom sudu (Zah 3,1.2).

Ali situacija se promijenila Kristovom smr

u na križu kad je Sotonin poraz zape

en. Na

križu je

itavom svemiru postalo jasno tko je Bog i kakvog je karaktera njegova vladavina. Na

križu se otkrio i Sotonin karakter. Premda je bio ubojica od po

etka (Iv 8,44), tek je kod križa

itav svemir shvatio njegov pravi karakter. Zbog toga je Sotona zauvijek izop

en s neba; i

otad ne bijaše njemu i njegovim an

elima više mjesta na nebu. Isus je Sotonino izop

enje

spomenuo kao sudski postupak kad je rekao ''sada

e knez ovoga svijeta biti izba

en'' (Iv

12,31; vidi Lk 10,18; Iv 14,30; 16,11). Ovo ''sada'' odnosilo se na Isusovu smrt na križu.

Isusova smrt ozna

ava zbacivanje Sotone kao i Kristovo uzdizanje na nebesko prijestolje (vidi

Iv 12,32)..

Otkrivenje 12,10 bolje osvjetljava ovo ''sada''. Ovaj tekst pokazuje da je prigodom Kristova

uzašaš

a i uzdizanja na nebesko prijestolje koje je slijedilo (vidi Otk 5), uspostavljeno

''kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegov'' i Sotona je zauvijek izba

en s neba. Križ

obilježava odlu

an trenutak u ljudskoj povijesti, s kozmi

kim zna

enjem ''kad Božja 'izravna

vlast' nadomješta Sotoninu zloporabu njegovih sila, i vlast prelazi od Boga na Pomazanika''.

Kako kaže John Sweet: ''Krist je sada ustoli

en zdesna Bogu, ali se na zemlji i dalje mora

boriti protiv uzurpiraju

ih vlasti'' (Otk 12,7; 1 Kor 15,24-26).

12,10-12. Ivan

uje drugi silan glas na nebu koji objavljuje trijumfalnu pjesmu o Božjoj

pobjedi nad Sotoninom vladavinom i uspostavljanje Božje vlasti u svijetu i Kristove

kraljevske vlasti. Ova je himna jedna od mnogih u Otkrivenju koja proslavlja Božja silna djela

za ljudska bi

a, a koju pjevaju otkupljeno

ovje

anstvo ili dvadeset i

etiri starješine (vidi Otk

5,9-14; 11,11-15;15,3.4; 19,1-6). Premda Ivan ne kaže tko su pjeva

i, fraza ''tužitelj bra

naše'' nagovještava tko se nalazi u toj skupini. Najvjerojatnije se radi o dvadeset i

etiri

starješine kao predstavnika otkupljenog

ovje

anstva na nebu.

343

Dok Sotonino istjerivanje s neba izaziva veliku radost nebeskih bi

a, jao vama, zemljo i

more, jer

avao si

e k vama. Kao što objašnjava A. Yabro Collins, Kristova pobjeda nad

Sotonom je samo djelomi

na; on je ''poražen na nebu, ali [još uvijek] vlada na zemlji''.

Zemlja i more zajedno predstavljaju

itavu zemlju. Ovo ukazuje na univerzalnost i po cijelom

svijetu raširenu Sotoninu aktivnost. Ovo postaje posebno zna

ajno s obzirom na

injenicu u

Otkrivenju 13 da iz mora i iz zemlje (gr

ki se služi istom rije

i za zemlju i kopno) izlaze dva

Sotonina saveznika, prijevarom navode

i ljude da se pobune protiv Boga. Ovaj ''jao zemljo''

posebno je zna

ajan jer je Sotona gnjevan veoma, znaju

i da ima malo vremena. Glavni

razlog njegovu gnjevu je izbacivanje iz neba.

Drugo, Sotonina vlast nad zemljom prešla je na Krista koji je uspostavio svoje vje

kraljevstvo. Sotona je o

ito poraženi protivnik. Nije imao dovoljno snage da se bori protiv

Krista na nebu. Osim toga ne samo što je na nebu doživio poraz, ve

su ga porazili i Kristovi

sljedbenici. On je veoma gnjevan. Sada obra

a punu pozornost zemlji.

U životu se

esto doga

a da osoba koja doživi poniženje i gubitak, sve svoje gnjevne osje

aje

izlije na one koji se nalaze oko nje, a izgledaju slabiji. Upravo to nalazimo ovdje u Otkrivenju

12. Sotona je veoma gnjevan jer zna da mu isti

e vrijeme. Shva

a da je izgubio rat. Križ je

pružio

vrsto uvjerenje o tom porazu. Sada svu svoju srdžbu izlijeva na Kristove sljedbenike

koji su Bogu vjerni i odani ''do smrti''. U ovakvoj situaciji se nalazi vjerni Božji narod dok

zemljina povijest ide kraju.

Sotona i ženino potomstvo (12,13-17)

Umetak je dao razlog za Sotonin veliki gnjev protiv Božjeg naroda. Sotona je svjestan svoje

nemo

i u borbi protiv Krista. Pošto nije uspio zbaciti Krista, sad usmjerava svu pozornost na

Kristove sljedbenike, s namjerom da im naudi i da ih uništi. Sada se vra

amo na prizor iz

Otkrivenja 12,6

iji se opis ponavlja u redcima 13 i 14.

Kad Zmaj vidje da je zba

en na zemlju, stade progoniti Ženu koja rodi muški

No Ženi

bijahu dana dva velika krila orlujska da odleti u pustinju, u svoje sklonište gdje se,

sklonjena od Zmije, hrani jedno vrijeme i dva vremena i polovicu vremena.

I Zmija iz usta

pusti za Ženom vodu poput rijeke da je rijeka odnese.

Ali zemlja prite

e u pomo

Ženi:

otvori usta i popi rijeku što je Zmaj pusti iz usta.

I razgnjevi se Zmaj na Ženu pa ode i

344

zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što

uvaju Božje zapovijedi i drže

svjedo

anstvo Isusovo.

Bilješke

12,14. ''Vrijeme i dva vremena i polovicu vremena.'' Ovu fraza prvi put nalazimo u

Danielovoj knjizi (7,25; 12,7). Premda je druga rije

u izvorniku ''vremena'', ve

ina tuma

a je

smatra dvojnom (''dva vremena'').

Usporedba izme

u Otkrivenja 12,6 i 15 pokazuje da su

''vrijeme i dva vremena i polovica vremena'' i ''tisu

u dvjesto i šezdeset dana'' isto razdoblje.

Otkrivenje 12,6

Otkrivenje 12,14

''A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog

pripravi sklonište da se ondje hrani tisu

dvjesta i šezdeset dana.'' (Vidi Bilješke na

Otk 11,2)

''No Ženi bijahu dana dva velika krila

orlujska da odleti u pustinju, u svoje sklonište

gdje se, sklonjena od Zmije, hrani jedno

vrijeme i dva vremena i polovicu vremena.''

12,15. ''Usta.'' O zna

enju rije

i ''usta'' u Otkrivenju, kad je rije

o Sotoni, vidi Bilješke na

Otkrivenje 9,19.

12,15. ''Vodu poput rijeke.'' Rijeka koja je izašla iz zmijinih usta može predstavljati dvoje.

Prije svega ona može simbolizirati Sotonino nastojanje da crkvu uništi fizi

kom silom i

progonstvom.

esto su plavne vode u Starom zavjetu simbol zlih naroda koji napadaju i

progone izraelski narod (Ps 69,2.3). Govore

i o svojim neprijateljima, psalmist tvrdi da Bog

nije zaštitio svoj narod, vode bi ih podavile i pobješnjela bujica odnijela (Ps 124,2-5). Izaija je

prorekao da

e Gospodin navesti ''vodu Eufrata, silnu i veliku'', koja

e provaliti ''u Judeju'' (Iz

8,7.8). Jeremija kaže da je Egipat ''kao nabujali brzaci [koji] poplavljuju zemlju'' (Jr 47,2; vidi

46,7.8). U Otkrivenju Eufrat predstavlja zle koji podupiru veliku bludnicu Babilon (Otk

16,12; 17,15).

Rijeka poput bujice koja izlazi iz usta Zmije može tako

er predstavljati Sotonina nastojanja

da preplavi crkvu prijevarnim i lažnim u

enjem.

U takvom tuma

enju plavne vode bi bile

''rijeka prijevare''.

Ovdje je Sotona prikazan kao zmija a ne kao zmaj, i njegova usta, iz kojih

e bujica, mogu biti aluzija na zmiju u Edenskom vrtu (Post 3,1-7). Trebamo zapaziti da su

kasnije u knjizi usta Zmaja, Zvijeri i Lažnog proroka izvor iz kojeg izlaze tri ne

ista duha da

okupe svijet za harmagedonsku bitku (Otk 16,13.14). To bi bilo u skladu s opisom Sotoninog

346

vidio, a to je ''rije

'' Božja i ''svjedo

anstvo Isusa Krista'' (Otk 1,2). Ova se fraza ne odnosi ni

na svjedo

enje crkve o Kristu, jer se u knjizi za njeno svjedo

enje kaže da je ''svjedo

anstvo''

(vidi Otk 6,9) ili ''svoje svjedo

anstvo'' (11,7; 12,11; vidi i Bilješke na Otk 6,9).

ini se da se

izraz ''svjedo

anstvo Isusovo'' odnosi na ''svjedo

anstvo koje je iznosio sam Isus'' tijekom

svoje službe dok je bio u tijelu, ili na samootkrivenje crkvi ''djelovanjem Svetog Duha putem

nadahnu

a svojih slugu proroka''.

U Novom zavjetu proroci prenose Kristova otkrivenja.

Ivan je upravo zbog svojeg vjernog svjedo

enja ''za rije

Božju i za svjedo

anstvo Isusa

Krista'' (Otk 1,2) bio prognan na Patmos (r 9). Otkrivenje 12,17 pokazuje da proro

otkrivenje nije nestalo s Ivanom, jer

e Božji narod posljednjeg vremena imati proro

ki dar

(vidi Otk 19,10).

Tuma

enje

12,13.14. Ve

prve rije

i teksta objašnjavaju zašto se Sotona ispunio gnjevom protiv crkve:

kad Zmaj vidje da je zba

en na zemlju, stade progoniti Ženu. Glavni razlog njegova gnjeva

bio je što je zba

en s neba. Pošto ga je Krist porazio, nije

udo da je ispunjen takvim bijesom

protiv Kristovih sljedbenika, za koje se u Otkrivenju 12,17 kaže da su ostatak njezina

potomstva. Preostali dio teksta zapravo ponavlja ono što je bilo ranije re

eno u šestom retku.

Dodana je samo jedna nova pojedinost. Ženu su ponijela dva velika krila orlujska tako da je

odletjela u pustinju, u svoje sklonište. Orlova krila podsje

aju na starozavjetne tekstove

prema kojima je Bog, kad je faraon pošao za izraelskim narodom nakon bijega iz Egipta,

ponio svoj narod na ''orlovim krilima'' i donio k sebi (Izl 19,4; Pnz 32,11.12). I u Izaijinom

proro

anstvu orlova krila su povezana s povratkom Izraela iz izgnanstva (Iz 40,31). A ono što

je Bog u

inio za Izrael u pustinji u vrijeme izlaska iz Egipta i za vrijeme izgnanstva, to

ini u

Otkrivenju za ženu-crkvu u pustinji da je zaštiti i hrani kako bi mogla ostati vjerna.

12,15.16. Da bi otplavila ženu, Zmija iz usta pusti vodu poput rijeke. Rije

na bujica koja je

izašla iz zmijinih usta prikazuje slikovitim rije

ima Sotonine dvije strategije – progonstvo te

prijevaru i lažno u

enje – da naudi Božjem narodu tijekom simboli

ne tri i pol godine

boravka crkve u pustinji. Spominjanje zmije, a ne zmaja, i njenih usta podsje

a na prijevarno

uvjeravanje zmije u Edenskom vrtu (Post 3,1-5). Kao što je zmija prevarila prvu ženu, tako

sada Sotona pokušava otplaviti Kristov narod bujicom prijevare i lažnim u

enjem (vidi 2 Kor

11,3).

347

utim, sada se ispunjava Božje obe

anje psalmisti: ''Kad bujice silne navale, njega ne

sti

i.'' (Ps 32,6) Ali zemlja prite

e u pomo

Ženi: otvori usta i popi rijeku.Ovu sliku Ivan

uzima iz Izraelova putovanja pustinjom kad ''zemlja rastvori svoje ralje i proguta'' Koraha,

Datana i Abirama zbog otvorene pobune protiv Mojsijeve vlasti i vodstva (Bro 16,32; 26,10;

Pnz 11,6; Ps 106,17). Tako

er podsje

a na rije

i iz Mojsijeve pjesme – kako je, kad su

Egip

ani progonili Izrael, Bog ispružio desnicu i ''zemlja ih proguta'' (Izl 15,12). Upravo kao

što je Bog u prošlosti zaštitio svoj narod od faraonova progonstva, i Mojsija od ozbiljne

pobune Koraha i drugova, tako On sada štiti svoju crkvu od Sotoninih plavnih voda

progonstva i lažnog, zavodljivog u

enja.

12,17.

ini se da je Sotona jako iznerviran stalnim promašajima u pokušajima da uništi

Krista. Ne

udi što se razgnjevio na ženu. Jedan od razloga zato je što je Bog zaštitio ženu u

pustinji. Upravo se preko crkve obznanilo i nastavlja obznanjivati Kristovo kraljevstvo. Oscar

Cullmann kaže: ''Crkva je zemaljsko središte iz kojeg postaje vidljivo Kristovo gospodstvo.''

Sotona joj nije mogao nauditi. Sada se zaratio s ostatkom njezina potomstva. Isus Krist je

ženino potomstvo (vidi Otk 12,5). Fraza ''razgnjevi se Zmaj na Ženu'' i odluka da se ''zarati s

ostatkom njezina potomstva'' jako podsje

a na neprijateljstvo izme

u zmije i žene, izme

zmijina i ženina potomstva u Postanku 3,15. Ivan ovdje nastoji pokazati

itateljima da je ovaj

prizor dio velikog sukoba koji je po

eo u Postanku 3. poglavlju i nastavlja se kroz Bibliju da

svršetka vremena. Me

utim, ovaj sukob ne

e trajati zauvijek, jer Sotonina odlu

nost da se

umiješa u posljednji sukob zapravo je po

etak njegovog kraja.

Ostatak ženina potomstva su, dakle, Kristovi sljedbenici koji žive u posljednjem razdoblju

povijesti ove zemlje. Prepoznaju se po dvjema zna

ajkama: to su oni što

uvaju Božje

zapovijedi i drže svjedo

anstvo Isusovo. Upravo to

ini Kristove sljedbenike posljednjeg

vremena ostatkom i odvaja ih od nevjernih. Tekst pokazuje da

e pri kraju vremena, kad

itav

svijet bude pokazao odanost i vjernost Sotoni i njegovim saveznicima (Otk 13,4.8), Bog imati

narod koji

e bezrezervno biti vjeran njemu i poslušan u vršenju njegovih zapovijedi i držanju

Isusova svjedo

anstva dobivenog putem duha proroštva (vidi Otk 19,10).

Možemo se složiti s tvrdnjom Hans LaRondellea da '''držati' Isusovo svjedo

anstvo nije

ograni

eno na crkvu u posljednje vrijeme, ve

je to bitna karakteristika Kristovih sljedbenika

tijekom

itavog krš

anskog razdoblja''.

Takvu tvrdnju može potkrijepiti

injenica da je sam

Ivan bio posrednik preko kojega je Isus dao svoje svjedo

anstvo (vidi Otk 1,2). Ivan sada u

349

Božja trijumfalna pobjeda nad Sotonom predstavlja uvod u uvo

enje Božje vladavine na

svijetu i Kristove kraljevske vlasti. Rije

koja je povezana sa spominjanjem ustoli

enja Božje

vladavine i Sotonina poraza jest ''sada'' (Otk 12,10).

Otkrivenje 5.poglavlje opisuje u simboli

nom rukovanju zape

enim svitkom prijenos vlasti

nad zemljom na Krista. Ali kako objasniti Kristovu pobjedu nad Sotonom, uspostavljanje

Božje vladavine u svijetu i slobodu od Sotone u Kristu s obzirom na

injenicu da su Kristovi

sljedbenici još uvijek izloženi Sotoninom tla

enju i ranjavanju?

ini se da ovo moramo

razumjeti u skladu s op

im novozavjetnim shva

anjem ''sada'' i ''još ne''. Sotona je ve

poražen

i Krist sada vrši svu ''vlast na nebu i na zemlji'' (Mt 28,18). Me

utim, još nije ostvareno

gušenje svake pobune. Tek

e na kraju milenija Sotona i njegovo društvo biti kona

uništeni (Otk 20,7-10) i Božje univerzalno kraljevstvo biti zauvijek uspostavljeno.

Ovdje je vrlo pou

na ilustracija iz Drugog svjetskog rata koju je dao Oscar Cullmann. Nakon

''D dana'', kad su savezni

ke snage porazile Nijemce u odlu

uju

oj bitki u Normandiji, postalo

je jasno da je rezultat rata samo pitanje vremena. Premda možda svi nisu prepoznali

odlu

uju

u posljedicu te bitke, ona je ve

zna

ila pobjedu. Ali rat je još uvijek trajao sve do

''V dana'', kad je Njema

ka kapitulirala i kad su prestala neprijateljstva.

Krš

ani se nalaze izme

u sudnjeg (D) dana odlu

uju

e bitke, kad je Krist na križu izvojevao

pobjedu nad Sotonom, i dana pobjede (V) Kristovog povratka na zemlju i kona

ne predaje

Sotone. Do tad, prema Pavlu, Krist ''treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge

svoje'' (1 Kor 16,25). Cullmann se slaže: ''Nada u kona

nu pobjedu je toliko vidljivija zbog

nepokolebljivo

vrstog uvjerenja da je bitka koja odlu

uje pobjedu ve

izvojevana.''

Zato je

razumljivo da je Sotona svjestan da ima još samo ''malo vremena'' (Otk 12,12).

Na kraju, Otkrivenje 12 prikazuje Sotonu kao vjekovnog neprijatelja Krista i njegovih

sljedbenika. Da bi

itatelju što bolje objasnio karakter Sotoninog djelovanja, Ivan ga prikazuje

živom slikom Zmaja zastrašuju

eg izgleda. Zajedno sa svojim sljedbenicima Sotona je u

sukobu s Kristom tako da se to odražava na svako stvorenje u svemiru.

Merril C. Tenney

objašnjava da je Sotona ''sila koja stoji iza pozornice ovog svijeta, zla inteligencija koja ratuje

protiv Božjih svetaca. Sukob izme

u Jaganjca i Zmaja pokazuje da se

itav povijesni proces

može protuma

iti pojmovima rata koji ne završava u beznadnom dualizmu, ve

u pobjedi za

Boga i njegovog Krista. Natprirodni elementi na obje strane postaju sve o

itiji kako se drama

350

odvija, dok na kraju Bog u posljednjem vrhovnom

inu ne uklanja Zmaja sa zemlje u velikom

kataklizmi

kom sudu.''

utim, Otkrivenje jasno pokazuje da je Sotona poraženi neprijatelj. On je poražen u

odlu

uju

oj bitci na križu gdje je njegova sudbina definitivno odlu

ena. Tijekom povijesti

neprekidnog tla

enja, njegovi napori da uništi i otplavi crkvu doživjeli su neuspjeh. To je

danas i nada i upozorenje Božjem narodu pred kojim su doga

aji posljednjih dana. Za njih

ima nade u spoznaji da se suo

avaju s poraženim neprijateljem. Ali svijest da je toliko puta

doživio neuspjeh,

ini Sotonu gnjevnim i opreznim. Zato ulazi u posljednji sukob protiv

Kristovih sljedbenika, odlu

an više nego ikad ranije da pobijedi u borbi. On se priprema za

ovaj sukob pra

en dvjema saveznicima, Zvijeri iz mora i Zvijeri iz zemlje (Otk 13). O tome

govore sljede

a dva poglavlja u Otkrivenju: ratovanje Zmaja protiv ostatka (poglavlje 13) i

''odgovor ostatka na zmajev napad'' (poglavlje 14).

Izvori

Beale, 628.629.

J. M. Ford, 195.

Beale, 628.629.

Vidi Johnson,524; Aune, Revelation 6–16, 684.685.

Thomas, Revelation 8–22, 119.

Vidi Morris, 152.

Johnson, 514.

Thomas, Revelation 8–22, 121.

Beale, 629.

Morris, 152.

Johnsson, 17.

Barclay, Revelation of John, 2,78.

Mounce, 239.

Johnsson, 18.

Isto.

Za potpuniju raspravu o pojmu Mihaela u biblijskoj i židovskoj tradiciji vidi Aune, Revelation 6–16, 693-695.

Charles, 1,325.

J. M. Ford, 194.

Sweet, 201.

Isto.

Hughes, 140.

Collins, The Apocalypse, 141.

Anthony A. Hoekema, ''Time, (Two) Times, and Half a Time'' u The International Standard Bible

Encyclopedia, 2. izdanje (Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1988), 4,854.

Beale, 673.

Mounce, 246.

Za širu obradu ovog predmeta vidi The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 7,813-815.

General Conference of Seventh-day Adventists. Odbor za probleme u prevo

enju Biblije. Problems in Bible

Translation (Washington, D:., Review and Herald, 1954), 248; Bauer, 331.332.

Pfandl, 320.

Oscar Cullmann, Christ and Time (Philadelphia, PA., Westminster Press, 1964), 154.

LaRondelle, How to Understand the End-Time Prophecies, 283.

Tenney, 175.

Cullmann, 84.

352

DVIJE ZVIJERI

(13,1-18)

Prizor u Otkrivenju 12. poglavlju završava s odlu

noš

u Zmaja da krene u posljednju bitku

protiv ostatka ženinog potomstva (12,17). Ovaj dio opisuje na

in na koji Zmaj kre

e u svojem

posljednjem pokušaju da ratuje protiv Krista i njegovih sljedbenika u vrijeme svršetka. Da bi

se mogao boriti i eventualno pobijediti, on nalazi podršku svoja dva saveznika – Zvijeri iz

mora (13,1-10) i Zvijeri iz zemlje (13,11-18).

Zvijer iz mora (13,1-10)

Od najve

e važnosti za ispravno tuma

enje sljede

eg odsjeka je razumijevanje organizacije

njegove strukture. Otkrivenje 13,1-4 prvo predstavlja Sotonine saveznike u posljednjoj krizi

tako što op

i opis daje izrazima iz Danielova vi

enja u Danielu 7. poglavlju. Otkrivenje 13,5-

7 dalje identificira Zvijer iz mora opisuju

i njezino djelovanje tijekom razdoblja od

etrdeset i

dva mjeseca. Zato su oba ova teksta paralelne misli.

Otkrivenje 13,8 služi kao neka vrst

uvoda u posljednji sukob koji

e se odigrati u završnim danima zemljine povijesti, a opisan je

u 13,11-18.

I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna,

na glavama bogohulna imena.

Ta Zvijer što je vidjeh bijaše nalik na leoparda, noge joj

kao medvje

e, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku.

Jedna joj glava bijaše kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zalije

ila. Sva se zemlja,

ena, zanijela za Zvijeri

i svi se pokloniše Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri.

Pokloniše se i Zvijeri govore

i: "Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?"

I dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to

ini

etrdeset i dva

mjeseca.

I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike.

dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i

pukom i jezikom i narodom:

da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano

u knjizi života zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta.

Tko ima uho, nek posluša!

Je li tko za progonstvo, u progonstvo

e i

Je li tko za ma

, da bude pogubljen,

e biti pogubljen!

U tom je postojanost i vjera svetih.

353

Bilješke

12,18. ''I stade na morski žal.'' Rije

''stade'' (gr

ki estath

), uglavnom na osnovi ranih

kih rukopisa (nasuprot kasnijima), pokazuje da se ova fraza odnosi na Zmaja koji stoji na

obali o

ekuju

i pojavu svog prvog saveznika, Zvijer iz mora.

13,1. ''Zvijer.'' Gr

ka rije

rion ozna

ava divlju životinju, zvijer, i bi

e zvjerske prirode,

uklju

uju

udovišta.

Opis Zvijeri u Otkrivenju 13,1.2 prikazuje morsku neman

(vidi

Bilješke na Otk 12,3). Mnogoglavo

udovište spomenuto je u Psalmima (74,13.14). Simbol

zvijeri koja predstavlja svjetske imperije potje

e iz Danielove knjige (vidi Dn 7,17.23). U

Otkrivenju zvijer je simbol politi

ke sile preko koje Sotona op

enito aktivno djeluje tijekom

zemaljske povijesti, a posebno u posljednje dane (Otk 11,7; 13,1-18; 14,9-11; 15,2;

16,2.10.13; 17,3-17; 19.19.20; 20,4.10).

''More.'' Spominjanje mora kao mjesta odakle izlazi

udovišna zvijer u Otkrivenju 13,1 jasna

je aluzija na Daniela 7,2.3. To je vidljivo iz

injenice da ova Zvijer ima karakteristike svih

etiriju nemani iz Danielovog vi

enja (Dn 7,3-7). U Starom zavjetu more

esto predstavlja

prebivalište morskih

udovišta (Job 26,12.13; Ps 74,13.14; Iz 27,1; 51,9.10; Ez 32,2), iz kojeg

dolaze zle neprijateljske sile koje tla

e Izrael (vidi Bilješke na Otk 12,3). Slika mora u

Otkrivenju odgovara bezdanu (Otk 11,7; 17,8). U Otkrivenju 17. poglavlju Ivan govori o istoj

zvijeri (ima sedam glava i deset rogova, i puna je hulnih imena, 17,3.7.12). Ovaj put kaže da

dolazi iz bezdana (r 8). Ovo bi moglo zna

iti da su more i bezdan isto simboli

no mjesto iz

kojeg izlazi Zvijer iz Otkrivenja 13 (o pojmu bezdana kao boravištu Sotone i demona vidi

Bilješke na Otk 9,1). Vrijedi zapaziti da su ''vode velike'' na kojima sjedi bludnica Babilon u

Otkrivenju 17,1 paralelne sa Zvijeri punoj bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova

na kojoj žena sjedi (r 3). Vode na kojima sjedi bludnica prikazane su kao ''puci i mnoštva i

narodi i jezici'', koji su o

ito isti kao deset rogova Zvijeri (rr 12-18). Eugenio Corsini snatra da

more ovdje ''predstavlja kozmi

ku ali i povijesnu stvarnost bezdana''.

Razumno je zaklju

iti

da more iz kojeg izlazi Zvijer iz Otkrivenja 13,1 može biti simbol ''poreme

enih i olujnih

društvenih i politi

kih prilika iz kojih obi

no proizlaze tiranije''

(vidi Otk 17,15).

''Deset kruna.'' Krune na rogovima zvijeri su kraljevske krune (gr

ki diad

ma). Za potpunije

objašnjenje ove ideje vidi Bilješke na Otkrivenje 2,10.

13,3. ''Zaklana.'' Rije

''zaklana'' je u gr

kom sphaz

(''zaklati'', ''ubiti''). Ista je rije

kom upotrijebljena za Jaganjca (Otk 5,6.9.12; 13,8), što pokazuje da je smrtna rana na

355

U fizi

kom opis Zvijeri u Ivanovom vi

enju spomenuti su razli

iti dijelovi tijela koji se

pojavljuju iz vode. Zvijer ima deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna.

Rogovi predstavljaju politi

ke sile (Otk 17,12). Deset rogova Zvijeri iz mora imaju veze s

deset rogova

etvrte nemani u Danielovom vi

enju; oni predstavljaju kraljevstva koja nastaju

nakon raspada rimskog carstva (vidi Dn 7,7.23.24; Otk 18,12). Me

utim, kako kaže William

G.Johnsson, sedam Zmajevih glava predstavljaju ''kraljevstva preko kojih je Sotona djelovao

da vjekovima tla

i Božji narod''.

Zvijer je bila vrlo aktivna u povijesti preko jedne za drugom

od svojih glava. Kad je jedna od njih smrtno ranjena, Zvijer je prestala biti aktivna. Kad u

budu

nosti ta glava bude ozdravila, Zvijer

e nastaviti svoje djelovanje. Znakovito je što

nemani u Danielu 7. poglavlju imaju zajedno sedam glava i ukupno deset rogova.

Zvijer iz

mora ima isti broj glava i rogova kao Zmaj u Otkrivenju 12,3. To pokazuje ''jedinstvo Zmaja i

Zvijeri iz mora kao parodiju jedinstva Boga i Krista. Kao što su Isus Krist i Otac jedno, tako

su Zmaj i Zvijer iz mora jedno.''

utim, dok Zmaj ima sedam kruna na svojim glavama,

Zvijer ima deset kruna na svojim rogovima. Ranije smo vidjeli da sedam kruna na Zmajevoj

glavi predstavljaju Sotoninu lažnu tvrdnju da ima punu vlast i silu nad svijetom. Deset kruna

na rogovima Zvijeri iz mora predstavljaju silu i prijestolje i vlast veliku (Otk 13,2), dobijenu

od Zmaja zahvaljuju

i politi

kim i svjetovnim silama svijeta (vidi Otk 17,12.13.17). Oni se

protive Kristu ''Gospodaru gospodara i Kralju kraljeva'' (r 14), koji na glavi ima ''mnoge

krune'' (19,12).

Osim toga Zvijer ima na glavama bogohulna imena. I Zvijer u Otkrivenju 17 je puna hulnih

imena (r 3). U Otkrivenju 13,6 Zvijer je otvorila ''usta da huli Boga, da huli ime njegovo,

njegov Šator i nebesnike''. Ladd objašnjava da ove hule Zvijeri ''nisu hule na Boga koje izri

ljudi izloženi Božjim sudovima (16,9); one se sastoje od ponižavanja Božanstva tvrdnjom o

vlastitoj božanstvenosti''.

Ova sila tvrdi da ima Božje zna

ajke i da je jednaka Bogu. Premda

je ovaj sotonski saveznik politi

ka sila, ovo jasno pokazuje da je i religiozna sila koja djeluje

protiv Boga i njegovog naroda (vidi 2 Sol 2,3.4). Ona tvrdi da ima pravo na štovanje i vlast

nad zemljom, što ina

e pripada samo Kristu (Otk 13,3b.4.12).

Zvijer u Otkrivenju 13 kombinacija je izgleda i karakteristika sviju

etiriju nemani iz Daniela

7, koje predstavljaju niz kraljevstava koja

e jedno za drugim vladati svijetom. Tijelo Zvijeri

nalikuje leopardu, noge medvjedu, a usta su sli

na lavljima. Ovdje je vidljivo više toga. Prije

svega, izgled Zvijeri iz mora se zasniva na Danielovom vi

enju. Prema tome Daniel 7 daje

klju

za identifikaciju Zvijeri iz mora i njeno djelovanje. Budu

i da u Danielu slika nemani

356

predstavlja vladaju

u silu, opis Zvijeri iz mora pokazuje da ovaj Sotonin saveznik mora biti

neka vladaju

a sila, politi

ka i religiozna. Ona je stvarni nasljednik svih sila prije nje.

Djelovanje ove Zvijeri postaje o

ito neko vrijeme nakon raspada rimskog carstva kao

etvrtog

imperija iz Daniela 7.

Zvijer iz mora dobiva od Zmaja koji ju je pozvao silu i prijestolje i vlast veliku. Kao što je

Krist dobio vlast od svojeg Oca (Otk 2,27), tako Zvijer iz mora dobiva vlast od Zmaja. Sotona

je ve

tvrdio da ima pravo na ovaj svijet. Isus ga je nazvao: ''knez ovoga svijeta.'' (Iv 12,31;

14,30; 16,11) Za vrijeme kušanja Isusa tvrdio je za vlast nad ovim svijetom: ''Meni je dana i

komu ho

u, dajem je.'' (Lk 4,6) Ovu vlast i silu kojom je vladao zemljom tijekom povijesti

sada je preko rimskog carstva predao Zvijeri iz mora. Kroz djelovanje prvog

lana zlog

trojstva, sam Sotona ima punu vlast i silu nad zemljom u završnim danima zemljine povijesti.

13,3.4. Nakon što je opisao izlaženje Zvijeri iz mora izrazima simboli

nog malog roga iz

Danielova vi

enja, Ivan sada pruža nove podatke za prepoznavanje ovog morskog

udovišta.

Jedna joj glava bijaše kao na smrt zaklana. Prikaz Zvijeri ''kao zaklane'' je sli

an prikazu

Jaganjca ''kao zaklanog'' iz Otkrivenja 5,6 (u gr

kom tekstu upotrijebljena je ista rije

da opiše

smrt jednoga i drugoga).

Zbog toga je smrtna rana na glavi Zvijeri sli

na onoj zaklanog

Jaganjca.

Postojanje Zvijeri i njezinog djelovanja prikazano je njenim glavama. Zvijer je postojala i bila

aktivna tijekom povijesti u jednoj za drugom od svojih glava. Kad je jedna od njezinih glava

bila smrtno ranjena, vlast i djelovanje Zvijeri su privremeno prestali. Zbog toga, kad je jedna

od Zvijerinih glava smrtno ranjena, u Otkrivenju 13,12 i 14 sama Zvijer zadobija smrtnu ranu

i vra

a se u život. Kad se u budu

nosti ova rana izlije

i, Zvijer

e nastaviti s ranijom ulogom i

aktivnostima. Koja je od sedam glava bila na smrt ranjena? Po svemu sude

i sedma, koja iz

Ivanove perspektive prema Otkrivenju 17,9.10 ''još ne do

e'', ali

e do

i poslije Rima

Ivanovog vremena. Prema Otkrivenju 13,14 smrtna rana je bila zadana ''ma

em''.

utim, Zvijer uskrisuje jer joj se smrtna rana zalije

ila. Ovo je krivotvorina Kristove

smrti i uskrsnu

a. Izlje

enje smrtne rane izaziva divljenje i strahopoštovanje pa se sva zemlja,

ena, zanijela za Zvijeri. Ovo divljenje vodi klanjanju Zvijeri i Zmaju (koji je svoju vlast

predao Zvijeri) uz rije

i: Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom? Retori

ko pitanje:

Tko je kao Zvijer? parodija je na ''Tko je kao Bog?'' u Starom zavjetu (Izl 15,11, Ps 35,10;

358

svetih. Zvijeri je dopušteno da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Tijekom ovog razdoblja

od simboli

etrdeset i dva mjeseca, Božji narod, premda tla

en i malen brojem u usporedbi

sa zlima,

vrsto se drži Božje rije

i i svjedo

i o Kristu (vidi Otk 12,17).

Zvijeri je uz to dana vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom. Ovo davanje

vlasti Zvijeri je ponavljanje Otkrivenja 13,2 gdje je Zmaj dao ''svoju silu i prijestolje i vlast

veliku'' Zvijeri. Fraza ''nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom'' ukazuje na isti

teritorij na kojem se u Otkrivenju 14,6 propovijeda Evan

elje o svršetku vremena. Zvijer iz

mora na ovaj na

in nudi evan

elje koje je rival onome trojice an

ela u Otkrivenju 14.

13,8. Nakon što je opisao prvog saveznika i njegovo djelovanje tijekom

etrdeset i dva

mjeseca izrazima iz Danielova vi

enja, Ivan pozornost svojih

itatelja svra

a na vrijeme

svršetka. Sad se toj Zvijeri klanjaju svi pozemljari,

ija imena nisu zapisana u knjizi života.

Ova se izjava odnosi na vrijeme svršetka. Ona ukazuje na djelovanje Zvijeri i podršku koju

dobiti u završnim danima zemaljske povijesti. Sila koja se služila velikom vlasti i silom

tijekom povijesti tla

i Božji narod, ponovno

e u vrijeme svršetka nastojati zavladati

zemljom i zadobiti odanost

itavog svijeta. Posljednji sukob

e povu

i kona

nu crtu

razgrani

enja izme

u pravih Božjih štovatelja – onih

ija su imena zapisana u knjizi života – i

onih koji se klanjaju Zvijeri, kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca, od

postanka svijeta (vidi Otk 17,8). Ovo podsje

a na veliko upozorenje an

ela koji leti posred

neba naviještaju

i vje

no Evan

elje ''stanovnicima zemlje'', pozivaju

i ih da se boje Boga i

njemu daju slavu. On ih upozorava da se ne klanjaju Zvijeri i ne primaju njen znak odanosti

(Otk 14,6-12). Ovdje je posebno zna

ajno spominjanje ''zaklanog Jaganjca, od postanka

svijeta''. To pokazuje da je u posljednjem sukobu jedina nada Božjeg naroda u Kristovoj krvi i

spasenju koje je osigurao svojom smr

u na križu.

13,9.10. Ovaj ulomak završava pozivom: Tko ima uho, nek posluša! On je sli

an onome

kojim završava svaka Kristova poruka upu

ena sedmerim crkvama u Otkrivenju 2–3. Svatko

je pozvan da obrati posebnu pozornost na ono što je ovdje re

eno o prvom Sotoninom

savezniku. Ovom pozivu slijedi sveop

e upozorenje izraženo dvjema poslovi

nim izjavama:

359

Je li tko za progonstvo, u progonstvo

e i

Je li tko za ma

, da bude pogubljen, ma

e biti pogubljen!

Prva izjava naglašava ono što

eka Božji narod. Prema njoj njegov odan i vjeran život

esto

obuhva

a utamni

enje i smrt (vidi Otk 12,11). Ali progonstvo nema posljednju rije

; druga

izjava isti

e ono što

eka progonitelje Božjeg naroda. Božji narod nije pozvan na otpor ve

ustrajnost. Posljednju rije

ima Bog i On

e suditi i kazniti tla

itelje svojeg naroda. Kazna

im biti srazmjerna zlu i tla

enju kojemu su izložili Božji narod (vidi Otk 18,6-8). Dotad Božji

narod treba sa

uvati postojanost i vjeru. Fraza u tom je (Šari

: ovdje je) pokazuje da dok u

posljednjoj krizi sotonsko trojstvo nastoji ste

i odanost svih ''stanovnika zemlje'', Božji narod

ostaje nepokolebljivo vjeran Bogu strpljivo ustrajan i postojan (vidi Otk 14,12).

Koga ili što predstavlja ovaj prvi Sotonin saveznik? Definitivna usporedba opisa izme

Zvijeri iz mora i Krista pokazuje da je ova neprijateljska sila antiteza Isusu Kristu i njegovom

djelovanju. Kao što je Isus po

eo svoju službu izlaženjem iz vode (vidi Lk 3,21-23), tako

Zvijer iz mora po

inje svoju službu izlaženjem iz mora. Zvijer je opisana kao jedno sa

Zmajem, kao što je i Isus jedno s Ocem (Iv 14,9). Kao što je Krist primio vlast od Oca (Otk

2,27), tako Zvijer iz mora prima vlast od Zmaja. Oboje, Krist i Zvijer imaju na glavi krune

(Otk 19,12), oboje imaju ma

(vidi Otk 1,16) i oboje imaju rogove (Otk 5,6).

etrdeset i dva

mjeseca Zvijerina djelovanja odgovara trima i pol godinama Isusove službe. Oboje, Krist i

Zvijer iz mora dobijaju smrtnu ranu (Otk 5,6), ali se kasnije vra

aju u život i dobijaju još ve

vlast. Obojima se iskazuje štovanje kad je izlije

ena smrtna rana (vidi Mt 28,17) i oboje imaju

sljedbenike s natpisima na

elima (Otk 13,16; 14,1). Usklik: ''Tko je kao Zvijer?'' podsje

a na

Mihaelovo ime (''Tko je kao Bog?') u Otkrivenju 12,7. Na kraju, oboje, Krist i Zvijer iz mora,

imaju globalnu vlast ''nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom'' (vidi Otk 13,7).

Sve ovo pokazuje da je prvi od Sotoninih saveznika u Otkrivenju 13 otpali vjerski sustav koji

krivotvori Kristovu službu na zemlji.

injenica da je ovaj vjerski sustav prikazan simbolom

zvijeri, pokazuje da svoju politi

ku vlast i silu vrši pod krinkom religije.

Osim toga, djelovanje ove sile podsje

a na djelovanje malog roga u Danielu 7 koji se

pojavljuje nakon

etvrte nemani: ''On

e huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega;

pomišljat

e da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci

e biti predani u njegove ruke na jedno

vrijeme i dva vremena i polovinu vremena.'' (Dn 7,25) Daniel 7 i Otkrivenje 13 odnose se na

silu koja proizlazi iz rimskog carstva i nakon njegova raspada postaje njegovim nasljednikom.

361

svjetskih sila koje su tijekom povijesti vladale svijetom i progonile Božji narod (Otk 17,9-11).

Zatim an

eo kaže da su pet njih (Egipat, Asirija, Babilon, Perzija i Gr

ka) vladale prije

Ivanova vremena; šesta, Rim, je bila svjetska sila u Ivanovo vrijeme; sedma je opisana kao

budu

a, gledano iz Ivanove perspektive. Tome slijedi faza ''više nije'' (Otk 17,11), koju treba

prepoznati kao razdoblje smrtne rane (Otk 13,3).

Na kraju, u Otkrivenju 17,11 an

eo objašnjava Ivanu da globalna politi

ka sila posljednjeg

vremena, koja je u službi Babilona posljednjeg vremena, dolazi kao osma glava. Ona je

zapravo ponovno pojavljivanje sedme glave u vrijeme svršetka nakon izlje

enja smrtne rane.

Ivan je živio u vrijeme šeste ili rimske glave; sedma se trebala pojaviti na pozornici i opisana

je u Otkrivenju 13. Mi o

ito živimo u razdoblju nakon sedme glave ili ''više nije'' fazi Zvijeri,

jer osma glava – odnosno sedma glava nakon što se vratila u život – sa svojih deset

ujedinjenih kraljevstava, još nije došla (vidi Otk 17,12.13); ona

e se na op

esvjetskoj

pozornici pojaviti u posljednjim danima povijesti ovoga svijeta.

Tekst pokazuje da je Zvijer iz mora u Otkrivenju 13 u fazi sedmoglave nasljednik poganskog

rimskog carstva (šesta glava; vidi Otk 17,10). Jedino povijesno razdoblje koje je slijedilo

nakon raspada rimskog carstva, a koje se uklapa u ovu fazu sedme glave je vjersko-politi

tla

enje Božjeg naroda tijekom srednjeg vijeka. I opet, jedina vjersko-politi

ka sila koja

odgovara opisu Zvijeri iz mora i njenom djelovanju u Otkrivenju 13 tijekom tog razdoblja bila

je srednjovjekovna i post-srednovjekovna crkvena autoritarna vladavina, koja je više od

dvanaest stolje

a vladala zapadnim svijetom u ime neba. Povijesni izvještaji potvr

uju da se

prva faza ovog djelovanja Zvijeri iz mora (u fazi sedme glave) – da ''zarati sa svecima i da ih

pobijedi'' i da ima ''vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom'' – tragi

ispunila tijekom vjerskog tla

enja u razdoblju srednjeg vijeka. Me

utim, moramo priznati da

primijeniti sedmu glavu Zvijeri iz mora samo na srednjovjekovnu crkvenu silu nije dovoljno.

Povijest jednako opisuje isto ponašanje vjersko-politi

kog tla

enja i netolerancije

novosnovane protestantske ortodoksnosti u zapadnom svijetu tijekom sedamnaestog i

osamnaestog stolje

a, obilježenih vjerskom netrpeljivoš

Polagani raspad rimskog carstva nakon Konstantinove vladavine postupno je uveo tla

iteljsku

crkvenu vlast koja je trajala do njene smrti pojavom suvremenog svijeta. Pojavom

renesansnog humanisti

kog skepticizma i protestantskim izazovom na teološkim i politi

kim

bojišnicama, crkvena je autoritativna vladavina ozbiljno potkopana. Osim toga, pojava

362

gra

anske klase donijela je svoj izazov aristokratskim i crkvenim hijerarhijama. Doba

prosvjetiteljstva koje je slijedilo napalo je rezon koji je stajao iza postoje

e politi

ke i vjerske

vladavine. Nastavljaju

u tradiciju renesansnog duha, novi filozofi po

eli su ozbiljno

sekularizirati društvo. Ono što su oni zastupali u teoriji, ameri

ki i francuski revolucionari

na kraju provesti u praksu. Liberalni filozofi zahtijevali su slobode koje Crkva i monarh nisu

bili spremni dati. Uspostava republikanskog oblika vlasti u Sjevernoj Americi i u Europi, te

postupna sekularizacija društva, po

evši od obrazovanja do upravljanja, postupno je u

inilo

kraj vjerskom i politi

kom tla

enju i netoleranciji kako srednjeg tako i post-srednjeg vijeka.

Osim toga, emancipacija masa zna

ila je oslobo

enje od vjerskog praznovjerja i tla

enja.

Nacionalizam je podigao mase do razine vladaju

e elite; razaraju

i monarhijski sustav, on je

zbog svojih interesa djelotvorno lišio Crkvu njenih prava. Doga

aji za vrijeme Francuske

revolucije (uklju

uju

i uklanjanje papinstva pod Napoleonom), koji su utjecali na politiku i

vjersku slobodu, vjerojatno su najo

itija o

itovanja ''smrtne rane''. Ali prakti

no gledano,

zapravo je ovaj dugi proces politi

ke, društvene i religiozne preobrazbe uzrokovao ''smrtnu

ranu'' i doveo Zvijer iz mora u razdoblje ''više nije'' (vidi Otk 17,11). Kraju je došlo oboje,

autoritativna tla

iteljska religijsko-politi

ka vladavina i tradicionalna na Boga usredoto

ena

teologija koja je stolje

ima vladala zapadnim svijetom, i otad bila nadomještena

materijalisti

kom (ateisti

kom) filozofijom izraženom u raznim oblicima usredoto

ena na

ovjeka.

utim, tekst kaže da

e se ova smrtna rana izlije

iti i da

e se Zvijer ponovno vratiti u život

te vršiti vlast i silu u fazi svoje osme glave (Otk 17,11), pokrivaju

i isti teritorij u kojem se

propovijeda Evan

elje posljednjeg vremena (vidi Otk 13,7; 14;6). Otkrivenje 13,8 jasno

pokazuje da

e ovaj vjersko-politi

ki sustav, uz potporu globalnih sekularnih i politi

kih vlasti

i sila, poja

ati svoje djelovanje, posebno u posljednjim danima povijesti ovog svijeta.

Posljedica

e biti ''da joj se poklone svi pozemljari'' koji

e izraziti svoju odanost sotonskom

trojstvu. Me

utim, ovaj put

e uskrsnula otpala vjersko-politi

ka sila biti kona

no uništena

prije nego što ostvari svoje namjere da uništi Božji narod.

Zvijer iz zemlje (13,11-18)

Otkrivenje 13,8 spominje vrijeme svršetka kad

e Zvijer iz mora zadobiti odanost i štovanje

cijelog svijeta. Ivan sada pozornost obra

a na drugog Sotoninog saveznika – na Zvijer iz

364

13,16. ''Udari žig na desnicu ili na

elo.'' Gr

ka rije

charagma ozna

ava otisnut ili urezan

znak, ali i kip (vidi Dj 17,29). Charagma je bio tehni

ki izraz za carski žig na trgova

kim

dokumentima i carski otisak na rimskim kovanicama. Ova se rije

koristila i za žigosanje

stoke.

utim, nema dokaza koji bi potvrdio drevnu praksu stavljanje charagma na osobu

(na primjer, za žigosanje robova koristila se rije

stigmata; vidi Gal 6,17). To ukazuje na

simboli

no zna

enje stavljanja žiga Zvijerina na

elo kao oznake prepoznavanja pripadnosti

sotonskom trojstvu. Božji pe

at na

elima Božjeg naroda (Otk 7,1-4) i žig na štovateljima

sotonskog trojstva ozna

ava razliku izme

u obiju skupina u vrijeme svršetka.

Što simbolizira žig Zvijeri? Krš

ani koji su zbog imperijalnog kulta u prvom stolje

u bili

nemilosrdno progonjeni, svakako bi u potvrdi o ispunjenju poznatog zahtjeva za klananjem

caru vidjeli ''žig zvijeri''. Tijekom povijesti, žig Zvijeri su razumjeli u razli

ita vremena na

razne na

ine. Me

utim, Otkrivenje 13 jasno pokazuje da je posljednja primjena žiga Zvijeri

ostavljena za vrijeme svršetka, neposredno pred Kristov drugi dolazak. Upravo

e u

posljednjoj krizi žig Zvijeri postati znak odanosti za one koji štuju sotonsko trojstvo, nasuprot

onima koji štuju Boga i slušaju ga vrše

i njegove zapovijedi.

Žig Zvijeri u Otkrivenju u oštroj je suprotnosti Božjem pe

atu. Osnovna funkcija pe

ata i žiga

je vlasništvo, identitet i zaštita. Zato su oba znak odanosti Bogu ili Zvijeri. Otkrivenje 12–14

isti

e da

e se ''u posljednjoj krizi Božje zapovijedi pojaviti kao mjerilo odanosti'' i

poslušnosti.

Sveti posljednjeg vremena, koji imaju božanski pe

at, ozna

eni su kao oni koji

uvaju Božje zapovijedi'' (Otk 12,17; 14,12). Zato izgleda da žig Zvijeri zamjenjuje

poslušnost Bogu s poslušnoš

u Zvijeri.

ini se da

e prve

etiri zapovijedi Dekaloga, naro

ito ''Nemoj imati drugih bogova uz mene.''

''Ne pravi sebi lika ni obli

ja bilo

ega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama

pod zemljom'' da bi im se klanjao.'' ''Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga'' i ''Sjeti se da

svetkuješ dan subotni.'', za posljednje krize postati ispit odanosti Bogu. Prema Otkrivenju 12–

14 finalna kriza je usredoto

ena na odnos prema Bogu i pravilnom bogoštovlju. Dvije skupine

u vrijeme svršetka su oni koji štuju Boga nasuprot onima koji štuju Zmaja i Zvijer (Otk

14,7.9; vidi 13,8.12-15). Ovo objašnjava zašto su aktivnosti Zvijeri iz mora posljednjeg

vremena opisane kao dobro isplanirani napad na ove

etiri zapovijedi. Zvijerin zahtjev za

klanjanjem, što je nešto rezervirano samo za Boga (13,4.8), izravan je napad na prvu

zapovijed: ''Nemoj imati drugih bogova uz mene.'' Podizanje kipa kojemu se treba pokloniti

365

(rr 14 i 15) izravno je kršenje druge zapovijedi, a hula na Bog napada tre

u (rr.5.6). Zahtjev za

primanjem žiga Zvijeri ukazuje na izravan napad na

etvrtu zapovijedi, onu o suboti.

Zasad je potrebna opreznost prema svakom pokušaju da se primanje Božjeg pe

ata u

Otkrivenju 7 ograni

i samo na svetkovanje subote. Nigdje nije izri

ito re

eno da je

svetkovanje subote Božji pe

at. Zape

enje u Novom zavjetu nesumnjivo ozna

ava

prisutnost Svetog Duha u ljudskom srcu (2 Kor 1,21.22; Ef 1,13.14; 4,30); za daljnju raspravu

vidi Bilješke na Otk 7,3); zape

ena osoba pripada Bogu kao njegovo vlasništvo i razlikuje

se od drugih ljudi (vidi 2 Tim 2,19). Ovo ni na koji na

in ne potkopava vjerodostojnost subote

kao pe

ata Božjih zapovijedi. Meredith Kline pokazuje da Dekalog u dvadesetom poglavlju

Izlaska slijedi format drevnih dokumenata saveza s pe

atom vlasništva i autoriteta u središtu.

Na ovaj na

etvrta zapovijed funkcionira kao pe

at otisnut u središtu Dekaloga.

Zato je

subota bila pe

at ratifikacije sinajskog saveza izme

u Boga i Izraela.

S druge strane, hebrejska Pisma nedvosmisleno odre

uju subotu sedmog dana kao jasan znak

koji razlikuje izraelski narod od drugih naroda. Subota je bila vanjski znak pripadanja

pravome Bogu i znak posebnog odnosa izme

u Boga i njegovog zavjetnog naroda (Izl 31,12-

17; Ez 20,12.20). Dvije verzije Dekaloga dane u Izlasku i Ponovljenom zakonu pokazuju da je

cilj subote bio da bude stalni podsjetnik Izraelu da je Bog njihov Stvoritelj (Izl 10,11) i

Spasitelj (Pnz 5,15).

ini se da je ovaj element subote naglašen u Otkrivenju 12–14. Premda

se u posljednjoj krizi ne radi samo o suboti, ona

e u njoj o

ito postati ''lakmusov test''

odanosti i poslušnosti.

Kad Ivan u Otkrivenju 14,6-12 opisuje Božji posljednji poziv upu

stanovnicima zemlje, on to

ini pozivaju

i ih na klanjanje pravome Bogu, Stvoritelju, imaju

na umu

etvrtu zapovijed (Otk 14,7; vidi Izl 20,11; urednici

etvrtog izdanja UBS gr

kog

Novog zavjeta priznaju na marginama da je tvrdnja u Otk 14,7b aluzija na Izl 20,11).

Ovom

pozivu na klanjanje Stvoritelju Bogu slijedi naviještanje dvojice drugih an

ela koji objavljuju

pad Babilona i upozoravaju narode da se ne klanjaju Zvijeri i ne prime žig na desnu ruku ili

elo (Otk 14,6-11). Pozivanje naroda da se klanjaju pravome Bogu u odnosu na zapovijed

o suboti i upozorenje da se ne klanjaju Zvijeri i ne prime njen žig, snažno pokazuje da žig

Zvijeri funkcionira kao krivotvorina subotnje zapovijedi. Da primanje žiga ima veze s Božjim

zapovijedima, potvr

eno je i završnim tekstom; Božji štovatelji su prikazani kao oni ''što

uvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu'' (14,12).

367

Broj Zvijeri izražen kao 666 daleko je od toga da bi se mogao lako razumjeti. Ivan kaže da je

to ''broj

ovjeka'' (ljudski broj, arithmos anthr

pou), a ne božanski. On se sastoji ot triju

šestica. Babilonska matematika bila je izgra

ena na heksagesimalnom sustavu u kojem su

osnovni broj

ani skupovi bili brojevi 6 i 60. (Heksagesimalni susatav je op

enito prihva

en za

mjerenje lukova i kutova te podjelu vremena.

) Osim toga, broj šest je bio zna

ajan i u

babilonskoj religiji.

Šezdeset je bio broj babilonskih vrhovnih bogova u panteonu u

razli

itim vremenima (na primjer Anu i Marduk). (Ovo objašnjava zašto je zlatni kip kralja

Nabukodonozora bio visok šezdeset, a širok šest lakata; Dn 3,1.) Jedan popularni amulet koji

su nosili babilonski sve

enici sadržavao je tajanstvenu konfiguraciju brojeva u kvadratu kako

slijedi:

Zbroj ovog redoslijeda brojeva u amuletu je vodoravno i okomito 666. Šest je prema tome

broj Babilona i kao takav suprotan je božanskom broju sedam (vidi Bilješke na Otk 5,1). Pošto

je za jedan manji od sedam, on predstavlja ljudsko nesavršenstvo bez Boga, nasuprot broju

sedam koji izražava Božju potpunost i savršenstvo.

Još jedno zna

enje broja šest kao ''broja

ovjeka'' u Otkrivenju 13,18 nalazi se u

injenici da

su ljudi stvoreni na vrhuncu slave šestog dana stvaranja.

utim cijeli tjedan nije izražen

brojem šest ve

brojem sedam.

Sedmi dan je vrhunac tjedna stvaranja; on je izraz

cjelovitosti Božjeg stvaranja i otkupljenja. Šest nalazi svoje pravo zna

enje u sedam kad se

ljudska bi

a uzdižu iz sfere svjetovnoga i posve

uju Bogu i njemu daju svu slavu što postoje.

S takvim shva

anjem Beatrice S. Neall kaže da broj 666 ''predstavlja odbijanje

ovjeka da

prije

e na sedam, da Bogu oda

ast kao Stvoritelju i Otkupitelju. On predstavlja

ovjekovu

opsjednutost samim sobom,

ovjekovo prisvajanje

asti sebi i svojim ostvarenjima. On govori

o punini stvaranja i svim stvarala

kim silama bez Boga – što je praksa u kojoj nema mjesta

Bogu. On pokazuje da je neobnovljen

ovjek tvrdokorno zao. Zvijeri iz Otkrivenja 13

368

predstavljaju

ovjeka koji svoje pravo vladanja vrši bez Boga,

ovjeka koji se oblikuje prema

kipu zvijeri, a ne na sliku Božju.

ovjek bez Boga dobiva zvjersko, demonsko obilježje.''

S obzirom na sve ovo broj 666 djeluje kao simbol najve

eg nesavršenstva.

U tom smislu

treba tražiti pravo zna

enje broja Zvijeri, zna

enje koje je mogu

e proniknuti samo

zahvaljuju

i božanskom rasu

ivanju.

Vrijedi zapaziti da spominjanju broja Zvijeri slijedi vi

enje o zape

enim svetima koji na

svojim

elima imaju Kristovo i O

evo ime (14,1). To pokazuje da je u tekstu ''namjerno

prikazana suprotnost izme

u Zvijerina i Gospodnjeg imena. Ako ovo posljednje simbolizira

isto duhovnu stvarnost, a to jest tako, onda to važi i za prvo. To važi i za broj Zvijeri, pošto

je on istozna

an s njenim imenom.''

utim, Zvijer ne uspijeva dosti

i božanski karakter

koji krivotvori.

Takva identifikacija ove protu-Kristove sile ''zahtijeva mudrost božanskog

rasu

ivanja'' više nego intelektualnu razboritost i ljudsku kalkulaciju.

Takvo tuma

enje je po

svemu sude

i u skladu s

itavom knjigom Otkrivenja.

Tuma

enje

Zmaj, sam Sotona, još uvijek stoji na žalu. Ovaj put poziva na pozornicu drugog svojeg

saveznika koji se pridružuje njemu i Zvijeri iz mora u posljednjoj i odlu

uju

oj bitci u

povijesti zemlje.

13,11. Ivan sada opisuje pojavu druge osobe u drami: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje.

Zemlja iz koje izlazi druga Zvijer ista je ona zemlja koja je pomogla ženi kad je progutala

rije

nu bujicu koja je izašla iz usta Zmaja (Otk 12,15.16). To nagoviješta prijateljsku pojavu

druge Zvijeri koja se uklapa u njeno prevarljivo djelovanje da cijeli svijet navede da se

pokloni Zvijeri iz mora. Osim toga,

injenica da dva Sotonina saveznika dolaze iz mora i

zemlje, pokazuje da Sotonino djelovanje na svršetku vremena obuhva

itavu zemlju (vidi

Otk 12,12).

Zvijer iz zemlje ozna

ena je istom gr

kom rije

i kao i Zvijer iz mora, što ukazuje na okrutnu

zvijer. Dok se Zvijer iz mora pojavljuje sa sedam monstruoznih rogova, Zvijer iz zemlje se

pojavljuje s dva roga poput jaganjca. Simbol jaganjca u Otkrivenju se uvijek odnosi na

Krista, što pokazuje da se ovdje ne radi o bilo kakvom jaganjcu ve

o Jaganjcu. Zato je pojava

Zvijeri iz zemlje opisana Kristu sli

nim izrazima, što ukazuje na vrlo pozitivnu povijest ove

sile, s religijskim elementima. Me

utim, karakter Zvijeri iz zemlje je suprotan njenoj pojavi,

370

djelovanje, u svojoj prvoj fazi, o

ito uklju

uju prijevaru i uvjeravanje (vidi Otk 13,13.14), a

kao posljednju mjeru prisiljavanje (rr 15-17). Prijateljska zemlja, koja je ranije pomogla ženi,

sada pokazuje odanost prvoj Zvijeri i postaje protivnik ostatku zemljina potomstva.

Spominjanje smrtne rane Zvijeri iz mora

ini se vrlo zna

ajnim (ponavlja se u retku 14).

ini

se da je ''prisiljavanje'' Zvijeri iz zemlje da se pokloni Zvijeri iz mora povezano s izlje

enjem

smrtne rane. Ve

smo u Otkrivenju 13,3.4 primijetili da je izlje

enje smrtne rane dovelo do

divljenja cijelog svijeta i klanjaja Zvijeri iz mora. Izlje

enje smrtne rane ima odlu

uju

ulogu u pripremi ''zemlje'' i njenih stanovnika za posljednju krizu u kojoj

itav svijet

izraziti odanost i pokloniti se tla

iteljskoj sili Zvijeri iz mora.

13,13-15. Ivan sada objašnjava prvu od strategija kojom se Zvijer iz zemlje služi da se

''zemlja'' pokloni Zvijeri iz mora. Prvo, Zvijer

ini znamenja velika: i oganj spušta s neba na

zemlju nao

igled ljudi. Svrha ovih velikih znamenja – od kojih je najve

e spuštanje ognja s

neba – jest potaknuti cijeli svijet da se pokloni Zvijeri iz mora. Isusova zemaljska služba bila

je obilježena ''

udesima i znamenjima'' (Dj 2,22). Znamenja koje vrši Zvijer podsje

aju na

znake i

udesa koja je Sveti Duh vršio preko apostola u Djelima apostolskim (vidi 2,43; 4,30;

5,12-16). Kao što je Sveti Duh kroz

udesne znakove osvjedo

io ljude da prihvate Isusa

Krista i da mu se poklone, tako ovaj krivotvoreni Krist ''zavodi pozemljare znamenjima'' (Otk

13,13; KS: ''I zavodi stanovnike zemlje

udesima koja su joj dana.'').

Spuštanje ognja na zemlju s neba može biti krivotvorenje Pedesetnice, kad su na u

enike sišli

ognjeni jezici s neba (Dj 2,3). Me

utim, ovaj oganj snažno aludira na onaj koji je prorok Ilija

zazvao s neba (1 Kr 18,38), a koji je pokazao da je Jahve pravi Bog Izraela i da se samo

njemu treba klanjati. U ovom drugom slu

aju Zvijer iz zemlje djeluje kao krivotvorina Ilije,

koja spuštanjem ognja s neba zavodi ljude da se poklone lažnome bogu. Što god predstavljalo

ovaj oganj, on uspijeva krivotvoriti istinu i Evan

elje. Sve je to smišljeno da prevari narod i

da ga uvjeri kako su ova velika znamenja o

itovanja božanske sile.

ito je strategija ovog

udotvorca posljednjeg vremena djelotvorna. Ovim velikim

znamenjima Zvijer iz zemlje tako zavodi pozemljare znamenjima. Ova je prijevara sotonska,

jer je sila za vršenje ovih velikih znamenja dana Zvijeri od Sotone. Ova misao podsje

a na

Pavlovo proro

anstvo o bezakoniku ''koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom,

lažnim znamenjima i

udesima i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju

poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili'' (2 Sol 2,8-10).

371

Pomo

u ovih velikih znamenja Zvijer iz zemlje zavodi narode na zemlji da na

ine kip Zvijeri

koja bijaše udarena ma

em, ali preživje. Ovdje Ivan uvodi novog aktera u drami posljednjeg

vremena. Izraz ''kip Zvijeri'' pokazuje da je ovaj novi akter sli

an Zvijeri iz mora, ali se

razlikuje od Zvijeri iz zemlje. Dok se Zvijer iz zemlje služi uvjeravanjem da zavodi, kip

Zvijerin se služi silom. Ovaj novi akter je više politi

ka nego vjerska sila.

Kipovi i idoli u Starom zavjetu poznati su po nesposobnosti da govore i djeluju (na primjer Ps

115,4.5; 135;15; Iz 46,7; Jr 10,5; Hab 2,18.19), jer u njima nema daha (Ps 135,17; Jr 10,14;

Hab 2,19). Zbog toga je Zvijeri iz zemlje dano da udahne život kipu Zvijeri. Ovo podsje

a na

davanje daha života prvom

ovjeku (Post 2,7). Kip Zvijeri po

inje djelovati na zahtjev Zvijeri

iz mora, tako da kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri.

Cijeli ovaj scenarij zasnovan je na Danielu 3. poglavlju koje opisuje kako je kralj

Nabukodonozor narodu u svom kraljevstvu zapovjedio da se pod prijetnjom smrti pokloni

zlatnome kipu koji je podigao. Kao što je u Danielovo vrijeme klanjanje zlatnome kipu bilo

potkrijepljeno zakonskim proglasom, tako

e u vrijeme svršetka zahtjev za klanjanjem kipu

Zvijeri biti potkrijepljen gra

anskom vlasti. Tako

e kip Zvijeri i lažni prorok služiti prvoj

Zvijeri i prisiliti cijelu zemlju da joj se pokloni.

Ovdje je o

ito dvoje. Prvo, predmet u posljednjoj krizi bit

e štovanje (klanjanje). Samo je

Bog dostojan da mu se pokloni (Otk 14,7; 19,10; 22,8.9), a klanjati se bilo kome drugome za

njega je uvreda. Dvije skupine u Otkrivenju na svršetku vremena prepoznate su kao oni koji

se klanjaju Bogu nasuprot onima koji se klanjaju Zmaju i Zvijeri. Posljednja kušnja ne

e biti

u odbijanje klanjanja, ve

kome se klanja. Drugo, simbol kipa Zvijeri u odnosu na izlje

enje

njezine rane (Otk 13,14) pokazuje da

e u posljednje dane do

i do obnove Sotonine dvostruke

strategije (prijevare i prisile) kojom se služio tijekom vjekova. Tako simbol kipa Zvijeri, kako

to isti

e Desmond Ford, ukazuje na ''institucije i procedure koje

e oponašati oblik i ponašanje

sile Zvijeri iz drugih vjekova. Ponovno

e do

i do povezanosti crkve i države, koja je bila

obilježje otpadništva, a koje je uvijek prethodilo progonstvu.'' Drugim rije

ima, karakteristike

posljednjeg sukoba bit

e ''

vrsto povezivanje tobožnjeg krš

anstva s državnim vlastima, da bi

se svi ljudi prislili na pokornost njihovim proglasima''.

Koga ili što predstavlja Zvijer iz zemlje kao drugi Sotonin saveznik? Njen identitet se

ini

veoma neodre

enim. Ono što je re

eno za Zvijer iz mora važi i za Zvijer iz zemlje. Kako to

isti

e Johnsson, ''nema sumnje da su krš

ani koji su živjeli na kraju prvog stolje

a našli

373

što je srednjovjekovni crkveni sustav zadobio ''smrtnu ranu''. Ova zemlja je postala

dominantna sila u svijetu. Divilo joj se kao vode

oj demokratskoj svjetskoj sili zbog njene

politi

ke i vjerske tolerancije i sloboda; ali je visoko poštovana kao vojna i financijska sila;

neki je se

ak boje. Danas Sjedinjene Ameri

ke Države imaju glavnu ulogu u poslovima

svijeta. Dosad je njezina sila svakako nalik na dvorogu životinju. Govore

i povijesnim

rje

nikom, stvar je budu

nosti da se vidi što

e ovog dvorogog jaganjca navesti da govori kao

Zmaj. Me

utim, Otkrivenje 13 pretkazuje klju

nu vjersko-politi

ku ulogu Sjedinjenih

Ameri

kih Država u posljednjoj krizi.

Otkrivenje 13,12-14 pokazuje da

e u uzvisivanju Zvijeri iz mora u posljednje dane,

djelovanje Zvijeri iz zemlje biti obilježeno velikim znamenjima koja

e služiti za uvjeravanje.

Kasnije u Otkrivenju ova se vjersko-politi

ka sila spominje kao lažni prorok (Otk 16,13;

19,10; 20,10). Prema Otkrivenju 16,13.14 lažni prorok vara ljude prijevarnim znakovima i

udima da ih okupi za harmagedonsku bitku. On

e djelovati nao

igled Zvijeri, napajaju

i u

prvoj fazi sljedbenike lažni evan

eljem obilježenim senzacionalizmom zasnovanim na

udima

i emocijama, koji nadomješta religiju srca i ponašanja i preobražavaju

eg utjecaja Svetog

Duha.

Zbog posebne naravi ve

spomenutog djelovanja Zvijeri iz zemlje u vrijeme svršetka,

moramo se složiti s razmatranjem Williama G. Johnssona:

Otvoreno priznajmo da nas potpuno razumijevanje ispunjenja ovog proro

anstva u zemlji

nemani još uvijek o

ekuje. … Me

utim, zna

ajne karakteristike prijevara druge nemani još

nisu jasne, posebno

uda koja zavode mnoge na stranputicu i ''kip'' Zvijeri iz mora. Osim toga,

enje pokazuje fazu djelovanja koje

e obuhvatiti

itav svijet.… Kako

itavo

ovje

anstvo biti povu

eno u vir prijevare sada još nije jasno.

Razlog ovakvom razumijevanju jest da se u Otkrivenju 13–18 sve mora ispuniti globalno i da

ništa nije odre

eno ''lokalno ili nacionalno'' nekim posebnim podru

jem ili zemljom.

Ove

primjedbe ne negiraju vjerodostojnost primjene Zvijeri iz zemlje na Sjedinjene Ameri

Države, ve

nas, kao što to Johnsson dalje kaže, ''potpuno razumijevanje zna

enje Zvijeri iz

zemlje još uvijek

eka, i da

e posljednje prijevarno djelovanje u velikoj borbi obuhvatiti

itav

svijet, uz ozbiljno uklju

ivanje Sjedinjenih Ameri

kih Država.''

374

13,16. Me

utim, u posljednjoj fazi svojeg djelovanja, Zvijer iz zemlje

e pokazati istu

netrpeljivost i prisilu koju je Zvijer iz mora pokazivala u srednjem vijeku. Kip Zvijeri

zahtijeva da svi stanovnici zemlje prime žig na desnicu ili na

elo. ''Nalog se odnosi na sve

ljude svih gra

anskih staleža'' (malima i velikima), svih ekonomskih slojeva (bogatima i

ubogima) i svih društvenih kategorija (slobodnjacima i robovima).

Nema izuzetka. U

Otkrivenju 7,3 sveti, koji se nalaze na pragu velike nevolje, dobivaju pe

at na

elima. To ih

odvaja kao Božji narod i štiti od neprijatelja i Božjeg suda.

Kao što Bog pe

atom na

elu

obilježava svoj vjerni narod, tako Sotona sljedbenicima i štovateljima Zvijeri stavlja na desnu

ruku ili

elo ime Zvijeri.

Žig Zvijeri je nesumnjivo krivotvorina Božjeg pe

ata (Otk 7,3; 14,1). Zape

enje je simbol

iskrenog krš

anina. Zape

ena osoba pripada Bogu i njegovo je vlasništvo (2 Tim 2,19).

Štovatelji Zvijeri imaju simboli

ni žig vlasništva i odanosti Sotoni (Otk 13,16.17; 14,9; 16,2;

19,20; 20,4) kao što Kristovi sljedbenici imaju simboli

ni pe

at pripadnosti i odanosti Bogu.

Dok se Božji pe

at sadrži imena Jaganjca i Oca na

elima (14,1), oznaka Zvijeri se sastoji od

žiga ''s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina'' na

elu ili ruci (13,17).

elo ozna

ava um,

a desnica postupke i djela. Beatrice Neall kaže: ''Primanje žiga Zvijeri i Božjeg pe

ata, koji

sadrže ime Zvijeri i Boga, predstavlja uskla

enost sa Sotoninim ili Božjim karakterom.''

Pošto pe

enje ozna

ava djelotvornu prisutnost Svetog Duha u ljudskom srcu (2 Kor

1,21.22,; Ef 1,13.14; 4,30), stavljanje žiga Zvijeri je krivotvorina djelovanja Svetog Duha.

Ljudi sa žigom Zvijeri uvedeni su u ovaj vjerski sustav, ali oni uvijek služe svojim umom i

srcem – neki voljno, drugi oklijevaju

Kako Neallova s pravom isti

e, zahtjev za primanjem žiga na desnu ruku ili

elo podsje

a na

Božju uputu Izraelu da njegove zapovijedi priveže kao znak na ruku i

elo (Pnz 6,8), ''što su

Židovi doslovce proveli nošenjem filakterija. Otuda znak na ruku ili

elo ozna

ava upisivanje

Božjih zakona u um i ponašanje njegovog naroda.''

Cilj ove prakse bio je da se u um utisne

tekst kojeg su Židovi smatrali središtem hebrejske Biblije: ''

uj, Izraele! Jahve je Bog naš,

Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom

snagom svojom!'' (Pnz 6,4.5) Za Isusa su ove rije

i bile jezgrovit sažetak prvih

etiriju

zapovijedi Dekaloga (Mt 22,27-40). Ovo pokazuje da je zahtjev Zvijeri da ljudi imaju žig na

desnoj ruci ili na

elu antiteza Božjim zapovijedima, zamjena poslušnosti Zvijeri namjesto

poslušnosti Bogu.

376

sudjelovati u aktivnostima trgova

kog ceha (Otk 2,19-22). S druge strane, veoma slikovit

kontekst Otkrivenja 13 ukazuje na slikovito zna

enje kupnje i prodaje. Otkrivenje 18

spominje ''trgovce zemaljske'' koji su se obogatili trgovanjem s velikom bludnicom Babilon

(18,3.15). Kad se bludnici sudi, ovi trgovci žaluju što više ne

e mo

i trgovati s Babilonom

(18,11-19). ''Trgovci'' su malo kasnije u tekstu opisani kao ''velikaši zemlje'', prevareni

aranjima Babilona (r 23). Ve

smo istaknuli povezanost Otkrivenja 13. i 17–18. poglavlja.

''Trgovci'' su u Otkrivenju 18 slikovito prikazani prodava

i Babilona koji prodaju i prenose

duhovnu robu njegovih pokvarenih u

enja i propisa. U svjetlosti Otkrivenja 18 kupnja i

prodaja u Otkrivenju 13 mogu biti simboli

an na

in da se istakne društvena izoliranost i

nevolje koje

e vjerni i zape

eni Kristovi sljedbenici trpjeti u vrijeme kad

e cijeli svijet

kupovati babilonska pokvarena u

enja i propise.

Oni koji se klanjaju Zvijeri kupuju

babilonsku robu i služe ostvarenju njezinih ciljeva da uništi one koji i po cijenu gubitka života

ostaju vjerni Kristu.

13,18. Na kraju ovog ulomka

itatelj treba identificirati prvu Zvijer koja izlazi iz mora. U

ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog

ovjeka, a

broj mu je šest stotina šezdeset i šest. Ivan poziva

itatelje da se ovdje ne oslanjaju na sjajnu

intelektualnu sposobnost ili spretnosti u matematici ve

da traže božansko rasu

ivanje da bi

mogli razumjeti karakter Zvijeri i sa

uvati se od prijevare (vidi Otk 17,9).

Spominjanje broja

Zvijeri pomo

e vjernim krš

anima da prepoznaju ''pravi karakter i identitet'' ove anti-

Kristove sile posljednjeg vremena.

Broj 666 Zvijeri iz zemlje je ''broj

ovjeka''; stoga ima veze s ljudskim, a ne božanskim

zna

ajkama. To je tipi

ni broj Babilona. Broj šest simbolizira nedostizanje božanskog ideala

koji je izražen brojem sedam.

ini se da trostruka šestica ozna

ava sotonsko trojstvo nasuprot

trostrukim sedmicama Božanstva u Otkrivenju 1,4-6 (vidi Tuma

enje na Otk 1,4-6). Ovo nas

navodi na zaklju

ak da broj 666 djeluje kao parodija božanskog broja savršenstva. Philip

E.Hughes kaže:

Razumljivo je da je broj šest smatran simbolom

ovjeka, s obzirom da ne dosiže do

božanskog broja sedam. Na temelju toga trostruka šestica se može shvatiti kao pokazatelj

ljudskog ili humanisti

kog trojstva, odnosno krivotvorine božanskog Trojstva, uz sve težnje

za vrhovnom vlaš

u i silom koje podrazumijeva takva krivotvorina. Zato se iz konteksta može

377

zaklju

iti da ovo pseudo-trojstvo

ine Sotona (Zmaj), antikrist (prva zvijer) i lažni prorok

(druga zvijer), ujedinjene u jedinstvenom

avolskom cilju, naime, da svrgnu Stvoritelja s

prijestolja i na njemu ustoli

e stvorenje, a Božju sliku u

ovjeku zamijene kipom Zvijeri.

Broj 666 pokazuje pravi karakter Zvijeri iz mora kao silu posljednjeg vremena koja se uzdiže

iznad Boga i zahtijeva odanost i štovanje svijeta. Prema opisu Zvijer nosi ''bogohulna imena''

(Otk 13,1; vidi 17,3). To zna

i da prisvaja ''imena i po

asne titule koji pripadaju samo Bogu

ili Kristu''.

Ona uspijeva obmanuti ''stanovnike zemlje''. Ovako prevareni, njeni sljedbenici

su prisiljeni primiti žig Zvijeri koji je ime Zvijeri ili broj njezina imena. Simboli

no primanje

žiga Zvijeri uklju

uje prihva

anje Zvijerina imena ''na desnicu ili na

elo'' (Otk 13,16.17).

Kako naglašava G. K. Beale, primiti ne

ije ime zna

i biti sudionik karaktera te osobe.

utim, Kristovi sljedbenici su zašti

eni od prijevare posljednjeg vremena, jer imaju Božji

at prema kojem je ''na

elima im napisano ime njegovo [Kristovo] i ime Oca njegova'' (Otk

14,1; vidi 2,17). Biti zape

en pe

atom Svetog Duha znak je da iskreni krš

anin pripada

Bogu (2 Kor 1,21,22; Ef 1,13.14; 4,30). Samo Sveti Duh može obdariti Božji narod duhovnim

rasu

ivanjem da pronikne prijevarnu narav Sotoninog djelovanja u posljednjem vremenu i

sposobnoš

u da mu se odupre i ostane vjeran Kristu i njemu se jedinome pokloni. Zato se

Ivanov poziv na ''mudrost'' i ''um'' odnose na um prosvijetljen Svetim Duhom, a ne na

briljantni matemati

ki intelekt.

Osvrt na Otkrivenje 13. poglavlje

Otkrivenje 13. poglavlje prikazuje slikovitim jezikom veliku pripremu za posljednje vrijeme,

za globalni sukob izme

u Kristovih i Sotoninih sila – za harmagedonsku bitku (dalje opisana

u Otkrivenju 16,12-16 sve do 17.i 18.poglavlja). Ovdje je potpuno jasno: s

m Sotona opisan

je kao sila koji stoji iza sila ovoga svijeta – ''zlih bi

a koje ratuju s Božjim svecima''.

Sotona,

prikazan kao zastrašuju

e bi

e (12,3), zajedno sa svoja dva saveznika ulazi u posljednji rat

tako da u njega uvla

i svako ljudsko bi

e. Kako to Strand kaže, ''stvarni ljudi su neminovno

uklju

eni u stvarne borbe kad biraju izme

u odanosti Bogu i Jaganjcu i protubožanskih

sila''.

evši s Otkrivenjem 12,17 Ivan uporno nastoji upozoriti

itatelje knjige na Sotoninu

odlu

nost da pobijedi u posljednjoj bitci. Pažljiva analiza teksta pokazuje da

e posljednja

kriza biti bitka za ljudske umove. Beatrice S. Neall primje

uje: ''Obje sile žele kontrolirati um

i ponašanje. Jaganj

evi sljedbenici imaju na

elima Božje ime, dok sljedbenici Zvijeri žig

379

nemogu

e odrediti koja skupina ljudi, ili koji pojedinci pripadaju Božjem narodu. Božje je

pravo da izre

e posljednji sud nad ljudima. Isto na

elo možemo primijeniti na rasu

ivanje kad

se radi o politi

kim ili vjerskim krugovima. Pošto je ova zemlja dolina grijeha u kojoj s

Bog radi na spasavanju ljudskih bi

a od Sotone i njegovih saveznika, i pošto je ovaj svijet

sastavljen od ljudskih bi

a koja se bore na svim razinama, uklju

uju

i i politi

ke i religiozne,

moramo znati da je rijetko koja institucija potpuno zla. U svim vremenima i svim

institucijama Bog je imao svoja oru

a koja su radila za njega. Sama

injenica da je Sotoni

potrebno toliko vremena i toliko lukavstva i planiranja da prevari muškarce i žene, pokazuje

da Sveti Duh radi isto tako neumorno na protivljenju Sotoninim krivotvorinama. Pošto je to

isklju

ivo Božja dužnost, svako osu

ivanje ljudskih bi

a je neodgovorno ponašanje i

esto

spre

ava ostvarenje ciljeva Evan

elja.

utim, to ne zna

i da ne bismo smjeli ozna

iti zlo ponašanje i lošu politiku. Krš

ani

moraju biti svjesni da je njihova zada

a na ovoj zemlji da budu svjetlost i sol. Samo

Kristova ljubav, kako se o

itovala na križu Golgote, potaknuti ljude da prihvate njega kao

jedinu nadu i izvor života za ljudski rod, i u poslušnosti njemu predaju svoj život.

Danas postoje tri skupine ljudi: oni koji ljube Evan

elje i predani su Bogu, oni koji mrze

Evan

elje i Boga te velika ve

ina koja je ravnodušna prema Evan

elju ili o njemu nema

pojma. Ova tre

a skupina ne mora biti protiv Boga i ne mora zna

iti da je pristala uz Sotonu.

utim, Otkrivenje 13 jasno pokazuje da

e, kako se kraj približava, do

i do polarizacije pa

e se svi morati opredijeliti bila za Boga ili za Sotonu. Jedna

e skupina štovati i bojati se

pravog Boga (Otk 11,1.18; 14,7; 19,10), a druga

e odbaciti Evan

elje i pokloniti se Zmaju i

Zvijeri (Otk 13,4-15; 14,8-11; 16,2; 19,20). Klju

na odluka u posljednjoj krizi bit

e pitanje

ispravnog bogoštovlja. Kristove sljedbenike u vrijeme svršetka obilježavat

e potpuna

posve

enost Bogu i spremnost da budu poslušni njegovim zapovijedima, uklju

uju

i i onu

koja ukazuje na pravi dan štovanja Boga, Stvoritelja i Spasitelja (Otk 14,7.14). Oni koji se ne

posvete potpuno Bogu – koji Evan

elje ne ljube bezuvjetno – ustanovit

e da su potpuno

izloženi prijevari posljednjeg vremena i najvjerojatnije

e biti prevareni.

Prema tome, ono što je najbitnije u posljednjoj krizi jest ljubav prema istini (2 Sol 2,10).

Prevareni svijet

e slijediti vjerski sustav zasnovan na senzacionalizmu i emocionalnim

izražajima, koji

e zamijeniti evan

eosku religiju koja uklju

uje srce i ponašanje. Ljubav

prema istini jedina je nada za Božji narod u posljednjoj krizi. Ovo na

elo ovdje možemo

380

primijeniti za one koji nisu živjeli ili ne

e živjeti u vrijeme svršetka: prije ili kasnije u životu

svi se suo

avamo s odre

enim problemima i donosimo odluke koje nas svrstavaju na jednu ili

drugu stranu. Kako se povijest ovog svijeta približava kraju, Otkrivenje poziva Božji narod da

uzme Bibliju i u duhu ispitivanja srca prou

ava proro

ku rije

za sebe same. To je na umu

držao Petar kad je pisao: ''Tako nam je potvr

ena proro

ka rije

te dobro

inite što uza nju

prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu – dok Dan ne osvane i Danica se ne

pomoli u srcima vašim.'' (2 Pt 1,19) Potpuno posve

enje Bogu i ljubav prema Evan

elju tajna

je pobjede za Božji narod posljednjeg vremena u završnim danima povijesti ovoga svijeta.

Izvori

Johnsson, 24.

Bauer, 361.

Johnsson, 23

Corsini, 227.

Charles R.Erdman, The Revelation of John (Philadelphia, PA., Westminster Press, 1936), 112.

Ladd, 223.

Johnsson, 17.

Isto,23.

Ezell, 77.

Ladd, 223

Fiorenza, Revelation, 83.

Beatrice S. Neall, The Concept of Character in Apocalypse with Implications for Character Education

(Washington, DC., University Press of America, 1983), 137.

O Nero revividus vidi Bauckham, The Climax of Prophecy, 407-423.441-452; Aune, Revelation 6–16, 737-

740; za za ocjenu i kritiku ovog gledišta vidi Strand, ''The Seven Heads'', 191-200; Paul S. Minear, ''The
Wounded Beast'', Journal of Biblical Literature 72 (1953), 93-101.

Johnsson, 22; vidi i Bauckham, The Climax of Prophecy, 423-452.

Johnsson, 22.

Kako je ispravno primijetio Roy C. Naden u The Lamb among the Beasts (Hagerstown, MD., Review and

Herald, 1996), 196.

Thomas, Revelation 8–22, 292.

LaRondelle, How to Understand the End-Time Prophecies, 302.

Johnsson, 28.

Vidi LaRondelle, How to Understand the End-Time Prophecies, 302.303.

The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 7,820.

Ulrich Wilckens, ''Charagma'', Theological Dictionary of the New Testament, urednik G. Kittel i G. W.

Bromiley (Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1964–1976), 9,416.417; Ladd, 185.

Johnsson, 30.

Meredith G. Kline, The Structure of Biblical Authority, 2. izdanje (Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1975), 120.

Johnsson, 30.

Kako je ispravno primijetio Paulien, What the Bible Says about the End-Time, 125.126.

Johnsson, 30.

Aune, Revelation 6–16, 771.

Irenej je prvi izra

unao ''broj Zvijeri'' pomo

u gematrije (vidi Against Heresies, 5,29.30); The Ante-Nicene

Fathers, 1, 558-560.

Za primjenu broja Zvijeri na Nerona vidi Bauckham, The Climax of Prophecy, 358-407; Aune, Revelation 6–

16, 770.771; Barclay, ''Great Themes of the New Testament: V. Revelation xiii'', Expository Times 70 (1958-
1959), 260-264.292-296.

Joan Oates, Babylon, 2. izdanje (London, Thames and Hudson, 1986), 185.186.

Sljede

e ideje posu

ene su iz Thieleovog djela Outline Studies in Revelation, 216.217.

Neall, The Concept of Character in Apocalypse, 153.

Hoeksema, 475.

Neall, The Concept of Character in Apocalypse, 154.

Metzger, Breaking the Code, 76.

382

BOŽJA POSLJEDNJA VIJEST

SVIJETU (14,1-20)

Otkrivenje 13. poglavlje prikazuje veliku pripremu za posljednju krizu u povijesti zemlje.

Kako se približava svršetak, nebo i sile tame intenziviraju svoje pozive. Sotonsko trojstvo

nastoji prevariti narode na zemlji i navesti ih da se poklone Zvijeri iz mora i Sotoni.

Otkrivenje 14. poglavlje ukazuje na Božje djelovanje preko vjernog ostatka, upozoravaju

narode svijeta da je njihova jedina nada u prihva

anju Evan

elja. Uvodni dio poglavlja

identificira i opisuje Božji vjerni ostatak posljednjeg vremena (Otk 14,1-5). Otkrivenje 14,6-

13 sadrži objavu Božje posljednje vijesti upozorenja svijetu. Ostatak poglavlja prikazuje

simboli

nim rje

nikom veliku žetvu svijeta nakon što se dovrši objavljivanje posljednje

evan

eoske vijesti (Otk 14,14-20).

Božji otkupljeni narod (14,1-5)

etak

etrnaestog poglavlja suprotan je trinaestom poglavlju. Dok ve

ina naroda koji živi u

vrijeme svršetka podliježe globalnoj prijevari i iskazuje privrženost sotonskom trojstvu, Bog

ima vjerni ostatak koji

e opstati u posljednjem sukobu i ostati mu vjeran do samoga kraja.

I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto

etrdeset i

etiri tisu

e - na

elima

im napisano ime njegovo i ime Oca njegova!

I za

ujem s neba glas, kao šum voda mnogih

i tutnjavu silna groma; glas taj koji za

uh bijaše kao glas citraša što sviraju na citrama.

Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem i pred

etiri bi

a i pred starješinama. Nitko ne

mogaše nau

iti te pjesme doli one sto

etrdeset i

etiri tisu

e – otkupljeni sa zemlje.

Ti se

ne okaljaše sa ženama, djevci su! Oni prate Jaganjca kamo god po

e. Otkupljeni su od

ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu;

na ustima se njihovim laž ne na

e, neporo

ni su.

Bilješke

14,1. ''Gora Sion.'' U Starom zavjetu gora Sion je smatrana središtem Božje vladavine u

mesijanskom kraljevstvu. Bog je rekao psalmisti: "Ta ja kralja svog postavih nad Sionom,

svojom svetom gorom." (Ps 2,6; 48,1.2; vidi Iz 24,23) A Mihej je prorekao: ''Tada

e Jahve

nad njima kraljevati na gori Sionu.'' (Mih 4,7) Izaija, Joel i Obadija govore o gori Sion kao

mjestu izbavljenja Božjeg naroda i njegovu kona

nu pobjedu (Iz 59,20; Jl 3,5 [neki prijevodi

2,32]; Ob 17). Ova se misao ponovno javlja u Novom zavjetu gdje se o gori Sion govori kao o

383

''gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom'' (Heb 12,22). U Otkrivenju je Jeruzalem suprotan

Babilonu (Osvrt: Otkrivenje 12–22,5).

''Sto

etrdeset i

etiri tisu

e.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 7,4.

14,3. ''Pjevali su pjesmu novu.'' Neki komentatori smatraju da ovi pjeva

i i svira

i nisu sto

etrdeset i

etiri tisu

e, ve

eli s viješ

u koju samo sto

etrdeset i

etiri tisu

e mogu

razumjeti. Ali takvo tuma

enje zanemaruje

injenicu da su u Otkrivenju 15,2.3 sto

etrdeset i

etiri tisu

e jasno prikazani kao svira

i i pjeva

i koji pjevaju Mojsijevu i Jaganj

evu pjesmu.

Osim toga, kad Ivan kasnije (u Otk 19,1.6)

uje otkupljene da pjevaju na nebu, njihovi glasovi

zvu

e kao šum mnogih voda.

''Otkupljeni.'' Gr

ka rije

agoraz

zna

i ''kupiti'', ''nabaviti'' (Otk 3,18; 18,11; vidi 1 Kor

6,20) ili ''spasiti'' (Rim 5,9; vidi 3,24).

14,4. ''Okaljati.'' Gr

ka rije

molun

zna

i ''kaljati'' (savjest, 1 Kor 8,7) ili ''okaljati'' (odje

Otk 8,3). Aorist u gr

kom ukazuje na postupak koji se doga

a u posebnom trenutku. U ovom

slu

aju, kako to imamo u Adventisti

kom komentaru, ona se odnosi na ''vrijeme kad

koalicija vjerskih elemenata, prikazana 'ženama'… izvršiti svaki mogu

i pritisak na svete'' ne

bi li se odrekli odanosti Bogu i poklonili Zvijeri. ''Svako popuštanje bilo bi

in kaljanja.''

''Žene.'' U Otkrivenju je simbol vjerne žene dosljedno primjenjivan na Božji narod (Otk 12,1;

19,7.8; 22,17), dok bludnica predstavlja otpale i nevjerne (Otk 17–18; vidi i Bilješke na Otk

12,1). U Starom zavjetu je otpad Izraela od Boga

esto opisan kao preljub. U Otkrivenju su s

velikom bludnicom Babilonom bludni

ili kraljevi i svi narodi zemlje (Otk 14,8; 17,2.4;

18,3.9; 19,2); nasuprot tome sto

etrdeset i

etiri tisu

e su ''odbili da se okaljaju'' klanjanjem

Zvijeri pa su se održali ''

istima pred Bogom''.

Rije

''žene'' u množini najvjerojatnije se

odnosi na veliku bludnicu Babilon i njezine k

eri (Otk 17,5).

''Djevci.'' Gr

ka rije

parthenos obi

no zna

i ''djevica'', ali se može koristiti i za osobe koje

su ranije bile u braku te udovce i udovice. Može se odnositi na muškarce i žene.

Ovaj izraz se

u Bibliji obi

no koristi slikovito, ozna

avaju

i vjernost Bogu. Me

utim, rije

''djevica'' ovdje

ne zna

i da nikad nije bilo nevjernosti; premda je Izrael

esto opisan kao preljubnik i nevjeran

u svojem odnosu prema Bogu, on je

esto nazvan djevicom kad se vrati k Bogu (2 Kr 19,21;

Iz 37,22; Jr 14,17; 18,13; 31,4; Tuž 2,13; Am 5,2). Ova je rije

u Novom zavjetu

upotrijebljena kad se govori o crkvi. Pavlu je bilo stalo da krš

ane u Korintu privede Kristu

''kao

istu djevicu'' (2 Kor 11,2.3). U Mateju 25,1-3 Božji narod koji

eka Kristov drugi

385

Tuma

enje

14,1-3. U sljede

em prizoru u vi

enju Ivan vidi: Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime je sto

etrdeset i

etiri tisu

e na

ijim je

elima napisano njegovo ime i ime njegova Oca. Ovo

podsje

a na ono što je Joel prorekao stolje

ima ranije:

Svi što prizivaju ime Jahvino

spašeni

e biti,

jer

e na brdu Sionu i u Jeruzalemu

biti spasenje,

kao što Jahve re

a me

u preživjelima oni koje Jahve pozove.

(Jl 3,5; neki prijevodi 2,32)

U ispunjenju Joelova proro

anstva, Ivan ovdje promatra skupinu onih koji stoje na gori Sionu

i prizivaju Gospodnje ime. Otkrivenje 14 opisuje istu skupinu Božjeg naroda koja je opisana

ranije u Otkrivenju 7. poglavlju. Me

utim, dok su u Otkrivenju 7 zape

eni da bi mogli

opstati na veliki dan Božje srdžbe (vidi Otk 6,17), a potom stoje pred Božjim prijestoljem

(7,9), ovdje u Otkrivenju 14 stoje na gori Sionu. U Otkrivenju gora Sion predstavlja

''eshatološku Božju pobjedu''

– mjesto spasenja Božjeg vjernog naroda posljednjeg vremena.

Sto

etrdeset i

etiri tisu

e su o

ito ostatak ženina potomstva (Otk 12,17); kao Božji

zape

eni narod posljednjeg vremena prošli su kroz posljednju krizu i sada su s Kristom,

vje

no sigurni, proslavljaju

i veliku pobjedu na silama tame.

elima sto

etrdeset i

etiri tisu

e imaju napisano ime njegovo i ime Oca njegova. I kao

što oni koji služe Zvijeri imaju simboli

ni žig s imenom Zvijeri na

elima, tako sto

etrdeset i

etiri tisu

e imaju ime živoga Boga na

elima. Primanje imena na

elo ozna

ava ''uskla

enost

sa Sotoninim ili Božjim karakterom''.

Vjernima u Filadelfiji je obe

ano da

e primiti ''ime

Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji si

e s neba od Boga mojega, i

ime moje novo" (Otk 3,12). ''Grad Boga svoga'' je gora Sion na kojoj Ivan vidi spašene kako

stoje pred Jaganjcem. To ozna

ava ''njihovo vje

no gra

anstvo'' koje je potpuno druk

ije od

sudbine onih koji nose ime Zvijer na

elima (vidi Otk 13,16.17),

koji su prepoznati kao oni

''koji stanuju na zemlji'' (''pozemljari'', Otk 13,14). Prema tome ime na

elima sto

etrdeset i

etiri tisu

e predstavlja potpunu predaju Bogu, i gra

anstvo na nebu, u vrijeme kad se ve

ina

na svijetu odlu

uje na odanost i potpunu predaju Sotoni i njegovim saveznicima.

386

Ivan

uje pjesmu koju na nebu pjeva zbor spašenih sto

etrdeset i

etiri tisu

e. Zvuk glazbe

mu se

ini kao šum voda mnogih i tutnjavu silna groma te kao glas citraša što sviraju na

citrama. Na isti na

in Ivan kasnije kaže da zbor otkupljenih

na nebu zvu

i kao šum mnogih

voda i tutnjava silna groma (Otk 19,1.6). Otkupljeni sveti pjevaju pjesmu novu pred

prijestoljem; nitko ne mogaše nau

iti te pjesme doli one sto

etrdeset i

etiri tisu

e –

otkupljeni sa zemlje. U Otkrivenju 15,3 ova nova pjesma nazvana je ''pjesma Mojsija, sluge

Božjega, i pjesma Jaganj

eva'', što podsje

a na posebnu pjesmu koju je izraelski narod pjevao

proslavljaju

udesno izbavljenje kroz Crveno more (Izl 15). Prema tome, ova nova pjesma

je pjesma izbavljenja i spasenja; sto

etrdeset i

etiri tisu

e su došle iz ''nevolje velike'' (Otk

7,14). Sada su prikazani kao stari Izrael; nakon što su prošli kroz Crveno more, sada stoje na

drugoj strani. Oni su doživjeli izbavljenje u posljednjoj krizi kakvu nije proživjelo nijedno

ljudsko stvorenje u povijesti. Zato nijedna druga skupina ne može nau

iti novu pjesmu – to je

pjesma izbavljenja (vidi Otk 7,14.15). Sto

etrdeset i

etiri tisu

e pripadaju Bogu i

proslavljaju svoje izbavljenje pred njegovim prijestoljem.

14,4.5. Zatim Ivan kaže tko su sto

etrdeset i

etiri tisu

e otkupljenih svetih. Oni su opisani

kao djevci koji se ne okaljaše sa ženama. Ovo trebamo razumjeti simboli

ki. Oni su djevci u

smislu da su se oduprli svim okaljaju

im vezama s velikom bludnicom Babilon, za koju je

eno da s njom bludni

e svi narodi na zemlji (Otk 14,8; 17,2; 18,3). Potpuno odani Kristu

prate Jaganjca kamo god po

e. Na zemlji su Kristu dali prvo mjesto, odlu

ni da sa

uvaju

zajednicu s njim bez obzira na cijenu. Njihova odanost je ozbiljno kušana, ali su se

pobjedonosno oduprli prijevari posljednjeg vremena. Sada slijede Krista i nitko i ništa ih ne

može rastaviti od njegove ljubavi.

Otkupljeni su od ljudi kao prvine Bogu i Jaganjcu. ''Otkupljeni su'' je slikoviti izraz za

''osloba

anje nekoga iz ropstva''.

''Otkupljeni su od ljudi'' zna

i da ''više ne pripadaju

svijetu''.

Otkupljeni su po cijenu Kristove krvi prolivene na golgotskom križu (Otk 5,9). U

prikazu žetve na svršetku vremena, sto

etrdeset i

etiri tisu

e su opisani pojmom žetve žita

(Otk 14,14-16). Oni su otkupljeni kao prvine žetve ''Bogu i Jaganjcu'' (vidi Jak 1,18). Sada su

kao njegova naro

ita žrtva dovedeni u njegovo Svetište na gori Sionu, dok zli u berbi grož

trebaju iskusiti Božje sudove (Otk 14,17-20).

Posljednja karakteristika sto

etrdeset i

etiri tisu

e je da na ustima se njihovim laž ne na

Nekoliko stolje

a ranije Sefanija je prorokovao: ''Ostatak Izraelov. Oni ne

e više

initi

388

Bilješke

14,6. ''Svim pozemljarima'' (KS: ''stanovnicima zemlje''). Vidi Bilješke na Otkrivenje 6,10.

14,7. ''Bojte se Boga.'' Bojati se Boga (gr

ki phobeomai, ''bojati se'', ''poštovati'') je dobro

poznati pojam u Starom zavjetu. On sadrži misao o potrebi da

ovjek u svom životu ozbiljno

shva

a Boga i vrši njegove zapovijedi. Bojati se Boga podrazumijeva zajednicu s Bogom i

potpuno pokoravanje njegovoj volji (vidi 1 Sam 12,14.24; 2 Ljet 6,31; Neh 7,2; Job 1,9; Ps

40,4; Jr 32,39; 44,10; Hag 1,12). Kad je, na primjer, Izrael vidio djelovanje velike Božje sile

protiv Egip

ana, narod ga se bojao i povjerovao u njega (Izl 14,31). Za Božje sluge se

esto

govorilo da su ljudi koji se boje Boga (Post 22,12; 1 Kr 18,3.12; 2 Kr 4,1; Ps 22,24; 33,18;

Mal 3,16.20 (posljednji tekst u drugim prijevodima 4,2). Bojati se Boga po

etak je mudrosti

(Ps 111,10; Izr 1,7; 9,10). Bojati se Boga uvijek vodi ispravnom postupanju (vidi Izl 18,21;

Lev 19,14.32; 25,17.36.43) i uklanjanju od zla (Job 1,1.8; Izr 3,7; 16,6).

''Dajte mu slavu.'' Dati slavu Bogu dolazi nakon bojati se Boga. Kad se netko boji Boga, on

živi proslavljaju

i Bog vršenjem njegovih zapovijedi. Isus je to jasno rekao svojim u

enicima:

''Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji u

enici.'' (Iv 15,8)

m Isus je proslavio Oca time što je izvršio posao koji mu je Otac dao da u

ini (Ivn 17,4).

Krš

ani daju slavu Bogu kad sebe cijene kao što ih Bog cijeni (1 Kor 6,19.20). U svim svojim

nastojanjima krš

ani moraju proslaviti Boga (1 Kor 10,31). Poziv "Bojte se Boga i dajte mu

slavu'' odraz je Mojsijevog poziva Izraelu prije nego što su ušli u obe

anu zemlju – da se boje

Gospodina, da ga slušaju i da vrše njegove zapovijedi (Pnz 6,13.17; 10,12.13; 13,4). Na

drugim mjestima u Starom zavjetu bojati se Boga i poslušati ga vrše

i njegove zapovijedi

uvijek ide zajedno (Pnz 5,29; 6,2; 8,6; 17,19; 31,12; Ps 111,10; 112,1; 119,63; 128,1; Jr

44,10). Prema Salomonu bojati se Boga i vršiti njegove zapovijedi prva je dužnost ljudskog

a (Prop 12,13). U smislu poslušati Boga i vršiti njegove zapovijedi treba razumjeti što

zna

i dati slavu Bogu u Otkrivenju 14,7. Božji narod posljednjeg vremena u Otkrivenju

ine

oni koji se boje Boga (Otk 11,18; 15,4; 19,5) i vrše njegove zapovijedi (vidi Otk 12,17;

14,12).

''Jer do

as suda njegova.'' Gr

ka rije

za ''sud'' ovdje je krisis i odnosi se prvenstveno na

sam

in su

enja (Otk 16,7; 18,10; 19,2);

nasuprot tome krima ozna

ava prvenstveno

posljedicu nekog postupka, ''presudu'' (vidi Otk 17,1; 20,4).

Ono što je kod nas prevedeno sa

''do

e'', u gr

kom je aorist koji ukazuje na po

etak nekog djela koje se zbilo u odre

eno

vrijeme u prošlosti. Neki misle da ''do

e'' treba razumjeti kao takozvani proro

ki perfekt

389

(prošlo vrijeme kojim se opisuje budu

i doga

aj), kao, na primjer, u Otkrivenju 14,8.

utim, veznik ''jer'' ili ''zato'' (hoti) pokazuje, kako to primje

uje Gregory K. Beale, da je

etak suda razlog što je objavljena zapovijed da se ljudi boje Boga i da mu daju slavu. ''Oni

kojima je upu

en poziv nisu upozoreni da daju slavu prije nego što do

e vrijeme kazne, ve

'zato' (hoti) što je došlo vrijeme.''

as suda njegova'', kojeg isti

e prvi an

eo, odnosi se na

sud

ija

e se prva faza odvijati prije Kristovog drugog dolaska, a njena druga faza (kona

sud) poslije milenija (Otk 20). Otkrivenje 14,14-20 pokazuje da

e sudbina svakog

ovjeka

biti odre

ena prije Drugog dolaska i posljednjeg suda. Krist

e do

i da donese nagradu kako

bi naplatio ''svakom po njegovu djelu" (Otk 22,12). Posljednji sud poslije milenija (Otk 20,11-

15) je izvršni sud koji provodi presudu odre

enu na predadventnom sudu. Sve odluke za one

koji su uklju

eni u Kraljevstvo i one koji su iz njega isklju

eni, iznesene su pred prijestolje na

predadventnom sudu. Isus je jasno rekao da vjernik ne sudjeluju u posljednjem sudu, jer je

primio ''život vje

ni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život'' (Iv 5,24).

Tuma

enje

Nakon što je vidio otkupljeno mnoštvo kako pobjedonosno stoji na gori Sionu, Ivan svra

pozornost na an

ela koji poziva sve ljude da se pokaju prije nego što padnu Božji sudovi i

milost više ne bude dostupna.

14,6. Ivan vidi prvog an

ela kako leti posred neba s vijesti upozorenja koju objavljuje onima

koji žive na zemlji (pozemljarima). U Otkrivenju to su oni koji se klanjaju Zvijeri , ''oni

kojima ime nije zapisano u knjizi života'' (Otk 13,8). Ovo pokazuje da posljednja vijest nije

namijenjena Božjem narodu ve

nevjernicima. Ivan je naziva vje

nim evan

eljem. Ovo je

posebno zna

ajno jer pokazuje da se evan

elje za posljednje vrijeme, premda namijenjeno

ljudima koji žive u završnom razdoblju zemaljske povijesti, ne razlikuje od Evan

elja koje je

Pavao propovijedao. To je ono isto i nepromijenjeno Evan

elje koje se po

elo propovijedati

na Pedesetnicu. Ono je radosna vijest o Kristu, njegovoj službi, njegovoj smrti na križu i

uskrsnu

u, njegovom uzašaš

u na nebo i ustoli

enju na nebeskom prijestolju s kojeg vlada

kao Gospodar svemira. To je vijest i o njegovom posredovanju i sudu te njegovom skorom

povratku na zemlju. Ovo vje

no Evan

elje se treba objaviti i

uti u završnim danima povijesti

ovog svijeta (vidi Mt 24,14).

Ovo vje

no Evan

elje je namijenjeno cijelom svijetu; ono se naviješta svakom narodu i

plemenu i jeziku i puku. Fraza ''svakom narodu i plemenu i jeziku i puku'' povezana je s

391

velikim razdvajanjem izme

u onih koji su izabrali Boga i onih koji su izgubljeni. Krist

i da naplati ''svakom po njegovu djelu'' (Otk 22,12). Drugim rije

ima – kako to pokazuje

Otkrivenje 11,19 – On s jedne strane dolazi da nagradi svoje sluge, a s druge da ''uništi one

koji kvare zemlju".

U vijesti prvog an

ela se vidi da je sud u posljednjem vremenu dio vje

nog Evan

elja. Za

Božji narod posljednjeg vremena sud je radosna vijest. Za njega je on vrijeme kad

e se Bog

pozabaviti sa svim tla

iteljskim i proganjaju

im silama u ovome svijetu i kona

no opravdati

svoj vjerni narod. To je sud za kojim je Božji tla

eni narod

eznuo i molio kroz

itavu

povijest; on je simboli

no prikazan neumornom molbom pobijenih mu

enika pod žrtvenikom:

"Ta dokle, Gospodaru?'' (Otk 6,10) Svijest da žive u vrijeme suda pruža Božjem vjernom

narodu ''nadu da

e do

ekati da do

u u svoj vje

ni dom''.

utim kod nevjernih ''vijest o

Božjem sudu izaziva užas''.

Njima Bog šalje svoje Evan

elje posljednjeg vremena kako bi ih

potaknuo na pokajanje, jer ne želi ''da tko propadne, nego ho

e da svi prispiju k obra

enju'' (2

Pt 3,9).

Prvi an

eo ima i drugi poziv za stanovnike zemlje: Poklonite se njemu koji stvori nebo i

zemlju i more i izvore voda. Boga štuju oni koji se njega boje i njemu daju slavu (vidi Otk

15,4). Osnovni ispit u posljednjoj krizi bit

e štovanje. Otkrivenje jasno pokazuje da se ne

raditi o nijekanju štovanja, ve

o tome koga se štuje. U vrijeme svršetka na svijetu

e biti

samo dvije skupine ljudi: oni koji se boje i štuju pravoga Boga (11,1.18; 14,7) i oni koji mrze

istinu te štuju Zmaja i Zvijer (13,4-8; 14,9-11). Božji štovatelji su oni

ija su imena zapisana u

knjizi života, dok su štovatelji Zvijeri oni ''kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog

Jaganjca, od postanka svijeta'' (13,8). Božji narod posljednjeg vremena prepoznaje se po

potpunoj predaji Bogu i spremnosti da vrši njegove zapovijedi, uklju

uju

i i onu koja ukazuje

na pravi dan bogoštovlja kao znaka izme

u Boga i njegovog naroda (vidi Izl 31,13-17; Ez

20,12.20).

Ako u posljednjem sukobu štovanje ima središnje mjesto, nije

udo da Bog šalje svoje

Evan

elje posljednjeg vremena pozivaju

i stanovnike zemlje da ga ozbiljno shvate i da mu se

poklone kao Stvoritelju, Jedinome dostojnome štovanja (Otk 14,7; vidi 19,10; 22,8.9). Za

naraštaj posljednjeg vremena poziv na štovanje pravog Stvoritelja Boga je posebno zna

ajan

iz najmanje dva razloga. Prvo, poziv postaje posebno važan u ozra

ju pojave i popularnosti

392

teorije o evoluciji koja nije

e vjerodostojnost biblijskog izvještaja o stvaranju i umanjuje

Božju stvarala

ku silu.

Drugo, poziv na štovanje Boga – onoga koji je stvorio ''nebo i zemlju i more i izvore voda'' –

ita je aluzija na

etvrtu zapovijed Dekaloga.

etvrta zapovijed zahtijeva da ljudi svetkuju

subotu, jer ''Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je

dana po

inuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotni.'' (Izl 20,11) Usporedba

izme

u rje

nika u vijesti prvog an

ela i rje

nika u

etvrtoj zapovijedi pokazuje da je poziv na

štovanje Boga zasnovan na

etvrtoj zapovijedi. Ivan jasno pokazuje da naviještanje Evan

elja

posljednjeg vremena uklju

uje poziv na štovanje Boga u okviru zapovijedi o suboti. Ovo

pokazuje, kako primje

uje Paulien, da

e u posljednjoj krizi subota biti ''sastavni dio pitanja'',

premda ''pitanje… nije ograni

eno na subotu''.

Na kraju, zahtjevi prvog an

ela su jasan odjek ''Mojsijevog poziva upu

enog Izraelu

neposredno prije ulaska u obe

anu zemlju'' – da se boje Gospodina i da se jedino njemu

klanjaju (Pnz 6,13.17; 10,12.13; 13,4).

Ovim zahtjevima završava i knjiga Propovjednika:

"Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav

ovjek." (Otk 12,13) Prije svršetka

povijesti ovog svijeta Bog upu

uje posljednji poziv stanovnicima zemlje. Još uvijek nije

kasno. Ljudi još uvijek imaju priliku da se vrate Bogu i zahvaljuju

i njegovoj milosti dobiju

oproštenje. Kako pokazuje pjesma sto

etrdeset i

etiri tisu

e, mnogi

e odgovoriti na poziv

prvog an

ela: ''Tko da te se ne boji, Gospodine, tko da ne slavi ime tvoje! Ti si jedini svet! I

zato svi

e narodi do

i i klanjati se pred tobom jer se o

itovahu pravedna djela tvoja!" (Otk

15,4)

Vijest drugog an

ela (14,8)

Drugi se an

eo pojavljuje i ukratko naviješta pad Babilona posljednjeg vremena. Njegova

objava prelazi s pozitivnog poziva na štovanje pravog Boga, upu

enog od strane prvog

ela, na opis posljedica nevjere i odbacivanja vijesti.

Za njim eto drugog an

ela koji govori: "Pade, pade Babilon, veliki koji vinom gnjeva i

bluda svojega opi sve narode!"

394

posljednjeg vremena (vidi Otk 13,6). Otkrivenje 17,2-4 pokazuje da

e Babilon u

initi da se

narodi opiju vinom njegova bluda. Njegovo djelovanje bit

e odobravano i podupirano od

strane vladaju

ih svjetovnih i politi

kih sila ovoga svijeta (Otk 13,12-17). Me

utim,

Otkrivenje jasno kaže da

e Babilonu do

i kraj, kad

e zauvijek nestati. U najkriti

nijem

trenutku Bog

e si

i da spasi i opravda svoj narod. Ivan vidi da se ovaj sustav posljednjeg

vremena dijeli na tri dijela (Otk 16,19); drugim rije

ima, sotonska koalicija doživjet

neizbježnu propast. Opis propasti Babilona posljednjeg vremena zasnovan je na padu drevnog

Babilona. Tako se zapravo u Otkrivenju treba razumjeti smisao Babilona posljednjeg

vremena.

''Vinom gnjeva i bluda svojega.'' Ova tvrdnja spaja dva starozavjetna pojma u jedan.

Prvo,

prorok Jeremija opisuje drevni Babilon kao bludnicu koja zavodi

ovjeka opijaju

i ga vinom.

Babilon je ''pehar vina'' u Božjoj ruci, koji njime napaja sve narode (Jr 25,15; 51,7). S druge

strane, Job kaže za zlog

ovjeka: ''Neka se napije srdžbe Svesilnoga!'' (Job 21,20) U

Otkrivenju 14,8 prihva

anje opijaju

eg vina bluda Babilona vodi pijenju vina Božje srdžbe

(vidi 17,2; 18,3); odnosno. posljedica je Božji sud (vidi Otk 14,9.10).

''Blud.'' Slika ''bluda'' kao simbola nevjernosti Bogu uzeta je iz Starog (vidi Iz 57,3-12; Ez

16,15.26-29) i prenesena u Novi zavjet (vidi Jak 4,4; Otk 17,1-5). Vidi Bilješke na Otkrivenje

14,4.

Tuma

enje

14,8. Za prvim an

elom koji poziva ljude da se vrate štovanju pravog Boga pojavljuje se – za

njim eto – drugi.

injenica da se za tog an

ela kaže da je ''drugi'' i da ''za njim'', za prvim ide,

pokazuje da su obje vijesti povezane. Zapravo ''je vijest drugog an

ela u Otkrivenju 14

dopuna prve. Nakon što su pozvani da se vrate štovanju Stvoritelja, ljudi i žene iz svih naroda

moraju se odre

i svih sustava i šema, bilo religioznih ili druk

ijih, koje se protive odanosti

Kristu.''

Drugi an

eo najavljuje propast Babilona posljednjeg vremena: Pade, pade Babilon, veliki!

Babilon je globalna religijska konfederacija posljednjeg vremena, sastavljena od sotonskog

trojstva – Zmaja, Zvijeri iz zemlje i Zvijeri iz mora – usmjerena protiv Boga i njegovog

vjernog naroda. Kako kaže William G. Johnsson, Babilon ''predstavlja sve ljudske pokušaje

osiguranja puta spasenja, sve planove i programe koji, zato što su sazdani samo na ljudskom

razumu i sredstvima, pokušavaju onemogu

iti ostvarenje božanskog plana za ovaj svijet''.

395

Drugim rije

ima, to je religijski sustav koji se protivi Evan

elju. Dok je ono vje

no, Babilon

je kratkovje

an. Ponavljanje rije

i ''pade'' u prošlom vremenu, izražavaju

i budu

u pojavu,

naglašava neposrednost i sigurnost pada Babilona posljednjeg vremena. Ono je odjek rije

starozavjetnih proroka koji su proricali pad drevnog Babilona. "Pade, pade Babilon!'' više

Izaija. ''Svi kipovi njegovih bogova o zemlju se razbiše." (Iz 21,9) Jeremija je objavio:

''Iznenada pade Babilon, razmrskan.'' (Jr 51,8) Na sli

an na

in drugi an

eo objavljuje propast

Babilona posljednjeg vremena, globalni otpali vjerski sustav i konfederaciju vjerskih

organizacija poduprtih politi

kim silama svijeta (Otk 13,12-17). Ovom otpalom vjerskom

sustavu posljednjeg vremena, odgovornom za tla

enje Božjeg naroda, dolazi kraj. Njegov

pad, ovdje najavljen od drugog an

ela, opisan je kasnije u Otkrivenju 18. poglavlju.

Babilon posljednjeg vremena vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode. Ova izjava odjek

je Jeremijinog proro

anstva protiv drevnog Babilona: ''Babilon bijaše pehar zlatni u ruci

Jahvinoj, pehar koji opi svijet cijeli. Vinom tim se puci opiše, i zato se puci obezumiše.'' (Jr

51,8; vidi 25,15) Na sli

an na

in Ivan prikazuje Babilon posljednjeg vremena pojmom

bludnice koja zavodi narode na blud, opijaju

i ih vinom bluda svojega (vidi Otk 17,1.2; 18,3).

U Otkrivenju 13 vidimo kako Babilon prijevarom zavodi sve narode da pristanu uz sotonsko

trojstvo.

ini se da se opijanje babilonskim vinom bluda odnosi na njegovo zavo

enje

stanovnika zemlje da štuju Zvijer i njen kip i da prime žig Zvijeri na desnu ruku ili na

elo

(Otk 14,9; vidi 13,11-17; 17,1-6; 18,2.3). Zavedeni narodi se udružuju s Babilonom radi

ekonomske sigurnosti i napretka (Otk 18,3.9-19). Zato

e morati piti vino Božje srdžbe.

Dok vijest drugog an

ela predstavlja alarm koji upozorava zle, ona istovremeno pruža veliku

sigurnost Božjem narodu posljednjeg vremena. Kao globalni otpali vjerski sustav, Babilon

posljednjeg vremena je prolazna pojava. Uskoro

e mu do

i kraj. Njegova je propast odre

ena

i objavljena. Nitko ne mora biti prevaren. Još uvijek je vrijeme da izi

e iz Babilona i štuje

pravoga Bogu i služi mu (Otk 18,1-4).

Vijest tre

eg an

ela (14,9-11)

Tre

i an

eo s viješ

u upozorenja slijedi prvu dvojicu. Njegovo upozorenje je nastavak objave

drugog an

ela. Ono se posebno ti

e onih koji, odbacuju

i vijest prvog an

ela da štuju pravoga

Boga, radije biraju da štuju Zvijer i prime žig na svoju ruku ili

elo.

Za njima eto i tre

eg an

ela koji vikaše iza glasa: "Tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu

te primi žig na

elo ili ruku,

pit

e vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, nato

eno ve

397

''Nerazvodnjeno.'' Gr

ka rije

kerannumi (''pomiješati'') uzeta u vezi s vinom odnosi se na

drevnu praksu miješanja razli

itih za

ina i biljaka u vino da bi se poja

ala njegova mo

opijanja ili razvodnjavanja vodom da se ona oslabi. Zato fraza ''vino gnjeva Božjega,

nerazvodnjeno, nato

eno'' zna

i da vino ima punu mo

i da nije razvodnjeno.

Drugim

rije

ima, posljednji Božji gnjev je u punoj snazi, nepomiješan s milosr

em. Ovdje je posebno

zna

ajan Psalam 75,9: ''Jer je u Jahvinoj ruci pehar pun vina pjenušava, za

injena mirisnim

travama; iz njega on napaja, do taloga

e ga iskapiti i ispiti svi zlotvori svijeta.''

14,11.

Dim muke njihove suklja u vijeke vjekova.'' Slika ognja i sumpora s dimom koji se

diže ''u vijeke vjekova'' uzeta je iz Starog zavjeta. Nakon što je Bog ''zapljuštio s neba na

Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem'' (Post 19,24), Abraham je ugledao kako se dim diže

nad zemljom (r 28). Promatraju

i ovaj prizor, Juda opisuje sudbinu ova dva grada koji

ispaštaju ''kaznu u vje

nom ognju'' (Juda 7). Izaija je prorekao da

e Bog kazniti Edom

ognjem i sumporom: ''Zemlja

e mu postat smola gore

a. Ni no

u ni danju ugasit' se ne

dim

e joj se dizati dovijeka, iz koljena u koljeno pusta

e ostati.'' (Iz 34,8-10) Zapazimo da

se dim dizati dovijeka i da

e zemlja ležati pusta iz koljena u koljeno, i da se nikad više ne

podi

i iz svojih ruševina. Dim koji se diže za vijeke vjekova u Otkrivenju 14,11 (i u 19,3;

20,10) posebno je odjek ovog Izaijinog proro

anstva o Edomu. Fraza ''u vijeke vjekova'' ne

ozna

ava beskrajno gorenje. U Sodomi i Gomori i u Edomu, suvremenom Jordanu, danas ne

gori nikakva vatra, iako im je bio dosu

en vje

ni oganj. Kako naglašava Desmond Ford, ''cilj

je vatre spaliti, a ne sa

uvati''.

Fraza ''u vijeke vjekova'' se odnosi na oganj koji traje dok

spaljivanje nije dovršeno, dok više ništa nije ostavljeno da gori.

Tuma

enje

14,9.10. Tre

i an

eo nastavlja s temom vijesti prvog an

ela. On upozorava svakoga tko se

pokloni Zvijeri i kipu njezinu i tko god primi žig s imenom njezinim da

e piti vino gnjeva

Božjega, nerazvodnjeno. Zahtjev za štovanjem Zvijeri i primanjem njezina žiga u Otkrivenju

13 pandan je zapovijedi da se

ovjek pokloni ''njemu koji stvori nebo i zemlju i more i izvore

voda" u Otkrivenju 14,7. U posljednjoj krizi žig Zvijeri na desnoj ruci ili na

elu služi za

prepoznavanje štovatelja sotonskog trojstva, kao pandan Božjem pe

atu. Štovanje Zvijeri i

primanje njenog žiga je suprotno poslušnosti Božjim zapovijedima, zamjena poslušnosti

sotonskom trojstvu za poslušnost Bogu.

398

Otkrivenje 13,11-17 pokazuje da je zahtjevom da stanovnici zemlje prime žig Zvijeri, Babilon

''vinom gnjeva i bluda svojega opio sve narode" (Otk 14,8), zavode

i ih da iskažu svoju

odanost nesvetom trojstvu. Svi koji pristaju piti opojno vino bluda bit

e izloženi božanskom

gnjevu. Morat

e piti

ašu Božjega gnjeva.

aša gnjeva je simbol Božjeg suda nad zlima (vidi

Job 21,20; Ps 75,9; Iz 51,21-23),

ije je izvršenje simboli

no prikazano izlijevanjem sedam

posljednjih zala (Otk 15–16), kojima ''se navršuje gnjev Božji'' (Otk 15,1).

Ova

aša Božjeg gnjeva je vino, nerazvodnjeno, nato

eno ve

aši srdžbe njegove. To

zna

i da

e se posljednji gnjev izliti punom snagom, bez milosr

a i milosti.

utim, Božji

gnjev ne smijemo razumjeti kao ''ljudsku emociju'', ve

kao sliku neminovne ''reakcije Božje

svetosti'' na grijeh i pobunu.

To je Božji kona

ni odgovor onima koji su se buntovni

ki i

uporno opirali Evan

elju, bili neposlušni Božjim zapovijedima i okrutno tla

ili njegov vjerni

narod. George E. Ladd kaže: ''Dokle god Bog u svojem gnjevu kona

no ne o

isti svijet od

svakog zla i pobune, njegovo Kraljevstvo ne može do

i. Zbog toga je, u najširem smislu

Božje spasiteljske nakane za ljude, njegov gnjev nužan pratilac njegovoj ljubavi i milosr

u.''

Tre

i an

eo upozorava štovatelje Zvijeri da

e, osim što

e ispiti

ašu Božjeg gnjeva u

izlijevanju sedam zala, tako

er biti mu

eni u ognju i sumporu. Ove rije

i podsje

aju na

prizor kad je Bog zapljuštio ''s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem'' (Post 19,24).

One nas podsje

aju i na Izaijino proro

anstvo o sudbini Edoma, neprijatelja Izraela (Iz 34,8-

10). Nakon razaranja Božjim sudom, Edom se nikad više ne

e podi

i. Isto tako

e i oni koji su

pristali uz sotonsko trojstvo dijeliti krajnju sudbinu Sotome i Gomore i Edoma. Božji sud na

njima

e ''na kraju vremena biti apsolutan i potpun''.

Nevjernici

e biti uništeni an

elima nao

igled i nao

igled Jaganjcu. Ovaj izraz ukazuje na

posljednji sud nakon milenija opisanog u Otkrivenju 20. poglavlju. Dok je pobjednicima u

crkvi u Sardu obe

ano da

e biti priznati pred Ocem i njegovim an

elima (Otk 3,5),

nevjernicima

e biti kraj u ognjenom jezeru nao

igled Kristu i an

ela. Ognjeno jezero koje

gori sumporom simbol je mjesta kazne za Zvijer i Lažnog proroka (Otk 19,20). Isto tako

svi koji su odbacili poziv Evan

elja i pristali iz sotonsko trojstvo, dijeliti kona

nu sudbinu

nesvetog trojstva ba

eni u ''jezero ognjeno i sumporno'', gdje ''

e se mu

iti danju i no

u u

vijeke vjekova'' (Otk 21,10).

400

Vjerni ostatak (14,12.13)

Pri kraju vijesti upozorenja na neizbježne posljedice koje

e u posljednjoj krizi slijediti

pristajanje uz sotonsko trojstvo, Ivan prikazuje karakter Božjeg naroda posljednjeg vremena i

njegovu slavnu budu

nost.

ini se da je Otkrivenje 14,12 i 13 Ivanov komentar pridodan

vijestima koje objavljuju trojica an

ela.

U tom je postojanost svetih - onih što

uvaju zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.

I za

ujem

glas s neba: "Piši! Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu! Da, govori Duh, neka

otpo

inu od svojih trudova! Jer prate ih djela njihova!"

Bilješke

14,12. ''Vjera Isusova.'' Vjera Isusova je ovdje vjerojatno predmetni genitiv, kao onaj u

Otkrivenju 2,13 (vidi Mk 11,22, Jak 2,1), odnosno, radi se o vjeri u Isusa

(engleski prijevod

NEB ima ''ostaju vjerni Isusu''). Rije

uvaju'' (gr

ki t

) ovdje ima smisao ''održavanja''

kao u 2. Timoteju 4,7: ''Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sa

uvao.'' ''Sa

uvati vjeru'' ili

''ostati vjeran'' bile su uobi

ajene fraze u Ivanovo vrijeme.

Ova fraza u ovom tekstu zna

i da

sveti posljednjeg vremena održavaju svježom vjeru u Isusa koja im pomaže da budu poslušni i

koja ih krijepi dok su izloženi ''snažnom pritisku progonstva''

zbog odanosti Kristu.

14,13. ''Od sada blaženi mrtvi koji umiru u Gospodinu.'' To je drugo od sedam blaženstava

u Otkrivenju (1,3; 14,13; 16,15; 19,9; 20,6; 22,7.14); vidi Bilješke na Otkrivenje 1,3.

''Od svojih trudova.'' Gr

ka rije

kopos zna

i ''težak rad'' ili ''rad do iscrpljenosti'' (vidi Rim

16,12; 1 Kor 15,10; Gal 4,11; 1 Sol 2,9). Vidi Bilješke na Otkrivenje 2,2.

Tuma

enje

14,12. Dok je vijest tre

eg an

ela upozorenje upu

eno nevjernima, za svete je snažan poticaj

na vjernost i ustrajnost. U tom je postojanost svetih – onih što

uvaju zapovijedi Božje i vjeru

Isusovu. Po

etak ove izjave nalazimo i u Otkrivenju 13,10: ''U tom je postojanost i vjera

svetih.'' O

ito je da su sveti u Otkrivenju 14,12 oni iz Otkrivenja 13,10 s kojima sotonsko

trojstvo ratuje i oni koji su u Otkrivenju 12,17 prepoznati kao ostatak ženina potomstva koje

uva ''zapovijedi Božje'' i drži ''svjedo

anstvo Isusovo''. Oni nisu pozvani na opiranje i

protestiranje ve

na trpljenje i ustrajnost. Fraza ''u tom je'' zna

i da

e u posljednjoj krizi, kad

e se ve

ina svijeta pridružiti nesvetom trojstvu poslušnoš

u i odanoš

u Sotoni, Božji narod

posljednjeg vremena – izložen udarcima lažnih ideja, napadan od strane vjerske konfederacije

401

i izložen prijetnjama gra

anskih vlasti''

– ostati

vrst i nepokolebljiv u odanosti Bogu. Njega

obilježava poslušnost Bogu u držanju Božjih zapovijedi (vidi Otk 12,17) i njegova stalna

vjernost i odanost Kristu. Oni održavaju stalnu zajednicu s Kristom. Nitko i ništa na ovome

svijetu ne može ih razdvojiti od ''od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem'' (Rim

8,38.39). Kako Johnsson kaže, oni se ne daju ''prevariti

udesnim pojavama vezanima uz

sustav lažnog bogoštovlja; odlu

ni su u svojim osvjedo

enjima, nepokolebani unato

uvjeravanja i prisiljavanja; iznad svega odani su svome Bogu, spremni da trpe gubitak, fizi

nevolje i

ak samu smrt da s njim održe prisnu zajednicu''.

14,13. Drugo od sedam blaženstava u otkrivenju obe

ava posebnu sigurnost onima koji

pretrpe i ostanu vjerni Kristu do samoga kraja. Od sada blaženi mrtvi koji umiru u

Gospodinu. Kad Kristovi sljedbenici umiru zbog svoje vjere i odanosti Bogu, to

esto izgleda

kao tragedija. Me

utim, njihova smrt je u Otkrivenju opisana kao po

ivanje. Ovo po

ivanje

Kristovih sljedbenika u oštroj je suprotnosti žalosnoj stvarnosti sljedbenika sotonskog trojstva

koji ''ni danju ni no

u nemaju po

inka'' (Otk 14,11). Me

utim, vjernim Božjim slugama

obe

ano je da

e otpo

inuti od svojih trudova. Gr

ki tekst pokazuje da rad nakon kojega

ivaju nije samo dobar težak rad, ve

rad do iscrpljenosti.

Odmor je posebno sladak

nakon iscrpljuju

eg, teškog rada.

To je onaj isti po

inak obe

an u prizoru petog pe

ata

enicima pod žrtvenikom koji su ubijeni ''zbog rije

i Božje i zbog svjedo

anstva što ga

imahu'' (Otk 6,9).

Ovo pokazuje da se ''trud'' u Otkrivenju 14,13 odnosi na posve

enost svetih posljednjeg

vremena naviještanju Evan

elja zbog kojeg trpe nevolje i progonstvo do same smrti (vidi Otk

12,11). Oni po

ivaju od svojeg truda, ali prate ih djela njihova. ''Djela'' o kojima je ovdje

rije

ito su poslušnost ostatka Bogu u držanju njegovih zapovijedi i vjera u Isusa (Otk

14,12). Iza njih je njihovo trpljenje i oni po

ivaju pod Božjim budnim okom do

asa

uskrsnu

a i dolaze

e slave. Zato su krš

ani pozvani: ''Budite postojani, nepokolebljivi, i

obilujte svagda u djelu Gospodnjem znaju

i da trud vaš nije neplodan u Gospodinu.'' (1. Kor

15,58)

Dvije žetve na zemlji (14,14-20)

Naviještanje Evan

elja za posljednje vrijeme završava velikim razdvajanjem Božjeg naroda i

zlih. Ovaj ulomak opisuje to veliko razdvajanje koje se zbiva prije Kristovog drugog dolaska.

403

kraljevstvo, a zle za izlijevanje Božjeg kona

nog gnjeva, prikazano žetvom i berbom (vidi

sljede

i ulomak za nastavak rasprave).

''Žetva zemaljska.'' Žetva (s gumnom) poznata je biblijska metafora za eshatološki sud nad

neprijateljima drevnog Izraela (vidi Jr 51,33; Jl 4,13 – neki prijevodi 3,13)i može se uzeti i u

pozitivnom smislu skupljanja Božjeg naroda. ''I tebi sam, Judo, žetvu odredio kad okrenem

udes naroda svoga'', uzvikuje Hošea (Hoš 6,11; vidi Jl 4, 1.2 – u nekim prijevodima 3,1.2).

Prema Isusovu u

enju, žetva je prikupljanje naroda za Božje kraljevstvo (Mt 9,37.38; Lk 10,2;

Iv 4,35-38). Prijevod Krš

anske sadašnjosti glasi: ''A kad plod dopusti, odmah primi

e srp; jer

je vrijeme žetve." (Mk 4,29) U prispodobi o žitu i kukolju, Isus je povezao žetvu s velikim

skupljanjem prije svog drugog dolaska i suda zlih koji slijedi. ''Žetva je svršetak svijeta, a

žeteoci an

eli. … Sin

ovje

ji poslati svoje an

ele da pokupe iz njegova kraljevstva sve

zavodnike i bezakonike i bace ih u pe

ognjenu, gdje

e biti pla

i škrgut zubi. Tada

pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega." (Mt 13,39-43) Prema Ivanu

Krstitelju, prigodom žetve Krist

e ''skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem

neugasivim (Mt 3,12).''

14,18. ''Žrtvenik.'' Ovdje spomenuti žrtvenik najvjerojatnije nije kadioni žrtvenik pred

prijestoljem ve

žrtvenik za žrtve paljenice spomenut u Otkrivenju 8,3-5 (vidi Bilješke na Otk

8,3). Pod tim žrtvenikom, u prizoru otvaranja petog pe

ata, zaklani sveti mole da se sudi

''stanovnicima zemlje'' (6,10 - KS). Sada je došlo vrijeme da se ispuni obe

anje dano svetim

enicima. Bog se sprema suditi onima koji su nemilosrdno progonili i tla

ili njegov narod.

"Mahni oštrim srpom.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 14,15.

''Velika kaca gnjeva Božjega.'' Kako to objašnjava William Barclay, kaca je u stvari tijesak

koji se sastojao od ''gornjeg i donjeg korita povezanog kanalom. Korito je moglo biti izdubeno

u kamenu ili izra

eno od opeka. Grož

e se stavljalo u gornje korito malo izdignuto nad

donjim. Zatim se ono gazilo nogama dok se sok slijevao niz povezuju

i kanal u donje

korito.''

Židovima je bio dobro poznat prizor gaženja u kaci. U Starom zavjetu rabio se za

opis izvršenja božanskog gnjeva nad Izraelovim neprijateljima. Izaija prikazuje Boga kao

ratnika koji se vra

a nakon izlijevanja svojeg gnjeva nad Edomom:

404

Tko je taj što dolazi iz Edoma,

iz Bosre, u haljinama crvenim?

Tko je taj što veli

anstveno odjenut

pun snage kora

– Ja sam to koji nau

avam pravdu, velik kad spasavam!

– Zašto je crvena tvoja haljina

i odijelo kao u onog koji gazi u kaci?

– U kaci sam sam gazio,

od naroda nikog ne bijaše.

U gnjevu ih svom izgazih i zgnje

ih u svojoj jarosti.

Krv mi njihova poprska haljine,

iskaljah svu odje

u svoju.

Jer dan osvete bijaše mi u srcu,

došla je godina mojeg otkupljenja. …

U gnjevu svom satrijeh narode,

u bijesu sve ih izgazih

i zemlju polih krvlju njihovom! (Iz 63,1-6)

Na sli

an na

in i Jeremija opisuje Božji sud nad Judom: ''U tijesku izgazi Gospod mene,

djevicu, k

erku Judinu.'' (Tuž 1,19) Ivan uzima ovu poznatu sliku tijeska za prešanje grož

da prikaže izvršenje Božjeg negodovanja nad zlima u završnim danima povijesti ovog svijeta.

U Otkrivenju 19 opisuje Krista kao ratnika ogrnutog ''ogrta

em krvlju natopljenim'' koji ''gazi

u kaci gnjevne srdžbe Boga Svevladara'' (rr 13-15).

14,20.

Gazila se kaca izvan grada.'' Izraz ''izvan grada' je aluzija na Joelovo proro

anstvo u

kojem su narodi skupljeni da im se sudi u Jošafatovoj dolini, koja se nalazila izvan

jeruzalemskih zidova (najvjerojatnije u Kidronskoj dolini koja je razdvajala Jeruzalem od

Maslinske gore). Su

enje narodima u Joelovom proro

anstvu po

inje nalogom: ''Hvatajte se

srpa: ljetina je zrela. Ustanite, si

ite: tijesak je pun, prelijevaju se kace, jer je velika zlo

njihova." (Jl 4,13 – u nekim prijevodima 3,13; vidi Zah 14,2-4).

ini se da gaženje kace

Božjeg gnjeva izvan grada treba razumjeti na osnovi ovih starozavjetnih spoznaja. Služe

i se

Joelovim proro

anstvom, koje je izvorno bilo etni

kog i lokalnog zna

enja, Ivan ga tuma

druk

ije, pridaje mu globalno ispunjenje i zna

enje s obzirom na izlijevanje Božjeg gnjeva u

posljednje vrijeme na tla

itelje Božjeg naroda.

406

gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom mo

i i slavom'' (Mt 24,30). ''Odsada

ete gledati

Sina

ovje

jega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim." (26,64) U prologu

svoje knjige Ivan je najavio: ''Gle, dolazi s oblacima i gledat

e ga svako oko.'' (Otk 1,7) Ovi

tekstovi pokazuju da je onaj što kao Sin

ovje

ji sjedi na ''bijelom oblaku'' Krist, koji kao

pobjednik dolazi na zemlju da donese sud. Na glavi mu zlatan vijenac. To nije kruna ve

vijenac pobjede. Ima u ruci oštar srp za žetvu i spreman je požnjeti zemlju. Naviještanje

Evan

elja je završeno i vrijeme je da se požanje zemlja, naime, ''kad plod dopusti, odmah

primi

e srp; jer je vrijeme žetve." (Mk 4,29 – KS).

Zatim Ivan vidi an

ela koji izlazi iz hrama, odnosno iz Svetinje nad svetinjama u nebeskom

hramu (vidi Otk 11,19). To zna

i da dolazi od Boga s viješ

u samoga Boga. On najavljuje da

je došlo vrijeme za žetvu. On se obra

a Kristu: Mahni srpom i žanji jer do

as žetvi, zrela

je žetva zemaljska. Sli

an nalog nalazimo u Joelovom proro

anstvu protiv naroda. ''Hvatajte

se srpa: ljetina je zrela." (Jl 4,13 – u nekim prijevodima 3,13) U odgovoru na an

elov poziv,

Krist zamahuje srpom na zemlju i ona je požnjevena.

Isus je jasno rekao da žetva dolazi na kraju zemljine povijesti (Mt 13,39), a prije njegovog

drugog dolaska. Žetva ozna

ava kraj naviještanja Evan

elja. Grijesi ljudskih bi

a dosegli su

puninu. Svatko se opredijelio ili za Boga ili za sotonsko trojstvo. Zape

enje Božjeg naroda

je dovršeno i vrijeme milosti je prošlo za one koji su se uporno protivili i odbacivali

evan

eosku vijest. Odlu

ena je sudbina svakog ljudskog bi

a. ''Žetva pro

e, minu ljeto, a mi

nismo spašeni!" (Jr 8,20) Sad je vrijeme za skupljanje otkupljenih u kraljevstvo prije izvršenja

Božjeg gnjeva simboli

no prikazanog izlijevanjem sedam posljednjih zala na zle (Mt 13,38-

43). Skupljanje pravednih se doga

a prije nego što Isus do

e na oblacima s velikom silom i

slavom. On

e poslati svoje an

ele, žeteoce, da saberu njegove ''izabranike s

etiri vjetra, s

kraja zemlje do na kraj neba" (Mk 13,26.27; Mt 24,30.31) To je zna

enje ''prvina'' spomenutih

u Otkrivenju 14,4. Otkupljeni su prvina žetve (vidi Jr 2,3). Oni su zape

eni (vidi Otk 7,3-8)

i zato se razlikuju od nevjernih naroda kojima se treba suditi u berbi (Otk 14,17-20).

Zape

eni spašeni su pod posebnom zaštitom od Božjeg gnjeva koji se treba izliti na zle

(vidi Otk 7,3; 15,1-6). Oni su spremni da dožive preobraženje svojeg smrtnog tijela (1 Kor

15,50-54), nakon

eka se dižu u zrak u susret Kristu koji dolazi u slavi (1 Sol 4,17).

14,17-20. Žetvi Božjeg naroda slijedi izlijevanje Božjeg gnjeva na zle, koje je prikazano

izrazom gaženja grož

a u kaci. Ivan uzima slike žetve i berbe iz Joelova proro

anstva u

407

kojem uputi ''Hvatajte se srpa: ljetina je zrela'' slijedi: ''Ustanite, si

ite: tijesak je pun,

prelijevaju se kace, jer je velika zlo

a njihova." (Jl 4,13 – u nekim prijevodima 3,13) Ovdje u

Otkrivenju žetvi slijedi gaženje grož

a u kaci. Ovo slikovito prikazuje skupljanje Božjeg

naroda za kraljevstvo i izršenje Božjeg gnjeva na onima koji su pristali uz sotonsko trojstvo.

Ivan vidi drugog an

ela kako dolazi iz hrama nebeskoga. I on imaše oštar srp. Kao

prethodni i ovaj an

eo dolazi od samoga Boga. Zatim vidi kako od žrtvenika izi

e drugi

eo – onaj koji ima vlast nad ognjem. Identifikacija ovog an

ela je dosta zagonetna. Prije

svega, to što dolazi od (Šari

: ''iz'') žrtvenika povezuje ga s an

elom spomenutim u Otkrivenju

8,3-5 koji stoji pred (Šari

) žrtvenikom i prinosi molitve svetih pred Božjim prijestoljem. Ove

su molitve tijekom povijesti bile stalne molbe Božjeg tla

enog naroda za izbavljenje i sud nad

njihovim tla

iteljima i neprijateljima Evan

elja (Otk 6,9-11). Za ovog se an

ela kaže da'' ima

vlast nad ognjem'', što ukazuje na prizor iz Otkrivenja 8,5 u kojem an

eo puni kadionicu sa

žeravom sa žrtvenika i baca je na zemlju; nakon

ega se

uju ''gromovi, i glasovi, i munje, i

potres'' kao najava nailaska božanskog suda.

Ovo onda pokazuje da je žrtvenik iz kojeg dolazi an

eo u 14,18 isti onaj spomenut u prizoru

otvaranja petog pe

ata, ispod kojeg se Bogu uzdizala stalna molba za sud i izbavljenje

eni

ki pobijenih svetih. Otkrivenje 14 pokazuje da je Evan

elje naviješteno i da je

stanovnicima zemlje upu

ena Božja posljednja vijest opomene. Grijesi tla

itelja Božjeg

naroda dosegli su punu mjeru. Božji narod je zape

en i u

injen savršenim. Žetvom

pravednih za zle prestaje vrijeme milosti. Milost više nije na raspolaganju i više nema

mogu

nosti pokajanja. Došlo je vrijeme da Bog ispuni obe

anje dano svetima pod žrtvenikom

(Otk 6,11) i sudi protivnicima Evan

elja i tla

iteljima svog vjernog naroda.

Posebnom urgentnoš

u an

eo koji dolazi iz žrtvenika prenosi božanski nalog an

elu sa srpom

da otpo

ne berbom zlih: Mahni oštrim srpom i poberi grozdove u vinogradu zemaljskom jer

sazri grož

e. Bez oklijevanja an

eo zamahuje srpom i obire vinograd zemaljski, a obrano

baci u veliku kacu gnjeva Božjega. Slika bacanja grož

a u kacu Božjega gnjeva i gaženje u

njoj uzeta je iz Izaije 63,1-6. Ivan se služi dobro poznatim židovskim razumijevanjem da

opiše oštrinu božanskog suda koji

e se izvršiti na zlima. Sud je opisao simboli

nim prikazom

izlijevanja sedam posljednjih zala u kojima ''se navršuje gnjev Božji'' (Otk 15,1).

409

svijetu obilježena je istim pozivom koji je obilježavao Ilijino propovijedanje: ''Ako je Jahve

Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega." (1 Kr 18,21)

Odlu

no objavljivanje evan

eoskog upozorenja donijet

e ''sazrijevanje roda'' tako da

e cijela

zemlja biti spremna za žetvu.

U toj žetvi i berbi, oni koji su predstavljeni žitom primit

slavnu nagradu, ali

e oni koji su predstavljeni grož

em iskusiti Božji gnjev (vidi Otk 11,18).

Otkrivenje 14. poglavlje ima poseban zna

aj za Božji vjerni narod koji živi u završnim

danima zemljine povijesti. Prije nego što do

e kraj i završi vrijeme milosti, Božji narod ima

nalog da objavi vje

no Evan

elje. To je ono isto Evan

elje koje su Pavao i prva crkva

propovijedali o Isusu Kristu – Onome koji je umro, uskrsnuo i sjedi na nebeskom prijestolju

zdesna Ocu, da bi povijest ovog svijeta mogla završiti. On je obe

ao da

e uvijek biti sa

svojim narodom, ''do svršetka svijeta". On dolazi uskoro.

Zato snažan poziv usrdno moli crkvu da u naviještanju posljednje vijesti upozorenja svijetu

danas uzdigne Krista kao prvog i posljednjeg.

Otkrivenje 14,6-12 je od sudbonosne važnosti za crkvu Isusa Krista posljednjeg vremena.

Ono pruža program crkve, njenu vijest i sudbinu. Dok poziva crkvu da naviješta vje

Evan

elje (vidi Mt 28,19.20), ono jasno pokazuje da

e zapravo Bog biti taj koji

e dovršiti

objavljivanje Evan

elja.

injenica da se spominju an

eli kao oni koji propovijedaju

stanovnicima zemlje, a ne ljudska bi

a, pokazuje da

e se posljednja objava vje

nog

Evan

elja dovršiti božanskim djelovanjem, a ne ljudskim trudom. Kad je rekao ''i

propovijedat

e se ovo evan

elje Kraljevstva po svem svijetu'' (Mt 24,14), Isus je upotrijebio

pasivni (''propovijedat

e se''), a ne aktivni oblik (''vi

ete propovijedati''). Pasivni oblik ovdje

ima funkciju hebrejskog božanskog pasiva, što ukazuje na božansko djelovanje. Posljednja

objava vje

nog Evan

elja se ne

e dovršiti ljudskom mudroš

u, naporima, spretnoš

u i

metodama, ve

posebnim djelovanjem Svetoga Duha. Naša je glavna zada

a da ''Uzdignemo

Krista i njegov križ kao radosnu vijest o milosti i oproštenju''. Tada

emo biti svjedoci

završetka propovijedanja vje

nog Evan

elja i tada

emo ''vidjeti njega kako dolazi na

oblacima nebeskim da u

ini kraj grijehu i smrti''.

Izvori

The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 7,826.

Ladd, 191.

Vidi Swete, 179; o celibatu u staro vrijeme vidi Aune, Revelation 6–16, 818-822. Aune ne raspravlja o tome da

li taj izraz u Otkrivenju 14,4 treba razumjeti doslovno ili slikovito.

Ladd, 191.

410

Aune je pokazao da se u biblijskoj i gr

ko-rimskoj literaturi ''prvine'' odnose na žrtve prinesene Bogu, odnosno

bogovima (vidi Revelation 6–16, 814-818).

Beale, 743.

Isto, 743.744.

Neall, The Concept of Character in the Apocalypse, 163.

Swete, 181.

Neall, The Concept of Character in the Apocalypse, 166.

Ladd, 189.

Neall, ''The Saints and Tribulation'', 255.

Hughes, 158.

Aune, Revelation 6–16, 818.

Morris, 172.

Barclay, The Revelation of John, 1,109.

Mathias Rissi, ''Krin

, krisis'' u Exegetical Dictionary of the New Testament, urednik Horst Balz i Gerhard

Schneider (Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1990–1993), 2,318.320.

Herntrich Büchel, , ''Krin

, et al.'' u Theological Dictionary of the New Testament, urednici G. Kittel i G. W.

Bromiley (Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1964–1976), 3,941.942; Rissi, ''krima'', u Exegetical Dictionary of the
New Testament, 2,317.

Vidi Robertson 6,411; LaRondelle, How to Understand the End-Time Prophecies, 339. Aune se o

ito mu

i sa

zna

enjem aorista u ovom tekstu (vidi Revelation 6–16, 827.828).

Beale, 753.

Ladd, 193.

Johnsson, 38.

Isto.

Paulien, What the Bible Says about End-Time, 126.

LaRondelle, How to Understand the End-Time Prophecies, 334.

Vidi Aune, Revelation 6–16, 829.

Vidi Sibilline Oracles, 5,137-162 (Charlesworth, 1,396.397); 2. Baruhova 11,1; 67,7 (Charlesworth,

1,625.644); Tertulian, Against Marcion, 3,13 (The Ante-Nicene Fathers, 3,332).

Vidi Barclay, The Revelation of John, 2,111.

Johnsson, 35.

Isto.

Beasley-Murray, 226.

Desmond Ford, 603.

Mounce, 275.

Ladd, 195.

Isto.

Beale, 761.

Ladd, 196.

Hughes, 164.

Desmond Ford, 602.603.

Robertson, 6,413; The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 7,833; Beale se ovdje mu

i s ovim

konceptom (vidi The Book of Revelation, 766.767).

Aune, Revelation 6–16, 837.838.

Thomas, Revelation 8–22, 213.

Johnsson, 39.

Isto.

Rienecker, 815.

Barclay, The Revelation of John, 2,114.

Za potpuniju raspravu o žetvi vidi Aune, Revelation 6–16, 801-803.

Barclay, The Revelation of John, 2,115.

1. Henokova, 100,3 (Charlesworth, 1,81).

Vidi Ladd, 202.

The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 7,835.

Beale, 781.

Desmond Ford, 602.603.

LaRondelle, How to Understand the End-Time Prophecies, 363.

Desmond Ford, 593.

Isto.

412

šesto i sedmo zlo su oblikovani prema padu drevnog Babilona u Starom zavjetu.)

Upravo kao

što su zla došla na egipatsku zemlju i omogu

ila osloba

anje Izraelaca iz Egipta, i kao što je

presušivanje Eufrata dovelo do pada drevnog Babilona i time osiguralo osloba

anje

izraelskog naroda iz izgnanstva, kojemu je slijedio povratak u zavi

aj, tako je svrha

izlijevanja sedam posljednjih zala izbavljenje Božjeg naroda od tla

enja Babilona posljednjeg

vremena.

Sedam posljednjih zala su prikazana kao silna Božja djela provedena na buntovnom ljudskom

rodu kako bi se porazili njegovi neprijatelji i osiguralo osloba

anje naroda posljednjeg

vremena od robovanja Babilonu. Premda je svako od egipatskih zala pove

avalo faraonovu

tvrdoglavost i tvrdo

u srca, on i njegovi službenici su morali priznati da su zala bila ''prst

Božji" (Izl 8,15 – neki prijevodi r 19), pa su morali pustiti Izraela da ide u obe

anu zemlju (Izl

12,31.32).

enje o izlijevanju sedam posljednjih zala po

inje prizorom Izlaska. Ivan uvodi motiv

Izlaska prikazuju

i Božji pobjedonosni narod kako stoji na staklenom moru i pjeva pjesmu

oslobo

enja iz Babilona. To je Mojsijeva i Jaganj

eva pjesma (Otk 15,2-4). Stradanje

Izraelaca pod ugnjetavanjem Egip

ana postaje u Otkrivenju predslika tla

enja Božjeg naroda

posljednjeg vremena pod Babilonom. Kao egipatska zla, ovih sedam posljednjih zala trebaju

otkriti tvrdo

u srca onih koji su odbacili Evan

elje i pristali uz nesveto trojstvo. Odbijanje

zlih da se pokaju za svoja djela spominje se triput u ovom tekstu (Otk 16,9.11.21). Izvršenje

božanske srdžbe odgovara na

inu na koji su tla

ili i progonili Božji vjerni narod. Ovdje izbija

na površinu Izaijino proro

anstvo: "Iz ruke ti, evo, uzimam

ašu opojnu, pehar gnjeva

svojega: ne

eš ga više piti. Stavit

u je u ruke tvojim tla

iteljima.'' (Iz 51,22.23)

Došlo je vrijeme da Bog Babilonu, ''koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode'' (Otk

14,8; vidi 17,2), ''dade piti iz

aše vina gnjevne srdžbe Božje'' (16,19). Izlijevanje zala na

Babilon odgovara njegovim grijesima i tla

enju Božjeg naroda. Babilon

e žeti posljedice

onoga što je sijao. ''Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima! U

ašu u koju

je ona natakala nato

ite dvostruko!'' (18,6)

Motiv Izlaska, koji se nalazi u pozadini sedam posljednjih zala, ukazuje na pozitivnost

izvršenja Božje posljednje srdžbe na buntovnom

ovje

anstvu. G. R. Beasley-Murray piše:

413

Gospodnji sudovi nad Egiptom su blijedi prikaz o

ekivanja ve

ih sudova koji

e pasti na

kraljevstvo Zvijeri i oslobo

enje iz Egipta daleko je nadmašeno Jaganj

evim otkupljenjem,

kad se sveti raduju slavi uskrsnu

a i pjevaju o obra

anju naroda Bogu (15,2 i dalje). Dvojnost

izlaska kao suda i otkupljenja zadržana je u poglavljima 15 i 16, i da bi to

itatelj mogao

razumjeti, pozitivni element otkupljenja stavljen je na prvo mjesto.

Hans LaRondelle primje

uje da je Bog koji

e izvršiti kona

no oslobo

enje svojeg naroda iz

Babilon, isti ''JA JESAM'' iz povijesnog izbavljenja iz Egipta. Kao što je Mojsije bio oru

e u

izlijevanju zala na Egipat i dovo

enju svojeg naroda u obe

anu zemlju, tako Krist – novi

Mojsije – djeluje kao Božje oru

e posljednjeg vremena u izlijevanju posljednjih sedam zala

na duhovni ''Egipat'' ili ''Babilon'', osloba

aju

i svoj narod i dovode

i ga u obe

anu zemlju.

Tekst ne kaže jasno treba li sedam posljednjih zala razumjeti doslovno ili slikovito. Kad je

rije

o sedam pe

ata i truba, simboli

no zna

enje je o

ito. Zna

enje prvih

etiriju zla o

ito

nije slikovito. Dok su prva

etiri zla o

ito doslovna, posljednja tri – koja prelaze s prirode na

ljude – treba razumjeti da su po svom djelovanju duhovna.

Bilo da su doslovna ili slikovita,

posljednja zla predstavljaju strašne doga

aje koje

e zli doživjeti nakon završetka vremena

milosti.

Vrijeme sedam posljednjih zala

Sljede

e pitanje na koje treba odgovoriti je vrijeme izvršenja sedam posljednjih zala.

Otkrivenje 15,7.8 jasno pokazuje da šesnaesto poglavlje govori o vremenu poslije kojega je

odre

ena vje

na sudbina svakog

ovjeka. Hram je bio zatvoren tako da ''nitko ne mogaše u

i'';

to zna

i da je posredovanje u nebeskom Svetištu dovršeno; milost više nije dostupna.

Zašto je onda potrebno izlijevanje sedam posljednjih zala? Razlog nalazimo u temi

Otkrivenja: zli se moraju suo

iti s pravednim Božjim sudovima. U prizoru o otvaranju petog

ata sveti mu

enici vape i traže opravdanje. Njihov vapaj simbolizira stalnu molbu Božjeg

naroda tijekom povijesti za izbavljenjem od pobunjenog

ovje

anstva. Sada Bog odgovara na

molitve Božjeg tla

enog naroda izlijevanjem svoje srdžbe. Zli moraju podnijeti pravedne

sudove koji odgovaraju njihovim grijesima (vidi Otk 16,5-7). Me

utim, patnje prouzrokovane

izlijevanjem zala ne odvra

aju ih od zlo

e da bi se pokajali. Naprotiv, oni se i dalje protive

Bogu.

415

(9,5.15; 11,2.11); takvo vrijeme nije spomenuto u vezi sa

ašama zala koje se po svemu

sude

i izlijevaju u vrlo kratkom vremenu. Vidjeli smo da je oglašavanje sedam truba

povezano s povijesnim razdobljima od Ivanova vremena do Kristovog drugog dolaska; sedam

posljednjih zala dolaze na kraju povijesti, neposredno pred njegov drugi dolazak.

Kako je onda mogu

e objasniti upadljive paralele izme

u oglašavanja sedam truba i sedam

posljednjih zala? Osnovna razlika je u njihovoj svrsi i naravi.

aše zla su još uvijek budu

doga

aji; njihovo izvršenje dolazi pri kraju povijesti. Trube prethode

ašama zala; one su niz

božanski intervencija tijekom krš

anske povijesti. One se odigravaju dok se još propovijeda

Evan

elje i narod se spašava i uspostavlja zajednicu s Kristom. Zla truba zbog toga treba

smatrati uvodnim sudovima – Božjom reakcijom na zlo

u onih koji nemaju Božjeg pe

ata na

elima i odbacuju Evan

elje (9,4). Njihov je cilj potaknuti na pokajanje u svijetu neprijateljski

raspoloženom prema Božjem narodu.

aše sa zlima se izlijevaju na buntovno

ovje

anstvo

kad nepokajanima na raspolaganju više nisu posredovanje i milost. Prema tome, zala truba i

zala

aša nisu isto, jer je prvo predukus i predupozorenje da

e se Božja srdžba u budu

nosti u

punini izliti u sedam posljednjih zala (Otk 16) i posljednjem sudu opisanom u Otkrivenju 20.

poglavlju.

Jon Paulien primje

uje zanimljivu paralelu izme

u oglašavanja sedam truba u Otkrivenju 8–

11 i izvještaja o bitci za Jerihon u Jošui 6. poglavlju.

Izraelci su, zajedno sa sve

enicima koji

su nosili trube, hodali oko grada sedam dana. Šest dana su obilazili oko grada jedanput

dnevno. A onda su sedmog dana hodali oko grada sedam puta. Na kraju su trube snažno

zatrubile što je prouzrokovalo pad grada. Ovaj starozavjetni doga

aj vrlo slikovito opisuje

ono što se doga

a u Otkrivenju 8–11. Sedam oglašavanja truba u Otkrivenju paralelno je

sedmerim oglašavanjima truba kod Jerihona. Po ovoj analogiji, zala sedam

aša treba

razumjeti kao dio oglašavanja sedme trube. To je o

ito Božji odgovor na gnjev naroda

najavljen u oglašavanju sedme trube (Otk 11,18).

Izvori

LaRondelle, The Good News about Armageddon (Hagerstown, MD., Review and Herald, 1990), 7.

LaRondelle, ''Contextual Approach to the Seven Last Plagues'' u Symposium on Revelation – Book 2, Daniel

and Revelation Committee Series 7 (Silver Springs, MD., Biblical Research Institute, 1992),143.144.

Fiorenza, Revelation, 70; Boring, 175.

Beasley-Murray, 233.

LaRondelle, ''Contextual Approach to the Seven Last Plagues'', 138.

Johnson, 549.

LaRondelle, ''Contextual Approach to the Seven Last Plagues'', 149.

Paulien, The Bible Explorer, 3.8.

416

SEDAM POSLJEDNJIH ZALA

(15–15,21)

U Otkrivenju 12–13 prikazan je gnjev naroda (Otk 11,18) protiv Božjeg vjernog ostatka, dok

je u Otkrivenju 14 prikazana Božja posljednja vijest upozorenja narodima. Sada se rasprava

okre

e prema Božjem odgovoru na gnjev naroda. Poglavlja 15 i 16 opisuju izvršenje

božanske srdžbe izlijevanjem sedam

aša zla na sljedbenike i štovatelje sotonskog trojstva.

Priprema za sedam

posljednjih zala (15,1-8)

Ovaj dio je nastavak Otkrivenje 14,14-20. U njemu je prikazana priprema za izlijevanje Božje

srdžbe na zle izlijevanjem sedam posljednjih zala. Prije izlijevanja zala Ivan vidi pobjedni

svete kako slave veliko izbavljenje nakon što su prošli kroz veliku krizu (15,2-4). Otkrivenje

15,2-4 djeluje kao umetak. On predstavlja završetak poglavlja 12–14 i uvod je u sedam

posljednjih zala.

I vidjeh drugo znamenje na nebu, veliko i

udesno: sedam an

ela sa sedam zala

posljednjih – s njima se navršuje gnjev Božji.

I vidjeh kao neko more od prozirca pomiješano s ognjem. Oni koji pobijediše Zvijer i kip

njezin i broj imena njezina stoje u moru od prozirca s citrama Božjim u ruci.

Pjevaju

pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganj

evu:

"Velika su i

udesna djela tvoja,

Gospodine, Bože, Svevladaru!

Pravedni su i istiniti putovi tvoji,

Kralju naroda!

Tko da te se ne boji, Gospodine,

tko da ne slavi ime tvoje!

Ti si jedini svet!

I zato svi

e narodi do

i klanjati se pred tobom

jer se o

itovahu pravedna

djela tvoja!"

Nakon toga vidjeh:

Izi

e sedam an

ela sa sedam zala iz hrama; odjeveni bijahu u blistav

bijeli lan, oko prsiju opasani zlatnim pojasom.

Jedno od

etiri bi

a dade sedmorici an

ela

418

pokajanje. U onom slu

aju su dobili trube kao sredstva suda; sada dobivaju

aše. Za ovih

sedam posljednjih zala se kaže da se s njima (se) navršuje gnjev Božji. Izlijevanje sedam

posljednjih zala dovršava božanska upozorenja buntovnom svijetu. Grijesi ljudi dostigli su

punu mjeru. Dosad je Božji gnjev uvijek bio pomiješan s milosr

em. Sada se situacija

mijenja. Zli moraju iskusiti Božji kona

ni gnjev u punoj snazi, bez milosr

a i milosti (vidi

Otk 14,10). Ovdje imamo ispunjenje prijetnje tre

eg an

ela za one koji su odlu

ili piti

zavodni

ko vino babilonskog bluda. Sada moraju piti iz

aše Božjeg gnjeva. Upravo se od

ovog posljednjeg Božjeg gnjeva, kako je opisan u prizoru otvaranja šestog pe

ata, zli

pokušavaju sakriti u špiljama i pe

inama gorskim (Otk 6,16.17). Posljednja zala izlijevaju se

na nepokajanje u o

ekivanju posljednjeg suda.

15,2-4. Dok su sljedbenici i štovatelji sotonskog trojstva izloženi Božjem kona

nom gnjevu,

sveti su pod Božjim brižnim okom i zaštitom. Posljednja zla im o

ito ne ude. Ivan ih vidi

kako stoje na površini koja izgleda kao more od prozirca (stakleno more). Ono se u

Otkrivenju 4,6 nalazi pred Božjim prijestoljem u nebeskoj prijestolnoj dvorani. Ovo odgovara

onome što je Ivan vidio u sedmom poglavlju, gdje otkupljeni koji su došli iz velike nevolje

stoje pred Božjim prijestoljem u nebeskom hramu (Otk 7,9-15). Dok je u

etvrtom pgolavlju

stakleno more izgledalo kao kristal, ovaj put je pomiješano s ognjem. Ono odražava živopisan

sjaj Božje slave iskazane munjama i sa ''sedam ognjenih zubalja'' koje gore pred prijestoljem

(Otk 4,5). Ova nova pojedinost ima za cilj oja

ati blještav sjaj prizora u nebeskoj prijestolnoj

dvorani.

Ivan vidi otkupljene s citrama Božjim u ruci. Oni pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i

pjesmu Jaganj

evu. Citre su glazbala kojima se slavi Bog (Otk 5,8; 14,2). Pjesma otkupljenih

je pjesma hvale Bogu za veliko izbavljenje i za sud nad njihovim neprijateljima. Mojsijeva

pjesma je pjesma izbavljenja koju je izraelski narod pjevao dok je stajao na obali Crvenog

mora i promatrao uništenje Egip

ana (Izl 15). Veliko izbavljenje prigodom Izlaska ovdje je

primjer velikog izbavljenja Božjeg naroda u posljednjoj krizi.

utim, postoji zna

ajna razlika izme

u doga

aja za vrijeme Izlaska i Otkrivenja 15–16.

Dok u Izlasku pjesma dolazi poslije zala koja su snašla Egipat i nakon oslobo

enja Izraelaca

iz ropstva, u Otkrivenju 15 pjesma Mojsijeva i Jaganj

eva dolazi prije pojave sedam

posljednjih zala, što pokazuje da pozitivni element otkupljenja u Otkrivenju 15–16 dolazi

prije negativnog elementa suda.

Božji narod posljednjeg vremena dolazi pobjedonosno iz

419

velike nevolje nakon što je njihova odanost ozbiljno iskušana. Oni su ''oprali (su) haljine svoje

i ubijelili ih u krvi Jaganj

evoj'' (Otk 7,14). I sada, kao što je izraelski narod slavio Gospodina

pored mora nakon što ih je izbavio od Egip

ana, tako otkupljeni sada slave Boga za

izbavljenje od nesvetog trojstva i onih koji su pristali iz njega i klanjali mu se. Njihovo

izbavljenje i spasenje je posljedica onoga što je Krist u

inio za njih na križu. Ovo pokazuje da

postoje jedna, a ne dvije pjesme, koje otkupljeni pjevaju proslavljaju

i veliko izbavljenje koje

je Krist u

inio za svoje vjerne sljedbenike.

Prema Otkrivenju 14,3 samo su otkupljeni u stanju pjevati ovu pjesmu spasenja. Oni su

iskusili izbavljenje u posljednjoj krizi kao nitko drugi od ljudi u povijesti. Ostali su

vrsto

odani Kristu i poslušni Božjim zapovijedima, odbijaju

i da pristanu uz sotonsko trojstvo i

poklone se Zvijeri i prime broj imena njezina. Sada proslavljaju svoju pobjedu nad sotonskim

trojstvom, koju Ivan prikazuje izrazima Izraelovog proslavljanja na Crvenom moru.

Pjesmom otkupljeni hvale Gospodina, Boga, Svevladara za njegova velika (su) i

udesna

djela, izjavljuju

i da su pravedni (su) i istiniti putovi njegovi za njegov narod. Ovdje je jasno

pokazano da otkupljeni sveti ne poznaju nikakvo vlastito postignu

e ili zasluge.

itava

pjesma govori o svemo

nome Bogu Saveza, velikom izbavitelju svojeg naroda. On ih je

zaštitio i sa

uvao u

asu kušnje i nevolje i ''oni sada s njime dijele njegovu slavu''.

Zato

pobjeda Božjeg vjernog ostatka nije plod njihovog ljudskog ostvarenja ve

Božjih velikih i

udesnih djela i njegovih pravednih i istinitih putova. Ostatak pjesme je jasna aluzija na

Otkrivenje 14,7: Tko da te se ne boji, Gospodine, tko da ne slavi ime tvoje! Ti si jedini svet!

I zato svi

e narodi do

i i klanjati se pred tobom jer se o

itovahu pravedna djela tvoja! Ona

pokazuje da su otkupljeni sveti prihvatili vje

no Evan

elje trojice an

ela. Oni su se odvojili

od Babilona i njegovih grijeha. Zato ih ''ne zadese zla njezina'' (Otk 18,4).

15,5-7. Zatim Ivan vidi da otvori se hram Šatora svjedo

anstva na nebu. Dok je nebeski

hram mjesto na kojem se može na

i Božje milosr

e i milost, on je u Otkrivenju i mjesto

odakle dolaze božanski sudovi kad ljudi odbace Evan

elje. Za nebeski hram Ivan kaže da je

''Šator svjedo

anstva'' jer je Božji zakon bio pohranjen na najsvetijem mjestu u

starozavjetnom šatoru od sastanka. Iz Svetinje nad svetinjama nebeskog hrama izlazi sedam

ela sa sedam zala ''da pokažu kako nitko i nijedan narod ne može nekažnjeno prezreti

Božji Zakon''.

eli koji

e izliti

aše zala dolaze od samoga Bog kao njegovi osvetni

izvršitelji. Bog izlijeva svoj pravedni gnjev kao odgovor na molitve svojeg naroda.

421

I za

ujem iz hrama jak glas koji viknu sedmorici an

ela: "Hajdete, izlijte sedam

aša

gnjeva Božjega na zemlju!"

Ode prvi i izli svoju

ašu na zemlju. I pojavi se

ir, koban i bolan, na ljudima što nose žig

Zvijerin i klanjaju se kipu njezinu.

Drugi izli svoju

ašu na more. I ono posta krv kao krv mrtva

eva te izginu sve živo u moru.

Tre

i izli svoju

ašu na rijeke i izvore voda. I postadoše krv.

I za

ujem an

ela voda gdje

govori:

"Pravedan si, Ti koji jesi i koji bijaše,

Sveti, što si tako dosudio!

Oni su prolili krv svetih i proroka

i stoga ih krvlju napajaš!

Zavrijedili su!"

I za

ujem žrtvenik kako govori: "Da, Gospode, Bože, Svevladaru! Istiniti su i pravedni

sudovi tvoji!"

etvrti izli svoju

ašu na sunce. I suncu je dano da pali ljude ognjem.

I silna je žega palila

ljude te su hulili ime Boga koji ima vlast nad tim zlima, ali se ne obratiše da mu slavu dadu.

Peti izli svoju

ašu na prijestolje Zvijeri. I kraljevstvo joj prekriše tmine. Ljudi su grizli

jezike od muke

i hulili Boga nebeskoga zbog muka i

ireva, ali se ne obratiše od djela

svojih.

Bilješke

16,1. ''Hram.'' Ovdje upotrijebljena gr

ka rije

je naos kao u 15,5-8; ona se najvjerojatnije

odnosi na Svetinju nad svetinjama, mjesto gdje se nalazi Božje prijestolje. Vidi Bilješke na

Otkrivenje 11,1.

16,2. ''

ir, koban i bolan.'' Gr

ka rije

helkos (''rana'', ''

ir'') ovdje je prenesena iz gr

kog

prijevoda Starog zavjeta (LXX) gdje je rije

irevima šestog zla koje je pogodilo Egipat (Izl

9,10.11). Ista je rije

upotrijebljena da opiše Jobovu patnju kad je bio udaren

irevima koji su

izazvali strašnu bol (Job 2,7), tako da ''Job uze crijep da se struže njime i sjede u pepeo'' (r 8).

Ti su

irevi opisani kao ''prištevi'' koji pokrivaju

itavo tijelo od pete do tjemena (Pnz 28,25;

Job 2,7). Takva vrst zla

esto je uzeta kao kazna za grijeh (Pnz 28,35; 2 Kr 5,25-27; 2 Ljet

26,16-21).

422

16,5. ''An

ela voda.'' Ovaj an

eo je spomenut samo ovdje u Otkrivenju. Pseudoepigrafska

knjiga Prva Henokova spominje ''an

ela koji vlada vodama'' (66,2). Me

utim, ne možemo biti

sigurni da je to smisao u Otkrivenju 16,5. Ovaj izraz se vjerojatno odnosi na an

ela koji je

izlio svoju

ašu na vode, pretvaraju

i ih u krv.

16,6. ''Zavrijedili su!" Gr

ki izraz axioi eisin (''dostojni su'') najvjerojatnije treba prevesti kao

''Zavrijedili su!"

16,7. ''Žrtvenik.'' Ovo je najvjerojatnije žrtvenik za žrtve paljenice pod kojim su sveti

enici vapili traže

i sud nad svojim neprijateljima u prizoru otvaranja petog pe

ata (vidi

Bilješke na Otk 6,9). Manje je vjerojatno da Ivan ovdje misli na kadioni žrtvenik s kojeg su se

molitve svetih uzdizale k Bogu u Otkrivenju 8,3.4, jer je on nazvan ''zlatni žrtvenik'' (Otk 8,3;

9,13). Vidi Bilješke na Otkrivenje 8,3.

''Svevladar.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 1,8.

Tuma

enje

16,1. Jak glas iz Svetinje nad svetinjama u nebeskom hramu zapovijeda an

elima da izliju

svoje

aše na zle. Ovaj glas iz najsvetijeg mjesta vjerojatno je glas samoga Boga. Sam Bog

nare

uje an

elima da izvrše njegovu osvetni

ku zada

u. Zli su '' prolili krv'' Božjeg naroda

(Otk 16,6) i zato se sada na njih izlijevaju

aše zala.

16,2. Prvi an

eo izlijeva svoju

ašu na zemlju. Zato se na ljudima pojavio

ir, koban i bolan.

aša prvog zla podsje

a na

ireve u šestom zlu koje je pogodilo Egipat (Izl 9,10.11; Pnz

28,27). Kao što su se

irevi pojavili samo na Egip

anima, a ne na Izraelcima, tako kobni i

bolni

irevi prvog od posljednjih zala poga

aju samo one koji imaju žig Zvijerin i klanjaju se

kipu njezinu. To su oni koji primaju i ostale

aše zala. Zato su sedam posljednjih zala

izlijevanje Božjeg gnjeva na one koji su pristali iz nesveto trojstvo. Oni su tla

itelji koji su

pokušali uništiti Božji narod (Otk 13,15-17; 16,5.6).

aša prvog zla izvršava prijetnju

proglašenu od strane tre

eg an

ela upu

enu svakome tko "god se klanja Zvijeri i kipu njezinu

te primi žig na

elo ili ruku'', kad ga upozorava da

e piti ''vino gnjeva Božjega,

nerazvodnjeno, nato

eno ve

aši srdžbe njegove'' (Otk 14,9.10).

16,3-7. Drugi i tre

i an

eo izlijevaju svoje

aše na vodu. Drugi an

eo je izlijeva na more koje

odmah postaje kao krv mrtva

eva te izginu sve živo u moru. Tre

i an

eo izlijeva svoju

ašu

424

16,10.11. Peti an

eo izlijeva svoju

ašu na prijestolje Zvijeri. Dok prva

etiri zla poga

aju

ljudski rod op

enito, peto zlo poga

a samo sjedište Sotonine vlasti. Sotona je Zvijeri iz mora

dao svoje prijestolje i veliku vlast (vidi Otk 13,2). Zvijer je svoju vlast vršila uz pomo

Zvijeri

iz zemlje. Obje su nagnale stanovnike zemlje da se priklju

e sotonskom trojstvu (r 12).

utim,

ak ni prijestolje Zvijeri ne može se oduprijeti snazi zala. Ovaj prizor podsje

a na

šesto egipatsko zli koje je pogodilo faraonove vra

are koji ''se nisu mogli pojaviti pred

Mojsijem, jer su … bili prekriveni

irevima'' (Izl 9,11). Zla izazivaju kaos u kraljevstvu

Zvijeri koje potpuno pokrivaju tmine. Ovo natprirodno pomra

enje paralela je devetom zlu

koje je

itavu egipatsku zemlju zavilo u gusti mrak (Izl 19,21-23). Autoritet Zvijeri trpi veliko

poniženje u o

ima stanovnika zemlje. Oni po

inju shva

ati nemo

nesvetog trojstva da ih

zaštiti od posljedica zala.

Tama petog zla pove

ava užas nepokajanih tako da su grizli jezike od muke. Muka i bol

svakog zla samo otvrdnjuje njihova srca.

ak ni strašna i nepodnošljiva zla ne navode ih na

pokajanje. Umjesto toga, oni hule na Boga nebeskoga zbog muka i

ireva, ali se ne obratiše

od djela svojih. Odbacivanjem Božjih vijesti upozorenja (Otk 14,6-12) zli su odbacili

posljednju priliku da se pokaju. Posredovanje u nebeskom Svetištu je završilo i ''nitko ne

mogaše u

i u hram'' (Otk 15,8). Zli se i dalje protive Bogu dok za obra

enje nije prekasno.

Oni su se

vrsto odlu

ili protiv Boga. Tako postaju plodno tlo za veliku posljednju prijevaru

koja

e cijeli svijet uvu

i u veliku bitku izme

u Boga i Sotone, prijevaru koja je prikazana u

prizoru šestog zla (Otk 16,13.14).

Šesto zlo (16,12-16)

Šesto zlo se razlikuje od pet prethodnih zala u tome što je uvod u kraj zemljine povijesti. Ono

prikazuje pripremu za dolaze

u posljednju bitku izme

u Krista i njegovog vjernog naroda i

Sotone i štovatelja Zvijeri.

Šesti izli svoju

ašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda te na

ini prolaz kraljima s

istoka sun

eva.

I vidjeh: iz usta Zmajevih i iz usta Zvijerinih i iz usta Lažnoga proroka

izlaze tri duha ne

ista, kao žabe.

To su dusi zloduha što

ine znamenja, a po

oše sabrati

kraljeve svega svijeta na rat za Dan veliki Boga Svevladara.

Evo dolazim kao tat! Blažen

onaj koji bdije i

uva haljine svoje da ne ide gol te mu se ne vidi sramota!

I skupiše ih na

mjesto koje se hebrejski zove Harmagedon.

425

Bilješke

16,12. ''Eufrat, rijeka velika.'' Eufrat u Starom zavjetu, nazvan ''rijeka velika'' (Post 15,18;

Pnz 1,7; Jš 1,4), je granica koja je razdvajala Božji narod od njegovih neprijatelja Asirije i

Babilona (vidi Bilješke na Otk 9,14). Eufrat je bio mjesto odakle

e vje

ni neprijateljski

narodi napasti Izrael. Slika rijeke Eufrat

ini se posebno važnom zbog istaknutosti Babilona u

Otkrivenju. Eufrat je tekao kroz drevni grad Babilon. Zbog toga je bio sastavni dio grada;

njegovom vodom su navodnjavali usjeve i osiguravali pitku vodu za gradsko stanovništvo.

Bez te rijeke Babilon ne bi mogao opstati. Ideja Eufrata

ini se posebno važnom u Otkrivenju

zbog zna

aja slike Babilona u posljednjem dijelu knjige (vidi Bilješke na Otk 14,8).

Otkrivenje 17. poglavlje pokazuje da se rijeku Eufrat mora razumjeti simboli

no. Bludnica

Babilon sjedi na ''nad vodama velikim'' (r 1). Jeremija 51,13 pokazuje da je izraz ''na velikim

vodama'' pored kojih je Babilon bio smješten, u stvari drugi izraz za rijeku Eufrat. An

objašnjava Ivanu da su vode na kojima sjedi bludnica Babilon nacionalne sile svijeta – ''puci i

mnoštva i narodi i jezici'' (Otk 17,15;) one

e služiti Babilonu posljednjeg vremena i protiviti

se Bogu i njegovom narodu.

''I presahnu voda.'' U Starom zavjetu je ova pojava

esto simbolizirala silno Božje

djelovanje u prilog njegovog naroda. Tako je bilo sa Crvenim morem (Izl 14,21.22) i

Jordanom (Jš 3,14-17). Što se Babilona ti

e, Bog je preko Jeremije zaprijetio: ''Sasušit

more njegovo i presahnut

u izvore njegove.'' (Jr 51,36) U Izaiji Bog govori ''moru: 'Presahni!

Presušujem ti rijeke''' (Iz 44,27), da bi svom narodu vratio njegovu zemlju. Na drugim

mjestima u Starom zavjetu vode koje je Bog presušio priprema su za okupljanje Božjeg

naroda i njihovo vra

anje u domovinu (vidi Iz 11,15.16; 51,10.11; Zah 10,10.11).

Presušivanje Eufrata u Otkrivenju 16,12 posebno podsje

a na Božji sud na drevnim

Babilonom kako su ga navijestili starozavjetni proroci. Izaija je govorio o Bogu koji je obe

e presušiti vode Eufrata kako bi Kir mogao u

i u grad i osvojiti ga (Iz 44,27.28). Jeremija

je prorekao da

e propast Babilona biti posljedica presušivanja rijeke Eufrat (Jr 50,35-38;

51,36.37). Me

utim, pad Babilon, tla

itelja Božjeg naroda, nije bio svrha samome sebi.

Njegov pad je omogu

io ostvarenje Božje namjere da izbavi svoj narod Izraela od njegovog

tla

itelja i da ga vrati u domovinu da obnove Jeruzalem i Judeju: "Potla

eni su sinovi

Izraelovi, zajedno sa sinovima Judinim. Oni što ih zarobiše, drže ih

vrsto i ne

e da ih puste.

427

U Novom je zavjetu fraza ''s istoka'' ili ''istok''

esto slikovito uzimana za Isusa Krista; On je

nazvan Mlado sunce s visine (Lk 1,78; Šari

: ''istok s visine'') i sjajna zvijezda Danica (Otk

22,16). Isus opisuje svoj povratak na zemlju kao da dolazi s istoka (Mt 24,27-31). U

Otkrivenju 7,2 an

eo s Božjim pe

atom dolazi s istoka (vidi Bilješke na Otk 7,2). Tko su onda

ovi kraljevi s istoka?

injenica da se kaže kako dolaze s istoka pokazuje da nekako moraju

biti povezani s Kristom. Hans LaRondelle tvrdi da su Božji an

eli, koji nisu pali,

''predstavljeni kao nebeski ratnici – kraljevi koji su došli da ratuju protiv svih kraljeva ovoga

svijeta (Otk 19,14).''

Prema njemu sveti

e imati pasivnu, a ne aktivnu ulogu u posljednjem

sukobu. ''Sveti

e sudjelovati u Kristovoj pobjedi, a ne u njegovoj bitci.''

C. Mervyn

Maxwell smatra da Otkrivenje 16,16.17 pokazuje da

e oboje, Bog Otac i Krist, ''sti

i na

scenu kao kraljevi s istoka''.

utim, Ivan daje klju

za njihovo prepoznavanje. Otkrivenje 19,11-19 opisuje dvije

suprotstavljene vojske u posljednjem sukobu: Kristu Ratniku i njegovoj vojsci nasuprot su

''Zvijer i kraljevi zemlje i vojske njihove'' (Otk 19,19; vidi 16,13-16; 19,11-16). Krist je

nazvan ''Gospodar gospodara i Kralj kraljeva", a prate ga njegovi ''pozvanici, izabranici,

vjernici'' (Otk 17,14; vidi 19,15). Izrazi ''pozvan'', ''izabran'' i ''vjerni'' u Novom zavjetu

dosljedno je upotrijebljen da ozna

i Božji narod (vidi Rim 1,6.7; 1 Kor 1,2; 1 Pt 2,9). Epiteti

''gospodari'' i ''kraljevi'' moraju se odnositi na svete koji su na drugim mjestima u Otkrivenju

nazvani kraljevima i sve

enicima (Otk 1,6; 5,10; vidi 20,4.5). U Otkrivenju 7. poglavlju su

simboli

no prikazani kao eshatološka vojska organizirana u 144 vojnih postrojbi, od po tisu

svaka (7,2-8), spremna da u

e u posljednju bitku (vidi Bilješke na Otk 7,4). Oni su nazvani

''vojske nebeske'' (19,14) jer u Otkrivenju su sto

etrdeset i

etiri tisu

e prikazane kao da su

na nebu (vidi Otk 14,1; 15,2; 19,1-5). U Otkrivenju 15,2 opisani su kao ''oni koji

pobijediše Zvijer i kip njezin i broj imena njezina''. Oni koji se protive Bogu u Otkrivenju su

uvijek nazvani ''stanovnici zemlje'' (vidi Bilješke na Otk 6,10). Zato sveti, kao Kristova

''vojska koja je na nebu'', stoje nasuprot ''kraljevima svega svijeta'' koji su pod vodstvom

sotonskog trojstva (Otk 16,14; 19,19), kojih je simboli

ni broj ''dvije mirijade mirijada'' (Otk

9,16). Ako su ''kraljevi svega svijeta'' svjetovne i politi

ke sile svijeta u službi sotonskog

trojstva u posljednjoj bitci, onda su ''kraljevi s istoka sun

eva'' o

ito Krist – ''Gospodar

gospodara i Kralj kraljeva" – i njegove vojske svetih koji se bore protiv sotonskog saveza i

osiguravaju kona

no izbavljenje (Otk 19,14-16). Da su sveti Kristova vojska i oni koje treba

izbaviti iz posljednje krize, nije jedina anomalija u Otkrivenju. U 19,7-9 sveti su opisani kao

Jaganj

eva Zaru

nica i gosti na svadbi.

428

16,13. ''Usta.'' O zna

enju usta u odnosu na Sotonu u Otkrivenju vidi Bilješke na Otkrivenje

9,19.

''Lažni prorok.'' Lažni prorok je spomenut ovdje i u Otkrivenju 19,20 i 20,10. Uvijek je

povezan sa Zmajem i Zvijeri iz mora. Otkrivenje 19,20 opisuje Lažnog proroka kao onog koji

ini znamenja u nazo

nosti Zvijeri iz mora kojima vara one koji imaju žig Zvijeri i klanjaju se

njezinu kipu. Ova zna

ajka opisuje vjerski karakter i aktivnosti druge zvijeri iz Otkrivenja 13;

Zvijer iz zemlje

ini velika znamenja, varaju

i one koji žive na zemlji znakovima koje

ini

pred Zvijeri (Otk 13,13.14). Prema tome su djela Lažnog proroka i Zvijeri iz zemlje identi

na.

Zvijer iz zemlje se poslije trinaestog poglavlja više ne spominje u Otkrivenju, ali se o njoj

govori kao Lažnom proroku –

lanu sotonskog trojstva. Lažni prorok je drugo ime za Zvijer iz

zemlje u njenoj novoj ulozi; on je u savezu s ''kipom Zvijeri'', varaju

i ljude da se pridruže

sotonskom trojstvu i poklone Zvijeri iz mora (Otk 13,15-17). Ovaj novi naziv za Zvijer iz

zemlje uzet je da se istakne prijevarni karakter i aktivnosti koje su ozna

avale lažne proroke u

Bibliji (vidi Mt 7,15; 24,24; 2 Pt 2,1; 1 Iv 4,1; 2 Iv 7).

16,14. ''Duhovi.'' Gr

ka rije

pneuma zna

i i ''duh'' i ''dah''.

''Svevladar.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 1,8.

16,15. ''Blažen onaj koji bdije i

uva haljine svoje.'' Ovo je tre

e od sedam blaženstava u

Otkrivenju (vidi Bilješke na Otk 1,3). F. F. Bruce spominje jedan ulomak u Mišni koji kazuje

da je kapetan hramske straže u Jeruzalemu no

u obilazio hram da vidi jesu li pripadnici

hramske policije na svojemu mjestu. Ako bi nekoga uhvatio da spava na dužnosti, skinuli bi

mu odje

u i spalili je, a on je osramo

en morao oti

i gol.

Ovaj bi obi

aj mogao osvijetliti

zna

enje ovog teksta.

''Da ne ide gol te mu se ne vidi sramota.'' Golotinja u drevnom svijetu smatrala se velikim

poniženjem (vidi Bilješke na Otk 3,18). Poražene vojnike posebno bi osramotili kad bi im

skinuli odje

u i vodili ih gole u zarobljeništvo. Izaija je prorekao da

e Asirci voditi

zarobljene iz Egipta ''gole i bose, otkrivenih zadnjica, sramote Egipta'' (Iz 20,4). U Otkrivenju

e Bog suditi Babilonu posljednjeg vremena tako što

e ga ''opustošiti (je) i ogoliti'' (Otk

17,16). U Starom zavjetu to je bio znak božanskog suda. Ezekiel je prorekao da

e Bog u

enju idolopokloni

kom Izraelu skinuti odje

u i neprijateljima ''razotkriti (im) tvoju

golotinju'' (Ez 16,37-39). U svojim proro

anstvima protiv Ninive, Nahum je izjavio da

e Bog

skinuti odje

u sa stanovnika Ninive i ''tvoju golotinju pokazat

u narodima, tvoju sramotu

kraljevstvima'' (Nah 3,5).

430

Sve to nagovještava da je u prikazu posljednje bitke izme

u Krista i sila tame, Ivan imao na

umu ovaj doga

aj iz prošlosti Izraela. Ime Harmagedon treba smatrati simboli

nim. Ono ne

ozna

ava nikakvo geografsko podru

je u Palestini, niti bilo gdje, ve

se odnosi na posljednji

duhovni sukob koji obuhva

itav svijet, u kojem

e sotonsko trojstvo i njegove sile

pretrpjeti potpuni i kona

ni poraz od Krista i njegove vojske.

Tuma

enje

16,12. Šesti an

eo izlijeva svoju

ašu na Eufrat, rijeku veliku. I presahnu voda. Simboli

presušivanje Eufrata o

ito izaziva propast Babilona posljednjeg vremena, tla

itelja Božjeg

naroda posljednjeg vremena. Ova je

itava slika uzeta od pada drevnog Babilona, tog vjerskog

i politi

kog neprijatelja u Starom zavjetu. Hans LaRondelle primje

uje: ''Mogu

nost budu

pada Babilona je zasnovana na padu drevnog Babilona kao primjera. Teološke bitnosti ostaju

iste, jer su etni

ka i geografska ograni

enja uklonjena pripisivanjem kozmi

kih univerzalnih

proporcija.''

Uništenjem drevnog Babilona Bog je želio osloboditi svoj narod od njegovih tla

itelja i vratiti

ga iz ropstva u njegov zavi

aj (Jr 50,33.34). Zato je presušivanje Eufrata djelovalo kao

''priprema za izbavljenje Izraela''.

Kao što je iznenadno presušivanje Eufrata dovelo do pada

drevnog Babilona (Iz 44,27.28; Jr 50,35-38; 51,36.37), tako simboli

no presušivanje ''Eufrata,

rijeke velike'' prethodi padu Babilona posljednjeg vremena. Ova misao uvjerava Kristovu

crkvu u ''sigurnost pada Babilona posljednjeg vremena''.

Kao što je propast drevnog

Babilona bila ispunjenje proro

anstva, tako

e to biti i propast Babilona posljednjeg vremena.

Ivan jasno pokazuje da se Eufrat ovdje mora razumjeti slikovito. On kasnije u 17,15

objašnjava da rijeka Eufrat na kojoj sjedi Babilon posljednjeg vremena (17,1; vidi Jr 51,13)

predstavlja nacionalne svjetske sile – to su ''puci i mnoštva i narodi i jezici'' koji

e služiti

Babilonu posljednjeg vremena (Otk 17,18). Zato rijeka Eufrat predstavlja narode svijeta i

''njihove gra

anske vlasti koje u posljednje dane podržavaju vjersku vlast Babilona''.

Simboli

no presušivanje Eufrata, prema tome, pokazuje da

e svjetovne sile i narodi svijeta,

koji služe Babilonu posljednjeg vremena, povu

i svoju podršku ovom vjerskom sustavu.

Na nesre

u Ivan ne objašnjava što

e nagnati svjetovne sile da ustegnu odanost Babilonu i

okrenu se protiv njega (vidi Otk 17,15.16). Me

utim, izgleda jasno da do ove situacije dolazi

u pripremi za šesto zlo. Naviještanje vje

nog Evan

elja od strane trojice an

ela svakako

431

priprema put za to. Me

utim, iznenadna promjena u ponašanju mora o

ito do

i kao posljedica

shva

anja nemo

i Babilona da svoje sljedbenike zaštiti od nepodnošljivih muka zala.

Zemaljski narodi su se razo

arali zbog nemo

i Babilona da zaštiti samog sebe, jer je i samo

sjedište Sotonine vlasti pogo

eno zlima (Otk 16,10.11). U me

uvremenu vjerni su pod

Božjom zaštitni

kom silom i o

ito im zla nisu naudila. Razo

arani narodi

e zajedni

uskratiti podršku Babilonu što

e prije

i u takvo neprijateljstvo da

e Babilon potpuno uništiti

(vidi Otk 17,16.17). U tom smislu treba razumjeti presušivanje rijeke Eufrat.

utim, pad Babilona nije cilj samom sebi. Presušivanje Eufrata priprema put za prolaz

kraljima s istoka sun

eva. Ovo se odnosi na Krista (''Kralj kraljeva i Gospodar gospodara'') i

njegove vojske koje

ine sveti – oni koji su ''njegovi pozvanici, izabranici, vjernici'' (Otk

17,14), kraljevi i sve

enici (Otk 1,6; 5,10) – spremni da se bore protiv svjetskog saveza pod

vodstvom sotonskog trojstva. Ovdje imamo savez svetih posljednjeg vremena, spremnih da se

izravno uklju

e u bitku protiv saveza zlih oru

a pod vodstvom samog Sotone. ''U ono

vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit

e to vrijeme tjeskobe

kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj

e se narod spasiti –

svi koji se na

u zapisani u Knjizi.'' (Dn 12,1) Krist dolazi da pomogne svom narodu

posljednjeg vremena i da ga izbavi od tla

enja Babilona.

Prizor u Otkrivenju 16,12 šire obra

uje poznato osvajanje drevnog Babilona od strane

Perzijanca Kira i njegovih savezni

kih snaga. Izaija naziva Kira Božjim mesijom (Iz 45,1) i

kaže da dolazi s ''istoka'' (Iz 41,25; vidi 41,2; 46,11). Presušivanjem Eufrata Kir je sa svojom

vojskom mogao u

i i osvojiti drevni Babilon, tla

itelja Božjeg naroda Izraela. Uništenje

Babilona od strane Kira omogu

ilo je osloba

anje Božjeg naroda iz ropstva i njegov povratak

u domovinu (Iz 45,13; Jr 50,33.38; 51,36.37). Ivan uzima ovaj veoma poznati doga

aj da

prikaže pripremu za kona

nu bitku izme

u Krista i Sotone. Otkrivenje uzima Kirovo

osvajanje Babilona i oslobo

enje Izraela kao jamstvo onoga što

e Krist sa svojim vojskama

initi kad porazi Babilon posljednjeg vremena i tim omogu

i kona

no osloba

anje svoga

naroda (Otk 19,1-19).

16,13.14. Ivan sada svra

a pozornost na sile koje ustaju protiv Krista i njegovog naroda

posljednjeg vremena u pripremi za kona

nu bitku. On vidi sotonsko trojstvo – Zmaja, Zvijer i

Lažnog proroka – i tri ne

ista duha koji im izlaze iz usta. Ovdje nalazimo novi opis Zvijeri iz

zemlje iz Otkrivenja 13,11-17 kao Lažnog proroka, varalicu koji zavodi ljude. To su glavne

433

uvjeravanja (vidi Otk 13,13.14; 20,7-9). To nas podsje

a na ''lažljiv duh'' koji je naveo kralja

Ahaba da prezre vijest koju mu je Bog poslao i po

e u bitku (1 Kr 22,21-23). Sotonsko

trojstvo ovdje šalje tri demonska an

ela s lažnim evan

eljem da navede svjetovne i politi

vlasti i sile da se udruže s njima protiv Boga i njegovog naroda za veliki dan Boga

Svemo

noga.

ini se da

e spiritizam postati dio ove posljednje prijevare ''koja

e preplaviti

svijet''.

Ellen G. White upozorava krš

ane:

Uskoro

e se na nebu pojaviti strašni nadnaravni prizori, znak mo

i demona da

ine

uda.

avolski

e duhovi oti

i kraljevima cijeloga svijeta da ih utvrde u obmani i potaknu kako bi

se udružili sa Sotonom u njegovoj posljednjoj borbi protiv nebeske vladavine. Ovim

e putem

vladari i podanici biti podjednako prevareni. Pojavit

e se osobe, pretvaraju

i se da su Krist, i

zahtijevati titule i štovanje koje pripada Otkupitelju svijeta. One

e izvesti neobi

uda

lije

enja i tvrdi da s Neba imaju otkrivenja koja se suprote svjedo

anstvu Svetoga pisma.

16,15. Usred ovog zornog opisa velike pripreme i okupljanja za posljednju bitku, Ivan

iznenada ume

e izravne Isusove rije

i kojima ozbiljno poziva svoj narod da bude spreman i

da se ne dade prevariti: Evo dolazim kao tat! Ovaj Isusov dolazak je povezan s posljednjom

bitkom. Poziv koji Isus upu

uje svojem narodu posljednjeg vremena jest ''da danas

orijentiraju svoj život prema dolaze

oj eshatološkoj stvarnosti''.

Lažljivim uvjeravanjem

sotonsko trojstvo

e mo

i okupiti svjetovne i politi

ke sile svijeta. Me

utim, kao što je Kir

iznenada pobijedio drevni Babilon (vidi Dn 5), tako

e Kristova intervencija nadvladati

Babilon posljednjeg vremena: ''Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u no

i. Dok još budu

govorili: 'Mir i sigurnost', zadesit

e ih iznenadna propast … i ne

e uma

i.'' (1. Sol 5,2.3) Isus

esto upozoravao na neo

ekivanost posljednje krize i na svoj dolazak (vidi Mt 24,42-44; Lk

21,34.35).

Krist ozbiljno poziva svoje sljedbenike na duhovnu budnost za ovo kriti

no razdoblje u

povijesti svijeta. Oni trebaju ostati duhovno budni jer Dan Boga Svevladara može nastupiti u

svakom trenutku. Oni su kao vojnici obu

eni i spremni. Isus je u završetku govora na

Maslinskoj gori savjetovao svoje sljedbenike: ''Pazite na se da vam srca ne otežaju u

proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer

e kao

zamka nado

i na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da

uzmognete uma

i svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina

ovje

jega." (Lk 21,34-36)

434

''Bdijte, dakle, … da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada do

e. Što vama kažem, svima

kažem: Bdijte!" (Mk 13,35-37)

U ovo kriti

no vrijeme Kristove sljedbenike

e obilježavati duhovna budnost. Kako kaže

Robert H. Mounce, oni se ne

e ''iznenaditi kao vojnik koji, kad se oglasi uzbuna, mora bježati

gol jer ne zna gdje mu je odje

a''

ili kao stražar na hramskim vratima, kojeg je kapetan

uhvatio da spava, pa mu spaljuje odje

u i osramo

enog šalje gola (vidi Bilješke na Otk 16,15).

Zato je svaki krš

anin pozvan da

uva svoju odje

u da ne ide gol te mu se ne vidi sramota.

Ovaj savjet podsje

a na sli

an poziv koji je Isus uputio crkvi u Laodiceji da se postara za

''bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja'' (Otk 3,18). Haljine

predstavljaju ''pravedna (su) djela svetih'' (Otk 19,7-9; Mt 22,11-14). One simboliziraju

beskompromisnu odanost i vjernost Kristu (Otk 3,4.5; 6,11; 7,9.13.14; 19,8). S druge strane,

nagost ozna

ava kompromisno ponašanje prema Babilonu zbog njegovog prijevarnog

uvjeravanja (vidi Otk 17,2; 18,3). Kad porazi Babilon, Bog

e ga ''opustošiti (je) i ogoliti''

(Otk 17,16) kao znak dubokog ponižavanja poražene vojske (vidi Iz 20,4). Oni koji pristanu

na kompromis s Babilonom svakako

e sudjelovati i u njegovom poniženju. Samo oni koji su

duhovno obu

eni u haljine Kristove pravednosti mo

e opstati u

asu ''kušnje koji ima do

na sav svijet da se iskušaju svi pozemljari'' (Otk 3,10).

16,16. Ivan pokazuje da

e demonska prijevarna

uda uspjeti iznad svakog o

ekivanja.

Odbijaju

i pravo Evan

elje, ljudi

e ''povjerovati laži koja nepravednim zavaravanjem

zavodni

ki djeluje'' popra

ena ''znamenjima i

udesima'' (vidi 2 Sol 2,9-12)

Sotona je u

stanju utjecati na vjerske i svjetovne sile svijeta da se skupe na mjesto koje se hebrejski zove

Harmagedon (''goru Megido''). Bruce M. Metzger ispravno primje

uje da zbog povijesnog

zna

aja Megida kao ''mjesta

estih i odlu

uju

ih bitaka u stara vremena (Suci 5,19-21; 2 Kr

9,27; 23,29), izgleda da Ivan rabi poznati rje

nik da prikaže posljednji veliki sukob izme

sila dobra i sila zla, bitku u kojoj

e zlo doživjeti poraz – ne oružjem ve

Božjom

utjelovljenom Rije

i, Isusom Kristom (19,13)''.

Vjerske i svjetovne sile ujedinjene su i

organizirane u jednu vojsku pod vodstvom sotonskog trojstva za bitku u veliki dan Boga

Svevladara. To podsje

a na tekst iz drugog psalma: ''Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote

protiv Jahve i Pomazanika njegova.'' (Ps 2,2) Harmagedonska bitka je odjek dobro poznatog

sukoba na Karmelu izme

u proroka Ilije i Baalovih proroka (1 Kr 18). Na gori Karmel trebalo

436

16,18. ''Potres velik.'' Ovaj se potres o

ito razlikuje od onoga spomenutog kod otvaranja

šestog pe

ata (Otk 6,12), koji prethodi ovome. Vidi Bilješke na Otkrivenje 6,12.

16,19. ''Natroje.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 8,7.

''Babilon veliki.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 14,8.

aše vina.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 14,10.

16,21. ''A iz neba se spusti na ljude tu

a velika, poput talenta.'' Tu

a je oružje kojim je Bog

esto sudio u Starom zavjetu. Pdanje tu

e u sedmom egipatskom zlu uništilo je zemlju (Izl

9,24.25). Tu

a je bila Božje oružje protiv petorice amorejskih kraljeva u bitki koju je vodio

Jošua; više je ljudi izginulo od tu

e nego od ma

a (Jš 10,11). Ezekiel je prorekao da

e Bog

na Goga i Magoga poslati ''silan pljusak, i kamenje tu

e, oganj i sumpor'' (Ez 38,22). Bog je

pitao Joba: ''Zar si stigao do riznica snijega i zar si tu

e spremišta vidio što ih pri

uvah za

dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata?'' (Job 38,22.23) Izaija i Ezekiel govore o vodenoj

bujici i velikoj tu

i koje

e Bog poslati sude

i nevjernima (Iz 28,2; 30,30; Ez 13,10-14).

Svako zrno tu

e sedmog zla bit

e teško ''poput talenta''. To

na mjera talenta nije poznata; ona

je varirala ''kod razli

itih naroda i u razli

ita vrmena''.

Mogao je imati od dvadeset i pet do

pedeset kilograma. O

ito je da su zrna tu

e sedmog zla bila golema i zbog toga djelovala

razaraju

''Silno veliko.'' Da prikaže strahotu sedmog zla, Ivan se služi gr

kom rije

i sphodra

(''izuzetno'', ''veoma mnogo'') koju ne nalazimo nigdje više u Otkrivenju.

Tuma

enje

16,17.18. Sedmo zlo dolazi od samoga Boga. Posljednji od sedam an

ela izlijeva svoju

ašu

na zrak. U tom trenutku odjekuje snažan glas iz hrama, s prijestolja. Ovo podsje

a na

Otkrivenje 16,1 gdje je ''iz hrama jak glas'' zapovjedio sedmorici an

ela da izliju svoje

aše.

Glas je došao s Božjeg prijestolja smještenog u nebeskom hramu (vidi Otk 4–5). U Otkrivenju

su hram i prijestolje nerazdvojni. Prijestolje predstavlja nadzornu silu u svemiru. Ono

ozna

ava Božju prisutnost i njegovu suverenu vlast nad stvorenim. U Otkrivenju ono stoji

nasuprot Sotoninu prijestolju (Otk 2,13; 13,2) i prijestolju Zvijeri (Otk 16,10).

injenica da

ovaj jaki glas dolazi s Božjeg prijestolja pokazuje da govori sam Bog.

Božanski glas objavljuje: Svršeno je! Ovo je ponavljanje "Svršeno je!" s Golgote kojim je

najavljena pobjeda nad Sotonom i po

etak vremena svršetka (Iv 19,30). Ovaj put isti Kristov

437

glas objavljuje svršetak zemaljske povijesti i kona

nu pobjedu nad Sotonom i silama tame.

Ovaj glas

e se još jednom

uti u Otkrivenju (21,6). On

e najaviti nestanak grijeha i slavni

etak vje

nog Božjeg kraljevstva.

U tom trenutku udariše munje i glasovi i gromovi. U Otkrivenju je ova pojava uvijek

povezana s Božjim prijestoljem (vidi Otk 4,5; 8,5; 11,19). Osim toga, nasta potres velik,

kakva ne bijaše otkako je ljudi - tako bijaše silan potres taj. U Starom zavjetu su potresi

korišteni za opis Božjeg posljednjeg suda na zemlji, poznatog kao Dan Gospodnji.

16,19. Veliki potres poga

a grad veliki koji prasnu natroje. Izraz ''grad veliki'' se odnosi na

Babilon (vidi Otk 17,18; 18,10). Sotonsko kraljevstvo se u Otkrivenju sastoji od tri dijela.

Babilon posljednjeg vremena

ini savez sotonskog trojstva. Izložen božanskom sudu on se

raspada na tri dijela: na Zmaja, Zvijer iz mora i Zvijer iz zemlje. Jedinstvo sotonskog trojstva

je razbijeno. Nakon što se Babilon raspao, gradovi naroda padoše. Narodi u Otkrivenju

predstavljaju politi

ke i svjetovne sile svijeta koje podupiru Babilon posljednjeg vremena i

ometaju Božje djelo na zemlji. Slom Babilona posljednjeg vremena vodi do njihove

neizbježne propasti.

Spomenu se Bog Babilona velikoga da mu dade piti iz

aše vina gnjevne srdžbe Božje. Ovo

odgovara Otkrivenju 18,5.6 gdje se Bog spominje njegovih zlo

ina i kažnjava ga

ašom u

koju je Babilon natakao, ali mu sada Bog nata

e dvostruko. Tako

er podsje

a na Otkrivenje

14,10 gdje se svima koji se klanjaju Zvijeri i njezinu kipu i koji prime žig, prijeti da

e piti

vino gnjeva Božjega, nerazvodnjeno, nato

eno ve

aši srdžbe njegove. Ovdje vidimo da

Babilonu, ''koji vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode'' (Otk 14,8; 17,2; 18,3), Bog daje

''piti iz

aše vina gnjevne srdžbe Božje''. Otkrivenje 14,19 opisuje izvršenje suda na Babilonu

i svima koji su odlu

ili pristati uz njega.

16,20.21. Od velikog potresa pobjegoše svi otoci, iš

ezoše gore. Ovo nas podsje

a na prizor

otvaranja šestog pe

ata u kojem ''sve se planine i otoci pokrenuše s mjesta'' (Otk 6,14). Pisac

Poslanice Hebrejima objavio je da

e Bog na kraju uzdrmati sve stvoreno ''da ostane ono

neuzdrmljivo'', naime Božje kraljevstvo (Heb 12,26-28). Na kraju, iz neba se spusti na ljude

a velika, poput talenta. Ovdje imamo još jedno o

itovanje Božjeg suda uzeto iz Starog

zavjeta. Kao što je Bog poslao tu

u da uništi Izraelove neprijatelje (vidi Jš 10,11; Ez 38,22),

tako u ovoj prilici vidimo izvršenje kona

nog suda nad neprijateljima Božjeg naroda

posljednjeg vremena.

439

posljednja prijevara. Kristovi sljedbenici posljednjeg vremena bit

e u samom središtu

harmagedonske bitke. Oni ne smiju smetnuti s uma da je kona

ni doga

aj u posljednjoj krizi

Isusov povratak. Kristov dolazak u slavi i veli

anstvu treba biti u ''središtu o

ekivanja'' Božjeg

naroda posljednjeg vremena.

Isus ga poziva da se duhovno pripremi kako bi ga našao

vjernog i spremnog za kriti

ni doga

aj u povijesti svijeta.

Za Božji narod posljednjeg vremena je od najve

e važnosti da razumije karakter ove

posljednje bitke da bi se za nju pripremio. Kristovo upozorenje upu

eno Božjem narodu

posljednjeg vremena u Otkrivenju 16,15 jasno pokazuje da narav posljednje bitke u koju

biti uklju

en, nije politi

ka i vojna bitka, ve

teološka i duhovna. To nije bitka oko

ekonomskih interesa. Hans LaRondelle kaže: ''Proro

anstva o ratu

isto svjetovne naravi,

odvojena od Krista i božanskog plana spasenja, nisu dio starozavjetnih proro

anstava niti

novozavjetne harmagedonske bitke. Jahvin rat nikad nije bio svjetovan, politi

ka borba

izme

u naroda.''

Harmagedon je ''bitka za um [i intelekt] svakog ljudskog bi

a na zemlji''.

Pavao opisuje narav krš

anske borbe: ''Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. Ta

oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo

mudrovanja i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na

pokornost Kristu.'' (2 Kor 10,3-5)

Otkrivenje prikazuje posljednju bitku kao dio kozmi

kog sukoba izme

u Krista i njegovog

pra-protivnika, nazvanog ''

avao, Sotona, zavodnik svega svijeta'' (Otk 12,9). Za

etnik

harmagedonske bitke je sam Sotona koji je otpo

eo rat na nebu, izgubio ga pa se zbog stalne

frustriranosti razgnjevio ''na Ženu pa ode i zarati se s ostatkom njezina potomstva, s onima što

uvaju Božje zapovijedi i drže svjedo

anstvo Isusovo'' (r 17). Harmagedonska bitka

predstavlja njegovu

vrstu odlu

nost i posljednji pokušaj da uništi Božji narod i sprije

uspostavljanje Božjeg kraljevstva na zemlji. Pavao je jasno pokazao da

e Sotonino

djelovanje u posljednje dane obuhvatiti uvjeravanje služe

i se pritom ''svom silom, lažnim

znamenjima i

udesima i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga

što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili'' (2 Sol 2,9.10). Ellen White upozorava:

Ukoro

e nastupiti ''vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi'' i bit

e nam potrebno

iskustvo koje sad nemamo, a koje mnogi zanemaruju ste

esto se dogodi da nam se nevolja

koju o

ekujemo

ini ve

om no što je ustvari, ali to nije slu

aj s krizom koja je pred nama. Ni

440

najživlji prikaz ne može predo

iti veli

inu ove kušnje. U to vrijeme nevolje svaka duša mora

stajati pred Bogom za sebe.

Kad se suo

e s prijevarama posljednje krize, Kristovim sljedbenicima

e biti potrebno

duhovno rasu

ivanje.

Harmagedon je bitka u kojoj se svi narodi na zemlji moraju opredijeliti za Boga ili za Sotonu.

Najvažnije pitanje bit

e tko je Bog, kao na gori Karmelu. Ono što je Bog u

inio na Karmelu

e još jednom u

initi u posljednjoj bitci: pobijedit

e tla

itelja svojeg naroda. Me

utim,

kako to kaže Hans LaRondelle: ''Krajnji cilj Kristova povratka nije uništenje Babilona'' ve

kona

na uspostava ''Božje vladavine u vje

nome miru i pravdi na zemlji''.

Izvori

Beale, 784.

Mounce, 286.

Beasley-Murray, 233.

Barclay, The Revelation of John, 2,120.

Isto, 2,27.

Isto 2,121.

Morris, 185.

LaRondelle, Chariots of Salvation, 115.

Vidi Herodot, History, 1,191. Preveo na engleski George Rawlinson. Great Books of the Western World

(Chicago, Encyclopaedia Britanica, 1952), 6,443.

Ovaj dokument ovako opisuje Kirovo osvajanje Babilona: ''Bez bitke on [bog Marduk] je u

inio da [Kir] u

e u

njegov grad Babilon, poštedivši Babilon nesre

e.'' (J. B. Pritchard, Ancient Near Eastern Texts Relating to the

Old Testament, 3. izdanje [Princeton, NJ., Princeton University Press, 1969], 315). Vidi raspravu Williama H.
Sheae o ovom predmetu ''The Location od Significance of Armageddon in Rev 16:16'', Andrews University
Seminary Studies 18 (1980), 157.158.

LaRondelle, Chariots of Salvation, 116.

Isto, 120; isti pisac, The Good News about Armageddon, 24.25.120.121.

LaRondelle, ''Contextual Approach to the Seven Last Plagues'', 149.

Maxwell, 44.

Bruce, 657; vidi Mishnah Middoth, 2.1.

Shea, ''The Location and Significance of Armageddon'', 160.

Isto, 161.

Hans LaRondelle, ''Armageddon: Sixth and Seventh Plagues'' u Symposium on Revelation – Book 2, Daniel

and Revelation Committee Series 7 (Silver Springs, MD., Biblical Research Institute, 1992), 384.

LaRondelle, The Good News about Armageddon, 16.

LaRondelle, Chariots of Salvation, 119.

Paulien, What the Bible Says about the End-Time, 133.

The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 4,265.

Swete, 207.

Desmond Ford, 2,571.

Beale, 832.

Desmond Ford, 571

White, Velika borba, str. 537.

Boring, Revelation, 178.

Mounce, 301.

Desmond Ford, 571

Metzger, Breaking the Code, 84.

Mounce, 304. bilj., 40.

442

BLUDNICA BABILON

I USKRSLA ZVIJER (17,1-18))

Tekst u Otkrivenju 16,19 koji najavljuje propast ''Babilona velikog'' služi kao uvodni tekst. On

predstavlja zaklju

ak dijela o sedam posljednjih zala i uvod u Otkrivenje 17. i 18. poglavlje.

Zato Otkrivenje 16,19 daje klju

za razumijevanje Otkrivenja 17–18 što je o

ito iz

razmatranja uvodnog ovog teksta. On opisuje kako

e se Božji sudovi izvršiti na Babilonu

posljednjeg vremena.

Kad god je u Otkrivenju spomenuta neka nova sila, ona je isprva opisana op

im izrazima.

Prema ovom uzorku Otkrivenje 17 daje opis Babilona posljednjeg vremena da pokaže razlog

njegovom su

enju; Otkrivenje 18 opisuje sud ovog otpadni

kog vjerskog sustava i njegovu

propast.

Bludnica Babilon (17,1-61)

Dvaput je Ivan najavio propast Babilona posljednjeg vremena, a da ga nije identificirao (Otk

14,8; 16,19). Sada opisuje i identificira Babilon kao bludnicu u zavodni

koj ulozi pri svršetku

vremena.

I do

e jedan od sedam an

ela što nose sedam

aša i prozbori mi: "Do

i pokazat

u ti sud

nad Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim,

s kojom su bludni

ili kraljevi zemlje

i pozemljari se opiše vinom bluda njezina."

I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh Ženu

koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova.

Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj

zlatna

aša puna gnusobe i ne

isti bluda njezina.

elo joj napisano ime - tajna:

"Babilon veliki, mati bludnica i gnusoba zemljinih."

I vidjeh: Žena je pijana od krvi svetih

i od krvi svjedoka Isusovih.

Bilješke

17,1. ''Sjedi nad vodama velikim.'' Ovaj je izraz uzet iz Jeremije 51,13 gdje fraza ''na velikim

vodama'' opisuje posebno rijeku Eufrat. Zna

enje ovog simbola nalazimo u Otkrivenju 17,15

(vidi Bilješke na Otk 16,12).

443

17,1-2. ''Bludnicom velikom što sjedi nad vodama velikim, s kojom su bludni

ili kraljevi

zemlje.'' Blud je u Starom zavjetu

esto uziman kao metafora saveza izme

u otpalih gradova i

naroda. Tako je, na primjer, Izaija nazvao Tir gradom koji se odao ''bludu sa svim

kraljevstvima svijeta na licu zemlje'' (Iz 23,17). Nahum je objavio sud nad Ninivom: ''Eto

pla

e za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vješte

arobnice koja je zavodila narode svojim

razvratom i plemena svojim

aranjima.'' (Nah 3,4) Rije

ju blud je

esto opisan odnos izme

Izraela i okolnih naroda. Izaija žaluje: ''Kako li posta bludnicom tvr

a vjerna?'' (Iz 1,21)

Jeremija govori o Izraelu kao ženi koja je ''bludni

ila s mnogim milosnicima'' (Jr 3,1; vidi Hoš

3–4; Mih 1,7). Ezekiel kaže da je Izrael bludni

io s mnogim narodima, uklju

uju

i Egip

ane,

Asirce i Kaldejce (Ez 16,26-29; 23,3-30). Osim toga,

ini se da je Ivanov opis velike bludnice

u 17,1-6 rezultat pojave kraljice Izebele koja je služila kao model za Jeremijin prikaz

nevjernog Izraela (Jr 4,30; vidi 2 Kr 9,30).

Prikaz saveza Babilona posljednjeg vremena i

vladaju

ih politi

kih sila svijeta u Otkrivenju 17–18 gradi na ovim starozavjetnim slikama.

17,2. ''Pozemljari'' (KS: ''stanovnici zemlje''). Vidi Bilješke na Otkrivenje 6,10.

17,3. ''Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer.'' Zvijer predstavlja politi

ke sile koje su Babilonu

posljednjeg vremena na raspolaganju u posljednje dane (vidi Bilješke na Otk 13,1).

''Bogohulenje.'' Hulenje se u Novom zavjetu odnosi na prisvajanje jednakosti s Bogom (Iv

10,33; vidi Mt 26,63-65) kao i na povlastice samoga Boga (Mk 2,7). Vidi i Bilješke na

Otkrivenje 13,5.

17,5. ''Na

elo joj napisano ime.'' Ovo je možda odraz rimskog obi

aja prema kojem su

prostitutke u javnim ku

ama nosile

eonu vrpcu s imenom.

Jeremija spominje ''

elo (ti je kao

u) bludnice'' (Jr 3,3; Šari

: ''

elo žene zloglasne'').

''Tajna.'' Rije

''tajna'' ovdje može biti dio natpisa na ženinu

elu (''Tajna Babilon'') ili

prefiks titule. Najvjerojatnije se radi o ovom posljednjem, što pokazuje da Ivan misli na

Babilon, ne u doslovnom smislu, ve

kao zagonetnom imenu i tajni koja

e sada biti

otkrivena. Samo oni koji su obdareni božanskom pronicljivoš

u u stanju su shvatiti puno

zna

enje tog imena.

''Babilon veliki.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 14,8.

445

Zatim an

eo objašnjava da su s ovom bludnicom bludni

ili kraljevi zemlje (tako

er u Otk

18,3.9). ''Kraljevi zemlje'' ovdje su vladaju

e politi

ke sile svijeta koje

e svoju vlast i utjecaj

staviti u službu otpadni

kog vjerskog sustava posljednjeg vremena, nazvanog Babilon. Njihov

odnos Babilonom prikazan je bludni

enjem. Babilon

e o

ito djelovati preko tih politi

kih sila

''da stekne kontrolu nad stanovnicima zemlje koji mu se nisu dragovoljno pokorili''.

Kad su prikazivali nedozvoljene odnose Izraela s okolnim otpadni

kim i neposlušnim

narodima, proroci su u Starom zavjetu govorili o bludni

enju (vidi Jr 3,1-10; Ez 16,26-29;

23,3-30). '' Sve

e te to sti

i zbog tvojeg bludni

enja s narodima'', vikao je Ezekiel (23,30).

Otkrivenje 17. poglavlje gradi na ovom starozavjetnom shva

anju da prikaže preljubni

savez Babilona posljednjeg vremena s politi

kim silama svijeta radi ekonomske koristi.

Politi

ke sile svijeta dat

e se zavesti arogantnoš

u i golemim bogatstvom i luksuzom

Babilona. Babilon im obe

ava zaštitu i sigurnost.

Preljubni

ko vino Babilona, koje zavodi politi

ke sile svijeta, tako

er utje

e na stanovnike

zemlje koji ih slijede i zbog toga se opiše vinom bluda njezina (tako

er u Otk 18,3). Pijana

osoba ne može jasno rasu

ivati i misliti i to obi

no dovodi do loših odluka. Babilon

posljednjeg vremena

e pomo

u prijevare ste

i nadzor nad narodima svijeta.

17,3. An

eo sada odnosi Ivana u duhu u pustinju da vidi božanski sud koji se treba izvršiti

nad bludnicom Babilon.

etiri puta je Ivan rekao da je bio ''u Duhu'' (vidi 1,10; 4,2; 17,3;

21,10). To pokazuje da ono što vidi i

uje nije ''ljudskom voljom doneseno'' ve

otkrivenjem

Svetog Duha (2 Pt 1,21).

ini se da je pustinja prikladno mjesto za su

enje Babilonu

posljednjeg vremena. U njoj je ''Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova'' progonio

crkvu za vrijeme tisu

u dvjesto i šezdeset dana (Otk 12,6.14). Mjesto progonstva crkve sada

je mjesto za su

enje Babilonu.

Tijekom vi

enja Ivan vidi Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer. Ranije u Otkrivenju 17,1 piše

da je bludnica sjedila ''nad vodama velikim''. Ovo pokazuje njen odnos sa zemaljskim

narodima (vidi Otk 17,15). Ovdje je vidi kako sjedi na Zvijeri, što pokazuje njen odnos s

politi

kim silama svijeta.

Bludni

enjem i opijanjem, vladaju

e svjetovne i politi

ke sile

svijeta zavedene su da sklope savez s Babilonom posljednjeg vremena.

injenica što Babilon

sjedi nad vodama i na Zvijeri pokazuje da je ovaj vjerski sustav posljednjeg vremena stekao

446

kontrolu nad svjetovnim i politi

kim silama svijeta. Ali on i ovisi o njima da silom provedu

njegove planove i ciljeve.

Skrletna boja poja

ava ''zastrašuju

u pojavu Zvijeri''.

Ona povezuje Zvijer iz Otkrivenja 17 s

ognjenim Zmajem iz Otkrivenja 12,3 i ukazuje na blisku povezanost ove politi

ke sile

posljednjeg vremena i Sotone.

Skrletna ili crvena boja je boja krvi i tla

enja (vidi 2 Kr

3,22.23; Otk 6,4). Izaija opisuje grijehe bludnice Jeruzalem kao grimiz i purpur: ''Ruke su

vam u krvi ogrezle.'' (Iz 1,15-23) Skrletna boja Zvijeri izravno je povezana s bludnicom koja

je ''pijana od krvi svetih i od krvi svjedoka Isusovih'' (Otk 17,6).

Ova boja prikladno

prikazuje tla

iteljski karakter Zvijeri u odnosu na Božji narod.

Rje

nik kojim je opisana Zvijer na kojoj Babilon sjedi veoma je sli

an opisu Zvijeri iz mora u

Otkrivenju 13. Prema opisu u Otkrivenju 17 Zvijer ima sedam glava i deset rogova. Za Zmaja

koji progoni ženu u pustinji u dvanaestom poglavlju je re

eno da ima sedam glava i deset

rogova (12,3). U Otkrivenju 13 Zvijer iz mora – koja ima sedam glava i deset rogova (r 1) i

huli na Boga i njegov narod (rr 6.7) – djeluje s punom vlaš

u Zmaja (r 2). Ona progoni i tla

Božji narod tijekom

etrdeset i dva mjeseca (rr 5.6), dok Zmaj progoni ženu u pustinji (Otk

12,6.13-16). Bludnica Babilon posljednjeg vremena sjedi na uskrsloj Zvijeri iz Otkrivenja 13.

Ovo pokazuje da je vjerski sustav iz Otkrivenja 17, koji

e imati klju

nu ulogu u posljednjem

sukobu, nastavak politi

ko-vjerske sile koja iza sebe ima dugu povijest napadanja i tla

enja

Božjeg naroda. Sada je došlo vrijeme da se sudi ovoj tla

iteljskoj vjerskoj sili.

17,4-6a. Velika bludnica pokazuje svu svoju silu i sjaj. Ona je odjevena u grimiz i skrlet, sva

u zlatu, dragom kamenju i biserju (tako

er u 18,16). U stara vremena ''grimiz se

esto

koristio za kraljevsku odje

u'' (vidi Suci 8,26; Est 8,15; Pjesma 3,10; Dn 5,7).

Bludnica

arogantno tvrdi: ''Na prijestolju sjedim kao kraljica.'' (Otk 18,7), jer ima vlast i vlada

svjetovnim i politi

kim silama svijeta. U stara vremena, skrletnu odje

u i mnogo ukrasa nosile

su bludnice radi zavo

enja (Jr 4,30). Tako su i bludni

ki gradovi u Starom zavjetu poznati po

bogatstvu i prosperitetu povezanim sa sjajem i raskoši (Iz 1,21.22; Jr 51,13; Ez 16,10-13; Nah

2,9). Nakit Babilona posljednjeg vremena

ine zlato, drago kamenje i biserje. Drago kamenje

s osobinama svjetla, ljepote i trajnosti Biblija dosljedno koristi da opiše Božju vidljivu

prisutnost.

utim, Babilonovo skupocjeno i luksuzno ukrašavanje je ''izraz arogantnosti i

želje za dominacijom'' zemlje.

Slavni ukras Novog Jeruzalema su zlato, drago kamenje i

biserje (Otk 21,11). Ovo nagovještava da je bludnica Babilon antiteza Novom Jeruzalemu,

448

Uskrsnula Zvijer (17,6b-18)

Otkrivenje 17,1-6a opisuje op

im izrazima Babilon, otpadni

ku silu posljednjeg vremena,

davanjem nekih podataka da objasni njegovu funkciju. S po

etkom 17,6b Ivan sada daje

detaljnu informaciju koja se ti

e identiteta Zvijeri na kojoj sjedi bludnica Babilon i o funkciji

Zvijeri u vrijeme svršetka.

Kad je vidjeh,

udom se silnim za

udih.

Nato

e mi an

eo: "Što se

udiš? Ja

u ti kazati

tajnu te žene i Zvijeri koja je nosi, Zvijeri sa sedam glava i deset rogova."

"Zvijer koju

vidje bijaše i više nije; zamalo izlazi iz Bezdana i ide u propast. I zapanjit

e se pozemljari –

oni kojima ime, od postanka svijeta, nije zapisano u knjigu života - kad vide da Zvijer bijaše

i više nije, a opet je tu.

Tu se ho

e mudre pameti! Sedam glava sedam je bregova na kojima

žena sjedi. A i sedam kraljeva:

pet ih ve

pade, jedan jest, a jedan još ne do

e: kada do

ostati mu je zamalo.

I Zvijer koja bijaše i više nije, osma je, a iz broja je njih sedmero, i

ide u propast.

Deset rogova što ih vidje deset je kraljeva; oni još ne primiše kraljevstva, ali

e – samo za jedan sat – primiti vlast kao kraljevi zajedno sa Zvijeri.

Jedne su misli: svu

svoju silu i vlast predati Zvijeri.

Ratovat

e protiv Jaganjca, ali

e ih pobijediti Jaganjac –

i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici – jer on je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva."

I re

e mi an

eo: "Vode što ih vidje, na kojima Bludnica sjedi, to su puci i mnoštva i

narodi i jezici.

I onih deset rogova što ih vidje i Zvijer - oni

e zamrziti Bludnicu,

opustošiti je i ogoliti, najesti se mesa njezina i ognjem je spaliti.

Jer Bog im u srce stavi

izvršiti naum njegov: da jednodušno predadu kraljevstvo svoje Zvijeri dok se ne ispune

rije

i Božje.

Žena koju vidje grad je veliki što kraljuje nad kraljevima zemaljskim."

Bilješke

17,8. ''Bezdan.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 9,1. O Zvijeri koja ''izlazi iz Bezdana'' vidi

Bilješke na Otkrivenje 11,7. A. Yarbro Collins povezuje Zvijer i njen izlazak iz bezdana s

demonskim skakavcima koji izlaze iz bezdana u Otkrivenju 6. Oni imaju istu zada

17,9. ''Sedam bregova.'' Gr

ka rije

oros predstavlja ''goru'', a ne ''brijeg'' kako je to ovdje

prevedeno zato što neki prevoditelji smatraju da je ovdje rije

o gradu Rimu – poznatom kao

grad na sedam brežuljaka. (Šari

dobro prevodi ''sedam su gore''.) Ve

ina suvremenih

komentatora tvrdi da je to neporecivi dokaz da je velika bludnica u Otkrivenju 17 carski Rim,

jer je Rim u prvom stolje

u bio nadaleko poznat kao grad koji leži na sedam brežuljaka.

449

utim, kontekst ne pokazuje da se ovdje misli na Rim, jer Ivan odmah objašnjava da su

gore na kojima sjedi bludnica metafore za ''sedam kraljeva'' (Otk 17,9.10). U Starom zavjetu

su ''kraljevi''

esto ozna

avali ''kraljevstva'' (vidi Dn 7,17). Zbog toga je teško vidjeti neku

doslovnu vezu izme

u sedam rimskih brežuljaka i sedam kraljevstava koja slijede jedno za

drugim.

Gora je u Starom zavjetu

esto uzimana kao simbol kraljevstva ili carstva, ali nikad kao

simbol individualnog vladara

(vidi Bilješke na Otk 8,8). Osim toga sedam gora i sedam

glava idu jedno za drugim, a ne paralelno (vidi Otk 17,10.11).

Postavlja se pitanje: Ako

bludnica predstavlja grad Rim smješten na sedam brežuljaka, zašto je onda potrebna posebna

božanska mudrost za razumijevanje tog simbolizma? (Otk 17,9) Kako kaže Johnson: ''Kad

god se traži božanska mudrost, opis zahtijeva teološku i simboli

nu pronicljivost, a ne samo

geografsko ili broj

ano razumijevanje'' (vidi 13,18).

Velika bludnica, primje

uje George E.

Ladd, ''sjedi na nizu carstava. Ona je utjelovljena u povijesnom Babilonu, u Rimu prvog

stolje

a i na kraju vijeka u eshatološkom Babilonu. … Nije ga mogu

e identificirati ni sa

jednim povijesnim gradom. Ova žena je u svakoj epohi svoje povijesti uspostavila bludni

vezu s postoje

om svjetskom silom.''

Isto misli Alan Johnson: ''Babilon je eshatološki

simbol sotonske prijevare i sile; on je božanska tajna koja se nikad ne može potpuno svesti na

empiri

ke zemaljske institucije. Može se re

i da Babilon predstavlja cjelokupnu kulturu

svijeta odvojenu od Boga, dok je božanski sustav opisan Novim Jeruzalemom. Rim je

jednostavno jedna od manifestacija cjelokupnog sustava.''

''Sedam kraljeva.'' Nekoliko suvremenih tuma

a tvrdi da su sedam kraljeva rimski carevi:

petorica su pala (August, Tiberije, Kaligula, Klaudije i Neron), jedan je vladao u Ivanovo

vrijeme (Vespazijan), a sedmi, Tit, tek

e do

i. Osmi koji još nije bio, bit

e Domicijan kao

povratak Nerona. Ovakvo tuma

enje prati nekoliko problema. Prvi car je bio Julije Cezar, a

ne August.

ak i ako po

nemo s Augustom, problem ostaje. Da bi imali sedam plus jednog

kralja, znanstvenici ispuštaju s popisa Galbu, Otoa i Vitelija zbog kratko

e njihove vladavine.

inju

i s Augustom i isklju

uju

i tri cara, ovo tuma

enje

ini Vespazijana (69–79.) carem

koji je vladao u vrijeme pisanja Otkrivenja. Me

utim, postoje dokazi da je Ivan pisao za

vrijeme vladavine Domicijana (81–96.).

Triput je re

eno da Zvijer ''nije'' (ne postoji) u

vrijeme pisanja Otkrivenja, ali da

e se pojaviti u budu

nosti prije svršetka (Otk 17,8.11).

Mit o ''Nero revividus'' – koji se odnosi na ''smrtnu ranu'' ili ''razdoblje Zvijeri ''više nije'' od

Neronova samoubojstva i izlje

enja rane do obnovljenog progonstva pod Domicijanom

451

Ovo tuma

enje predstavlja najzadovoljavaju

e objašnjenje niza carstava i dobro se uklapa u

kontekst Otkrivenja 17–18. Kod svih ovih kraljevstava zajedni

ka je bila kombinacija religije

i države, i sva su bila kriva za tla

enje Božjeg naroda i pokušaje da ga unište.

17,11. '' Zvijer koja bijaše i više nije.'' Izraz ''bijaše'' i ''više nije'' bio je ''epitaf koji se

naširoko koristio u drevnom svijetu'' u zna

enju ''koji je živio'' i ''koji više ne živi''.

17,12. ''Deset kraljeva.'' Neki suvremeni komentatori koji zastupaju gledište Nero redivivus

smatraju da su deset kraljeva deset partskih satrapa koji su izvršili invaziju s istoka pod

vodstvom Nerona koji je oživio, pomažu

i mu da ponovno zavlada carstvom.

Ovakvo

shva

anje oslabljuje

injenica Parti nisu imali deset ve

etrnaest satrapa. Ivan jasno pokazuje

e se gledano iz njegova ugla oni pojaviti u budu

nosti; ''oni još ne primiše kraljevstva''.

Isbon T. Beckwith ispravno prepoznaje deset rogova kao ''

isto eshatološke figure koje

predstavljaju sveukupnost sila svih naroda na zemlji koje je Antikrist pokorio''.

17,16. ''Najesti se mesa njezina.'' Jesti ne

ije meso u Starom zavjetu je divlja

neprijateljski postupak. David se žalio da zli navaljuju na njega da mu tijelo ždreru (Ps 27,2).

Mihej je govorio protiv zlih glavara u Izraelu koji su proždirali tijelo Božjeg naroda (Mih

3,2.3; vidi Jr 10,25).

''I ognjem je spaliti.'' U Starom zavjetu spaljivanje ognjem je kazna za strašan

in nemorala.

Ako bi netko uzeo ženu i njezinu majku, sve bi troje bili spaljeni (Lev 20,14). Ono je i kazna

za sve

enikovu k

i krivu za spolni nemoral (Lev 21,9). Spaljivanje ognjem prikazuje kaznu

Babilona posljednjeg vremena. Ivan uzima sliku kažnjavanja za spolni nemoral od Mojsijevih

zakona i povezuje je s Ezekielovim prikazom suda izvršenog na bludnici Jeruzalemu (Ez

16,38-41; 23,22-29).

Tuma

enje

17,6b-8. Ivan se

udom silnim za

udio izuzetnoj ženinoj pojavi. Ranije mu je re

eno da

vidjeti sud nad bludnicom, ali on vidi njezin sjaj i trijumf. An

eo odgovara na Ivanovo

enje obe

anjem da

e mu objasniti tajnu te žene i Zvijeri koja je nosi. Ovo iznena

uje jer

Ivan je zbunjen tajnom bludnice, a an

eo mu obe

ava da

e objasniti i tajnu Zvijeri. U tajnu je

uklju

ena žena i zvijer; ona se odnosi na prisan odnos izme

u Babilona i Zvijeri. Njih dvoje je

452

nerazdvojno jer ona dobiva svoj karakter i silu od Zvijeri.

Razumijevanje identiteta Zvijeri

klju

je za razumijevanje naravi Babilona posljednjeg vremena.

eo objašnjava Ivanu da je skrletna zvijer na kojoj Babilon sjedi ona koja bijaše i više nije;

zamalo izlazi iz Bezdana. Identifikacija zvijeri kao one koja ''bijaše i više nije; zamalo izlazi''

je parodija na Božju titulu kao Onoga koji ''bijaše i koji jest i koji dolazi" u Otkrivenju 4,8

(tako

er u 1,4.8). Ova je titula Jahvino zavjetno ime. Spominjanje Boga kao ''onoga koji

bijaše i koji jest i koji dolazi" odnosi se na ''eshatološke 'poho

enje' Božje''; prema tome se

zvijer koja ''bijaše i koji jest i koji dolazi" odnosi na Zvijer u njezinom djelovanju i ulozi u

posljednje vrijeme.

Trostruka formula pokazuje da Zvijer prolazi kroz tri faze postojanja. Njene

prošle/sadašnja/budu

e faze poistovje

ene su sa sedam glava. I tako tijekom svojeg postojanja

Zvijer okrutno vlada jednom od svojih glava u razli

itim razdobljima povijesti.

Kako

primje

uje Robert L. Thomas: ''Svaka glava je djelomi

no utjelovljenje sotonske sile koja

vlada u odre

enom razdoblju.''

Prvo zvijer ''bijaše''. Ovo najvjerojatnije ukazuje na Zvijer iz

mora sa sedam glava i deset rogova u Otkrivenju 13. Jedna od njezinih glava – sedma (vidi

Otk 17,10) – bila je ranjena na smrt. Zvijer privremeno nestaje s pozornice, ali preživljava.

Sada ''više nije'', odnosno nije aktivna na pozornici – mrtva je – neko vrijeme. Zatim

e se

vratiti od mrtvih nakon što joj se izlije

i smrtna rana; ona se ponovno javlja prije vremena

svršetka u ''obnovljenom bijesu'' protiv Boga.

injenica da ova zvijer izlazi iz bezdana ukazuje na njenu povezanost sa Zvijeri iz Otkrivenja

11,7 koja je ubila dvojicu svjedoka. Ranije smo vidjeli da je bezdan prebivalište demona (vidi

Lk 8,31; 2 Pt 2,4; Jd 6). Ovo pokazuje demonsko podrijetlo zvijeri na kojoj sjedi bludnica

Babilon. U tom smislu bezdan je mjesto mrtvih, podzemni svijet (vidi Rim 10,7). Silazak u

''bezdan'' predstavljao bi smrtonosno ranjavanje zvijeri i njeno nestajanje s pozornice svijeta.

U vremenu svršetka ova zvijer

e izi

i iz bezdana uz upe

atljive sotonske manifestacije (vidi

2 Sol 2,8-12). Ali to

e biti samo za kratko vrijeme prije nego što ode u propast zajedno s

bludnicom Babilon koja sjedi na njoj. ''I Zvijer bi uhva

ena, a s njom i Lažni prorok koji je u

njenoj nazo

nosti

inio znamenja i njima zavodio one što su primili žig Zvijeri i klanjali se

njezinu kipu. Živi su oboje ba

eni u ognjeno jezero što gori sumporom.'' (Otk 19,20)

454

Babilonu. Ova politi

ka sila koja obuhva

itav svijet, ostat

e zamalo, jer

e Kristov

dolazak donijeti kona

nu pobjedu nad silama tame (vidi 2 Sol 2,8).

17,11. An

eo zatim objašnjava da je Zvijer koja bijaše i više nije (vidi Otk 17,8), na kojoj

žena sjedi, osma, a iz broja je njih sedmero. Ova politi

ka sila svijeta, koja je za vrijeme

posljednje krize u službi Babilona, dolazi kao ''osma u smislu da se razlikuje od ostalih

sedam''.

Pa ipak je jedna od sedam, najvjerojatnije sedma koja je došla poslije Rima (Otk

13), ona koja je u Danielu 7,21-25 opisana kao mali rog koji izlazi iz Rima da ratuje protiv

svetaca. To što zvijer ''bijaše i više nije'' nagovještava da je u odre

enom trenutku bila mrtva,

ali se vratila od mrtvih.

Ovo je parodija na Krista koji ''bijaše mrtav i oživje'' ''a evo živi(m)

vijeke vjekova'' (Otk 1,18; 2,8; vidi 5,5).

Tako se pri svršetku vremena u osmoj glavi

ponovno javlja sedma i ima ve

u vlast i silu nego ikad ranije. Ova politi

ka sila posljednjeg

vremena djeluje sli

no ranijim sedmerim silama u povijesti kao tla

iteljska sila u svijetu u

svim razdobljima.

Mi o

ito živimo u razdoblju sedme glave, jer osma, koja predstavlja

ujedinjenih deset kraljevstava, još nije izišla iz bezdana, ali

e se na kraju pojaviti na svjetskoj

pozornici. Ona

e se pojaviti za kratko, a onda

e Zvijer biti zauvijek uništena (Otk 19,20)

prije nego što ostvari namjeru da uništi Božji narod.

17,12.13. Zatim an

eo daje identifikaciju deset rogova zvijeri na kojoj sjedi bludnica:

Deset rogova što ih vidje deset je kraljeva; oni još ne primiše kraljevstv. Ovo je aluzija na

Daniela 7,7 i 24. Sedam kraljeva

e primiti vlast nad svijetom samo za jedan sat …zajedno sa

Zvijeri. Ovaj politi

ki savez je osma glava, vrijeme posljednje krize. Deset kraljeva je tijesno

povezano sa Zvijeri. Oni su zajedno jedne misli: svu svoju silu i vlast [namjeravaju] predati

Zvijeri. Tkogod ili štogod da su ovih deset kraljeva, oni o

ito ''predstavljaju posljednju fazu

vlasti Zvijeri''.

Oni predstavljaju ujedinjenje vladaju

ih politi

kih sila svijeta posljednjeg

vremena koje

e vlast predati sotonskom trojstvu. Deset kraljeva

e u posljednjoj krizi postati

oslonac u stvaranju vjersko-politi

ke konfederacije. Zvijer

e ih upotrijebiti da silom provedu

njene planove i ciljeve.

17,14. Deset kraljeva

e zaratiti protiv Jaganjca. Ova završna bitka ne po

inje u ovom

trenutku ve

tek u Otkrivenju 19,11-21. To potvr

uje misao da je posljednji veliki eshatološki

sukob uperen protiv Krista i njegovog vjernog naroda, kojega Bog naziva njegovi pozvanici,

izabranici, koji ostaju vjernici usred najžeš

eg progonstva. Posljednja bitka je o

ito

eshatološka, a ne politi

ka; ona je duhovna, a ne vojna borba. Babilonova namjera da porazi

455

Božji narod pretvorit

e se u njegov vlastiti poraz: ali

e ih pobijediti Jaganjac. Otkrivenje

17,14 sadrži odgovor na pitanje: "Tko bi smio ratovati s njom [sa Zvijeri]?" (Otk 13,4).

Smije Jaganjac jer je on Gospodar nad gospodarima i Kralj nad kraljevima. Tako Otkrivenje

17,14 jezgrovito prikazuje ono što je s više pojedinosti opisano u Otkrivenju 19,17-21.

Posljednja bitka

e završiti Kristovim trijumfom i potpunim uništenjem svjetske konfederacije

koja je lojalno podupirala Babilon u protivljenju Bogu i njegovom vjernom narodu.

17,15.16. An

eo sada pokazuje da su vode na kojima sjedi Babilon posljednjeg vremena –

sama rijeku Eufrat – puci i mnoštva i narodi i jezici. Vode su u Starom zavjetu

esto uzete

kao slika za neprijatelje Božjeg naroda (Ps 18,5; 124,2-5; Iz 8,7.8; Jr 47,1.2). Vode na kojima

sjedi Babilon predstavljaju svjetovne i politi

ke sile svijeta koje

e se ujediniti i povezati s

vjerskim sustavom posljednjeg vremena, poznatim kao Babilon. Ali ova podrška

e trajati

samo kratko vrijeme.

U finalnoj fazi slika se iznenada i dramati

no mijenja. Ljubavnici pijane bludnice, deset

rogova, i Zvijer, koji su odano podupirali Babilon, sada se trijezne od opijenosti i okre

protiv ljubavnice. Upravo

e sile koje su ga dotad odano podržavale, sada Babilonu uskratiti

podršku. Rijeka Eufrat, na kojoj sjedi Babilon, presušuje (Otk 16,12). Ovdje nije objašnjen

razlog takvog iznenadnog preokreta. Najvjerojatnije su se prevarene vladaju

e politi

ke sile

svijeta razo

arale zbog nemo

i Babilona da zaštiti sebe (vidi Otk 16,10.11.19), pa su mu

zajedni

ki uskratile odanu podršku. One sada osje

aju takvo protivljenje i neprijateljstvo da

e zamrziti Bludnicu i uništiti je.

Ovo podsje

a na starozavjetna proro

anstva prema kojima

e se, u eshatološkom metežu, neprijatelji Božjeg naroda okrenuti jedni protiv drugih (Ez

38,21; Hag 2,22; Zah 14,13).

Razo

arane politi

ke sile svijeta

e bludnicu Babilon opustošiti (je) i ogoliti, najesti se mesa

njezina. Ovaj divlja

ki postupak potaknut je izuzetnim neprijateljstvom i mržnjom (vidi Ps

27,2; Mih 3,3). Strastveni ljubavnici postali su strastveni mrzitelji. Oni

e ognjem je spaliti.

Ovi okrutni postupci podsje

aju na jedno od Ezekielovih proro

anstava o sudu koji

e pasti na

bludnicu Jeruzalem:

Skupit

u sve tvoje ljubavnike … skupit

u ih odasvud protiv tebe i razotkriti im tvoju

golotinju … Sudit

u ti kao što se sudi preljubnicama i krvnicama i predati te bijesu njihovu.

Predat

u te u ruke njihove da poruše tvoje humke, da razore uzvišice tvoje. I zderat

e sa tebe

457

opisan u Otkrivenju 18. poglavlju izrazima uništenja drevnog grada Babilona koji se obogatio

trgovinom.

Osvrt na Otkrivenje 17. poglavlje

Otkrivenje 17. poglavlje obra

uje sliku presušivanja rijeke Eufrat u šestome zlu koje dovodi

do pada Babilona posljednjeg vremena (Otk 16,12). Prvi dio poglavlja prikazuje veliki

Babilon kao zavodni

ku bludnicu koja sjedi ''nad vodama velikim'' i sjedi na uskrsloj Zvijeri

iz Otkrivenja 13,1-10. Ova vjerska sila-sustav uzro

nik je progonstva i tla

enja Božjeg naroda

u vrijeme posljetka. Dominantan utjecaj Babilona na stanovnike zemlje ostvarit

e se

suradnjom vladaju

ih svjetovnih i politi

kih sila svijeta. Pa ipak, Otkrivenje 17,14-17

pokazuje da presušenje Eufrata simbolizira povla

enje podrške Babilonu, kad dominiraju

svjetovne i politi

ke sile svijeta shvate da su prevarene, pa se okre

u protiv njega da ga unište.

Otkrivenje 17 detaljnije opisuje temu Sotonina posljednjeg nastojanja da zavlada svijetom

preko uskrsnule Zvijeri iz Otkrivenja 13,1-10. Znakovito je što je Babilon posljednjeg

vremena u Otkrivenju 17. i 18. poglavlju prikazan kao nesveta suprotnost Novom Jeruzalemu

u Otkrivenju 21,10–22,5. U svojem opisu Ivan se služi rje

nikom koji kasnije koristi za Novi

Jeruzalem, Jaganj

evu zaru

nicu.

Nedozvoljeni odnos izme

u vladaju

ih svjetovnih i

politi

kih sila svijeta i bludnice Babilon prikazan je kao suprotan odnosu ljubavi izme

Jaganjca i Novog Jeruzalema, njegove zaru

nice. Suprotstavljene usporedbe izme

u opisa dva

grada nalazimo u tabeli u ''Osvrtu na Otkrivenje 12–22,5.''

Verbalne i koncepcijske paralele izme

u oba vi

enja teško mogu biti slu

ajne. Prije svega,

objašnjenja dva grada Ivan dobiva od istog an

ela sa

ašom. Oba po

inju pozivom: "Do

pokazat

u ti…'' (Otk 17,1; 21,9) Zatim, nakon rije

i ''I odnese me u duhu…'' (Otk 17,3;

21,10), Ivan vidi bludnicu Babilon s jedne, i Novi Jeruzalem, Kristovu zaru

nicu, s druge

strane. Kao što je Novi Jeruzalem sjedište Božje vladavine nad zemljom,

ime pokazuje da je

Bog prisutan me

u svojim narodom, tako je Babilon prikazan kao sjedište otpalog sustava

posljednjeg vremena, koji ozna

ava Sotoninu težnju da vlada svijetom.

Suprotstavljene paralele o

ite su i u opisima dviju žena-grada. Skupocjeno i rasipni

luksuzno ukrašavanje pokazuje samoproslavljanje i pokvarenost Babilona. Svrha mu je

zavesti vladaju

e svjetovne i politi

ke sile da stupe u nedozvoljen odnos s Babilonom (Otk

17,4.5); s druge strane, blještavo svjetlo i ljepota kojom je ukrašen Novi Jeruzalem prikazuje

458

Božju slavu kojoj je cilj privu

i ljude spasenju i Božjem kraljevstvu (Otk 21,11.23.24).

Babilon je prebivalište demona i svega ne

istoga (Otk 18,2); Novi Jeruzalem predstavlja

''šator Božji'' me

u ljudima (Otk 21,3). Jasna crta razgrani

enja izme

u onih koji su povezani

s ova dva grada odre

ena je na osnovi onih

ija su imena zapisana u knjizi života (vidi Otk

17,8; 21,27).

Na kraju, odre

ena razlika na

injena je i sudbinom dva grada. Oba su predstavljena objavom

– ''Svršeno je!'' – najavljuju

i da

e Bog dati Babilonu da pije iz

aše vina gnjevne srdžbe

njegove (Otk 16,19), a žednomu

e dati zabadava vode s izvora života (Otk 21,6). Babilon,

obu

en u slavu koja se gasi, osu

en je zajedno sa svojim stanovnicima na uništenje (18,8),

tamu (r 23) i propast (rr 6.7), ''i nikada ga više biti ne

e'' (r 21); Novi Jeruzalem nudi svojim

stanovnicima siguran život ''u vijeke vjekova'' (22,5). Roberto Badenas primje

uje da

''takore

i na ruševinama oholog, zlog i pokvarenog Babilona, dolazi Novi Jeruzalem s neba,

ist i obasjan Božjom slavom''.

Tako Otkrivenje 17. i 18. poglavlje nastavlja glavnu teološku temu eshatološkog dijela

Otkrivenja (od 12. do 22. poglavlja). Ona obuhva

a Sotoninu krivotvorinu Božjeg

spasiteljskog djelovanja u završnim danima zemaljske povijesti; krivotvorinu triju Osoba

Božanstva, posljednju vijest evan

elja, znak prepoznavanja pravih Božjih štovatelja i sada

krivotvoreni grad. Identificiranjem Babilona kao krivotvorine Novog Jeruzalema, Kristova

grada, Ivan nastoji prikazati suprotnost izme

u dva glavna vjerska sustava posljednjeg

vremena.

Kao Božji dar ljudskom rodu, Novi Jeruzalem ozna

ava sustav spasenja utemeljen po Bogu.

On ozna

ava Božju prisutnost me

u ljudima, daju

i život radosti i sre

e i budu

nost s nadom.

S druge strane Babilon ozna

ava vjerski sustav uspostavljen od Sotone, a ozna

en odvajanjem

od Boga, patnjom i smr

u, bez ikakve nade u budu

nost. Dok Novi Jeruzalem predstavlja

Božju metodu spasenja, kako tvrdi Alan Johnson, Babilon ''predstavlja sve ljudske pokušaje

da osiguraju put spasenja, sve te planove i programe koji, budu

i da su sagra

eni samo na

ljudskom razumu i zamislima, pokušavaju onemogu

iti ostvarenje božanskog plana u

svijetu''.

Dok je Novi Izrael izraz Božje milosti, dotle Babilon predstavlja uzaludan ljudski

trud da stekne spasenje odvojeno od Boga.

460

Johnsson, 17.

Ladd, 229.

Mounce, 316.

Collins, The Combat Myth in the Book of Revelation, 174; Aune, Revelation 17–22, 940. Obojica tvrde da se

ova fraza odnosi na Neronov redivivus mit.

Mounce, 312.

Desmond Ford, 561.

Isto, 671.

Beale, 880.

LaRondelle, The Good News About Armageddon, 17.

Ladd, 223.

William S. LaSor, The Truth About Armageddon (New York, Harper & Row, 1982), 140.

Thomas, , Revelation 8–22, 305.

Barclay, The Revelation of John, 2,149.

Paulien, What the Bible Says about the End-Time, 146.

Morris, 196.

Za popis paralela vidi Aune, Revelation 17–22, 1144-1145.

Badenas, 255.

Johnsson, 35.

Badenas, 271.

461

SUD NAD BABILONOM

(18,1-24)

Tekst u Otkrivenju 17. poglavlju opisuje otpalu vjersku silu posljednjeg vremena, nazvanu

''Babilon veliki'' (17,5), prikazom bludnice koja zavodi vladaju

e svjetovne i politi

ke sile

svijeta vinom svojega bluda. Tekst objašnjava da su pad i potpuno uništenje Babilona

posljedica uskra

ivanja podrške svjetovnih i politi

kih sila nakon što shvate da su prevarene.

One se okre

u protiv Babilona i potpuno ga uništavaju. Uvod u uništenje Babilona

posljednjeg vremena nalazimo u Otkrivenju 17,16.17; opisan je izrazima drevne prakse

kažnjavanja bludnice ognjem,kako je propisano Mojsijevim zakonima (vidi Lev 20,14; 21,9;

Ez 16,38-41; 23,22-29).

Osamnaesto poglavlje nastavlja obra

ivanje predmeta iz prethodnog poglavlja. Ono u ve

pojedinostima opisuje sud nad Babilonom posljednjeg vremena i objašnjava kako ovom

sustavu otpale religije posljednjeg vremena dolazi kraj. Ovaj put je pad Babilona opisan

izrazima propasti velikog trgova

kog grada – drevnog Babilona posebno – koji se obogatio

trgovanjem. Drevni gradovi su bili poznati kao trgova

ka središta i riznice bogatstva. U

prikazivanju propasti duhovnog Babilona Ivan se služi rje

nikom proroka Izaija (poglavlja 13

i 47) i Jeremije (poglavlja 50 i 51)

kojim su pretkazali uništenje drevnog Babilona, te

Ezekijinim opisivanjem Tira (poglavlja 26-28). Ovdje u Otkrivenju 18. poglavlju, kako to

isti

e G. K. Beale, sud nad povijesnim Babilonom postaje slika suda nad Babilonom

posljednjeg vremena.

Poziv na odvajanje od Babilona (18,1-8)

Babilon je napunio svoju

ašu bezakonja. Sad je vrijeme da se Bog opomene ''Babilona

velikoga da mu dade piti iz

aše vina gnjevne srdžbe Božje'' (Otk 16,19). Me

utim, prije

izvršenja presude, Božji narod je pozvan da prekine sve veze s otpalim vjerskim sustavom

posljednjeg vremena koji vlada svijetom i da se vrati k Bogu kako bi izbjegao sudbinu

Babilona.

Nakon toga vidjeh: jedan drugi an

eo silazi s neba s mo

i velikom! Sva se zemlja

zasvijetlila od njegova sjaja.

On povika iza glasa:

"Pade, pade Babilon veliki – Bludnica –

i postade prebivalištem zloduha,

nastambom svih duhova ne

istih,

463

Bilješke

18,2. "Pade, pade.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 14,8.

''Babilon veliki.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 14,8.

''I postade prebivalištem zloduha … svih duhova ne

istih … svih ptica ne

istih mrskih.''

Ovaj tekst odraz je starozavjetnih proro

anstava protiv Edoma (Iz 34,11-15), Ninive (Sef

2,13-15) i posebno drevnog Babilona. Izaija je prorekao da

e, kad Bog razori Babilon,

njegove ruševine postati nastamba svakovrsnih divljih ptica i životinja:

ivat

e ondje zvijeri pustinjske,

sove

e im napuniti ku

nojevi

e ondje stanovati, jarci plesati.

Hijene

e zavijati iz njegovih pala

aglji iz raskošnih dvorova. (Iz 13,21.22; vidi 34,11-15)

Sli

no tomu je Jeremija proricao protiv Babilona:

Zato

e se ondje nastaniti risovi s

agljima,

i nojevi

e ondje obitavat.

Dovijeka

e ostat' mjesto bez življa,

nitko ondje ne

e živjeti od koljena do koljena. (Jr 50,39)

Babilon

e biti hrpa ruševina, brlog

agljima,

užas i ruglo, kraj nenastanjen. (Jr 51,37)

18,3. ''Jer se gnjevnim vinom bluda.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 14,8.

''Trgovci se zemaljski.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 18,11.

18,6. ''Naplatite joj dvostruko'' (gr

ki dipl

sate ta dipla zna

i ''duplo dvostruko''). Duplo

napla

ivanje je dobro poznati starozavjetni pojam; prema Mojsijevu zakonu tko god bi bio

odgovoran za kra

u bilo

ega, morao je vratiti dvostruko (Izl 22,4.7.9). Ideju dvostrukog

napla

ivanja su

esto koristili proroci kao idiom za kaznu ili nagradu punom mjerom.

Izaija

je izjavio da Jeruzalem ''iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje" (Iz 40,2).

''Dvostruka bijaše njihova sramota … zato

e u zemlji svojoj baštinit' dvostruko.'' (Iz 61,7).

Jeremija je o Izraelu prorekao: ''Dvostruko

u naplatiti njihovo bezakonje i grijehe njihove, jer

su … oskvrnuli moju zemlju.'' (Jr 16,18) ''Progonitelji moji nek' se postide… Na njih dovedi

464

Dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom!'' (Jr 17,18) Bog je preko Zaharije rekao Judi:

''dvostruko

u ti uzvratiti'' kad ih bude izbavio od njihovih neprijatelja (Zah 9,12). Mnogi

znanstvenici smatraju da rije

''dvostruko'' ne zna

i da

e kazna biti dvostruka u odnosu na

injeno zlo, ve

jednaka naknada.

To bi, prema Meredithu G. Klineu, zna

ilo da bi ''opa

ine

Babilona bile uzvra

ene jednakom mjerom kazne na Božjoj tezulji pravde''.

18,8. ''Gospod, Bog, Sudac njezin!" Krš

anska sadašnjost bolje prevodi ovu frazu:

''Gospodin Bog, koji je osudi.'' Rije

''osudi'' je particip aorista, što pokazuje da je su

enje

izvršeno u prošlosti. Babilon je osu

en; ispitivanje je završeno, presuda je objavljena i sada

dolazi izvršenje suda.

Tuma

enje

18,1. Ivan vidi jedan drugi an

eo silazi s neba s božanskom vijesti. To nije an

eo iz

Otkrivenja 17. poglavlja koji tuma

i Ivanu, ve

drugi koji dolazi od Boga s mo

i velikom. Sva

se zemlja zasvijetlila od njegova sjaja. Bez obzira na sumornost njegove vijesti, ovaj an

eo je

vjesnik ''evan

elja. On ne dolazi da uživa nad mukama palih, ve

da objavi trijumf Božjih

namjera i kona

no oslobo

enje Božjeg naroda od svakog tla

enja.''

Sjaj ovog an

ela

nadmašuje zavodni

ku slavu Babilona. Njegova sjajna pojava i jaka vika trebaju privu

pozornost zemaljskih stanovnika na Božji posljednji poziv da napuste otpali vjerski sustav i

obrate se Bogu da bi izbjegli ono što

e do

i na nepokajane. Njegov proglas je poziv da se

odvoje od Babilona i obrate Bogu (Otk 18,4); time završava objavljivanje vijesti upozorenja

trojice an

ela iz Otkrivenja 14. poglavlja.

18,2.3. An

eo najavljuje vikom iza glasa pad krivotvorenog otpalog vjerskog sustava

posljednjeg vremena: Pade, pade Babilon veliki. Ova objava je odjek Izaijinih rije

i u 21,9:

"Pade, pade Babilon! Svi kipovi njegovih bogova o zemlju se razbiše." Ona tako

er ponavlja

vijest upozorenja drugog an

ela (Otk 14,8). U svim slu

ajevima, pad Babilona posljednjeg

vremena prikazan je kao nešto što se ve

dogodilo, premda

e se dogoditi u budu

nosti.

Ponavljanje rije

i ''pade'' i korištenje prošlog vremena u budu

nosti treba zajam

iti Božjem

narodu da je pad Babilona posljednjeg vremena neposredan i neminovan.

Pri opisu neizbježnosti pustošenja Babilona, Ivan se služi dobro poznatim proro

kim

rje

nikom kojim je opisano pustošenje drevnog Babilona (vidi Iz 13,19-22; Jr 50,39; 51,37).

Babilon je postao nastambom zloduha (demona), svih duhova ne

istih i svih ptica ne

istih

466

ito se mnogi iskreni i bogobojazni ljudi još uvijek kolebaju u Babilonu. Ovo podsje

a na

izvještaj o Lotu (Post 19. poglavlje). Premda nije sudjelovao u grijesima Sodome, poistovjetio

se s njima. Neposredno pred uništenje tog grada, pozvan je da ga napusti; ina

e dijeliti

njegovo uništenje. Na sli

an na

in Bog šalje posljednji poziv svojem narodu da izi

e iz

Babilona prije nego što ga uništi. Leon Morris kaže: ''U izvjesnom smislu ovaj je poziv klju

itavog poglavlja. Ivan se ne raduje padu grada. On poziva krš

ane da vide stvarnu situaciju i

postupe u skladu s njom.''

To je posljednja prilika da se narod obrati Bogu i izbjegne

sudbinu Babilona i svih koji se udružuju s njim.

Babilon treba nestati jer njezini grijesi do neba dopriješe. To je odjek poziva koji je Jeremija

uputio Izraelcima u Babilonu: ''Jer do neba dopire njegova osuda i diže se pod oblake.'' (Jr

51,9) Pavao objašnjava da tvrdokorni i nepokajani zgr

u gnjev na sebe ''za Dan gnjeva i

objavljenja pravedna suda Boga koji

e uzvratiti svakom po djelima'' (Rim 2,5.6). Grijesi

Babilona su nebrojeni. On je dugo odbijao Evan

elje i prezirao Božje strpljenje i milost;

utim, spomenu se Bog zlo

ina njezinih kako bi na njemu izvršio svoj pravedni sud.

18,6. Odjednom an

eo mijenja predmet. Upravo je Božjem narodu uputio poziv da izi

e iz

Babilona; sada nad njim objavljuje božansku presudu: Vratite joj milo za drago. Ovo na

elo

odmazde odjek je starozavjetnih proglasa o sudu nad drevnim Babilonom: ''K

eri babilonska'',

vikao je pjesnik, ''pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih

nanijela!'' (Ps 137,8; vidi 28,4) A Jeremija je rekao: ''Platite mu po zasluzi, vratite mu milo za

drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova.'' (Jr 50,29) Kazna odre

ena Babilonu

odgovara njegovom zlo

inu. Ovo na

elo je Isus naglasio u Propovijedi na Gori: ''Mjerom

kojom mjerite mjerit

e vam se.'' (Mt 7,2)

Kazna namijenjena Babilonu posljednjeg vremena opisana je i starozavjetnim pravnim

pojmom dvostruke naplate: Naplatite joj dvostruko po djelima! U

ašu u koju je ona

natakala nato

ite dvostruko! Babilon je kriv i primiti

e kaznu u punoj mjeri,

sukladno

svom zlo

inu. Tako

e se Božje obe

anje za drevni Babilon, dano preko Jeremije, ispuniti u

sudbini Babilona posljednjeg vremena: ''Ali na vaše o

i sada pla

a Babilonu i svim

Kaldejcima za sve zlo koje u

iniše Sionu – rije

je Jahvina.'' (Jr 51,24)

18,7.8. Sedmi redak ponavlja na

elo da ''kazna odgovara zlo

inu'' u odnosu na Babilon.

Onoliko koliko se razmetala sjajem i raskoši, toliko joj zadajte muka i jada. Babilonu se

467

sudi prema njegovim grijesima. A oni su tašto samoproslavljanje i raskoš koji ga navode da se

drsko hvali: ''Na prijestolju sjedim kao kraljica i nikad ne

u obudovjeti.'' Ovo hvastanje

Babilona posljednjeg vremena podsje

a na drsko hvastanje drevnog Babilona:

Govorila si: ''Dovijeka gospodaricom

u ostati.''

Nikad nisi to k srcu uzela

ni pomislila kako

e se završiti.

A sad poslušaj, razvratnice,

koja sjediš bezbrižno

i u srcu svom govoriš:

''Ja, i nitko drugi!

Nikad ne

u obudovjeti,

u djece izgubiti!''

Sti

e te oboje,

za tren, u isti dan!

Izgubit

eš djecu, obudovjet

eš!

Punom

e te mjerom sna

i oboje,

pokraj svega tvojeg vra

anja

i množine tvojih zaklinjanja! (Izaija 47,7-9)

U proslavljanju sebe Babilon prisvaja Božje zna

ajke, jer u Otkrivenju proslavljanje

pripada samo Bogu (Otk 14,7; vidi 15,4; 19,1). Drsko samoproslavljanje i samodostantost su

osnova za osudu i kažnjavanje Babilona posljednjeg vremena. Njegovo samoproslavljanje je

oslabljeno slavom an

ela koji je obasjao cijeli svijet (Otk 18,1) kao prethodnika kona

nog

suda nad Babilonom. Stoga u isti

e je dan zla zadesiti. Kao što je za drevni Babilon

postavljeno vrijeme suda (vidi Iz 47,9), tako je ono postavljeno i za Babilon posljednjeg

vremena. Zla su o

ito sedam posljednjih zala iz Otkrivenja 16. Nasuprot drskog hvastanja u

sedmom retku, Babilon

e sna

i smrt i jad i glad te

e sva u ognju biti spaljena. Spaljivanje

Babilona ognjem se vjerojatno odnosi na Otkrivenje 17,16. Ovaj otpali vjerski sustav

posljednjeg vremena – ''koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u

Božji hram zasjedne grade

i se Bogom'' (2 Sla 2,4) – nau

e pravu istinu da silan je

Gospod, Bog, Sudac njezin.

469

I svi kormilari i putnici, svi mornari i moreplovci izdaleka stoje

i, gledaju

i dim njezina

požara, zapomažu: "Koji li je grad sli

an gradu ovom velikom?"

I posuše glavu pepelom

te pla

i i tuguju

i viknuše:

"Jao, jao, grada li velikoga!

Dragocjenostima se njegovim obogatiše

svi posjednici morskih brodova,

a evo – u tren oka opustje!"

Veseli se nad njom, nebo,

i svi sveti i apostoli i proroci

jer Bog osudivši nju, vama pravo dosudi!

I jedan snažan an

eo uze kamen, velik poput mlinskoga kamena, i baci ga u more

govore

"Tako

e silovito biti strovaljen

Babilon, grad veliki,

i nikada ga više biti ne

e!"

"Glas citraša i pjeva

i svira

a i trublja

u tebi se više ne

uti!

Obrtnik vješt kojem god umije

u tebi se više ne

e na

Klopot žrvnja

u tebi se više ne

uti!

Svjetlost svjetiljke

u tebi više ne

e sjati!

Glas zaru

nika i zaru

nice

u tebi se više ne

uti!

Jer trgovci tvoji bijahu

velikaši zemlje

aranja tvoja zavedoše

sve narode;

i u tebi se našla

krv proroka i svetaca

i svih zaklanih na zemlji."

470

Bilješke

18,9. ''Kraljevi zemlje što su s njome bludni

ili i raskošno živjeli.'' Vidi Bilješke na

Otkrivenje 17,1.2.

18.9.10. ''Kad gledali budu dim požara njezina.'' Ovaj prizor podsje

a na Postanak 19,28

gdje je opisano kako je Abraham ugledao dim koji se dizao iz Sodone i Gomore,

''dim nad zemljom kao dim kakve kla

ine'', kao znak božanskog suda nad ova dva grada.

Uništenje gradova u dolini starozavjetni su proroci uzimali kao sliku sudbine drevnog

Babilona: ''Babilon, ures kraljevstava, … bit

e k'o Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije.'' (Iz

13,19) ''Razorit

e ga kao što Bog razori Sodomu i Gomoru i susjede njihove – rije

Jahvina.

ovjek ondje ne

e stanovati, sin

ovje

ji ne

e u njem' boraviti.'' (Jr 50,40) Ovo

pokazuje da se u opisu uništenja Babilona posljednjeg vremena Ivan služi rje

nikom kojim su

starozavjetni proroci pretkazali sudbinu drevnog Babilona.

18,11. ''Trgovci zemaljski.'' Za ove se trgovce kaže da su bili ''velikaši zemlje'' (Otk 18,23;

vidi Iz 23,2.8). Trgovce zemaljske možemo razumjeti doslovno ili slikovito. To mogu biti

vladaju

i ekonomski ili trgova

ki vo

e u svijetu,

ija je financijska i materijalna pomo

pridonijela uspjehu Babilona velikog; ali mogu slikovito ozna

avati i ''trgovce'' – prodava

''duhovne robe Babilona, koji su svoje doktrine i politi

ke odluke prodavali kraljevima i

narodima na zemlji''.

Ovi posljednji se svakako uklapaju u veoma slikovit kontekst

Otrkivenja 18. poglavlja i zbog toga im ovaj komentar daje prednost.

18,17. ''Svi kormilari.'' Slikoviti kontekst osamnaestog poglavlja ukazuje na simboli

kormilare, kao i kod ''zemaljskih trgovaca'' (vidi Bilješke na 18,11).

18,23. ''

aranja.'' Gr

ki pharmakeia (''vra

anje'', ''

aranje'') je rije

od koje smo dobili pojam

''farmacija''. Nalazimo je samo ovdje i na Pavlovom popisu poroka u Gala

anima 5,20. Srodna

rije

pharmakon (''vra

anje'') upotrijebljena je u Otkrivenju 9,21; 21,8 i 22,15. Izaija spominje

vra

anje i

aranje me

u grijehe drevnog Babilona koji su doveli do njegova pada (Iz 47,9.12).

Tuma

enje

18,9.10. Padom Babilona posljednjeg vremena prvo su pogo

eni kraljevi zemlje što su s

njome bludni

ili i raskošno živjeli. Kraljevi zemlje ozna

avaju svjetske vladaju

e politi

sile posljednjeg vremena, koji su svoju vlast i utjecaj stavili u službu Babilona (vidi 17,1.2).

472

i kukati gorko.

Pepelom

e posut glave,

U žalosti

e ti tužbalicu zapjevati,

nad tobom

e protužiti:

'Koji grad k'o Tir …?'' (Ez 27,29-32)

Trgovci i kormilari imali su udjela u bogatstvu i raskoši Babilona posljednjeg vremena. Stoje

podalje i gledaju kako grad gori i zapomažu: "Koji li je grad sli

an gradu ovom velikom?"

Ovo retori

ko pitanje sli

no je onome: ''Tko je kao Zvijer?'' (Otk 13,4). Ono je parodija na:

''Tko je kao Bog?'' (Izl 15,11; Ps 35,10; Mih 7,18). Pomorci posipaju glavu pepelom.

utim, njihov pla

i tuga su potpuno sebi

ni jer dragocjenostima se njegovim obogatiše. U

tren oka Babilon opustje i njegovo je bogatstvo nestalo.

18,20. Dok je pad Babilona loša vijest za neprijatelje Boga i njegovog naroda, on je radosna

vijest za Božji narod. Nebo i sveti su pozvani da se vesele jer Bog osudivši nju, vama pravo

dosudi. Veselje na koje su ovdje pozvani prikazano je u Otkrivenju 19,1-10. Ovaj poziv na

radovanje odjek je Jeremijinih rije

i vezanih uz pad Babilona: ''Tada

e nad Babilonom klicati

nebo i zemlja i sve što je na njima, jer

e sa sjevera navaliti na grad, zatornici njegovi – rije

je Jahvina! I Babilon mora pasti za pobijene Izraelce, kao što su za Babilon padali pobijeni po

svem svijetu.'' (Jr 51,48.49)

Babilon posljednjeg vremena odgovoran je za nepravedno optuživanje Božjeg vjernog naroda

i poticanje svjetovnih i politi

kih sila svijeta da ih unište i proliju njihovu krv (Otk 18,24).

Sud nad otpalim vjerskim sustavom posljednjeg vremena je Božje rješenje da spasi svoj

potla

eni i progonjeni narod. On osim toga objavljuje Božju kona

nu pobjedu nad Sotonom i

njegovim silama zla.

18,21-23a. U posljednjem prizoru vi

enja Ivan ponovno isti

e da zlo na kraju mora biti

potpuno uništeno. U simboli

nom prikazu Ivan je vidio jakog an

ela kako uzima kamen,

velik poput mlinskoga kamena, i baca ga u more uz primjedbu: Tako

e silovito biti

strovaljen Babilon, grad veliki, i nikada ga više biti ne

e. Slika bacanja kamena u more, kao

simboli

in uništenja Babilona, posu

ena je iz Jeremije 51,59-64. Božja rije

zapovijedila

je Jeremiji da zaveže kamen za svitak u kojem je opisao uništenje Babilona i baci ga u Eufrat:

''Ovako

e potonuti Babilon i ne

e se više podi

i iz nesre

e koju

u na nj svaliti." (Jr 51,64)

473

Ovim je potvr

eno kona

no i potpuno uništenje Babilona posljednjeg vremena kao što je

opustošen povijesni Babilon. Postupak an

ela tako

er podsje

a na rije

i iz Mateja 18,6:

"Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje

da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku." Babilon je proglašen

krivim zbog korištenja sile i zavo

enja da navede ljude,

ak i ''najmanje'', na grijeh.

Opustošenje Babilona je živo prikazano prestankom svih gradskih aktivnosti: više nema

glazbe, nema svakidašnjih trgova

kih ili doma

ih poslova kao što su obrti i proizvodnja hrane

(18,22); nikad više u njemu ne

e biti svjetla, niti

e se

ut radosni zvuci svadbe (r 23). U

prikazu ovog stanja pustoši Ivan se služi s više starozavjetnih proro

anstava o propasti otpalih

gradova. Na primjer, Ezekiel prori

e protiv Tira: ''A ja

u prekinuti jeku tvojih pjesama, i

zvuk se tvojih harfa više ne

uti!'' (Ez 26,13) Jeremija je najavio opustošenje Jeruzalema: ''I

ugušit

u me

u njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zaru

nika i zaru

nice i klopot

žrvnja i svjetlost svjetiljke.'' (Jr 25,10)

18,23b.24. Ovaj dio završava optužbom Babilona i razlozima za njegovo uništenje. Prvo,

trgovci tvoji bijahu velikaši zemlje. Ovo pokazuje drsko ponašanje slikovito prikazanih

babilonskih trgovaca koji su se stavili u službu Babilona. Oni su uglavnom bili odgovorni za

prodaju i distribuciju babilonskih ''pokvarenih doktrina i politi

kih propisa''.

Njihova

veli

ina je bila posljedica nedozvoljene veze s Babilonom koja ih je navela na

samouzvisivanje i oholost. Drugi razlog za optužbu jest što

aranja tvoja zavedoše sve

narode.

aranje je vrsta demonske aktivnosti u vrijeme svršetka (vidi Otk 9,21). Pomo

u vina

svojega bluda i

aranja, Babilon je vrlo uspješno uvarao narode. Znamenja su sredstva kojima

je Zvijer iz zemlje (pod pokroviteljstvom Zvijeri iz mora) varala i zavodila zemaljske

stanovnike da prime žig Zvijeri i da se u posljednjoj krizi udruže sa sotonskim trojstvom (Otk

13,14; 19,20).

Na kraju, Babilon je optužen zato što se u njemu našla krv proroka i svetaca i svih zaklanih

na zemlji. Ovo odražava Jeremijino proro

anstvo protiv drevnog Babilona: ''I Babilon mora

pasti za pobijene Izraelce, kao što su za Babilon padali pobijeni po svem svijetu.'' (Jr 51,49)

Babilon, otpali vjerski sustav posljednjeg vremena, odgovoran je za nepravedno optuživanje i

bezdušno proganjanje Božjeg vjernog naroda i prolijevanje njegove krvi (Otk 18,24).

ak se

opio krvlju onih koje je pobio (Otk 17,6). Upravo je krv Božjeg napa

enog naroda vapila za

opravdanjem i pravdom, kako je simboli

no prikazano u prizoru petog pe

ata: "Ta dokle,

Gospodaru sveti i istiniti! Zar ne

eš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?" (Otk 6,9-11)

475

Najava Babilonova pada je snažan poziv na bu

enje Božjeg naroda da prekine osobnu

povezanost s bilo kojim vjerskim sustavom koji nije u skladu s Evan

eljem. Mnogi se iskreni

ljudi u Babilonu iz raznih razloga još uvijek kolebaju. Možda ih vara ''obli

je pobožnosti'' (2

Tim 3,5) koje je prisutno u mnogim vjerskim sustavima. Neki vjerski sustavi mogu uzgovarati

i koristiti ''Kristovo ime i

ak se radovati u Duhu'', a ipak su sustavi kojima ''sila dolazi

odozdo''.

Neki su u Babilonu, premda toga nisu svjesni. Drugi misle da nisu u Babilonu; ali

mogu biti poistovje

eni s njim. Netko može govoriti protiv Babilona i izgovarati Kristovo

ime, a ipak imati žig Zvijeri na

elu (vidi Mt 7,21). Pripadati gupi koja nau

ava pravo

Evan

elje nije jamstvo da se netko nalazi na Božjoj strani. Milostivi poziv upu

en svakom

krš

aninu i krš

anki jest da Božjom Rije

ju ispita i iskuša vjerski sustav kojemu pripada.

Kraj naviještanja Evan

elja je Božji poziv posljednjeg vremena upu

en stanovnicima zemlje

da se obrate njemu i izbjegnu ono što

e do

i na Babilon i njegove štovatelje: "Izi

ite iz nje,

narode moj, da vas ne zadese zla njezina te ne budete suzajedni

ari grijeha njezinih!'' (Otk

18,1-4) Kako to pokazuje Otkrivenje 19,1-10 mnogi

e se odazvati ovom pozivu.

Izvori

Za popis usporedbi s Jeremijom vidi Aune, Revelation 17–22, 983.

Beale, 901.

Ladd, 238.

Beckwith, 715; J. M. Ford, 297.298; Hughes, 191; Beale, 901.

Kline, 177.

Caird, 222.

Ladd, 236; Aune, Revelation 17–22, 829.

Beale, 893.

Isto, 895.

Isto, 896.

Morris, 210.

Ladd, 238,

Beale, 902.

LaRondelle, How to Understand the End-Time Prophecies, 429.

The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 7,864,

Beale, 907.

Isto.

The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 7,864.

Isto.

Sweet, 274.

The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 7,864.

Morris, 196.

Strand, ''The Seven Heads'', 206.

Paulien, The Bible Explorer, 5.4.

476

DVIJE VE

ERE (19,1-21)

Otkrivenje 19. poglavlje sastavljeno je od dva razli

ita dijela. Redci 1-10 opisuju burnu radost

nebeskih bi

a kao reakciju na sudbinu Babilona i najavljuje Jaganj

evu svadbenu ve

eru.

Redci 11-21 opisuju dolazak Krista kao ratnika-kralja pra

enog svojom nebeskom vojskom da

dovrši uništenje zlih sila i izbavi Božji narod. Ovome slijedi poziv nebeskim pticama da

sudjeluju u jezivoj gozbi na velikoj Božjoj ve

eri.

Jaganj

eva svadbena ve

era (19,1-10)

U Otkrivenju 18,20 upu

en je poziv za radovanje nad uništenjem Babilona posljednjeg

vremena: ''Veseli se nad njom, nebo, i svi sveti i apostoli i proroci jer Bog osudivši nju, vama

pravo dosudi!'' Otkrivenje 19,1-10 prikazuje spontani izljev radosti i slavljenja Boga. Ono je

neka vrst umetka izme

u prizora suda nad Babilonom (Otk 17–18) i pojave Krista kao

ratnika-kralja koji dolazi da se bori za svoj narod i potpuno uništi Babilon (Otk 19,11-21).

Nakon toga za

ujem kao jak glas silnoga mnoštva na nebu:

"Aleluja!

Spasenje i slava i mo

Bogu našemu!

Doista, istiniti su i pravedni sudovi njegovi

jer osudi veliku Bludnicu,

što pokvari zemlju bludom svojim,

i osveti na njoj krv slugu svojih!"

I ponove:

"Aleluja!

Dim njezin suklja u vijeke vjekova!"

Nato starješine, njih dvadeset

etvorica, i ona

etiri bi

a padoše ni

ice i pokloniše se Bogu,

koji sjedi na prijestolju, govore

"Amen! Aleluja!"

I s prijestolja izi

e glas:

"Hvalite Boga našega, sve sluge njegove,

svi koji se njega bojite, i mali i veliki!"

I za

uh kao glas silna mnoštva i kao šum voda mnogih i kao prasak gromova silnih:

"Aleluja!

Zakraljeva Gospod, Bog naš Svevladar!

478

19,7. ''Svadba Jaganj

eva.'' Slika svadbe se

esto javlja u Svetom pismu. Isus je upotrijebio

sliku svadbe opisuju

i svoju vezu s u

enicima (Mk 2,19). Svadbena ve

era je tako

er slika u

njegovim prispodobama o dolasku kraljevstva, uklju

uju

i svadbu kraljeva sina (Mt 22,1-14) i

onu s deset djevica (Mt 15,1-13). Sam Pavao govori kako crkvu kao

istu djevicu privodi

Kristu (2 Kor 11,2). O simbolici žene kao Božjeg naroda vidi Bilješke na Otkrivenje 12,1 i

14,4.

''Opremila se Zaru

nica njegova.'' Izrael je u Starom zavjetu

esto opisan kao zaru

nica

(vidi Iz 61,10; 62,5; Jr 2,32; Hoš 2,21.22 [neki prijevodi 19.20]). Opremanje Jaganj

eve

zaru

nice u Otkrivenju 19 treba razumjeti imaju

i u vidu drevnu hebrejsku svadbu.

Hebrejski

brak obi

no bi po

eo zarukama u ku

i mladenkina oca gdje bi mladoženja platio miraz.

Nakon toga bi oboje bili smatrani mužem i ženom. Mladoženja bi se onda vratio o

evoj ku

da pripravi mjesto gdje

e on i njegova zaru

nica živjeti. Tijekom tog vremena zaru

nica bi

ostala u ku

i svojega oca pripremaju

i se za vjen

anje. Kad bi mjesto i zaru

nica bili spremni,

mladoženja bi se vratio po zaru

nicu da je dovede u ku

u svoga oca gdje

e se održati svadba

(vidi Mt 25,1-10). Priprema Jaganj

eve zaru

nice u Otkrivenju 19,7 odraz je obi

aja

hebrejskog vjen

anja i svadbe.

19,8. ''Pravedna su djela.'' Zna

enje gr

ke rije

i dikai

mata (u množini) je donekle nejasno.

ini se da je rije

o ''propisima'', ''zahtjevima'' ili ''pravilima'' (vidi Lk 1,6, Rim 1,32; 2,26; 8,4;

Heb 9,1.10).

U Rimljanima 5,18 ovoj je rije

i suprotstavljena rije

parapt

ma (''

prijestupa''; u tekstu ''grijeh''), a odnosi se na

in Kristove pravednosti.

Ova rije

se u množini

pojavljuje u Otkrivenju 15,4 kao ''pravedna djela'' pri su

enja naroda.

ini se da je ispravan

prijevod ove rije

i ovdje ''pravedna djela'' koja su u skladu sa zahtjevima Božjeg zakona (vidi

Otk 12,17; 14,12). Fraza ''pravedna su djela [dikai

mata] svetih'' o

ito je u suprotnosti

nepravednim djelima [adik

mata] bludnice Babilon (Otk 18,5).

19,9. ''Blago'' ili ''blagoslovljen''. Vidi Bilješke na Otkrivenje 1,3.

19,10. ''Svjedo

anstvo Isusovo.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 1,2 i 12,17.

''Duh je proro

ki.'' (Šari

: ''Duh proro

anstva.'') Ovaj je izraz u

itavom Novom zavjetu

upotrijebljen samo na ovome mjestu. Me

utim, židovski i ranokrš

anski književni izvori

pokazuju da izraz ''duh proro

ki'' nije bila nova fraza koju je iskovao Ivan, jer je bila u

svakidašnjoj uporabi me

u Židovima u prvom stolje

Fraza se odnosi na Duha koji govori

479

preko onih koji su pozvani za proroke, a koji trebaju objaviti vijest koju im je Bog otkrio i

povjerio. Re

enicu ''Jer svjedo

anstvo Isusovo duh je proro

ki'' treba razumjeti kao

svjedo

anstvo kojim je Isus svjedo

io u svojem vlastitom životu i službi ili preko onih koji su

imali proro

ki duh, kao što je to

inio preko proroka u drevna vremena (vidi 1 Pt 1,11.12; vidi

Bilješke na Otk 1,2 i 12,17). William Barclay objašnjava: ''Pravog proroka možemo definirati

kao

ovjeka koji je od Krista primio vijest koju prenosi ljudima i

ije rije

i i djela su

istovremeno

in svjedo

enja za Krista.''

Ovo mišljenje dijele i mnogi drugi znanstvenici.

Hans LaRondelle, koji slijedi nekolicinu znanstvenika, tvrdi da se ''svjedo

anstvo Isusovo''

odnosi na povijesno Isusovo svjedo

anstvo kojim je svjedo

io u svojem životu. Izraz ''duh

proro

ki'' nije ograni

en na izabranu skupinu vjernika, ve

obuhva

a sve vjerne krš

ane koji

''imaju'' svjedo

anstvo Isusovo.

utim, kontekst ovdje pokazuje da, op

enito gledano, ''duh proro

ki'' nemaju svi krš

ani,

''samo oni koje je Bog pozvao da budu proroci''.

Richard Bauckham objašnjava:

''Vjerojatno treba u

initi razliku izme

u posebnog zvanja krš

anskih proroka da objave Božju

rije

u krš

anskoj zajednici i op

eg zvanja

itave krš

anske zajednice da objavi Božju rije

svijetu. Oni prvi trebaju biti od koristi drugima. Duh govori preko proroka crkvama i preko

crkava svijetu. Me

utim, što se ti

e posebnih postupaka Duha, oni koje smo dosad istražili

odnose se isklju

ivo na Duhom nadahnuto krš

ansko proroštvo upu

eno crkvama. Za

djelovanje Duha u misionarskoj ulozi crkve u svijetu moramo se obratiti odre

enoj kategoriji

djelovanja Duha.''

Sli

no tomu misli David Aune, i mnogi drugi, koji smatraju da treba

razumjeti kako se ova fraza odnosi na ''silu koja dozvoljava odre

enim osobama da dožive

enja i daje im otkrivaju

e razumijevanje koje nije dostupno obi

nim ljudima''.

Osim toga, kontekst cijele knjige pokazuje da ''svjedo

anstvo Isusovo'' nije samo povijesno

Isusovo svjedo

enje, ve

''svjedo

anstvo Isusovo'' ima za cilj pokazati ''ono što se ima

dogoditi ubrzo'' (Otk 1,1). Ova je

injenica posebno istaknuta u Otkrivenju 22,6: ''Gospod

Bog, nadahnitelj proroka, posla svoga an

ela da on pokaže slugama njegovim što se ima

dogoditi ubrzo.''

Tuma

enje

19,1-3. Dok uništenje Babilona posljednjeg vremena izaziva jadikovanje me

u njegovim

saveznicima, ono tako

er izaziva eksploziju radosti na nebu u proslavljanju Boga. Ivan

uje

481

19,4. Radovanju mnoštva priklju

uju se starješine, njih dvadeset

etvorica, i ona

etiri bi

Kako smo vidjeli, dvadeset i

etiri starješine su najvjerojatnije proslavljeni sveti; oni su na

nebu simboli

ni predstavnici otkupljenog i vjernog Božjeg naroda iz Starog i Novog zavjeta

(vidi Otk 4,4).

etiri bi

a su vjerojatno uzvišeni an

eoski red uklju

en u služenje Bogu, koja

vode nebeske vojske u štovanju i hvali (vidi rr 6-8). Nasuprot ve

ini ljudi na zemlji koji

okre

u le

a Bogu, ovdje vidimo predstavnike neba i zemlje kako se udružuju u davanju hvale

Bogu za njegova silna djela izbavljenja i suda. S Amen! Aleluja! izražavaju slaganje s

nebeskim zborovima u proslavljanju Boga za spasenje njegovog naroda.

19,5.6. U tom trenutku glas s Božjeg prijestolja poziva Božje sluge: Hvalite Boga našega, sve

sluge njegove, svi koji se njega bojite, i mali i veliki. Ovaj poziv je ispunjenje onoga što je

bilo objavljeno sa sedmom trubom o davanju nagrade svetima koji se boje Božjeg imena,

''malima i velikima'' (Otk 11,18). Fraza ''koji se njega bojite, i mali i veliki'' uzeta je iz Psalma

115,13 i ozna

ava vjerne iz svih društveno-ekonomskih staleža.

Pjesma otkupljenog mnoštva koje hvali Boga za njegovu pobjedu nad njihovim neprijateljima

dobija na snazi novim usklikom ''aleluja''. Ovaj put se ne raduju uništenju Babilona

posljednjeg vremena ve

zato što se zakraljeva Gospod, Bog naš Svevladar. Ovo je u stvari

razvoj najavljen prigodom oglašavanja sedme trube: "Zahvaljujemo ti, Gospodaru, Bože,

Svevladaru, koji jesi i koji bijaše, zato što uze u ruke mo

svoju veliku i zakralji se!'' (Otk

11,17) Propast otpale vjerske sile posljednjeg vremena zna

i po

etak Božje vladavine nad

zemljom u punoj njegovoj sili i vlasti. Kako isti

e George E. Ladd, do tog trenutka ''Božja

vladavina još nije bila potpuno uspostavljena''; ''ona

eka Kristov povratak, okivanje Sotone i

ustoli

enje Kristove mesijanske vladavine'' poslije tisu

lje

19,7.8. U tom trenutku se pjesma otkupljenih pretvara u poziv za radovanje na Jaganj

evoj

svadbi: Radujmo se i kli

imo i slavu mu dajmo jer do

e svadba Jaganj

eva. Dugo

ekivano sjedinjenje Krista s njegovom zaru

nicom – crkvom – prigodom Drugog dolaska

izraženo je izrazom ''svadba Jaganj

eva''. Zajednica Jaganjca i njegove zaru

nice u oštroj je

suprotnosti nedozvoljenom odnosu izme

u bludnice Babilon i njenih ljubavnika prikazanog u

prethodnim poglavljima.

Poziv izražen rije

ima ''radujmo se i kli

imo'' nalazi se samo na još

jednom mjestu u Novom zavjetu. U Govoru na Gori Isus je obe

ao svojim ugnjetavanim i

progonjenim sljedbenicima u svijetu: ''Radujte se i kli

ite: velika je pla

a vaša na nebesima!''

(Mt 5,12)

Predaja nagrade koju je Krist obe

ao prikazana je u Otkrivenju kao ''velika svadba

482

na kojoj jaganjac i njegova zaru

nica slave'' svoje dugo o

ekivano sjedinjenje.

Zaru

nicu

ine oni koji su poslušali poziv da izi

u iz Babilona i ne budu sudionici njegovih grijeha. Oni

su se o

uvali neukaljanima od preljuba i ne

isto

a Babilona i zbog toga patili. Sada su

sudionici na ve

eri Jaganj

eve svadbe.

Povezivanje Krista s narodom koji je otkupio na križu u središtu je

itave knjige Otkrivenje.

Sve u knjizi se kre

e prema ovom vrhunskom trijumfu. Me

utim, još nije trenutak za po

etak

svadbene ve

ere; Otkrivenje 19 samo najavljuje da je došlo vrijeme za svadbenu ve

eru kao

paralelu jednoj drugoj ve

eri – ''velikoj ve

eri Božjoj'' prikazanoj u Otkrivenju 19,17-19.

Sjedinjenje Krista i njegove crkve prikazano je u Otkrivenju 21. poglavlju. George E. Ladd

objašnjava:

Ponovno treba naglasiti da Ivan ne opisuje svadbenu ve

eru; on samo objavljuje da je došlo

vrijeme. Stvarni doga

aj nije nigdje opisan; to je slikovit na

in aludiranja na kona

spasiteljski

in, kad

e Bog stanovati ''s ljudima! On

e prebivati s njima: oni

e biti narod

njegov, a on

e biti Bog s njima.'' (Otk 21,3) Zato Ivan može primijeniti istu sliku zaru

nice

opremljene za svojega muža na novi Jeruzalem koji silazi s neba da nastava me

u ljudima

(Otk 21,2) i što an

eo može predstaviti novi Jeruzalem kao ''Zaru

nicu, Ženu Jaganj

evu''

(Otk 21,9). Kao što je Jeruzalem

esto upotrijebljen u Svetom pismu da predstavi Božji narod

(Mt 23,37), tako su u vi

enju novog svijeta Božji narod i njegov glavni grad – crkva i novi

Jeruzalem – tako

vrsto povezani da se ista slika – zaru

nice – koristi za oboje.

Zaru

nica Jagnjetova se opremila za ovo dugo o

ekivano sjedinjenje s Kristom. Ovaj tekst

pokazuje da crkva aktivno sudjeluje u svojoj pripremi, a ne

eka pasivno. Ovdje imamo

aluziju na drevnu praksu sklapanja braka. Krist je napustio O

ev dom na nebu da si

e na

zemlju kako bi zaru

io svoju zaru

nicu – crkvu. Na Golgoti je za nju platio miraz. Nakon toga

se vratio u O

ev dom da za nju pripremi mjesto (vidi Iv 14,1-3). U me

uvremenu njegova

zaru

nica ostaje na zemlji. Dok

eka, ona se priprema, kao što je hebrejska mladenka u

drevna vremena ostala u domu svojeg oca pripremaju

i se za svadbu. Kad budu oboje, mjesto

i zaru

nica, spremni, onda

e se održati svadba – Kristov drugi dolazak. Pavao govori o

Kristovoj ljubavi prema crkvi i kako je sebe dao za nju, pa kad do

e On ''sebi predvede Crkvu

slavnu, bez ljage i nabora ili

ega takva, nego da bude sveta i bez mane'' (Ef 5,27).Ivan je

pisao: ''I tko god ima tu nadu u njemu,

isti se kao što je on

ist.'' (1 Iv 3,3) Ovdje u

Otkrivenju 19,7.8 apostol najavljuje da se crkva pripremila i da je spremna za svadbu.

484

Bog daje haljinu spasenja i pravedna djela otkupljenima, a oni nisu njihov proizvod,

proizvod njihove prisne zajednice s Kristom (vidi Ef 5,24-27).

19,9.10. An

eo poziva Ivana da piše: ''Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu

Jaganj

evu!'' Ovo je

etvrto od sedam blaženstava u Otkrivenju (1,3;14,13; 16,15; 19,9; 20,6;

22,7.14). Svakako podsje

a na

ovjeka koji je sjede

i za stolom s Isusom uskliknuo: "Blago

onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!" (Lk 14,15) Isus je govorio kako

e do

mnogi s istoka i zapada i ''sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu

nebeskom'' (Mt 8,11). Ova radosna gozba izražava ispunjenje Isusovog obe

anja u

enicima

na posljednjoj ve

eri: ''A kažem vam: ne, ne

u od sada piti od ovog roda trsova do onoga dana

kad

u ga – novoga – s vama piti u kraljevstvu Oca svojega." (Mt 26,29) Ivan je trebao

zapisati ovo blaženstvo da podsjeti Božji narod da je, bez obzira na teško

e i patnje, blago

njima jer su pozvani na svadbenu ve

eru Jagnjetovu.

Da uvjeri Ivana i

itatelje ove knjige u sigurnost i vjerodostojnost ovog blaženstva, an

dodaje tvrdnju: Ove su rije

i istinite, Božje. Njome Božji narod dobiva sve

anu potvrdu

jamstva da je poziv na svadbenu gozbu ''nepogrešiva rije

Božja''.

Oni koji su pozvani na Jagnjetovu svadbenu ve

eru nedvosmisleno su oni koji predstavljaju

Jagnjetovu zaru

nicu. Spašeni sveti su zaru

nica i uzvanici na svadbenoj ve

eri. Ove su ideje

izražene i u Isusovim prispodobama (vidi Mt 22,1-14; 25,1-13). Pomo

u ove dvije slike Ivan

opisuje iz dva razli

ita ugla gledanja ono što

e Božji narod doživjeti prigodom drugog

dolaska. Herman Hoeksema kaže da zaru

nica prikazuje

itavu ujedinjenu crkva koja se

vjen

ava s Kristom, dok su gosti

lanovi crkve koji su pojedina

no odgovorili na poziv na

gozbu koju je Otac pripravio svome Sinu.

Svladan radoš

u zbog onoga što je upravo

uo, Ivan se spušta pred noge an

elu da mu se

pokloni. Me

utim, an

eo ga odmah upozorava da to ne

ini, podsje

aju

i ga da nije božansko

e: Sluga sam kao i ti i bra

a tvoja koja imaju svjedo

anstvo Isusovo. Bogu se pokloni!

Upravo je to Isus jasno rekao u pustinji kad ga je Sotona kušao: ''Gospodinu, Bogu svom se

klanjaj i njemu jedinom služi!" (Mt 4,10) Bez obzira koliko važna bila osoba i njena vijest, ne

smijemo joj se klanjati. Pokloniti se možemo samo Bogu ''koji stvori nebo i zemlju i more i

izvore voda" (Otk 14,7); samo On može biti predmet našeg štovanja.

485

eo zatim objašnjava da je svjedo

anstvo Isusovo duh proro

ki, odnosno, kako to kaže

Richard Bauckham: ''Duh koji govori preko proroka.''

Prema Efežanima 3,2-6 proroci su

pomaga

i Božjeg otkrivenja. Njihova je uloga da ''razotkriju tajne o Isusu Kristu'', njegov

život i smrt, njegovo uskrsnu

e, njegovo djelo na nebu i njegov povratak na zemlju.

Bauckham primje

uje da ''Duh proro

ki govori preko krš

anskih proroka prenose

i rije

uzvišenog Krista njegovom narodu na zemlji, potvr

uju

i na zemlji rije

i nebeskih otkrivenja

i usmjeravaju

i molitve crkava njihovom nebeskom Gospodinu. To su posebne funkcije

krš

anskih proroka koje Otkrivenje prepoznaje kao posebnu skupinu u crkvama'' (11,18; 16,6;

18,20.24; 22,9).

Ivan ovdje tvrdi da je jedan od tih proroka; on je primio posebno otkrivenje

od Boga. I on svjedo

i za ''svjedo

anstvo Isusa Krista'' koje mu je preneseno u vi

enju (Otk

1,2). Me

utim, Ivan se ne smatra posljednjim u proro

koj službi; on pokazuje da

e proro

služba i dalje nakon prvog stolje

a djelovati u crkvi kroz cijelo krš

ansko razdoblje. Premda

je ovo bilo to

no za Božji narod tijekom vjekova, Otkrivenje 12,17 jasno kaže da

e Božji

ostatak posljednjeg vremena imati posebno Isusovo svjedo

anstvo preko onih koje Bog

pozove da budu njegovi proroci. Na kraju crkva

e ponovno imati proro

ku službu kao u

Ivanovo vrijeme.

''Bra

a'' je još jedan izraz za Kristovu zaru

nicu. Božjem narodu koji živi u završnim danima

povijesti ove zemlje zajam

ena je Božja naro

ita briga i vodstvo preko Duha koji govori kroz

proroke, upravo kao što je bilo s Božjim narodom u prošlosti. Me

utim, ono što u vrijeme

svršetka odvaja Božji narod od nevjernih nije o

itovanje proro

kog dara u njegovoj sredini,

njegova vjernost proro

koj vijesti.

Velika ve

era Božja (19,11-21)

Prizor iznenada prelazi sa svadbene ve

ere na dolazak ratnika-kralja Krista na

elu nebeskih

vojski da se sukobi sa zemaljskim vojskama pod vodstvom sotonskog trijumvirata i

zemaljskih kraljeva. Ovdje je vrhunac posljednje harmagedonske bitke. S Babilonom

posljednjeg vremena riješeno je u Otkrivenju 18. Ostali dio Otkrivenja 19 dovršava ovaj

prizor koji je prekinut radoš

u spašenih svetih zbog uništenja Babilona i najave Jagnjetove

svadbene ve

ere (Otk 19,1-10). Ovaj tekst sadrži odgovor na pitanje o sudbini onih koji su

razvratno sura

ivali s otpalim vjerskim sustavom posljednjeg vremena i sudjelovali u

njegovim grijesima. Došlo je vrijeme da budu – kako je najavljeno u Otkrivenju 14,17-20 –

gaženi ''u kaci gnjevne srdžbe Boga Svevladara'' (Otk 19,15) i da ih pojedu ptice nebeske.

487

19,15. ''Iz usta mu izlazi oštar ma

.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 1,16.

''Kaca gnjevne srdžbe Boga Svevladara.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 14,19.

''Tijesak žestokoga vina gnjeva Boga svemo

noga.'' (Šari

) Vidi Bilješke na Otkrivenje

14,10.

''Svevladara.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 1,8.

19,20. ''Lažni prorok koji je u njenoj nazo

nosti

inio znamenja.'' Lažni prorok je nova

oznaka za Zvijer iz zemlje iz Otkrivenja 13,11-17 kao tre

lana sotonskog trojstva. Vidi

Bilješke na Otkrivenje 16,13.

19,21. ''Sve se ptice nasitiše mesa njihova.'' Ova tvrdnja prikaz je drevnog bliskoisto

nog

bojišta nakon završetka bitke. Izlaganje trupla za hranu pticama i životinjama ozna

ava

potpuni poraz i sramotno poniženje (Pnz 28,26; 1 Sam 17,44; 1 Kr 14,11; 16,4; 21,23.24; Ef

39,4.17-21). Osim toga, izlaganje mrtvog tijela kao ''hrane nebeskim pticama predstavljalo je

jednog od prokletstava koje je Mojsije zbog neposlušnosti izrekao… nad izraelskim

narodom''.

Tuma

enje

19,11-13. Ivan ponovno vidi nebo otvoreno kao u Otkrivenju 4,1. Ovaj put vrata na nebo nisu

otvorena da bi Ivan ušao, ve

da Krist si

e na zemlju. Krist kao ratnik ovdje je prikazan kao

rimski general. Pod njim je konj bijelac u znak trijumfa i pobjede,

premda bitka još nije

izvojevana. Nazvan je Vjerni i Istiniti. Crkvi u Laodiceji se predstavio kao ''Svjedok vjerni i

istiniti'' (Otk 3,14). Nemojmo zaboraviti da imena na Bliskom istoku ozna

avaju karakter.

Ova Kristova imena kazuju da je On onaj kome možemo vjerovati i na koga se možemo

osloniti. On dolazi da u skladu s proro

kom rije

i izbavi svoj narod: ''U ono

e vrijeme ustati

Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit

e to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše

otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj

e se narod spasiti – svi koji se na

zapisani u Knjizi.'' (Dn 12,1) Isti Bog koji je u

inio

udesna djela za svoj narod u prošlosti,

daje nam sigurnost da je vjeran svojim obe

anjima koja se ti

u budu

nosti. On

e u vrijeme

svršetka ustati za svoj narod da ga obrani. Zato što je vjeran i istinit On sudi i vojuje po

pravdi. Ratovi se obi

no vode radi tla

enja i krvoproli

a, a rijetko kad radi pravde. Rat u koji

Krist ulazi ima za cilj uspostaviti pravdu i u

initi kraj ugnjetavanju. On ga vodi da bi izbavio

svoj narod i poveo ih na mjesto koje im je pripravio.

488

i mu plamen ognjeni. Ovo podsje

a na opis Krista u Otkrivenju 1,14. Ova slika pokazuje

Kristovu sposobnost da sudi; ništa ne može ostati skriveno od njegova prodornog pogleda. Na

glavi ima mnoge krune. Ove kraljevske krune ozna

avaju njegovu kraljevsku mo

i vlast da

vrši sud. Mnoge krune na njegovoj glavi suprotne su Zmajevim krunama u Otkrivenju 12,3. U

Otkrivenju 5. poglavlju Krist je dobio pravo da vlada, ali je njegova vladavina bila ograni

ena

s obzirom na Sotoninu tvrdnju da vlada zemljom (vidi Lk 4,6). Sotoni je bilo dopušteno da

nastavi vladati ''malo vremena'' (Otk 12,12), dok Krist ne podloži sve neprijatelje pod svoje

noge (1 Kor 15,25). Sada pad Babilona posljednjeg vremena otvara vrata za Kristovo potpuno

pravo na vladanje. On sada dolazi kao "Kralj kraljeva i Gospodar gospodara" (Otk 19,16) da

obeskrijepi ''svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu'' (1 Kor 15,24) i postane Kralj i Gospodar

svih kraljevstava na zemlji.

On ima ime napisano na boku kojeg nitko ne zna doli on sam. Kako ono glasi? Pavao kaže da

je Bog preuzvisio Krista i ''darova mu ime, ime nad svakim imenom'', tako da

e ''svaki

jezik priznati: 'Isus Krist jest Gospodin!'" (Fil 2,9-11). Krist je u Otkrivenju dvaput nazvan

"Kralj kraljeva i Gospodar gospodara" (Otk 17,14; 19,16), što pokazuje da

e ovo posebno

ime istaknuti Krista kao jedinog pravog i univerzalnog kralja svemira.

Krist je ogrnut ogrta

em krvlju natopljenim. Ovaj opis podsje

a na Izaijin prikaz Boga koji se

vra

a nakon kažnjavanja Edoma, ''u haljinama crvenim'', koji ''veli

anstveno odjenut pun

snage kora

a'':

''Ja sam to koji nau

avam pravdu, velik kad spasavam!''

Zašto je crvena tvoja haljina

i odijelo kao u onog koji gazi u kaci?

''U kaci sam sam gazio,

od naroda nikog ne bijaše.

U gnjevu ih svom izgazih

i zgnje

ih u svojoj jarosti.

Krv mi njihova poprska haljine,

iskaljah svu odje

u svoju.'' (Iz 63,1-3)

490

prizor iz Otkrivenja 14,17-20 gdje je sudbina zlih prikazana slikom gaženja u tijesku. Time

Ivan pokazuje da Kristov dolazak kao ratnika-kralja zna

i da je uništenje zlih sila potpuno i

kona

no.

Osim toga Krist na svojoj odje

i i stegnu ima napisanu titulu Kralj kraljeva i Gospodar

gospodara. Njome objavljuje vje

nu stvarnost svoje apsolutne sile i vlasti nad pobunjenim

ovje

anstvom. Jedino drugo mjesto gdje se u Otkrivenju spominje ova titula je u Otkrivenju

17,14 gdje je Krist predstavljen kao pobjedni

ki Jaganjac. To pokazuje da Otkrivenje 19

završava prizor koji je po

eo u sedamnaestom poglavlju.

19,17-19. Sada se u posljednjem sukobu treba dovršiti uništenje konfederacije posljednjeg

vremena. Ivan vidi an

ela koji vi

e iza glasa svim pticama što nebom lete: "Ovamo! Skupite

se na veliku gozbu Božju'' da se nasite mesa zemaljskih vojski. Ova je slika uzeta iz

Ezekielova vi

enja suda nad poganskim narodima Goga, gdje je Božja pobjeda nad njima

prikazana kao žrtvena gozba pripremljena za nebeske ptice i poljske zvijeri. Bog je rekao

proroku: ''Sine

ovje

ji, ovako govori Jahve Gospod: Reci pticama, svemu krilatom i svemu

zvijerju: skupite se i do

ite! Saberite se odasvud na žrtvu moju koju koljem za vas, na veliku

gozbu po izraelskim gorama, da se najedete mesa i napijete krvi. Najedite se mesa od junaka i

napijte se krvi zemaljskih knezova, … Nasitite se za mojim stolom konja i konjanika, junaka i

ratnika! – rije

je Jahve Gospoda.'' (Ez 39,17.21) Poziv pticama grabljivicama da sudjeluju u

velikoj gozbi (ve

eri) Božjoj u oštroj je suprotnosti ranijem pozivu na svadbenu ve

eru

Jaganj

evu (Otk 19,9). Spominjanje dva obroka u istom poglavlju

ini se vrlo važnim. Dok je

blago onima koji su pozvani na svadbenu ve

eru Jaganj

evu, nepokajanima se prijeti da

postati jeziva hrana nebeskim pticama.

itateljima knjige ponu

eno je da izaberu ho

e li

prihvatiti milostivi poziv na Jaganj

evu svadbenu ve

eru ili

e se svrstati me

u Kristove

protivnike i tako postati ''hrana lešinarima''.

Ptice su pozvane da se najedu mesa kraljeva, i mesa vojvoda, i mesa mogu

nika, i mesa konja

i konjanika njihovih, i mesa svih mogu

ih ljudi, slobodnjaka i robova, malih i velikih –

odnosno mesa svih onih koji su primili žig Zvijeri (vidi Otk 13,16). Ovaj zastrašuju

i prizor

lešinara koji se hrane konjskim i ljudskim mesom odražava Ezekielovo vi

enje (39,17-21): ''I

svi

e narodi vidjeti sud koji

u izvršiti i ruku što

u je na njih podi

i.'' Popis pokazuje da u

pobunjeno

ovje

anstvo koje se protivi Bogu u posljednjoj bici spadaju ljudi svih društveno-

ekonomskih staleža.

Slika je tako

er aluzija na prizor šestog pe

ata gdje se ''kraljevi

491

zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i mogu

nici, rob i slobodnjak'' pokušavaju sakriti

od Božjeg i Jaganj

eva lica (Otk 6,15-17). Usporedba oba teksta pokazuje da se uništenje zlih

doga

a u okviru Kristovog drugog dolaska. Otpali vjerski sustav Babilon je uništen.

Ali posljednja bitka još nije završila. Ivan sada vidi kako se Zvijer i kraljevi zemlje i vojske

njihove skupiše se u boj da se zarate s Onim što sjedi na konju i s vojskom njegovom. Ovo

je paralela tekstu u Otkrivenju 17,14 koji kaže da

e krenuti ''protiv Jaganjca, ali

e ih

pobijediti Jaganjac''. U prizoru izlijevanja šestog zla sotonski trijumvirat šalje svoje emisare

po cijelome svijetu da pridobije narode i vladaju

e vlasti u svijetu za sebe i svoje ciljeve (Otk

16,13.14). Njihov obmanjuju

i utjecaj je tako snažan da vladaju

e vjerske i politi

ke sile

stvaraju konfederaciju

itavog svijeta pod vodstvo sotonskog trijumvirata sa ciljem da se bore

protiv Krista i njegovog naroda. Oni se okupljaju za posljednju bitku Harmagedona (Otk

16,16) s odlu

noš

u da pobijede u borbi i poraze Krista i njegove sljedbenike. Me

utim,

njihov savez traje samo jako kratko.

19,20.21. Ishod posljednje bitke suprotan je onome što je savez cijeloga svijeta o

ekivao.

Krist ratnik pojavljuje se osobno na sceni da ga potpuno uništi. Pavao kaže da

e Krist otpali

vjerski sustav posljednjeg vremena ubiti ''dahom usta i uništiti pojavkom Dolaska svoga'' (2

Sol 2,8). Zvijer bi uhva

ena, a s njom i Lažni prorok koji je u njenoj nazo

nosti

inio

znamenja kojima je zavodio one što su primili žig Zvijeri i klanjali se njezinu kipu. Time

tekst završava predmet iz Otkrivenja 13,13-17. U Otkrivenju 13,4 štovatelji Zvijeri pitaju:

"Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?" Devetnaesto poglavlje daje odgovor: Krist,

Jaganjac i ratnik. On nanosi definitivni poraz Zvijeri i Lažnom proroku koji oboje budu

eni u ognjeno jezero što gori sumporom. Ognjeno jezero se spominje i u Otkrivenju

20,10-15. To nije doslovni pakao koji vje

no gori, ve

metafori

ni izraz kojim je opisano

potpuno uništenje. On je mjesto potpunog i kona

nog kraja svekolike pobune protiv Boga.

Drugi ljudi su pobijeni ma

em koji izlazi iz Isusovih usta. Pavao kaže da

e oni koji nisu

poslušali Kristovo Evan

elje biti uništeni slavom Kristove sile tijekom drugog dolaska (1 Sol

1,8-10). U tom trenutku zemlja izgleda kao bojno polje prepuno tijela pobijenih. Groteskni

opis uništenja završava tvrdnjom: Sve se ptice nasitiše mesa njihova. Poraz svjetske

konfederacije pobunjenog

ovje

anstva, koje se okupilo da se bori protiv Boga u posljednjoj

bitci, bit

e potpun i kona

an.

493

Isusa'' (2 Sol 1,8). Pošto nisu u stanju opstati pred Gospodinom, zli se nastoje sakriti (vidi Otk

6,15-17). Ali ipak pogibaju od sjaja Kristova dolaska (2 Sol 2,8; vidi 1,8-10). Logi

no je

pretpostaviti da

e u tom trenutku, kako Pavao objašnjava, ''najprije (

e) uskrsnuti mrtvi u

Kristu, a zatim

emo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret

Gospodinu, u zrak. I tako

emo uvijek biti s Gospodinom'' (1 Sol 4,16.17). Uništenje sila tame

omogu

uje izbavljenje Božjeg vjernog naroda.

Otkrivenje 19. poglavlje pruža Božjem vjernom narodu, izloženom nevoljama i patnjama u

neprijateljskom svijetu, uvjerenje da se kozmi

ka drama približava kraju. U središtu cijelog

Otkrivenja je Jaganj

eva svadbena ve

era, a ne posljednja bitka. Vjen

anje se približava i

treba izvršiti pripreme. Nebo se priprema za dugo o

ekivanu i potpunu zajednicu izme

Krista i crkve, dok se crkva priprema da bude spremna za dugo o

ekivani dan. Herman

Hoeksema kaže: ''S

ežnjom da bude sa Zaru

nikom, ona se zahvaljuju

i milosti drži

neumrljana od pokvarenosti Babilona, kako bi se u Kristov dan mogla pojaviti u

istom i

bijelom lanu pravednosti svetih, pripremljena kao zaru

nica ukrašena za Zaru

nika.''

Zato

bismo, drže

i na umu blaženost ove nade, trebali da ''razumno, pravedno i pobožno živimo u

sadašnjem svijetu, iš

ekuju

i blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega

Isusa Krista'' (Titu 2,12.13). Ova blažena nada

e nas poticati da ozbiljno

eznemo za skorim

dolaskom dana vjen

anja i da se pripremimo da sretnemo njega koji je središte sadržaja

itavog Otkrivenja kao i

itave Biblije. ''I tko god ima tu nadu u njemu,

isti se kao što je on

ist.'' (1 Iv 3,3) ''Dakle, budu

i da imamo ta obe

anja'', zahtijeva Pavao, ''o

istimo se,

ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posve

enje u strahu Božjemu.'' (2 Kor 7,1)

Crkva

ezne za danom kad

e Krist do

i ''da se proslavi u svojim svetima i da se prodi

i u

svima koji povjerovaše'' (2 Sol 1,10). Kad se On ''o

ituje, bit

emo njemu sli

ni, jer vidjet

emo ga kao što jest'' (1 Iv 3,2). U ovom trenutku izgleda vrlo prikladan poziv Richarda

Lehmanna u odnosu na Otkrivenje 19: ''Nakon što vidi tako blještavu pobjedu i uspostavljanje

dostojanstva Krista kao Kralja kraljeva, nakon što

uje objavu o kraju paklenih sila i proglas

pobjede spašenih,

itatelj je pozvan da se pridruži Ivanu i nebeskim bi

ima u klanjanju i

iskazivanju štovanja. Ujedinivši svoj slabi glas s tutnjavom snažnih gromova, on ponavlja

nebeski poziv klicanjem aleluja!''

Izvori

Barclay, The Revelation of John, 2,168.169.

Vidi Mounce, 340.

Bauer, 198.

Ladd, 249.

494

Vidi General Conference of Seventh-day Adventists, Committee on Problems in Bible Translation, Problems in

Bible Translation, 252.253.

Barclay, The Revelation of John, 2,177.

Erdman, 148; Harrington, 226; Mounce, 342; Morris, 222; Beasley-Murray, 276.

Vidi LaRondelle, How to Understand the End-Time Prophecies, 287.290 (koji o

ito slijedi Beasley-Murraya,

182); prostor ne dopušta širu raspravu ovog gledišta. Ne nalazim

itav njegov pristup uvjerljiv jer mi se

ini više

teološki i filozofski nego egzegetski i kontekstualan.

Pfandl, 320.

Bauckham, The Climax of Prophecy, 162; Beckwith, 729.730.

Aune, Revelation 17–22, 1039; tako

er Caird, 238; Thomas, Revelation 8–22, 377.

Za daljnju diskusiju vidi The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 7,876.877; Committee on Problems in

Bible Translation, Problems in Bible Translation, 244-256; vidi i Pfandl, 315-322.

Fiorenza, Revelation, 102.

Krodel, 306; Beale, 916.

Barclay, The Revelation of John, 2,170.

Mounce, 338.

Ladd, 246.

Johnson, 571.

Kako je istaknuo Barclay, The Revelation of John, 2,172.

Mounce, 340.

Vidi Richard Lehmann, ''The Two Supers'' u Symposium on Revelation – Book 2; Daniel and Revelation

Committee Series 7 (Silver Spring, MD., Biblical Research Institute, 1992), 215.221.

Ladd, 248.248.

Johnson, 571.

The Seventh-day Adventisti Bible Commentary, 7,872.

Ladd, 249; LaRondelle, How to Understand the End-Time Prophecies, 235.

Beasley-Murray, 315.

Vidi Hughes, 200; Hoeksema, 618.

Neall, The Concept of Character in the Apocalypse, 122.

Morris, 221.

Ladd, 250.

Hoeksema, 618..

Bauckham, The Climax of Prophecy, 160.

Paulien, The Bible Explorer, 2.1.

Bauckham, The Climax of Prophecy, 160.

Barclay, The Revelation of John, 2,179.

The Seventh-day Adventisti Bible Commentary, 7,875.

Barclay, The Revelation of John, 2,178; Mounce, 345.

The Seventh-day Adventisti Bible Commentary, 7,873.

Barclay, The Revelation of John, 2,183.

Lehmann, 217.

Caird, 243.

Neall, The Concept of Character in the Apocalypse, 132.

Lehmann, 221.

Isto, 221.

Mounce, 338.

Lehmann, 217.

White, Odabrana svjedo

anstva, str. 424. O gledištu Ellene White na Harmagedon vidi LaRondelle,

''Armageddon: History of Adventist Interpretations'' u Symposium on Revelation – Book 2; Daniel and
Revelation Committee Series 7 (Silver Spring, MD., Biblical Research Institute, 1992), 444-449.

Beatrice Neall me je u osobnom pismu upozorila na ovaj uzorak.

Hoeksema, 623.

Lehmann, 223.

496

20,2. ''Zmaj.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 12,3.

''Tisu

u godina.'' S obzirom na simboli

ni karakter Otkrivenja, teško je odrediti je li ''tisu

godina'' Sotonina zato

eništva doslovno ili slikovito razdoblje. Premda se slikovito zna

enje

uklapa u kontekst simbolizma Otkrivenja, jednako je mogu

e i doslovno zna

enje. Me

utim,

ini se o

itim da se tisu

u godina odnose na ''stvarno razdoblje vremena''.

U razumijevanju

milenija razvila su se tri gledišta.

(1) Postmilenijalizam. Prema ovom gledištu, Krist dolazi po drugi put nakon doslovnih

tisu

u godina. Op

enito se smatra da je to razdoblje mira i napretka koje je posljedica

društvenih i obrazovnih reformi, nacionalnog napretka i osobnog usavršavanja. Ovo je

gledište bilo posebno popularno me

u protestantima u devetnaestom stolje

u i definitivno je

izumrlo s Prvim svjetskim ratom i užasnim zbivanjima koji su ga pratili. Ono se protivi

novozavjetnom u

enju o vremenu svršetka, prema kojem

e se situacija u svijetu pogoršati

kako se približava kraj. Danas je postmilenijalizam potpuno napušten.

(2). Amilenijalizam. Ovo gledište je bilo op

e prihva

eno tijekom krš

anske ere od

Augustina (354–430.) i dalje. Ono je danas službeno gledište Rimokatoli

ke crkve,

Pravoslavne crkve i nekih reformiranih protestantskih skupina. Amilenijalisti smatraju da

milenij predstavlja razdoblje izme

u prvog i drugog Kristovog dolaska. Vezivanje Sotone je

nešto što se dogodilo na Križu kad je Krist porazio Sotonu (vidi Mt 12,29; Lk 10,17.18; Iv

12,31.32); njegova je aktivnost uvelike (ako ne i potpuno) smanjena i zbog toga ne može

sprije

iti propovijedanje Evan

elja. Stoga je milenij simboli

no razdoblje vladavine crkve na

zemlji. Amilenijalisti razumiju prvo uskrsnu

e na jedan od dva razli

ita na

ina. Neki ga vide

kao simbol onih koji prihva

aju novoro

enje u Kristu (Iv 5,25; Ef 2,5.6), koji zatim vladaju s

Kristom preko crkve tijekom krš

anske ere. Drugi vjeruju d se prvo uskrsnu

e odnosi na

uskrsnule duše pokojnih vjernika koje sada žive i vladaju s Kristom na nebu.

(3) Premilenijalizam. Premilenijalisti

ko gledište smatra da se Kristov drugi dolazak zbiva

prije milenija. Krš

ani u prva tri stolje

a su bili premilenijalisti, ali je pod Augustinovim

utjecajem premilenijalizam postupno nadomješten amilenijalizmom. Danas su tri varijante

premilenijalizama dispenzacijsko, povijesno i adventisti

ko razumijevanje. Glavna to

neslaganja izme

u ova tri gledišta

ini pitanje predstavlja li Otkrivenje 20. poglavlje

rekapitulaciju, pa ono ozna

ava

itav tijek krš

anske ere. Kontekst ne pokazuje da bi

dvadeseto poglavlje predstavljalo rekapitulaciju, ve

kronološki redoslijed doga

aja.

497

Otkrivenje 15. i 16. poglavlje govore o završetku posredovanja; 17. i 18. poglavlje o uništenju

Babilona; 19. poglavlje o uništenju Zvijeri i Lažnog proroka, a, na kraju, 20. poglavlje

dovršava sud s uništenjem zlih i samog Sotone.

Kako pokazuje Otkrivenje, Kristov drugi dolazak dovodi do uništenja živih zlih i prvog

uskrsnu

a svetih, koji

e se pridružiti Kristu u njegovoj vladavini i su

enju. Oni

e vladati s

Kristom na nebu, a ne na zemlji (Otk 20,4-6). Leon Morris primje

uje da se rije

''prijestolje''

u Otkrivenju pojavljuje ''u svemu

etrdeset sedam puta, i osim Sotonina (2,13) i Zvijerina

prijestolja (13,2; 16,10), sva se prijestolja nalaze na nebu. To bi se odnosilo i na ovaj ulomak

[Otk 20,4].''

Do vezanja Sotone dolazi prigodom Kristovog drugog dolaska, kojemu slijedi

razdoblje od tisu

u godina tijekom kojega na zemlji nema nijednog ljudskog bi

''Svjedo

anstvo Isusovo'' i ''Rije

Božja''. Vidi Bilješke na Otkrivenje 1,2.

''Oživješe.'' Gr

ka rije

san (od za

, ''živjeti'') ovdje je pristupni aorist i zna

i ''oživješe''

kao i u petom retku (vidi Otk 2,8).

20.6. ''Blažen.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 1,3.

20,8. ''Gog i Magog.'' Pojam Gog i Magog uzet je iz Ezekiela 38. i 39. poglavlja gdje su Gog

iz zemlje Magog, knezovi Roš, Mešek i Tubal (38,2), Božji neprijatelji koji napadaju Izrael sa

sjevera, da bi ih Bog potpuno porazio. Prema židovskoj predaji Gog i Magog su izjedna

eni s

buntovnim narodima u drugom psalmu, koji su se pobunili protiv Boga i njegovog Mesije.

Otkrivenju obje rije

i predstavljaju eshatološke neprijateljske narode koji

e na kraju milenija

povesti rat protiv Boga i njegovog naroda.

20,10. ''U vijeke vjekova.'' O zna

enju ove fraze vidi Bilješke na Otkrivenje 14,11.

Tuma

enje

20,1-3. U sljede

oj fazi vi

enja Ivan vidi jednog an

ela koji silazi s neba s klju

ima Bezdana

i s velikim okovima u ruci. Klju

eve i okove treba razumjeti slikovito. An

eo dolazi sa silom

Božjom i hvata Zmaja, Staru zmiju, to jest

avla, Sotonu. Ovdje je Sotona prikazan istim

izrazima kao u Otkrivenju 12,9 gdje je opisano njegovo izbacivanje s neba na zemlju.

utim, ovaj put je zatvoren u bezdanu. Slikovitim okovima u ruci an

eo vezuje Sotonu za

tisu

u godina. Zatim okovanog Sotonu baca u Bezdan koji nad njim zatvori i zape

ati. I

ovdje je rje

nik slikovit i podsje

a na tekst u Izaiji:

499

uzneseni s Kristom na nebo (1 Sol 4,15-17). Pošto na upropaštenoj zemlji nema nikoga (vidi

Otk 19,21), Sotona je tijekom milenija, zajedno sa svojim zlim an

elima, sprije

en u svojem

štetnom, prijevarnom utjecaju i aktivnostima. Kako kaže Richard Rice: ''Ostavljen je da

razmišlja o strašnim posljedicama svoje pobune protiv Boga.''

utim, ovo razdoblje

zadržavanja ima svoj kraj. Poslije tisu

u godina Sotona

e biti odriješen da nastavi sa

zavo

enjem naroda (vidi Otk 20,7.8), ali samo za malo vremena. Njegova prijevara bit

vrlo kratkog vijeka i završit

e kona

nim sudom.

20.4.5. U me

uvremenu Ivan vidi spašene kako sjede na prijestoljima. Njima je dana vlast da

sude (KS). U ovoj skupini proslavljenih spašenih su i duše pogubljenih zbog svjedo

anstva

Isusova i zbog Rije

i Božje. Ovo je snažna aluzija na Otkrivenje 6,9 gdje Ivan vidi ''duše

zaklanih zbog rije

i Božje i zbog svjedo

anstva što ga imahu'' koje se nalaze pod žrtvenikom i

vape za opravdanjem i osloba

anjem na nebeskom sudu. Re

eno im je da se strpe još malo

vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova (Otk 6,11). Oni su po

inuli ''od svojih

trudova'' (Otk 14,13), a sada se vra

aju u život. U ovu skupinu spadaju i oni koji se ne

pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na

ela svoja ni na ruke. Gore

spomenuti su Božji narod posljednjeg vremena koji je proživio veliko progonstvo prikazano u

Otkrivenju 12,17–13,18. Sada ''oživješe'' i zajedno sa živim spašenima uzlaze na nebo (1 Sol

4,15-17) gdje vladaju zajedno s Kristom tisu

u godina.

Ivan naglašava da je to prvo uskrsnu

e koje se o

ito doga

a za vrijeme Kristovog drugog

dolaska (1 Sol 4,16) i kojim po

inje milenij. U isto vrijeme Sotona je okovan i utamni

en;

tako se razdoblje njihove vladavine poklapa s razdoblje Sotonina utamni

enja. Drugi mrtvi ne

oživješe dok se ne navrši tisu

u godina. Zli su ranije spomenuti drugi mrtvi. Milenij po

inje

prvim uskrsnu

em koje je isklju

ivo za otkupljene (vidi 1 Sol 4,16b). Zli pogibaju prigodom

Kristovog drugog dolaska od slave njegove pojave (2 Sol 1,9). Ovom uskrsnu

u slijedi

milenij i zbog toga se može s pravom nazvati drugim uskrsnu

em.

20,6. Onaj tko sudjeluje u prvom uskrsnu

u je blažen i svet. Takvi su blagoslovljeni jer nad

njima druga smrt nema vlasti. Kako kaže George E. Ladd: ''Druga smrt je vje

na smrt''

kojom zli pogibaju u ognjenom jezeru (Otk 20,14.15). Ovo podsje

a na obe

anje

pobjednicima u Smirni da ''pobjedniku ne

e nauditi druga smrt" (Otk 2,11). Dionici u prvom

uskrsnu

u su blagoslovljeni i sveti jer su sve

enici Božji i Kristovi i s njime

e kraljevati

tisu

u godina. Ove rije

i podsje

aju na natpis koji su nosili starozavjetni sve

enici: ''Svet

500

Gospodinu'' (vidi Izl 28,36). Spasenjem je svaki pojedinac u Božjem narodu u

injen kraljem i

sve

enikom (vidi Otk 1,6; 5,10). Tijekom milenija oni zajedno služe kao kraljevi i sve

enici

kod su

enja. Ovo je ispunjenje Kristovog obe

anja da

e pobjednici dijeliti s njim njegovo

prijestolje (Otk 3,21). Tekst ne kaže jesu li tijekom milenija uskrsli sveti na nebu ili na zemlji.

utim, na osnovi Otkrivenja 7,9-17 i 19,1-10 možemo zaklju

iti da su na nebu, a ne na

zemlji, i vladaju s Kristom.

Iz teksta ne znamo ništa o aktivnostima spašenih tijekom milenija. Prema Otkrivenju 20,4

dano im je da sude. Isus je svojim u

enicima obe

ao da

e, kad u kraljevstvu sjedne na

prijestolje svoje slave, oni tako

er sjesti ''na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena

Izraelovih'' (Mt 19,28). Pavao je pisao krš

anima u Korintu da

e jednog dana ''sveti suditi

svijet'' (1 Kor 6,2). Ovdje je sada ispunjenje onoga što je prore

eno. Sada Ivan vidi svete kako

za vrijeme milenija služe kao suci i sve

enici. To što služe kao sve

enici zna

i da se nalaze u

neposrednoj Božjoj blizini. Neki smatraju da

e spašeni ispitivati Božje postupanje s

izgubljenima i imati priliku da dobiju odgovore na sva pitanja o ispravnosti Božjih odluka.

Ovako razmišlja i C. Mervyn Maxwell:

Vrše

i obje dužnosti, oni

e ispuniti sudbonosnu ulogu u procesu velikog sukoba. Oni

e na

svoje vje

no zadovoljstvo potvrditi kako se ozbiljno i uporno Bog trudio oko izgubljenih

grešnika. Shvatit

e kako su grešnici bezbrižno i tvrdoglavo prezreli i odbacili njegovu ljubav.

Otkrit

e da su naizgled i mali grešnici potajno njegovali odvratnu sebi

nost umjesto da

prihvate sustav vrijednosti svojega Gospodina i Spasitelja.

20,7.8. Ivan sada svra

a pozornost na kraj milenija. A kad se navrši tisu

u godina, Sotona

iz svoga zatvora biti pušten. ''Puštanje'' predstavlja suprotnost vezivanju Sotone na po

etku

tisu

u godina.

Ovo je sli

no otvaranju zjala bezdana u Otkrivenju 9,1 kad su demonske sile

puštene da ude ljudima. Puštanje Sotone iz tamnice povezano je s uskrsnu

em zlih (Otk 20,5).

Adventisti

ki biblijski komentar objašnjava: ''Nestanak populacije zemlje u

inio je kraj

zavo

enju. Njegovo puštanje bit

e ostvareno ponovnim naseljavanjem zemlje, što je doga

koji

e se ostvariti uskrsnu

em zlih na kraju tisu

u godina.''

Drugo uskrsnu

e pruža Sotoni novu priliku da zavodi narode. Ispunjen mržnjom, nastoji

zavesti narode sa

etiri kraja zemlje. Tekst ih opisuje kao Goga i Magoga. Ovo podsje

a na

gore spomenuto proro

anstvo iz Izaije o sudu nad zemljom (Iz 24,21.22).

502

Posljednji sud (20,11-15)

Nakon što je vidio uništenje Sotone, Ivan promatra brzo odvijanje niza prizora posljednjeg

suda koji ozna

ava svršetak povijesti svekolike pobune protiv Boga i uspostavljanje Božjeg

vje

nog kraljevstva.

I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe

zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne na

I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred

prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi

bijahu su

eni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim.

More predade

svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi su

en po djelima svojim.

A Smrt i

Podzemlje bili su ba

eni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno – to je druga smrt:

tko se god

ne na

e zapisan u knjizi života, bio je ba

en u jezero ognjeno.

Bilješke

20,11. ''Prijestolje.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 4,2.

20.12. ''Knjiga života.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 3,5.

20,14. ''Smrt i Podzemlje.'' Rije

''smrt'' u gr

kome ima odre

eni

lan. Ovdje je smrt

poosobljena i kao takva je neprijatelj ljudskog roda. Vidi i Bilješke na Otkrivenje 1,18.

20,15. ''Knjiga života.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 3,5.

Tuma

enje

20,11. Uništenje Sotone je kona

ni sud nad zlima. Ivan vidi veliko bijelo prijestolje i na

njemu Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se

više ne na

e. Onaj koji sjedi na prijestolju je sam Bog, Sudac. Ivan ovdje o njemu govori

kako to

esto

ini u Otkrivenju. Prijestolje milosti, kojemu su ljudi mogli pristupiti da iznesu

molitve i prime izbavljenje od Boga (vidi Heb 4,16), sada užasava zle. Suo

en s velikom

slavom Božje prisutnosti, svemir se gr

i u kataklizmi

kom užasu. To podsje

a na Izaijino

proro

anstvo: ''K'o dim

e se rasplinut' nebesa, zemlja

e se k'o haljina istrošit', kao komarci

nestat

e joj žitelji.'' (Iz 51,6) Došlo je vrijeme da stari poredak bude potpuno i zauvijek

uništen (vidi 2 Pt 3,1'-12).

20,12. Sada dolazi posljednji sud. Ivan vidi uskrsnule mrtve, velike i male: stoje pred

prijestoljem. Ovdje su ljudi iz svih društveno-ekonomskih staleža. Nema izuzetaka; nitko nije

tako velik ili važan da ''bi izbjegao Božji sud.''

Kod ovog kona

nog obra

una ''ne

e biti

503

izbjegavanja potpune pravde''.

Ovdje se ispunjava ono što Otkrivenje 11,18 naziva ''

as[om]

da se sudi mrtvima''. U tom trenutku knjige se otvoriše. Ovo su o

ito knjige u kojima su

zapisana ljudska djela koja otkrivaju je li osoba bila odana Bogu ili Sotoni.

Osim ovih knjiga, postoji i jedna druga knjiga, knjiga života, eshatološki registar u kojem su

imena onih koji su vjerovali u Krista. Samo

e oni

ija su imena zapisana u knjizi života

živjeti u Božjem kraljevstvu na novoj zemlji (21,27); oni

ija imena nisu u knjizi života bit

eni u jezero ognjeno (20,15). Oni su su

eni po onome što stoji napisano u knjigama, po

djelima svojim. Došao je trenutak da Bog sudi ''svijetu u pravdi i narodima u istini svojoj'' (Ps

96,13; 98,9). Nijedna presuda nad ''zlima ne

e biti samovoljna, pristrana i nepravi

na''.

Premda se

ovjek spašava miloš

u, sud se vrši prema djelima zapisanima u knjigama. Pavao

kaže da

e Bog ''uzvratiti svakom po djelima'' (Rim 2,6; vidi 1 Pt 1,17). Kako primje

uje Alan

Johnson: ''Djela su nepogrešivi dokaz odanosti srca; ona izražavaju vjeru ili nevjeru, vjernost

ili nevjernost.''

20,13-15. Sud je sveop

i. U Otkrivenju piše da more predade svoje mrtvace, a Smrt i

Podzemlje svoje. Ova nas izjva podsje

a na o

ekivanje pisca 4. Ezrine knjige:

I zemlja

e dati one koji spavaju u njoj, a odaje duše koje su im bile povjerene. A Svevišnji

se otkriti na prijestolju suda; nestat

e su

uti, a strpljenje se povu

i; samo

e sud ostati, istina

stajati i vjernost narasti jakom. A naknada

e slijediti.

Ivan ovdje kaže da

e svi mrtvi, bez obzira kako umrli, ''uskrsnuti i do

i na sud''.

Nitko od zlih nije izuzet od drugog uskrsnu

a. Svaki

e biti su

en po djelima svojim.

Ognjeno jezero nije doslovni vje

no gore

i pakao ve

slikoviti izraz kojim se opisuje potpuno

uništenje (vidi Mt 10,28). On je mjesto potpunog i kona

nog kraja svekolike pobune protiv

Boga.

ak su i Smrt i Podzemlje bili (su) ba

eni u jezero ognjeno. Upravo to pokazuje da

pojam ognjenog jezera treba slikovito razumjeti. Kako smo vidjeli u Otkrivenju 1,18, smrt i

podzemlje su poosobljeni kao dva neprijatelja ljudskog roda. Sada se i njima sudi. Jezero

ognjeno – to je druga smrt. Ona tako

er zna

i kraj smrti. Upravo to je Pavao o

ekivao: ''Kao

posljednji neprijatelj bit

e obeskrijepljena Smrt.'' (1 Kor 15,26). Otkupljeni ne mogu imati

vje

ni život ''dok sama smrt nije uklonjena iz svemira''.

505

Vidi Babylonian Talmud Berakoth, 7b, 101, 13,1 (Epstein, 1/1,37.52.73); Shabbath, 1181 (Epstein, 2/2,580);

Sanhedrin, 17a (Epstein, 4/5,85).

Barclay, The Revelation of John, 2,191.

Richard Rice, Reign of God, 2. izdanje (Berrien Springs, MI., Andrews University Press, 1997), 345.

Ladd, 268.

Badina, 242.

Maxwell, 500.

The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 7,880.

Isto.

Collins, The Apocalypse, 141.

Badina, 242.

Barclay, The Revelation of John, 2,196.

The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 7,883.

Isto.

Johnson, 589.

4 Ezra 7,32-35a (Charlesworth, 1,538).

Hughes, 219.

Ladd, 274.

White, Velika borba, 578.

506

OBNOVLJENA ZEMLJA (21–22,5)

Uništenjem Sotone i nepokajanih grešnika u ognjenom jezeru, Otkrivenje 20. završava sud

koji je otpo

eo u sedamnaestom poglavlju. Prizor se iznenada mijenja od izvršenja suda na

enje novog neba i zemlje i njezine prijestolnice novog Jeruzalema, koji silazi s neba. Ovaj

se dio Otkrivenja sastoji od dva dijela: Otkrivenje 21,1-18 je op

i pregled nove zemlje, a

21,9–22,5 daje opis novog Jeruzalema. U prikazivanju obnovljene zemlje i njezine

prijestolnice, Ivan se služi rje

nikom gotovo potpuno uzetim od starozavjetnih proroka,

posebice od Izaije i Ezekiela.

Novo nebo i zemlja (21,1-8)

Ivan je vidio sud nad zlima i uništenje Sotone, za

etnika svakoga zla. Zemlja je o

iš

ena od

grijeha i grešnika. Pozornost vidioca sada je usmjerena na nagradu otkupljenih na obnovljenoj

zemlji kao njihovog prebivališta.

I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema.

I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaru

nica

naki

ena za svoga muža.

I za

ujem jak glas s prijestolja: "Evo Šatora Božjeg s ljudima!

e prebivati s njima: oni

e biti narod njegov, a on

e biti Bog s njima.

I otrt

e im

svaku suzu s o

iju te smrti više ne

e biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više ne

e biti jer -

prijašnje uminu."

Tada Onaj što sjedi na prijestolju re

e: "Evo, sve

inim novo!" I doda:

"Napiši: Ove su rije

i vjerne i istinite."

I još mi re

e: "Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega,

etak i Svršetak! Ja

u žednomu dati s izvora vode života zabadava.

e biti baština

pobjednikova. I ja

u njemu biti Bog, a on meni sin.

Kukavicama pak, nevjernima i

okaljanima, ubojicama, bludnicima, vra

arima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je

u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt."

Bilješke

21,1. ''Novo'' (i u redcima 2 i 5). Gr

ka rije

kainos može se upotrijebiti na razne na

ine:

''neuporabljeno'' (na primjer ''nove mješine'' u Mt 9,17), ''nešto što dosad nije postojalo'' (na

primjer ''novo ime'' u Otk 2,17), ''nasuprot ne

emu starome'' ili u ''smislu da je staro postalo

istrošeno i da ga treba nadomjestiti novim''.

ini se da na Otkrivenje 21,1 treba primijeniti

ovo posljednje zna

enje. Ova je rije

etiri puta upotrijebljena u Otkrivenju 21,1-5 i ozna

ava

508

21,4. ''Smrt.'' Ova rije

u gr

kome ima odre

eni

lan. Vidi i Bilješke na Otkrivenje 1,18.

21,6. ''Alfa i Omega.'' Vidi i Bilješke na Otkrivenje 1,8.

''Po

etak i Svršetak.'' Gr

ka rije

arch

može se upotrijebiti na razne na

ine: može zna

iti

''po

etak'' (vremenski trenutak), ''vladar'', ''za

etnik'', ''izvor'' ili ''prapo

etak''.

ini se da

zna

enje ovdje predstavljaju posljednja dva pojma: Bog je izvor svega (vidi Bilješke na Otk

3,14). Gr

ka rije

telos tako

er može imati više zna

enja: ''kraj'' (u smislu završetka ili

prestanka), ''završetak'', ''cilj'' i ''po

inak'' ili ''podsjetnik''.

Ivan vjerojatno kaže da ''sav život

inje u Bogu i završava u Bogu''.

Istu je misao izrazio Pavao: ''Jer sve je od njega i po

njemu i za njega!'' (Rim 11,36)

Tuma

enje

21,1. Ivan vidi novo nebo i novu zemlju koji nadomješ

uju – prvo nebo i prvu zemlju koji su

iš

ezli (KS). Ovo je novi po

etak. Bog je prvo stvorio nebesa i zemlju da bude dom za ljudska

a (Post 1,1). Me

utim, grijeh je promijenio zemlju i pretvorio je u mjesto pobune protiv

Boga; zbog toga je sve stvoreno postalo podložno kvarenju i raspadanju (vidi Rim 8,19-22).

Bog je još u Starom zavjetu obe

ao da

e zemlju osloboditi od grijeha i pokvarenosti.

primjer, Izaija je prorekao: ''Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više

e spominjati niti

e vam na um dolaziti.'' (Iz 65,17)

Petar je o

ekivao ispunjenje Božjeg obe

anja: ''Ta po obe

anju njegovu iš

ekujemo nova

nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva.'' (2 Pt 3,13) Ivan naglašava kako je stara

zemlja sa svojim atmosferskim nebom sada nadomještena novim stvaranjem i obnovljena u

prvobitno stanje.

Prvo što Ivan primje

uje na novoj zemlji jest da mora više nema. Premda na novoj zemlji

e biti velikih vodenih površina, ovu izjavu možemo razumjeti i slikovito. Prema

židovskom shva

anju nestanak mora zna

i kraj sila neprijateljski raspoloženih prema Bogu i

ovje

anstvu.

Ivan ovdje potvr

uje da su uklonjeni svi razlozi za strah i prijetnje –

ak ''više

e postojati ni mora kako ih danas poznajemo''.

ini se da ova izjava odražava Ivanovo

iskustvo koje je stekao na Patmosu. Izgnan na goli otok Ivan je patio okružen beskrajnim

morem (vidi 1,9). More je za njega postalo simbolom zla koje prijeti i uništava. Njegovo

stradanje zbog vjernog svjedo

enja za Evan

elje postalo je prete

a onoga što je Božji narod

doživljavao tijekom povijesti. More je postalo metafori

ko mjesto ''poreme

enih i olujnih

društvenih i politi

kih prilika iz kojih obi

no nastaju tiranije''.

Zvijer koja ugnjetava Božji

509

narod u Otkrivenju 31,1 dolazi upravo iz metafori

kog mora. Ne

udi što Ivan u posljednjem

enju prvo primje

uje da na novoj zemlji ''mora više nema''. Što god to more predstavljalo,

njegovo nepostojanje na novoj zemlji zna

i nepostojanje zla koje uzrokuje patnju i bol.

21,2. Središte i sjedište vje

nog kraljevstva na novoj zemlji je Sveti grad, novi Jeruzalem,

koji silazi s neba od Boga. Ivan gradi svoj opis nove stvarnosti na Izaiji 65,17-19 gdje je

Jeruzalem središte novih nebesa i zemlje. Kao što je stara zemlja nadomještena novom, tako i

novi Jeruzalem, ''sveti grad'' (i u 21,10), nadomješta središte starozavjetne nade koja se zvala

sveti grad (Iz 52,1; Dn 9,24). Kako primje

uje Roberto Badenas, novi Jeruzalem postaje

''novo nebo i nova zemlja što stari Jeruzalem nije nikad uspio postati za Izrael i svijet''.

injenica da Ivan vidi grad kako ''silazi s neba od Boga'', pokazuje da to nije obnovljeni stari

Jeruzalem u Palestini, ve

grad kojeg je Krist pripremio na nebu (Ivan 14,1-3), a koji se sada

na kraju milenija nalazi na zemlji (vidi Otk 20,9). Prema piscu Poslanice Hebrejima, arhitekt i

graditelj toga grada je sam Bog (Heb 11,10; vidi 12,22). Novi Jeruzalem

itavom svojom

slavom ozna

ava kona

no ostvarenje Božjih obe

anja i ispunjenje svih ljudskih težnji za

zaštitom i sigurnoš

Novi Jeruzalem koji silazi s neba na zemlju izgleda kao zaru

nica naki

ena za svoga muža.

Ovo je odjek iz Izaije 52,1: ''Odjeni se snagom, Sione! Odjeni se najsjajnijim haljinama,

Jeruzaleme, grade sveti, jer više ne

e k tebi ulaziti neobrezani i ne

isti.'' U Otkrivenju 21,9

Ivan u novom Jeruzalemu vidi ''Zaru

nicu, Ženu Jaganj

evu''. Ista je slika ranije uzeta za

crkvu (Otk 19,7.8). Sveti i grad zajedno su Kristova zaru

nica. Oni su

vrsto povezani. Oboje

su opremljeni kao lijepo obu

ena zaru

nica. Crkva je obu

ena u tanak lan (Otk 19,8), a za

novi Jeruzalem pišeda opremljen Božjom slavom koja odsjaju kao zlato, biserje i drago

kamenje (Otk 21,18-21). Ovo je u oštroj suprotnosti samoproslavljanju Babilona raskošno

ukrašenog zlatom, biserima i dragim kamenjem (Otk 17,4). Novi Jeruzalem pripada Kristu.

Nastanjen je Božjim vjernim narodom koji je kona

no stigao ku

21,3.4. Ivan

uje jak glas koji iz Božje blizine najavljuje: Evo Šatora Božjeg s ljudima! On

e prebivati s njima. U Starom zavjetu, šator je, a kasnije hram, simbolizirao Božju stalnu

prisutnost me

u Izraelcima (Izl 25,8). U ovom je šatoru narod mogao vidjeti Božju slavu (vidi

Izl 40,34.35, Lev 9,23). Zbog Izraelove nevjernosti Bog se povukao od njega. Prema Ivanu

1,14 Bog se u Kristu, utjelovljenoj Rije

i, privremeno nastanio me

u ljudima i oni su vidjeli

njegovu slavu. A sada, na kraju, Bog sa svojim narodom u ''kona

noj zajednici'' stanuje u

511

umro.'' (Iv 11,21.32) Sestre su dobro znale da u Isusovoj blizini nema mjesta suzama i smrti.

Tako i Isusov boravak s njegovim narodom na novoj zemlji zna

i slobodu od patnje, suza,

smrti i svake druge kušnje u životu (vidi Otk 21,4).

21,5.6. U tom trenutku

uje se po prvi put Božji glas koji objavljuje završetak zemljine

obnove: Evo, sve

inim novo! Bog je obe

ao da

e sve to u

initi, a to je ispunjenje onoga što

je ranije objavio preko Izaije: ''Ne spominjite se onog što se zbilo, nit' mislite na ono što je

prošlo. Evo,

inim nešto novo.'' (Iz 43,18.19) Prema apostolu Pavlu sve stvorenje zajedno

uzdiše i mu

i se u poro

ajnim bolima, i žudnjom iš

ekuje da se oslobodi pokvarljivosti. Na

novoj zemlji ''stvorenje

e se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi

djece Božje'' (Rim 8,21). Zato

e se nova zemlja ''potpuno razlikovati od zemlje patnje i smrti

kakvu danas poznajemo i doživljavamo''.

Da bi njegov narod ove rije

i mogao sa

uvati svježima u sje

anju, Bog nalaže Ivanu da ih

zapiše, jer ove su rije

i vjerne i istinite. Ista izjava završava poziv na svadbenu ve

eru Krista i

njegove zaru

nice (Otk 19,9). Ovdje se ponavlja da predstavi novi Jeruzalem, Jaganj

evu

zaru

nicu, a još jednom se ponavlja u Otkrivenju 22,6. U Otkrivenju je Krist ''Vjerni i Istiniti''

(19,11; vidi 3,14), a takvo je i njegovo obe

anje. On jam

i pouzdanost proro

kih rije

i; one su

pouzdane kao što je On sam pouzdan. On je Alfa i Omega, Po

etak i Svršetak. Ovom

tvrdnjom zapo

inje i završava knjiga Otkrivenje (Otk 1,8; 22,13). Obe

anje dolaska kraja daje

vje

ni i sveprisutni Bog. Sve po

inje s njime i završava u njemu. On je po

etak i svršetak

svega što nalazimo u Otkrivenju. Njegovo je obe

anje u skladu s njegovom vje

nom naravi i

planovima. On kontrolira tijek povijesti i On

e u

initi definitivni kraj povijesti pobunjenog

svijeta i dati novi po

etak.

Obnova zemlje u njeno prvobitno stanje uklju

uje ''zadovoljenje

ovjekovih najdubljih

potreba''.

u žednomu dati s izvora vode života zabadava. Ova izjava ukazuje na

Otkrivenju 22,1. Ivan tu aludira na Božje obe

anje izre

eno stolje

ima ranije preko Izaije:

Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema!

Jezik im se osuši od že

Ja, Jahve, njih

u uslišiti,

ja, Bog Izraelov, ostavit' ih ne

U goleti bregova otvorit

u rijeke

512

i posred dolova izvore.

Pustinju

u pretvoriti u mo

varu,

a u vrela sušnu zemlju. (Iz 41,17.18)

Ova že

simbolizira težnju za Bogom. ''Žedna mi je duša Boga'', kaže pjesnik, ''Boga živoga.''

(Ps 42,3) ''Tebe že

a duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna.'' (Ps

63,2) Piti ''s izvora vode života'' u Otkrivenju 21,6 suprotno je piti vino bluda Babilona (Otk

17,2). U Bogu

e, i samo u njemu, biti potpuno utažena sva ljudska že

za spasenjem (vidi Mt

5,6).

21,7. Završetak ovog ulomka iznesen je pojmovima starozavjetnih blagoslova i prokletstava.

e biti baština pobjednikova. Što? Sve što Bog nanovo stvara. Novi Jeruzalem je za

svakoga tko je spreman ispuniti uvjete za ulazak. Ovdje dano obe

anje podsje

a na

ponovljena obe

anja dana pobjednicima u porukama sedmerim crkvama (Otk 2–3).

Pobjednici

e primiti sve što je obe

ano: pristup stablu života (2,7), bijeg od druge smrti

(2,11), skrivenu manu, bijeli kamen i novo ime (2,17), vlast da vladaju narodima i jutarnju

zvijezdu (2,26-28), hod s Isusom i bijele haljine. Njihova imena ne

e biti izbrisana iz knjige

života, ve

priznata pred Ocem i an

elima (3,4.5). Oni

e biti stupovi u hramu iz kojeg više

e izi

i i na njima

e biti napisano Božje ime (3,12). Pobjednici

e sve to baštiniti kao i

mnogo drugih stvari obe

anih u Novom zavjetu. Me

utim, jedno je obe

anje uzvišenije od

svih ostalih: Ja

u njemu biti Bog, a on meni sin. Pobjednici

e biti Božja djeca, sa svim

pravima baštinika.

21,8. Nasuprot pobjednicima, oni koji su slijedili sotonsko trojstvo isklju

eni su iz Božje

porodice i razbaštinjeni.

Oni su u potpunoj suprotnostima svetima koji ''

uvaju zapovijedi

Božje i vjeru Isusovu'' (Otk 14,12). Prvo su spomenute kukavice, o

ito nasuprot ''postojanost

svetih''. Ovaj kukavi

luk ne pripisujemo ''prirodnoj stidljivosti'' ili strašljivosti, ve

''nedostatku iskrenog opredjeljenja''.

To su oni koji se, da bi izbjegli neugodnosti ili

progonstvo u dan nevolje, odri

u Krista i biraju osobnu sigurnost i udobnost umjesto vjernosti

Bogu (vidi Mt 13,21; Iv 12,42.43). ''Kukavice'' su posebno mnogi koji

e se u posljednjoj krizi

odre

i odanosti i poslušnosti Bogu i pridružiti sotonskom trojstvu slušaju

i i štuju

i Sotonu.

Nevjerni su oni koji su u posljednjoj krizi napustili vjeru u Krista. Oni stoje u oštroj

suprotnosti svetima u Otkrivenju 14,12 koji

uvaju svoju vjeru u Isusa. Zatim su, nasuprot

514

zlato, kao prozirno staklo.

Hrama u gradu ne vidjeh. Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je

njegov – i Jaganjac!

I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga

Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac!

Narodi

e hoditi u svjetlosti njegovoj, a kraljevi

zemaljski u nj donositi slavu svoju.

Vrata mu se ne zatvaraju obdan, a no

i ondje i nema.

U nj

e se donijeti slava i

ast naroda.

Ali u nj ne

e uni

i ništa ne

isto i nijedan tko

ini

gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganj

evoj knjizi života.

I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganj

eva.

Posred gradskoga trga, s obje strane rijeke, stablo života što rodi dvanaest puta, svakog

mjeseca svoj rod. A liš

e stabla za zdravlje je narodima.

I ne

e više biti nikakva

prokletstva. I prijestolje

e Božje i Jaganj

evo biti u gradu i sluge

e mu se njegove klanjati

i gledati lice njegovo, a ime

e im njegovo biti na

elima.

i više biti ne

e i ne

e trebati

svjetla od svjetiljke ni svjetla sun

eva: obasjavat

e ih Gospod Bog i oni

e kraljevati u

vijeke vjekova.

Bilješke

21,9. ''Zaru

nica, Žena Jaganj

evu!" U Starom zavjetu je obnova Jeruzalema opisana

pojmovima svadbe. Izaija prikazuje obnovljeni Jeruzalem kao nevjestu ukrašenu nakitom (Iz

49,18). On je tako

er prorekao: ''Kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj

e se Bog tebi

radovati.'' (Iz 62,5; vidi 61,10)

21,10. ''Gora velika, visoka.'' Gr

ka rije

oros zna

i ''planina'', ''gora'' ili ''brdo'', ali može

ozna

avati i pusto mjesto (vidi Mt 18,12).

U Novom zavjetu grad se uvijek nalazi na brdu, a

ne na gori (vidi Mt 5,14; Lk 4,29; Heb 12,22). Kontekst daje slutiti da je Ivan imao na umu

veliki i visoki umjetni brežuljak na

injen od ruševina i ostataka uništenog Babilona

posljednjeg vremena, tog velikog grada (danas ga arheolozi nazivaju ''tell''). Ovo mišljenje

podržava

injenica da se Ivanovo vi

enje odnosi na sli

no Ezekielovo vi

enje kad ga je Bog

odveo u izraelsku zemlju i postavio na vrlo visoku goru te mu pokazao obnovljeni Jeruzalem

sagra

en na ruševinama razorenog grada (Ez 40,1.2). Sagraditi grad na brežuljku na

injenom

od ruševina ranijeg grada bila je veoma poznata drevna praksa. Takvi su umjetni brežuljci

spomenuti u Jošuinoj knjizi: ''Od ostalih gradova koji se dizahu na svojim brežuljcima Izraelci

nisu spalili ni jednoga, osim Hasora, koji spali Jošua.'' (Jš 11,13) Jeremija govori o gradu koji

e opet biti sazidan ''na razvalinama [tell] njegovim'' (Jr 30,18). Vjerojatno isti an

eo koji je

Ivana vodio da gleda uništenje Babilona posljednjeg vremena u pustinji (Otk 17,3), sada ga

vodi da vidi uspostavljanje novog Jeruzalema na brijegu. To bi pokazivalo da se ovaj brijeg

515

nalazi u pustinji kao mjesto uništenja Babilona (sam Babilon se u Otkrivenju 17,9 spominje

kao grad koji sjedi na sedam bregova [gr

ki oroi]).

21,11. ''Blistav.'' Gr

ka rije

r zna

i ''svjetle

e tijelo'' ili ''sjaj''.

Rije

ozna

ava nešto

ega zra

i svjetlost.

21,12. ''Dvanaest.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 7,4.

21,16. ''Dvanaest tisu

a stadija.'' Stadij je bio dužine oko 185 metara. Dvanaest tisu

a stadija

bilo bi oko 2200 kilometara. Prema gr

kom povjesni

aru Herodotu, drevni grad Babilon

nalazio se ''na širokoj ravnici, u obliku pravilnog

etverokuta, sa svakom stranicom od 22.200

metara''.

E. Schüssler Fiorenza smatra da je Ivan na

inio svoj opis novog Jeruzalema prema

opisu povijesnog Babilona kojeg nam je Herodot ostavio ''kad kaže da grad ima oblik

etverokuta' i navodi njegovu veli

inu u mjerama koje nalazimo u Herodotovu tekstu. Stoga

je mogu

e da su

itatelji Otkrivenja mogli prepoznati kako Ivanov vizionarski opis Novog

Jeruzalema aludira na povijesni Babilon i time prikazuje Božji grad kao protusliku

Babilonu.''

21,17. ''Sto

etrdeset i

etiri lakta.'' Jedan lakat je bio oko 44,5 cm; sto

etrdeset i

etiri lakta

bila bi oko šezdeset i

etiri metra (o simbolizmu broja ''sto

etrdeset i

etiri'' vidi Bilješke na

Otk 7,4).

''Po

ovjekovoj mjeri kojom je mjerio an

eo.'' Zna

enje ove fraze je nejasno. Možda ukazuje

na neobi

ne dimenzije gradskog zida prema ljudskoj i an

eoskoj mjeri.

21,19. ''Svakovrsnim dragim kamenjem.'' Dvanaest kamenova koji

ine temelje gradskog

zida

ini se da su isti oni koji su ukrašavali naprsnik velikog sve

enika u Starom zavjetu, na

kojima su bila urezana imena dvanaest izraelskih plemena (Izl 28,17-20; 39,10-19). Problem

je u tome što je u Otkrivenju 21,19 spomenuto samo osam njih. Neki znanstvenici smatraju da

ova razlika možda pokazuje da je Ivan ova imena dragog kamenja sam preveo s hebrejskog.

21,22. ''Svevladar.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 1,8.

22,1. ''Pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg.'' Izraz

''vode života'' ovdje zna

i ''voda koja daje život''. Slika žive vode koja te

e iz grada uzeta je iz

517

7,9; 18,1; 19,1).

U tom slu

aju rijeka te

e niz široku ulicu kroz grad, oposkrbljuju

stanovnike potrebnom vodom.

''A liš

e stabla za zdravlje je narodima.'' Ovaj tekst je izravna aluzija na Ezekiela 47,12 koji

spominje ''svakovrsne vo

ke'' što rastu na obali rijeke koja te

e iz hrama, a

ije je liš

e za

lijek. Ezekiel tako

er naglašava kako to liš

e ne

e uvenuti. ''Lijek'' o kojemu Ezekiel govori

treba razumjeti u kontekstu starozavjetne ideje ''sjedenja'' pod stablom. Živjeti ''pod svojom

lozom i pod svojom smokvom'' opis je idealnog mira i sigurnosti kakvog je narod uživao pod

Salomonom (1 Kr 5,4.5; drugi prijevodi 4,24.25). Ovaj su izraz kasniji proroci koristili u

opisu mira i sigurnosti budu

eg mesijanskog doba. Mihej je prorekao kako

e ''svaki (

mirno živjeti pod lozom vinovom, pod smokvom svojom, i nitko ga ne

e plašiti'' (Mih 4,4).

''U dan onaj'', prorekao je Zaharija, ''pozivat

ete jedan drugoga pod lozu i pod smokvu." (Zah

3,10) S obzirom na sve re

eno, ''lijek'' u Ezekielu se najvjerojatnije odnosio na emocionalne

rane izgnanstva; te su rane zacijelile pod zelenim liš

em stabala u njihovoj obnovljenoj

domovini. U Otkrivenju 22,2 frazu ''a liš

e stabla za zdravlje je narodima'' moramo razumjeti

uzimaju

i u obzir spomenuto starozavjetno shva

anje. Me

utim, dok u Ezekielu postoji

drvored (47,7.12), Ivan spominje samo jedno stablo – stablo života, dok frazu ''a liš

e za lijek''

u Ezekielu nadomješta frazom ''za zdravlje je narodima''.

Tuma

enje

21,9.10. Ivan je ranije bio svjedok silaska novog Jeruzalema s neba na zemlju (vidi 21,2).

Sada jedan od sedmorice an

ela izvršitelja sedam posljednjih zala poziva Ivana da mu pokaže

Zaru

nicu, Ženu Jaganj

evu.

injenica da je ovog an

ela predstavio istim izrazima kao

onoga koji ga je ranije pozvao da vidi ''sud nad Bludnicom velikom'' (Otk 17,1), pokazuje da

je rije

o istom nebeskom bi

Ovom je an

elu zapovije

eno da Ivanu pokaže Ženu

Jaganj

evu u njezinoj slavi. U slušaju su

enja Babilonu, Ivan je bio odnesen u Duhu u

pustinju (Otk 17,3). Sada ga ponovno prenosi u duhu, ali ovaj put na goru veliku, visoku da

mu pokaže sveti grad Jeruzalem [koji] silazi s neba od Boga. Ne izgleda slu

ajnim da oba

enja koriste isti rje

nik. Ivan prikazuje razliku izme

u dva grada, tradicionalnih

neprijatelja, i njihove sudbine. Mjesto velikog brijega na kojemu je smješten, novi Jeruzalem

može biti u pustinji gdje je su

eno bludnici Babilonu posljednjeg vremena – protivniku

Jeruzalema i Božjeg naroda. Ova velika gora je zapravo na

injena od ruševina i ostataka

razorenog Babilona, velikoga grada. Poruka koju Ivan nastoji premijeti slikovitim rje

nikom

518

jest da se nad ruševinama ''oholog, zloga i pokvarenog Babilona'' diže Novi Jeruzalem ''

ist i

blistav od slave Božje''.

U Otkrivenju 21,3 nebeski glas kaže da je sveti grad ''Šator Božji'' u kome Bog prebiva sa

svojim narodom. U novom Jeruzalemu nema hrama (Otk 21,22) jer prisutnost samoga Boga u

gradu predstavlja hram. Zato u ostatku teksta Ivan opisuje novi Jeruzalem pojmovima

starozavjetnog hrama.

itav opis temelji se na vi

enju obnovljenog hrama u Ezekielu 40–48.

poglavlju. Ono što je Ezekiel ranije vidio, sada se ispunilo. Premda je novi Jeruzalem

prikazan kao grad (mjesto gdje Bog živi) zbog Božje trajne prisutnosti, on ima sve zna

ajke

hrama.

21,11. Prvo što je Ivan primijetio bilo je da je sav grad bio u slavi Božjoj. O

itovanje Božje

slave bila je glavna zna

ajka starozavjetnog hrama koja je ozna

avala Božju prisutnost (vidi

Izl 40,34.35; Lev 9,23; Ez 43,1-5). Blistava Božja slava ukrašava novi Jeruzalem (Otk 21,2).

Ona ozna

ava stalnu Božju prisutnost me

u njegovim narodom. Ljudske rije

i ne mogu

opisati blistavost Božje slave u gradu. Ivanu ona izgleda poput sjaja dragoga kamena,

kamena sli

na kristalnom jaspisu (vidi Otk 4,3). Sjaj Božje prisutnosti blistaviji je od sjaja

nebeskih tijela tako da njihovo svjetlo nije potrebno (vidi Otk 21,23; 22,5).

21,12-14. Ivan dalje opisuje grad po uzoru na njemu poznate drevne gradove. Bili su okruženi

zidinama s vratima za zaštitu od neprijatelja. Novi Jeruzalem je okružen zidinama velikim i

visokim. Obnovljeni hram u Ezekelu je okružen visokim zidom (Ez 40,5); i ovo potvr

uje

hramske zna

ajke novog Jeruzalema. Zidine oko novog Jeruzalema ne služe obrani jer su zle

sile uništene. One su ovdje simbol zaštite i sigurnosti. Bog je ranije preko proroka Zaharije

govorio o obnovljenom Jeruzalemu: ''A ja

u mu – rije

je Jahvina – biti ognjen zid unaokolo

i Slava njegova sred njega." (Zah 2,9; drugi prijevodi 2,5)

Zidine prijestolnice novog grada imaju dvanaest vrata. Po troja vrata nalaze se na svakoj

strani: Od istoka vrata troja, od sjevera vrata troja, od juga vrata troja, od zapada vrata

troja. Novi grad je ovdje prikazan sli

no obnovljenom Jeruzalemu u Ezekielovom vi

enju s

dvanaest vrata (Ez 48,31-35). Dvanaest vrata ovdje ozna

avaju univerzalnost; Isus je

predvidio da

e mnogi ''do

e s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu

Božjem'' (Lk 13,29). A ovdje se ovo proro

anstvo ispunilo. Novi Jeruzalem je univezalan

grad; svatko ima neograni

eni pristup Bogu.

520

dvanaest tisu

a stadija, što daje sto

etrdeset i

etiri tisu

e stadija za cijeli grad.

Sto

etrdeset

etiri tisu

e je broj potpunosti Božjeg naroda (Otk 7,4). Ovo ukazuje na univerzalnost grada;

novi Jeruzalem je idealan dom za starozavjetni i novozavjetni otkupljeni Božji narod (vidi

Bilješke na Otk 7,4).

Najvažniji simbolizam oblika ovog golemog grada jest

injenica da je savršena kocka, kao što

je bila i Svetina nad svetinjama u starozavjetnom hramu (1 Kr 6,20).

Novi Jeruzalem je

mjesto gdje Bog prebiva me

u svojim narodom, hram Božji na novoj zemlji. U drevnom

hramu je veliki sve

enik jedini imao pravo ulaska u Svetinju nad svetinjama, da bi se licem u

lice sreo s Bogom. U novom Jeruzalemu ''prednost da se nalazi u neposrednoj Božjoj blizini

… sada je zajam

ena

itavom Božjem narodu'' (vidi Otk 22,3.4).

Mjere gradskih zidina su tako

er izražene broj

anim simbolizmom. Tekst ne kaže je li visina

ili debljina zida sto

etrdeset i

etiri lakta. Me

utim, Ivan je ve

spomenuo da je grad okružen

zidinama ''velikim i visokim'' (r 12). Osim toga kaže da je visina grada dvanaest tisu

a stadija.

Stoga je prirodno zaklju

iti da se sto

etrdeset lakata odnosi na debljinu zidina. Novom

Jeruzalemu svakako nisu potrebne zidine da se zaštiti od neprijatelja. Ove slikovito debele

gradske zidine potvr

uju sigurnost novog Jeruzalema. ''A ja

u mu – rije

je Jahvina – biti

ognjen zid unaokolo i Slava njegova sred njega." (Zah 2,9; drugi prijevodi 2,5) Bez obzira

kakva je svrha opisivanja mjera ovoga grada, Ivan uvjerava

itatelje da je nova zemlja, prema

ovjekovoj mjeri kojom je mjerio an

eo, idealno mjesto, zašti

eno i sigurno za stanovanje.

21,18-21. Ivan se sada vra

a na predmet blistavosti novog Jeruzalema, spomenute u

Otkrivenju 21,11.

ak i gradske zidine blistaju Božjom slavom jer su izra

ene od jaspisa.

Zgrade toga grada su na

injene od

istoga zlata, sli

istu staklu. Ovo podsje

a na opis

Herodovog hrama od strane Josipa Flavija: ''Prednja fasada hrama nije ni

im trebala privu

ljudski um ili pogled, jer je bila prekrivena zlatnim plo

ama velike težine i na prvi zrak sunca

odražavala njegov žarki sjaj, i time primorala one koji su se prisilili da ga promatraju, da

odvrate pogled kao što bi to u

inili da su pogledali izravno u sunce.''

Ivan zatim objašnjava

da su temelji gradskih zidina urešeni svakovrsnim dragim kamenjem na kojima su urezana

imena dvanaestorice apostola (Otk 21,14). Ovo drago kamenje odgovara dvanaestorim

draguljima na naprsniku starozavjetnog velikog sve

enika, na kojima su bila urezana imena

dvanaest plemena Izraelovih (Izl 28,17-20). Grad tako

er ima dvanaest vrata – dvanaest

bisera; svaka na

injena od jednoga golemog bisera.

521

Na kraju, gradska je ulica

isto zlato, kao prozirno staklo. I pod u Salomonovu hrmau je bio

prekriven

istim zlatom (1 Kr 6,30). Ova je ulica o

ito suprotnost ''ulici velikoga grada''

(Šari

) gdje su tijela dvojice svjedoka – koji predstavljaju Božji tla

eni i progonjeni narod što

svjedo

i svijetu o Bogu – bila izložena javnom ismijavanju i ruganju (Otk 11,8-10). U

nebeskom gradu je Božji ugnjetavani narod opravdan. Sada hoda ulicama novog Jeruzalema;

ulica tla

enja i patnje kojom su hodali, nadomještena je ulicom pobjede i slave.

Ovaj opis novog Jeruzalema odraz je Izaijinog proro

anstva o budu

oj obnovi Jeruzalema:

''Postavit

u na smaragd tvoje kamenje i na safir tvoje temelje. Od rubina di

u ti kruništa,

vrata tvoja od prozirca, ograde ti od dragulja.'' (Iz 54,11.12) Sli

ni rje

nik nalazimo u

apokrifnoj Tobijinoj knjizi kojim opisuje budu

u slavu Jeruzalema:

Jer

e Jeruzalem biti obnovljen safirom i smaragdom,

njegove zidine dragim kamenjem,

tornjevi i bedemi

istim zlatom,

a trgovi poplo

ani berilom, dijamantom

i dragim kamenjem iz Ofira.

Njegove

e ulice kazivati: 'Aleluja!' i klicat

''Blagoslovljen Bog, uzvišen dovijeka.''

Novi Jeruzalem ostvaruje sve sne u pogledu obnovljenog Jeruzalema židovskog naroda u

Ivanovo vrijeme. Grad blista Božjom slavom koju je nemogu

e prikladno opisati ljudskim

jezikom.

21,22. U završetku opisa ukrašavanja novog Jeruzalema Ivan kaže: Hrama u gradu ne vidjeh.

Ta Gospod, Bog, Svevladar, hram je njegov – i Jaganjac!

21,23-26. Sve drago kamenje i zgrade i ulice od zlata koji prikazuju Božju slavu,

ine

nepotrebnim svjetlost sunca i mjeseca. Novom Jeruzalemu ne treba ni sunca ni mjeseca da

mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac. Ovo vi

enje podsje

a na

Izaijino proro

anstvo:

e ti više sunce biti svjetlost danju

nit'

e ti svijetlit' mjese

ina,

523

isti i oni koji

ine gadost spomenuti su ovdje s onima koji su pili iz ''zlatne

aše pune

gnusobe i ne

isti bluda'' Babilona (Otk 17,4), odnosno s onima koji su podlegli prijevari

posljednjeg vremena. U novom Jeruzalemu nastavat

e samo oni koji su zapisani u

Jaganj

evoj knjizi života, nasuprot onima ''kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog

Jaganjca'', koji su se opredijelili za sotonsko trojstvo i klanjali se Zvijeri (vidi Otk 13,8; 17,8).

Svima njima je došao kraj u ognjenom jezeru (Otk 20,15). Jedini na

in da netko živi u novom

Jeruzalemu jest ako se potpuno preda i bude odan Kristu (vidi Otk 21,7). Ovo je snažna

aluzija na Izaijino proro

anstvo: ''Koji ostanu na Sionu i prežive u Jeruzalemu, zvat

e se

'sveti' i bit

e upisani da u Jeruzalemu žive.'' (Iz 4,3)

22,1. Sada an

eo pokazuje Ivanu rijeku vode života koja izgleda bistra kao prozirac. Ova

rijeka izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganj

eva, posred gradskoga trga [posljednja fraza se

ina

e nalazi u drugom retku i u drugim prijevodima glasi: nasred ulice njegove (Šari

)]. Ivan

uzima ovu sliku iz nekoliko starozavjetnih tekstova. Prije svega, slika pokazuje rijeku koja

e iz Edena da natapa vrt da bude plodan (Post 2,10). Snažniju aluziju na rijeku koja te

e iz

hrama i sve oživljuje nalazimo u Ezekielovom vi

enju (Ez 47,1-12). Tako

er nas podsje

a na

druge starozavjetne tekstove koji govore o rijeci žive vode koja re

e iz obnovljenog

Jeruzalema i

ini zemlju plodnom (vidi Jl 3,18; Zah 14,8). Ivan vidi ispunjeno sve što su

proroci pretkazali.

Rijeka vode života iz Novog Jeruzalema ovdje je u suprotnosti Babilonu

koji sjedi nad mnogim vodama (vidi Otk 17,1.15). Rijeka Eufrat je bila nerazdvojni dio

drevnog Babilona, jer je tekla kroz grad. Prema Psalmu 137,1-6 pored rijeke Eufrat u

Babilonu je sjedio zarobljeni Božji narod i

eznuo za Jeruzalemom. A sada je Babilon

prošlost, i prošlo je zarobljeništvo Božjeg naroda. Upravo pored živog toka rijeke života koja

e kroz Novi Jeruzalem otkupljeni

e kona

no na

i po

inak.

Posebno je zna

ajno što se prvi put u Otkrivenju za prijestolje kaže da je ''Jaganj

evo''. Do

ovog trenutka ono je pripadalo samo Bogu Ocu kao simbol njegove vladavine. Me

utim,

Otkrivenje 3,21 jasno pokazuje da je Krist sjeo na svoje mjesto na O

evu prijestolju kao

suvladar. Ali tek nakon kona

nog uništenja zla i uspostave kraljevstva nakon milenija, Krist

preuzima punu vlast na prijestolju. Sada se za to prijestolje kaže da na njemu vladaju Otac i

Jaganjac (Otk 22,1.3; vidi 7,17). ''I kad mu sve bude podloženo, tada

e se i on sam, Sin,

podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.'' (1 Kor 15,28)

524

22,2. S obje strane rijeke je stablo života. O

ito se na obje strane rijeke nalazi to jedno stablo.

Ovo je aluzija na Edenski vrt sa stablom života na obali rijeke koja te

e iz vrta (Post 2,9).

Jesti sa stabla života u Edenu zna

i ''živjeti navijeke'' (Post 3,22). Nakon što su Adam i Eva

izgnani iz vrta, bio im je zabranjen pristup stablu života i da jedu s njega (Post 3,23.24).

Stablo života u novom Jeruzalemu simbolizira vje

ni život oslobo

en smrti i patnji. Na novoj

zemlji – tom obnovljenom Edenskom vrtu – stablo života više nije zabranjeno; ono se nalazi

usred novog Jeruzalema i njemu mogu pristupiti svi otkupljeni. Ponovno

e ljudska bi

a imati

udio u daru vje

nog života koji je Adam uživao prije ulaska grijeha u svijet. Sve što je Adam

izgubio, Krist je sada vratio.

Stablo života donosi rod dvanaest puta, svakog mjeseca svoj rod. A liš

e stabla za zdravlje je

narodima. Na novoj zemlji je životodavno vo

e sa stabla stalno dostupno otkupljenima. Ivan

ovaj opis uzima iz Ezekielova vi

enja rijeke koja izvire iz hrama: ''Duž potoka na obje strane

rast

e svakovrsne vo

ke: liš

e im ne

e otpadati i s njih ne

e nestajati ploda; svakog

mjeseca roditi novim plodom jer im voda dotje

e iz Svetišta. Plod

e njihov biti za jelo, a

liš

e za lijek.'' (Ez 47,12) Me

utim, nasuprot Ezekielu, Ivan jasno kaže da je liš

namijenjeno kao lijek narodima (ili neznabošcima). To ne zna

i, kako tvrde neki tuma

i, da

liš

e sa stabla života ima mo

prevencije od bolesti.

Uništenjem zla, s obnovljene zemlje su

zauvijek uklonjeni bolest i smrt. Fraza ''za zdravlje narodima'' slikovito govori o uklanjanju

svih nacionalnih i jezi

nih prepreka i razdvajanja. Božje kraljevstvo nije ograni

eno na

Židove ili bilo koji drugi narod. Novi Jeruzalem nastanjen je ljudima iz svih naroda, plemena i

jezika (Otk 5,9; 7,9), uklju

uju

i Egip

ane, Asirce, Babilonce, Rimljane i Židove. Liš

e sa

stabla života ozdravlja razdvojenost me

u narodima. Narodi više nisu ''neznabošci'', ve

ujedinjeni u jednu porodicu kao pravi Božji narod (vidi 21,24-26). Ono što je Mihej

stolje

ima ranije predvi

ao, sada se ispunilo: ''Narod na narod ne

e ma

a dizati niti

e se više

za rat vježbati. Svaki

e mirno živjeti pod lozom vinovom, pod smokvom svojom, i nitko ga

e plašiti.'' (Mih 4,3.4; vidi Iz 2,4) Tu, na obalama rijeke života otkupljeni

e ''pozivat …

jedan drugoga'' (Zah 3,10) da sjednu pod stablo života. Ozdravljuju

a mo

liš

a s tog stabla

lije

e sve rane – rasne, etni

ke, plemenske ili jezi

ne – koje su tijekom vjekova razdvajale

ljudski rod.

22,3.4. Sljede

a izjava je problemati

na zbog interpunkcije: I ne

e više biti nikakva

prokletstva. Ona ima više smisla ako predstavlja zaklju

ak prethodne re

enice. Grijeh je

donio prokletstvo na zemlju (Post 3,17-19; 5,29). Najbolnije u tom prokletstvu bilo je

526

Osvrt na Otkrivenje 21–22,5

Opisom nove zemlje u Otkrivenju 21–22,5 s njenom prijestolnicom završava pun krug velike

kozmi

ke drame. Zlo je trajno uništeno, a na zemlji je uspostavljen mir, radost i sigurnost kao

na po

etku. Upravo kao što je Bog na po

etku dao ljudima vrt u kojem

e prebivati, tako na

novoj zemlji otkupljenima daje grad, Novi Jeruzalem, za njihovo prebivalište. Novi Jeruzalem

je grad koji je Božji narod o

ekivao od kad je Adam izgnan iz Edenskog vrta. Abraham je

eznuo za tim gradom (Heb 11,16).

ini se da je novi Jeruzalem u Otkrivenju prikazan kao

ispunjenje svih snova i nada ljudskih bi

a tijekom

itave povijesti ovoga svijeta.

Postavlja se prirodno pitanje: Je li novi Jeruzalem prikazan u Otkrivenju 21–22,5 stvarni grad

ili ga treba razumjeti kao simbol neke više stvarnosti koja nadilazi

ovjekovo shva

anje?

Otkrivenje prikazuje novi Jeruzalem kao stvarno mjesto nastanjeno stvarnim ljudima. Pa ipak

je važno držati na umu simboli

ni karakter Otkrivenja kao cjeline. U tom pogledu

Adventisti

ki biblijski komentar preporu

uje opreznost: ''U slikovitom proro

anstvu stupanj

identiteta izme

u slike i stvarnosti zahtijeva pažljivo tuma

enje.''

Premda je budu

stvarnost, Ivan opisuje novi Jeruzalem pojmovima drevnih gradova koje su prvobitni

itatelji

Otkrivenja poznavali. Badenas nas podsje

a: ''U Ivanovo vrijeme grad je bio ljudski i

društveni ujedinitelj civilizacije. Svatko je pripadao nekome gradu. Stari su svoj narod

poistovjetili sa svojim drevnim gradom. Slava kraljeva bila je u gradovima koje su izgradili ili

osvojili. Grad koji se mogao identificirati kao Božji grad vjerojatno je bio najbolji simbol za

prikaz slave Božjeg kraljevstva.''

utim, kad je rije

o novom Jeruzalemu, nije nam uvijek jasno gdje treba povu

i crtu

razdvajanja izme

u doslovnog i simboli

nog. Slikoviti rje

nik rabljen u opisu grada uzet je iz

više izvora. Stoga je nemogu

e razumjeti opis novog Jeruzalema bez razumijevanja jednog

dijela njegove pozadine.

Prije svega, novi Jeruzalem djeluje kao nadomjestak za Edenski vrt, za izgubljeni raj (vidi

Post 2–3). Pošto je u samom središtu vrta bila rijeka i stablo života (vidi Post 2,9.10), iz

Božjeg prijestolja izvire rijeka usred grada i tu je stablo života (Otk 22,1). Kao što su prvi

ljudi na po

etku bili odraz Božje slike (Post 1,27), tako otkupljeni odražavaju Božji karakter

(Otk 22,4). Postanak bilježi izvorno prokletstvo u kojem je najbolnije bilo izgnanstvo iz vrta i

zabranjen pristup stablu života (Post 3,22-24). U novom Jeruzalemu ''ne

e više biti nikakva

prokletstva'' (Otk 22,3). Otkupljeni se vra

aju u obnovljeni raj i sada imaju neometani pristup

527

stablu života. Otkrivenje 21–22,5 pruža odgovore na neka od najosnovnijih pitanja o izgledu

nove zemlje. Novi Jeruzalem ozna

ava ispunjenje Božjih obe

anja o izgubljenom raju; sve što

je Adam izgubio, Krist je na kraju vratio.

Upravo

e na obalama rijeke života i pod stablom

života ''Božji narod, toliko dugo tu

inci i putnici, na

i dom''.

Obe

anja pobjednicima u

porukama sedmerim crkvama (Otk 2–3) kona

e na

i ispunjenje u tom vrtu-gradu.

Ivan nastavlja opisom kombiniraju

i motiv Edenskog vrta s detaljnim opisom obnovljenog

zemaljskog hrama iz vi

enja proroka Ezekiela (Ez 40–48). Obojica su, Ezekiel i Ivan,

odnoseni na visoku goru s koje su vidjeli Jeruzalem (Ez 40,2; Otk 21,9.10). Kao što je u

Ezekielovom vi

enju hram bio ispunjen Božjom slavom, tako u Otkrivenju 21,11 novi

Jeruzalem ima slavu Božju. U oba vi

enja vide da grad ima visoke zidine s dvanaestoro vrata

– s napisanim imenima dvanaest plemena Izraelovih na njima (Ez 48,31-35; Otk 21,12.13).

Obojica su vidjeli nebesko bi

e s trskom za mjerenje grada, vrata i zidina (Ez 40,3–42,20).

Obojica su vidjeli da je grad

etvorina (Ez 48,20; Otk 21,16). U objema vi

enjima u gradu je

Božje prijestolje, jer On prebiva sa svojim narodom (Ez 43.7; Otk 21,3.5; 22,1). I na kraju,

oba teksta postavljaju odre

ena ograni

enja što se ti

e potencijalnih stanovnika grada (Ez

44,6-14; Otk 21,8.27). Sve ovo pokazuje, kako kaže Badenas, da je ''obe

ana obnova

Jeruzalema, koju je prorok Ezekiel iznio Izraelu, doživjela ispunjenje u nebeskom gradu''.

Tako Otkrivenje prikazuje novi Jeruzalem kao ispunjenje ovog proro

kog sna i nade za

idealnim gradom, sna koji se nikad nije ostvario sa starim Jeruzalemom.

Opis Novog Jeruzalema u Otkrivenju 21–22 ima mnogo paralela s opisom Babilona u

Otkrivenju 17–18. Oba su grada suprotstavljena jedan drugome. Paralele i suprotnosti izme

njihovih opisa dane su u ''Osvrtu na Otkrivenje 12–22,5''.

Oba vi

enja najavljuje isti an

povezan sa

ašama sedam zala (Otk 17,1; 21,9). U oba slu

aja Ivan je odnesen u Duhu da

promatra prizor (17,3; 21,10). Za Babilon kaže da je bludnica (17,1), a za Novi Jeruzalem da

je Jaganj

eva zaru

nica (21,9). Oba su ukrašena dragim kamenjem (17,4; 21,11). Bludnica

Babilon nudi

ašu gnusobe (17,4; 18,3), a Novi Jeruzalem vodu života (22,1). Babilon je

prebivalište demona (18,2), a Novi Jeruzalem Božje prebivalište (21,3). Dok je Babilon pun

istih stvari, gnusoba i grijeha (18,2.4.5), u Novom Jeruzalemu nema nikakve gnusobe

(21,27). Narodi i kralevi u Babilonu (17,15) daju svoju silu i vlast Zvijeri (17,12.13); jednako

tako narodi i kraljevi donose svoju slavu u Novi Jeruzalem (21,24). Dok posred Novog

Jeruzalema te

e rijeka života (22,1), Babilon je smješten na ''mnogim vodama'', naime na

529

Tako Otkrivenje 21–22,5 predstavlja novi Jeruzalem kao stvarno mjesto nastanjeno

otkupljenima i obilježeno Božjom prisutnoš

u. Me

utim, grad je opisan ljudima razumljivim

rje

nikom; stoga je rje

nik uzet iz razli

itih izvora. Opis prijestolnice nove zemlje u

Otkrivenju 21–22,5 je samo sugestija. Sam grad i život u njemu nadilaze svaku ljudsku maštu.

Pavao je rekao: ''Što oko ne vidje, i uho ne

u, i u srce

ovje

je ne u

e, to pripravi Bog onima

koji ga ljube.'' (1 Kor 2,9) Bez obzira koliko rje

nik kojim se opisuje nebeska stvarnost bio

maštovit, nedostatan je. Kad Ivan opisuje Novi Jeruzalem pojmovima zlata i dragog kamenja,

on u stvari ne misli na zlato. Zlato i drago kamenje ''služe samo kao blijede ilustracije'' slave i

sjaja u kojem

e otkupljeni uživati na novoj zemlji – ''blaga našeg doba ne mogu se mjeriti s

budu

im blagom''.

Dovoljno je ponoviti da je novi Jeruzalem Božji odgovor na sve ljudske težnje i snove o

idealnom gradu koje su prožete nadama i o

ekivanjima boljeg života. Ono što su proroci

proricali i o

ekivali kona

e se ostvariti. Novi Jeruzalem je idealan grad jer

e Božja

prisutnost odagnati svaki strah, bol i nesigurnost. Život u novom Jeruzalemu je Božji kona

odgovor na zaludne nade i utopijske snove o blagostanju zasnovanom na ljudskim planovima

i trudu. Novi Jeruzalem nudi život bez kraja i sre

u bez ograni

enja. Krist želi da

itatelji

Otkrivenja znaju kako je važno biti tamo (Otk 22,17).

Izvori

Bauer, 394.

Badenas, 250.

The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 7,889.

Johnson, 593.

Vidi Testament of Dan 5,12 (Charlesworth, 1,810); 1 Enoch, 90.28.29 (Charlesworth, 1,71); 4 Ezra 7,26:

10,25-55 (Charlesworth, 1,8537.547.548); The Sibylline Oracles, 5,420-427 (Charlesworth, 1,403).

Tobija 13,16-18.

2 Baruch 32,3-4 (Charlesworth, 1,631).

Fiorenza, Revelation, 113; o drevnim gr

ko-rimskim snovima idealnog grada vidi Aune, Revelation 17–22,

1191-1194.

Bauer, 111.112.

Isto, 811.812.

Barclay, The Revelation of John, 2,205.

Johnson, 592.

Barclay, The Revelation of John, 2,199.

The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 7,889.

Erdman, 105; vidi i 115.

Badenas, 252.

Neall, The Concept of Character in the Apocalypse, 138.

Badenas, 260.261.

Maxwell, 534.

Fiorenca, The Apocalypse, 57.

Ladd, 278.

Mounce, 374.

Isto, 375.

Bauer, 582.

530

Isto, 872.

Swete, 284.

Herodotus, History, 1.178 (Rawlinson, 40).

Fiorenza, Revelation, 111.

Vidi Caird, 274.275; Sweet, 306.

Vidi Swete, 298; Beale, 1104.1105.

Aune, Revelation 17–22, 1139.

Morris, 241.

Badenas, 255.

Beale, 1079.

The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 7,892.

Vidi Herodotus, History, 1,178.179 (Rawlinson, 40).

Sweet, 305; Beale, 1076.

Fiorenza, Revelation, 112.

Beale, 1081; tako

er Mounce, 383.

Josephus, The Wars of Jews, 5.5.6 (Whiston, 707.708).

Rober W. Wall, Revelation, New International Biblical Commentary (Peabody, MA., Hendrickson, 1991),

254.255.

Tobija 13,17.18.

Vidi Beale, 1097.1098.

Tobija 13,13.

Ladd, 285.

Morris, 248.

Tako tvrdi Maxwell (str. 534); tako

er i Mounce, 387; Beale, 1107.1108. Ladd (str, 288) ima problema s

takvim tuma

enjem. O simboli

nom razumijevanju ove izjave vidi Barclay (The Revelation of John, 2,222) i

Johnson (str. 599).

Fiorenza, Revelation, 113.

The Seventh-day Adventist Bible Commentary, 7,892.

Badenas, 251.

Hughes, 231.

White, Velika borba, str. 580.

Badenas, 252.

Vidi i popis paralela u Aune, Revelation 17–22, 1144-1145.

Ezell, 101.102.

532

Bog

e mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu - na svemu što je napisano u

ovoj knjizi.

Svjedok za sve ovo govori: "Da, dolazim ubrzo!" Amen! Do

i, Gospodine Isuse!

Milost

Gospodina Isusa sa svima!

Bilješke

22,6. ''Što se ima dogoditi ubrzo.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 1,1.

22,7. ''Blago.'' Ovo je šesto blaženstvo u Otkrivenju; vidi i Bilješke na Otkrivenje 1,3.

22,7.12. ''Dolazim ubrzo!'' Budu

e sadašnje vrijeme ukazuje na nešto što

e se dogoditi u

budu

nosti kao da se ve

sada doga

a. Uporaba budu

eg sadašnjeg vremena naglašava

sigurnost kao i neposrednost nekog doga

aja; u ovom slu

aju je rije

o Kristovom drugom

dolasku (vidi Otk 1,7; 22,20).

22,13. ''Alfa i Omega.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 1,8.

''Po

etak i Svršetak!'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 21,6.

22,14. ''Blago''. Ovo je sedmo blaženstvo u Otkrivenju; vidi i Bilješke na Otkrivenje 1,3.

''Onima koji peru svoje haljine.'' Glagol ''oprati'' je particip prezenta i time isti

e trajan i

stalan postupak. Stari Karadži

ev prijevod glasi: ''Onima koji tvore zapovijedi njegove.'' Ovaj

prijevod je vjerojatno rezultat pogreške prepisiva

a. U gr

kom obje su izjave jako sli

ne i

zvu

e sli

no. Fraza ''onima koji peru svoje haljine'' na gr

kom je hoi plunontes tas stolas, a

''onima koji tvore zapovijedi njegove'' je hoi poiountes tas

ntolas. U izvornim gr

kim

rukopisima Novog zavjeta rije

i su pisane velikim slovima i bez razdvajanja. Ako obje fraze

napišemo velikim slovima, sli

nost izme

u njih je o

ita:

HOIPLUNONTESTASSTOLAS
HOIPOIOUNTESTASENTOLAS

Bilo da je pisar

itao ovu frazu ili slušao nekoga tko mu je

itao, lako je mogao zamijeniti

''onima koji peru svoje haljine'' s ''onima koji tvore zapovijedi njegove''. Prema tome, fraza

''onima koji tvore zapovijedi njegove'' mogla je biti greška pisara bilo zbog pogrešnog

itanja

ili slušanja.

533

Ovaj zaklju

ak pokrepljuju dokazi u samom tekstu. Fraza ''onima koji tvore zapovijedi

njegove'' bila bi vrlo neobi

na, s obzirom da Ivan na drugim mjestima u Otkrivenju govori o

vršenju zapovijedi (vidi Otk 12,17; 14,12) ili o

uvanju rije

i ove knjige (vdi 1,3; 2,26; 3,8.10;

22,7.9). Osim toga, dok je vršenje zapovijedi u Otkrivenju jedna od karakteristika Božjeg

naroda posljednjeg vremena, pranje haljina predstavlja temelj njegovog spasenja (Otk 7,14;

vidi 5,9.10; 12,11). Kristova krv osigurava pobjedu Božjem narodu. To svakako ne umanjuje

važnost zapovijedi, jer u Otkrivenju je snažno naglašeno njihovo vršenje. Važnost zapovijedi

se ne zasniva na jednome tekstu, a u ovom slu

aju ništa se u odnosu na njih nije izgubilo.

22,15. ''Psi.'' U drevno doba psi su bili negativan simbol. U Starom zavjetu pas je, na primjer,

spomenut u vezi s muškom prostitutkom (Pnz 23,17.18) i zlim ljudima (2 Sam 16,9: 2 Kr

8,13; Ps 22,17.21; 59,7; Iz 56,11). U Novom zavjetu simbolizira nesvetu osobu (Mt 7,6),

neznabošca (Mt 15,26.27) i zle ljude (Fil 3,2; 2 Pt 2,22).

22,16. ''Izdanak Davidov.'' Vidi Bilješke na Otkrivenje 5,5.

22,20. ''Dolazim ubrzo!" Vidi Bilješke na Otkrivenje 22,7.

Tuma

enje

22,6.7. U zaklju

ku opisa novog Jeruzalema an

eo uvjerava Ivana: ove su rije

i – naime sve

što je Ivan vidio,

uo i zapisao – vjerne i istinite. Ova je potvrda izre

ena još ranije u vi

enju

o novom Jeruzalemu (Otk 21,5); sada vi

enje njome završava. Krist je ''Vjerni i Istiniti''

(19,11; vidi 3,14); On je obe

ao: ''Nebo

e i zemlja uminuti, ali rije

i moje ne, ne

e uminuti."

(Mt 24,35) An

eo ponovno naglašava da su proro

anstva Otkrivenja tako pouzdana kao što je

pouzdan sam Krist. Sve što je prore

eno u ovoj knjizi sigurno

e se dogoditi jer Gospod Bog,

nadahnitelj proroka, posla svoga an

ela da on pokaže slugama njegovim što se ima

dogoditi ubrzo. ''Gospod Bog, nadahnitelj proroka'' je izravna aluzija na Otkrivenje 19,10 u

zna

enju ''Bog koji je nadahnuo umove proroka''.

Ova tvrdnja služi kao potvrda da je ono što

je Ivanu pokazano u vi

enju dao isti Bog koji je nadahnjivao starozavjetne proroke; zato im

''treba pristupati s jednakom ozbiljnoš

u''.

Krist ponovno ukazuje na blizinu svojega dolaska: I evo, dolazim ubrzo (vidi Otk 3,11;

22,12.20). Zato što uskoro dolazi, trebamo ozbiljno uzeti rije

i iz Otkrivenja. Svaki nrašataj

Božjeg naroda treba živjeti u stalnom iš

ekivanju Kristovog predstoje

eg dolaska.

535

otpe

enje rije

i proroštva u vrijeme svršetka dovesti do polarizacije onih koji obra

aju

pozornost na rije

i proroštva i onih koji

e ih odbaciti. Oni koji ozbiljno prihva

aju rije

proroštva ''

e se o

istiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici

e i dalje biti bezbožni; bezbožnici

se ne

e urazumjeti, a umnici

e razumjeti'' (Dn 12,10). Ljudi se neko vrijeme mogu opirati

Evan

elju. Me

utim, bit

e proglašena presuda, a nju

e biti prekasno promijeniti. Kraj

vremena milosti zna

e prestanak svake prilike za prihva

anje Evan

elja i uspostavljanje

veze s Bogom (vidi Otk 15,5-8). Kad Krist do

e, On

e dati nagradu ''svakom po njegovu

djelu'' (Otk 22,12).

22,12.13. O

ito da Ivan sada nestaje sa scene. Zaklju

ak knjige pripada Kristu.

Krist još

jednom podsje

a Ivana i

itatelje Otkrivenja na svoj skori dolazak: Evo, dolazim ubrzo. On

sobom donosi pla

u i naplatit

u svakom po njegovu djelu. Ova izjava ponavlja ono što je

eno u Otkrivenju 1,7.8. Ovo je skoro ponavljanje onoga što je Isus rekao u

enicima u

Mateju 16,27 – da

e, kad do

e u slavi svojega Oca, ''naplatiti svakomu po djelima njegovim".

Ovu izjavu Pavao

esto ponavlja (Rim 2,6; 14,12; 2 Kor 5,10). To ne pokazuje da se

ovjek

spašava djelima. Na drugim mjestima u knjizi Ivan se slaže s jasnim u

enjem Novog zavjeta

da je spasenje Božji dar (vidi Otk 7,10.14). Premda se

ovjek spašava miloš

u, sudi mu se

prema djelima. Djela su najja

i dokaz ne

ijeg spasenja i zajednice s Kristom. Naša težnja da

sretnemo Krista potaknut

e nas na ispravan život. Ellen White to izražava na ovaj na

in:

Vjera u skori Kristov dolazak na oblacima neba ne

e navesti prave krš

ane da postanu

nemarni i bezbrižni u pogledu obi

nih poslova ovog života. Oni koji o

ekuju skori Kristov

dolazak ne

e biti lijeni, ve

marljivi u poslu. Ne

e obavljati svoj posao nemarno i nepošteno,

vjerno, bez odlaganja i temeljito. Oni koji misle da je njihova nezainteresiranost za stvari

ovog života dokaz duhovnosti i odvojenosti od svijeta, u velikoj su obmani. Njihova istinitost,

vjernost i poštenje kušaju se pomo

u onoga što je prolazno. Ako su vjerni u malome, bit

vjerni i u velikome.

Onaj koji obe

ava da

e ponovno do

i i nagraditi svakoga prema njegovu djelu je Alfa i

Omega, Prvi i Posljednji, Po

etak i Svršetak (vidi Otk 1,8; 21,6). On je A i Ž ljudske

povijesti. On je onaj koji zna što donosi budu

nost i potpuno nadzire odvijanje povijesti.

Gledano iz biblijske perspektive povijest ima, zahvaljuju

i Kristu, zna

ajan po

etak; i

zahvaljuju

i njemu imat

e zna

ajan završetak. ''Uvjeren u ovo'', pisao je Pavao Filipljanima,

536

''Onaj koji otpo

e u vama dobro djelo, dovršit

e ga do Dana Krista Isusa.'' (Fil 1,6) Upravo

radi njega i po njemu budu

nost je obilježena nadom.

22,14.15. Ovaj tekst govori o onima koji imaju pravo da u

u u grad i o onima koji

e iz njega

biti isklju

eni. Blago onima koji peru svoje haljine. Ovo je sedmo i posljednje blaženstvo u

Otkrivenju. Haljina oprana u Kristovoj krvi je uvjet da netko može živjeti u novom

Jeruzalemu. Ova se misao odli

no uklapa u kontekst u

enja u Otkrivenju kao i u

itavom

Novom zavjetu. Sjajne i

iste haljine pravedna su djela svetih (Otk 19,8). ''Jer me odjenu

haljinom spasenja'', uzvikuje Izaija: ''Zaogrnu [me] plaštem pravednosti.'' (Iz 61,10) Pranje i

ubjeljivanje haljina ostvareno je samo Kristovom krvlju (Otk 7,14). Samo oni koji su oprani u

krvi Jaganjca imaju pristup stablu života i na vrata

e smjeti u grad. Spasenje Božjeg naroda

i njegov pristup novom Jeruzalemu je posljedica onoga što je Krist u

inio za njih, a ne onoga

što su oni u

inili za sebe.

Sada Krist nabraja one koji su isklju

eni iz novog Jeruzalema. U posljednjem dijelu ove

knjige ve

su ranije spomenuta dva sli

na popisa (Otk 21,8.27). Isklju

eni su psi (nesveti

ljudi) i vra

ari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i

ini laž. Svi oni koji vole i

prakticiraju ono što je protivno Evan

elju, isklju

eni su iz nebeskog grada.

22,16. Još jednom Krist potvr

uje ono što je pojašnjeno u prologu ove knjige – da je On

jedini izvor vi

enja zapisanih u Otkrivenju (Otk 1,1). Ja, Isus, poslah an

ela svoga

posvjedo

iti ovo po crkvama. Krist je poslao an

ela koji je opisao ono što je Ivan vidio u

enju. Kako je vidljivo iz Otkrivenja 22,6-16 on preuzima ulogu Krista i iznosi Kristove

rije

esto je teško razlikovati njegove rije

i od Kristovih. Kao što je naglašeno u

Otkrivenju 1,11 ono što je an

eo otkrio Ivanu bilo je Kristovo svjedo

anstvo upu

eno

sedmerim crkvama u Maloj Aziji u Ivanovo vrijeme.

Da nitko ne bi posumnjao tko govori, Krist se predstavlja rje

nikom iz petog poglavlja kao

korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica. Krist, Mesija, je ispunjenje proroštva.

Njemu je dana svaka

ast i vlast (Mt 28,18; Otk 5). Pobjednicima u Tijatiri obe

ana je

''zvijezda Danica'' (Otk 2,28), naime, sam Krist. On je zora dugo o

ekivanog novog doba

uspostavljanja Božjeg kraljevstva na zemlji.

538

Kristovoj milosti obe

anja u knjizi

e se ostvariti kad Božji vjerni narod do

e u nebeski grad.

Tamo

e vladati s Kristom kroz svu vje

nost.

Osvrt na Otkrivenje 22,6-21

Knjiga dolazi kraju. Epilog završava istim predmetom kojim je knjiga po

ela. Zato su prolog i

epilog ''u tijesnoj vezi jedan s drugim i predstavljaju op

i okvir za središnji dio Otkrivenja''.

Epilog potvr

uje ono što je objašnjeno u prologu: da Otkrivenje nije napisano radi

informiranja

itatelja o posljednjim doga

ajima kako bi zadovoljilo znatiželju o budu

nosti.

Knjiga je po

ela i završava s uvjeravanjem da

e Isus Krist biti sa svojim narodom kroz

zbivanja do samoga vremena svršetka.

M. Eugene Boring primje

uje o Otkrivenju: ''Od prve do posljednje rije

i radi se o svršetku,

ali ne na spekulativan na

in. On [Ivan] piše da ohrabri svoje slušatelje/

itatelje koji se nalaze

u o

ajnoj situaciji, u kojoj neki nisu svjesni sudbonosnog vremena u kojemu žive. Ivanovo

otkrivenje slika kraj pri

e koja je po

ela u Postanku 1. poglavlju i nastavlja kroz njegovu

Bibliju, ali se ne

e odvijati zauvijek. Ona je ve

imala svoj rasplet i imat

e i svoje posljednje

poglavlje.''

Pa ipak, kako isti

e David L. Barr, u Otkrivenju kao da kona

ni kraj nikad ne

dolazi.

Literarni je vidljiv kroz cijelu knjigu. U zaklju

ku svih ve

ih vi

enja kraj je više puta

ponu

en i o

ekivan, samo da bi bio povu

en i ponovno uveden u novom vi

enju (na primjer,

otvaranje sedam pe

ata [Otk 6,17–8,1], sedam truba [11,15-18] ili vi

enje u poglavljima 12

do 14 [14,14-20]). Nema završetka. Kraj nas uvijek ''vra

a na po

etak''.

Isti je slu

aj sa ''svršeno je'' u posljednjem vi

enju (21,6). Ovo vi

enje prikazuje kraj: bitka je

završena, zle su sile uništene i grijeh istrijebljen. Pismu je kraj. Me

utim, Ivan želi da

itatelj

shvati kako dugo o

ekivana era još nije zapo

ela. Isus još uvijek skoro dolazi i još uvijek

moramo voditi pravu borbu. Pred

itateljima je još uvijek ''osnovna zada

a da

uvaju rije

proroštva ove knjige'' i svjedo

e o Kristovom Evan

elju.

Ova knjiga ne dopušta

itateljima da se opuste. Ona ih ne namjerava ostaviti u stanju nekog

iluzornog vi

enja ili utopijskog sna. Isus

e uskoro do

i. Ali to je samo prva stvarnost. Druga

je da smo mi još uvijek ovdje. Dok

eka na svršetak,

itatelj mora jasno razumjeti poruku ove

knjige stalno je iznova

itaju

i, dok ne do

e kraj svemu.

539

U zaklju

ku, najvažnija svrha Otkrivenja je stalno podsje

ati Božji narod dok se suo

ava s

tla

enjem i nevoljama, da ne gleda na stvari ovog svijeta ve

svoj pogled usmjeri na onoga

tko je njihova jedina nada. Ova knjiga nije samo otkrivenje o tijeku povijesti ili posljednjim

doga

ajima, ve

injenici da Isus Krist ostaje sa svojim narodom tijekom povijesti i

posljednjih doga

aja. Krist iz Otkrivenja je odgovor na sve ljudske nade i težnje usred svih

zagonetki i nesigurnosti u životu. On drži budu

nost u svojim rukama. Bolje re

eno, On je

naša budu

nost.

*******

Stari misionarski par, koji je godinama djelovao u Africi, vra

ao se u New York nakon punog

radnog vijeka. Nisu više bili zdravi. Pratio ih jr osje

aj poraza i obeshrabrenja; bojali su se.

Onda su ustanovili da se nalaze na brodu s predsjednikom Theodorom Rooseveltom koji se

vra

ao iz jedne od svojih lova

kih ekspedicija na krupnu divlja

. Nitko na njih nije obra

pažnju. Promatrali su razmetanje predsjednikove pratnje, dok su ostali putnici nastojali baciti

brz pogled na velikog

ovjeka.

Dok je brod plovio širokim oceanom, stari je misionar rekao supruzi: ''Nešto je pogrešno.

Zašto smo u Africi tolike godine davali svoj život u vjernoj službi Bogu, a nikome nije stalo

do nas? A ovdje je

ovjek koji se vra

a iz lova i svi su zaokupljeni njime, a za nas nitko da ne

zahuk

e dvaput?'

''Dragi, ne bi se smio tako osje

ati'', rekla je supruga.

''Ne mogu si pomo

i; jednostavno ne izgleda pošteno.''

Kad je brod pristao u New Yorku, predsjednika je pozdravila glazba. Tu su bili gradona

elnik

i drugi dostojanstvenici. Novine su bile pune vijesti o predsjednikovu dolasku, ali nitko nije

primijetio stari misionarski par. Sišli su s broda i našli jeftin stan u kvartu East Side, nadaju

se da

e sutradan potražiti neki posao od kojeg bi mogli živjeti.

Te ve

eri

ovjek se slomio. Rekao je supruzi: ''Ne mogu to podnijeti. Bog ne postupa pošteno

prema nama.''

Njegova je supruga odgovorila: ''Zašto ne odeš u spava

u sobu i to kažeš Gospodinu?''

Malo kasnije izašao je iz sobe, ali potpuno promijenjena lica. Supruga ga je upitala: ''Dragi,

što se dogodilo?''

''Gospodin je sa mnom riješio problem'', rekao je. ''Kazao sam mu kako sam ogor

en što je

predsjedniku prire

ena tako veli

anstvena dobrodošlica, a nas nitko nije do

ekao kad smo se

541

NAVEDENA DJELA

Alford, Henry. The Greek Testament. 3. izdanje. Cambridge, Deighton, Bell, 1866. Reprint,

Chicago, Moody Press, 1958.

The Anti-Nicene Fathers: Translations of the Writings of the Fathers down to A.D. 325. 10

svezaka. Urednici Alexander Roberts i James Donaldson. Grand Rapids, MI., Eerdmans,

1989-1990.

The Apocrypha of the Old Testament: Revised Standard Version. Urednik Bruce M. Metzger.

New York, Oxford University Press, 1965.

Aune, David E. ''The Form and Function of the Proclamations to the Seven Churches

(Revelation 2–3).'' New Testament Studies 36 (1990), 182-204.

_____. ''The Influence of Roman Imperial Court Ceremonial on the Apocalypse of John.''

Biblical Research 28 (1983), 5-26.

_____. Revelation 1–5. World Biblical Commentary, sv. 52a. Waco, TX., Word Books, 1997.

_____. Revelation 6–16. World Biblical Commentary, sv. 52b. Waco, TX., Thomas Nelson,

1998.

_____. Revelation 17–22. World Biblical Commentary, sv. 52c. Waco, TX., Thomas Nelson,

1998.

The Babilonian Talmud. Engl. prijevod I. Epstein. London, Soncino Press, 1936.

Bacchiocchi, Samuele. From Sabbath to Sunday. Rome: The Pontifical Gregorian University

Press, 1977.

Badenas, Roberto. ''New Jerusalem – The Holy City.'' U Symposium on Revelation – Book 2,

243-271. Daniel and Revelation Committee Series 7. Silver Spring, MD., Biblical

Research Institute, 1992.

Badina, Joel. ''The Millennium.'' U Symposium on Revelation – Book 2, 225-242. Daniel and

Revelation Committee Series 7. Silver Spring, MD., Biblical Research Institute, 1992.

Barclay, William. ''Great Themes of the New Testament; V. Revelation xiii.'' Expository

Times 70 (1958–1959), 260-264.292-296.

_____. Letters to the Seven Churches. New York, Abingdon Press, 1957.

_____. The Mind of Jesus. New York, Harper & Row, 1961.

_____. The Revelation of John. 2. izdanje. 2 sveska. The Daily Study Bible Series.

Philadelphia, Westminster Press, 1960.

542

Barr, David L. ''Wainting for the End that Never Comes: John's Apocalypse as Story.''

Predavanje održano na godišnjem sastanku Society of Biblical Literature, New Orleans,

LA., studeni 1996.

Battistone, Joseph J. God's Church in the Hostile World. Hagerstown, MD., Review and

Herald, 1989.

Bauckham, Richard. The Climax of Prophecy. Edinburgh, T. & T. Clark, 1993.

_____. ''The List of the Tribes in Revelation 7 Again.'' Journal for Study of the New

Testament 42 (1991), 99-115.

_____. ''The Lord's Day.'' U From Sabbath to Lord's Day, urednik D. A. Carson, 221-250.

Grand Rapids, MI., Zondervan, 1982.

Bauer, Walter. A Greek-English Lexicon of the New Testament and Other Early Christian

Literature. 2. izdanje. Chicago, University of Chicago Press, 1979.

Beale, Gregory K. The Book of Revelation. The New International Greek Testament

Commentary. Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1999.

Beasley-Murray, George R. The Book of Revelation. 2. izdanje. New Century Bible

Commentary, Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1981.

Beckwith, Isbon T. The Apocalypse of John. 1919. Reprint, Grand Rapids, MI., Baker, 1967.

Bietenhard, H. ''Name.'' The New International Dictionary of New Testament Theology,

2,648-656. Urednik Colin Brown. Grand Rapids, MI., Zondervan, 1986.

Boring, M. Eugene. Revelation. Interpretation: A Bible Commentary for Teaching and

Preaching. Louisville, KY., John Knox Press, 1989.

_____. ''Revelation 19–21: End Without Closure.'' The Princeton Seminary Bulletin. Suppl. 3

(1994), 57-84.

Bornkamm, Günther. ''Musterion, et al.'' U Theological Dictionary of the New Testament,

4,802-828. Urednici G. Kittel i G. Friedrich. Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1964–1976.

_____. ''Presbus, et. al.'' U Theological Dictionary of the New Testament, 6,651-683. Urednici

G. Kittel i G. Friedrich. Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1964–1976.

Bowman, J.W. ''Revelation, Book of.'' U The Interpreter's Dictionary of the Bible, 4,58-71.

Nashville, TN., Abingdon Press, 1962.

Brenton, Lancelot C.L. The Septuagint with Apocrypha: Greek and English. Peabody, MA.,

Hendrickson, 1986.

Bruce, Frederick F. ''The Revelation of John.'' U A New Testament Commentary, 629-666.

Urednik G. C. D. Howley. Grand Rapids, MI., Zondervan, 1969.

544

Deissner, Kurt. ''Metron.'' U Theological Dictionary of the New Testament, 4,632-634.

Urednici G. Kittel i G. Friedrich. Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1964–1976.

Ellul, Jacques. Apocalypse. New York, Seabury Press, 1977.

Erdman, Charles R. The Revelation of John. Philadelphia, Westminster Press, 1936.

Ezell, Douglas. Revelation on Revelation. Waco, TX., Word Books, 1977.

Farrer, Austin M. A Rebirth of Images. Glasgow, University Press, 1949. Reprint, Albany,

NY, State University New York Press, 1986.

Feuillet, André. Johannine Studies. Staten Island, NY., Alba House, 1964.

Fiorenza, Elisabeth Schüssler. The Apocalypse. Chicago, IL., Franciscan Herald Press, 1976.

_____. ''Composition and Structure of the Apocalypse.'' The Catholic Biblical Quarterly 30

(1968), 344-356.

_____. Revelation: Vision of a Just World. Proclamation Commentaries. Minneapolis, MN.,

Fortress Press, 1991.

Foerster, Werner. ''Kurios, et. al.'' U Theological Dictionary of the New Testament, 4,1039-

1098. Urednici G. Kittel i G. Friedrich. Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1964–1976.

Ford, Desmond. Crisis! A Commentary on the Book of Revelation. 2 sveska. Newcastle, CA.,

Desmond Ford Publications, 1982.

Ford, J. Massynberde. Revelation. Anchor Bible, sv. 38. New York, Doubleday, 1975.

Froom, LeRoy E. The Prophetic Faith of Our Fathers. 4 sveska. Washington, DC., Review

and Herald, 1948.

Giblin, Charles H. The Book of Revelation: The Open Book of Prophecy. Collegevile, MN.,

Liturgical Press, 1991.

Glasson, T. F. The Revelation of John. The Cambridge Bible Commentary. Cambridge,

University Press, 1965.

Goulder, M. D. ''The Apocalypse as an Annual Cycle of Prophecies.'' New Testament Studies

27 (1981), 342-367.

Gulley, Norman R. ''Revelation 4 and 5: Judgment or Inauguration? Journal od the Adventist

Theological Society 8,1.2 (1997), 59-81.

Guthrie, Donald. The Revelance of John's Apocalypse. Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1987.

Hagner, Donald A. Matthew 1–13. Word Biblical Commentary, sv. 33a. Dallas, TX., Word

Books, 1993.

Halver, Rudolf. Der Mythos im letztem Buch der Bibel. Theologische Forschung, no 32.

Hamburg-Bergstedt, Herbert Reich Evangelischer Verlag, 1964.

Harrington, Wilfrid J. Understanding the Apocalypse. Washington, DC., Corpus Books, 1969.

545

Heil, J. P. ''The Fifth Seal (Rev 6:9-11) as a Key to the Book of Revelation.'' Biblica 74

(1993), 220-243.

Hendricksen, William. More then Conquerors: An Interpretation of the Book of Revelation.

1940. Reprint, Grand Rapids, MI., Baker, 1982.

Heppenstall, Edward. ''Sin, Salvation, and the Sanctuary.'' Ministry (ožujak 1977), 13-16.

Herodotus, History. Engl. prijevod George Rawlinson. Great Books of the Western World.

Chicago, Encyclopaedia Britanica, 1952.

Hoekema, Anthony A. ''Time, and Half a Time.'' U The International Standard Bible

Encyclopedia, 854.855. 2. izdanje. Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1988.

Hoeksema, Herman. Behold, He Cometh. Grand Rapids, MI., Reformed Free Publishing

Association, 1969.

Holmes, Michael W., urednik. The Apostolic Fathers: Greek Text and English Translation of

Their Writings. Engl. prijevod J. B. Lightfoot i J. R. Harmer. 2. izdanje. Grand Rapids,

MI., Baker, 1992.

Hort, F. J. A. The Apocalypse of St. John. London, Macmillan, 1908.

Hughes, Philip E. The Book of Revelation. Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1990.

The Isaiah Targum. The Aramaic Bible: The Targums 11. Urednik Bruce D. Chilton.

Wilmington, DE., Michael Glazier, 1987.

Jamieson, Robert, A. R. Fausset i David Brown. A Commentary, Critical, Experimental, and

Practical, on the Old and New Testament. Rev, izdanje. Grand Rapids, MI., Eerdmans,

1961.

Johnson, Alan. ''Revelation.'' U The Expositor's Bible Commentary, 12,397-603. Grand

Rapids, MI., Zondervan, 1982.

Johnsson, William G. ''The Saints' End-Time Victory over the Forces of Evil.'' U Symposium

on Revelation – Book 2, 3-40. Daniel and Revelation Committee Series 7. Silver Spring,

MD., Biblical Research Institute, 1992.

Kline, Meredith G. ''Double Trouble.'' Journal of the Evangelical Theological Society 32

(1989), 171-179.

_____. The Structure of Biblical Authority. 2. izdanje. Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1975.

Krodel, Gerhard A. Revelation. Augsburg Commentary on the New Testament. Minneapolis,

MN., Augsburg Fortress, 1989.

Ladd, George E. A Commentary on the Revelation of John. Grand Rapids, MI., Eerdmans,

1972.

547

Metzger, Bruce M. Breaking the Code: Understanding the Book of Revelation. Nashville,

TN., Abingdon Press, 1993.

_____. The Text of the New Testament. 2. izdanje. Oxford. Clarendon Press, 1964.

Midrash Rabbah. Engl. prijevod H. Freedman i Maurice Simon. 10 svezaka. London, Soncino

Press, 1939.

Miller, Patrick D. Deuteronomy. Interpretation: A Bible Commentary for Teaching and

Preaching. Louisville, KY., John Knox Press, 1990.

Milligan, William. The Book of Revelation. The Expositor's Bible. Cincinnati, Jennings &

Graham, 1889.

_____. Lectures on the Apocalypse. London, Macmillan, 1892.

Minear, Paul S. ''The Wounded Beast.'' Journal of Biblical Literature 72 (1953), 93-101.

The Mishnah. Engl. prijevod Herbert Danby. London, Oxford University Press, 1933.

Moffat, James. ''The Revelation of St. John the Divine.'' U The Expositor's Greek Testament,

5,279-494. 1942. Reprint, Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1961.

Mollat, Donatien. Une Lecture pour aujourd'hui: L'Apocalypse, 2. izdanje. Paris, Les Editions

du Cerf, 1984.

Morris, Leon. The Book of Revelation. 2. izdanje. Tyndale New Testament Commentaries, 20

svezaka. Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1987.

Mounce, Robert H. The Book of Revelation. The New International Commentary on the New

Testament, sv. 17. Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1977.

Musvosvi, Joel N. Vengeance in the Apocalypse. Andrews University Seminary Doctoral

Disertation Series, sv. 17. Berrien Springs, MI., Andrews University Press, 1993.

Naden, Roy C. The Lamb among the Beasts. Hagerstown, MD., Review and Herald, 1966.

Nam, Daegeuk. ''The 'Throne of God' Motif in the Hebrew Bible.'' ThD disertacija, Andrews

University, 1989.

Neall, Beatrice S. The Concept of Character in the Apocalypse with Implications for

Character Education. Washington, DC., University Press of America, 1983.

_____. ''Sealed Saints and the Tribulation.'' U Symposium on Revelation – Book 1, 245-278.

Daniel and Revelation Committee Series 6. Silver Spring, MD., Biblical Research

Institute, 1992.

The Nicene and Post-Nicene Fathers of the Christian Church. 2. serija. 14 svezaka. Urednici

Philip Schaff i Henry Wace. Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1986–1988.

Niles, Daniel T. As Seeing the Invisible. New York, Harper & Brothers, 1961.

Oates, Joan. Babylon. 2. izdanje. London, Thames and Hudson, 1986.

548

Origen. Commentary on the Gospel According to John. Fathers of the Church, sv. 80. Engl.

prijevod Ronald E. Heine. Washington, DC., Catholic University of America Press, 1989.

The Oxford Annotated Apocrypha: Revised Standard Version. Urednik Bruce M. Metzger.

New York, Oxford University Press, 1965.

Pala, Alfred. ''The Council of Cosmic Rulers.'' Perspective Digest 3.2 (1998), 18-25.

Paulien, Jon. The Bible Explorer. Audiocassette Series, 5 svezaka. Harrisburg, PA., TAG,

1996.

_____. Decoding Revelation's Trumpets. Andrews University Seminary Doctoral Disertation

Series, 11. Berrien Springs, MI., Andrews University Press, 1987.

_____. ''Interpreting Revelation's Symbolism'.' U Symposiun on Revelation – Book 1, 73-97.

Daniel and Revelation Committee Series 6. Silver Springs, MD., Biblical Research

Institute, 1992.

_____. ''The Role of the Hebrew Cultus, Sanctuary, and Temple in the Plot and Structure of

the Book of Revelation.'' Andrews University Seminary Studies 33.2 (1995), 247-264.

_____. ''Seals and Trumpets: Some Current Discussions.'' U Symposiun on Revelation –

Book 1, 183-198. Daniel and Revelation Committee Series 6. Silver Springs, MD.,

Biblical Research Institute, 1992.

_____. ''The Seven Seals.'' U Symposiun on Revelation – Book 1, 199-243. Daniel and

Revelation Committee Series 6. Silver Springs, MD., Biblical Research Institute, 1992.

_____. What the Bible Says about the End-Time. Hagerstown, MD., Review and Herald,

1994.

Pfandl, Gerhard. ''The Remnant Church and the Spirit of Prophecy.'' U Symposiun on

Revelation – Book 2, 295-333. Daniel and Revelation Committee Series 7. Silver Springs,

MD., Biblical Research Institute, 1992.

Pinnock, C. H. ''Time.'' U The International Standard Bible Encyclopedia, 4,852.853. 2.

izdanje. Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1988.

Plummer, Alfred. ''Revelation.'' U The Pulpit Commentary, 22,1-585. 2. izdanje. London,

Funk & Wagnalls, 1913.

Porter, Stanley E. ''Why the Laodiceans Received Lukewarm Water (Revelation 3,15-18).''

Tyndale Bulletin 38 (1987), 143-149.

Pritchard, J. B. Ancient Near Eastern Texts Relating to the Old Testament. 3. izdanje.

Princeton, NJ., Princeton University Press, 1969.

Ramsay, W. M. The Letters to the Seven Churches. 2. izdanje. Urednik Mark W. Wilson.

Peabody, MA., Hendricksen, 1994.

550

_____. ''The Indentification of the Seven Heads of the Beast in Revelation 17.'' Neobjavljeni

rukopis, bez datuma.

_____. ''The Location and Significance od Armageddon in Rev 16,16.'' Andrews University

Seminary Studies, 18.2 (1980), 157-162.

_____.''The Mighty Angel and His Message.'' U Symposium on Revelation – Book 1, 279-325.

Daniel and Revelation Committee Series 6. Silver Spring, MD., Biblical Research

Institute, 1992.

_____. ''Revelation 5 and 19 as Literary Reciprocals.'' Andrews University Seminary Studies,

22.2 (1984), 249-257.

Specht, Walter F. ''Sunday in the New Testament.'' U The Sabbath in Scripture and History,

114-129. Washington, DC., Review and Herald, 1982.

Stefanovic, Ranko. The Background and Meaning of the Sealed Book of Revelation 5.

Andrews University Seminary Doctoral Disertation Series, sv. 22. Berrien Springs, MI.,

Andrews University Press, 1996.

Strand, Kenneth A. ''Another Look at 'Lord's Day' in the Early Church and in Rev 1,10.'' New

Testament Studies 13 (1966/1967), 174-181.

_____. ''The Eight Basic Visions in the Book of Revelation.'' Andrews University Seminary

Studies, 25.1 (1987), 107-121. Reprint u Symposium on Revelation – Book 1, 35-49.

Daniel and Revelation Committee Series 6. Silver Spring, MD., Biblical Research

Institute, 1992.

_____. ''Foundational Principles of Interpretation.'' U Symposium on Revelation – Book 1, 3-

34. Daniel and Revelation Committee Series 6. Silver Spring, MD., Biblical Research

Institute, 1992.

_____. Interpreting the Book of Revelation. Worthington, OH., Ann Arbor Publishers, 1976.

_____. ''The 'Lord's Day' in the Second Century.'' U The Sabbath in Scripture and History,

346-351. Washington, DC., Review and Herald, 1982.

_____.'''Overcomer': A Study in the Macrodynamic of Theme Development in the Book of

Revelation.'' Andrews University Seminary Studies, 28.3 (1990), 237-254.

_____. ''An Overloked Old-Testament Background to Revelation 11,1.'' Andrews University

Seminary Studies, 22 (1984), 317-325.

_____. ''The Seven Heads: Do They Represent Roman Emperors.'' U Symposium on

Revelation – Book 2, 177-206. Daniel and Revelation Committee Series 7. Silver Spring,

MD., Biblical Research Institute, 1992.

551

_____. ''The Two Witnesses of Rev 11,3-12.'' Andrews University Seminary Studies, 19.2

(1981), 127-135.

_____. ''The 'Victorious-Introduction Scenes' in the Visions in the Book of Revelation.''

Andrews University Seminary Studies, 25.3 (1987), 265-288. Reprint u Symposium on

Revelation – Book 1, 51-72. Daniel and Revelation Committee Series 6. Silver Spring,

MD., Biblical Research Institute, 1992.

Strathmann, H. ''Martus, et al.'' U Theological Dictionary of the New Testament, 4,474-514.

Urednici G. Kittel i G. Friedrich. Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1964–1976.

Summers, Ray. Worthy Is the Lamb. Nashville, TN., Broadman, 1951.

Sweer, John P. M. Revelation. TPI New Testament Commentaries. Philadelphia, Trinity Press

International., 1990.

Swete, Henry B. The Apocalypse of St. John. New York, Macmillan Company, 1906. Reprint,

Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1951.

Tenney, Merrill C. Interpreting Revelation. Grand Rapids, MI., Eerdmans, 1957.

Terry, Milton S. Biblical Hermeneutics. Reprint, Grand Rapids, MI., Zondervan, 1978.

Thiele, Edwin R. Outline Studies in Revelation. Class Syllabus. Berrien Springs, MI.,

Emmanuel Missionary College, 1949.

Thomas, Robert L. Revelation 1–7. An Exegetical Commentary. Chicago, Moody Press,

1992.

_____. Revelation 8–22. An Exegetical Commentary. Chicago, Moody Press, 1992.

Treiyer, Alberto R. The Day of Atonement and the Heavenly Judgment. Siloam Springs, AR.,

Creation Enterprises International, 1992.

van Unnik, W. C. '''Worthy Is the Lamb': The Background of Apoc 5.'' U Mélanges bibliques

en hommage au R.P. Béda Rigaux, 445-461. Urednici A. Descamps i A. Halleux.

[Gembloux]: Duculot, 1970.

Vermes, Geza. The Dead Scrolls in English. 3. izdanje. London, Penguin Books, 1987.

Wall, Robert W. Revelation. New International Biblical Commentary. Peabody, MA.,

Hendricksen, 1991.

Whiston, William, prevoditelj. The Works of Josephus. Peabody, MA., Hendricksen, 1987.

White, Ellen G. Djela apostolska. Znaci vremena, Maruševec, 2003.

_____. Manuscript Releases 9. Letter 65, 1898. Silver Springs, MD., Ellen White Estate,

1990.

_____. Selected Messages. 3 sveska. Washington, DC., Pacific Press, 1958.

_____. Testimonies for the Church. 9. svezaka. Mountain View, CA., Pacific Press, 1948.

Želiš da pročitaš svih 552 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Prijavi se Napravi nalog

Otkrivenje Isusa Hrista

Prijava dokumenta

Problemi sa sadržajem

Problemi sa kupovinom i pristupom

Tehnički problemi

Kršenje pravila

Ostalo

Želiš da pročitaš svih 552 strana?

Slični dokumenti

Gospodarstvo BiH

Sociologija skripta

Preduzetnicka ekonomija

uvod u pravo

Skripta sociologija za pravni fakultet

Nuklerana medicina

Erp sistemi

Društvo spektakla

Timski rad u projektnim aktivnostima na primeru kompanije Nordeus

Rendgenska analiza proteina: kristalizacija i analiza strukture lizozima

Plan rada ASAP 2024

Bosna srednji vijek

Analiza osnovnih funkcija menadžmenta na primeru preduzeća Swisslion-Takovo d.o.o.

Makroekonomska ravnoteža

Rešeni zadaci iz mehanike: zakon o promeni kinetičke energije i količine kretanja

Zeoliti: struktura, osobine i primena

Istraživanje kao instrument odlučivanja

Prva faza uvođenja AMI/MDM sistema u JP EPS

Forenzički značaj analize morfijuma

Analiza propisa u oblasti bezbednosti saobraćaja

SISTEMSKI SOFTVER- OPERATIVNI SISTEM

Organizacija ishrane u bolnici

HEMORAGIJSKE GROZNICE

Merenje telesne temperature

KARAKTERISTIKE STARENJA I SPECIFICNOSTI BOLESTI U STAROSTI

Sida: etiologija, epidemiologija, klinička slika, dijagnostika, lečenje i prevencija

NESTABILNA ANGINA PEKTORIS

Alkoholizam

Proces upravljanja ljudskih resursa

Procesi komercijalnog poslovanja 1 skripta

UPRAVNO PRAVO I

seminarski

Korelacija izmedju debljine intime i medije karotidnih arterija i aktivnosti bolesti u reumatoidnom artritisu

GUILLAIN-BARRE SINDROM

Tradicionalna primjena ljekovitih biljnih vrsta na podrucju opcine Tutin

Radioaktivnost

Policijski stres

Najvisja odlikovanja Republike Srbije

Najvisja odlikovanja Republike Srbije

KOMUNIKOLOGIJA

SIMULACIJA

Regresiona analiza: statistički metod modeliranja odnosa

Linearni trend: analiza i primena u statistici

Komunikologija

TEORIJA ODLUCIVANJA

Biznis plan – Prodavnica autodijelova

Turbine: konstrukcija, podela i primena u energetici

Diplomatsko i konzularno pravo

Finansijko izvjestavanje i poslovno odlucivanje

INTERSTERALEN PROSTOR I MEGJUZVEZDENA MATERIJA

Mikobakterije

Znacaj upravljanja organizacionim promenama

Primena elemenata sportskih igara u mlađem školskom uzrastu

Projektni pristup obrade sadržaja iz upoznavanja okoline

Pojam, uloga, karakteristike i značaj tradicionalnih organizacionih struktura: primer kompanije “Siemens”

Pojam i značaj logistike u špediciji

Razvoj komunikacionih veština dece sa oštećenjem sluha u predškolskim ustanovama

Subjekti za borbu protiv organizovanog kriminaliteta

Osnovne odlike menadžera i njegova uloga pri donošenju poslovnih odluka: primer kompanije „apple“

Aktivnosti u prirodi i njihov značaj u upoznavanju okoline

Tip dokumenta

Oblasti

Popularni predmeti

Institucije