UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE
BANJA LUKA
FAKULTET ZA EKOLOGIJU
SEMINARSKI RAD
OTPAD
1.0. Uvod
Iako je još u vrijeme Julija Cezara, 48. godine prije naše ere, postojao edikt koji je
zabranjivao ostavljanje i bacanje smeća po ulicama, prvi kontejner za otpad postavljen je
tek 1884. godine u Parizu.
Sa porastom standarda, ruku pod ruku ide i porast potrošnje. Kupuje se, konzumira,
pa i baca gotovo sve, a sve upotrebljeno ili istrošeno naziva-đubretom. Od organskih
ostataka hrane, plastičnih i staklenih boca, razne ambalaže, hartije, preko starog
namještaja, kućnih aparata, olupina automobila, pa sve do radioaktivnog otpada.
Skoro 150 milijardi tona otpada, samo iz gradskih sredina, koliko se tokom jedne
godine sakupi u Zapadnoj Evropi, moglo bi da se napuni 1.000 fudbalskih igrališta do
visine od preko 30 metara. Još slikovitije, svaki Evropljanin godišnje „ proizvede” u
prosjeku više od 500 kg otpada, oko 1.5 kg na dan , ili, nešto manje od 100 g svakog sata.
Najveći dio tog otpada, oko 30%, organskog je porijekla i uglavnom ga čine otpaci od
hrane. Zatim, sa oko 28% slijede papir i karton, 16% otpada na plastiku, 8% na staklo,
4% na aluminijum i čelik, a ostali dio čini takozvani „opasni otpad” ( baterije,
akumulatori, lekovi) i kabasto đubre u koje spadaju kućni aparati, namještaj, komjuteri,
madraci i slično.
Prema izvještaju Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj OECD, koja okuplja
26 najrazvijenih zemalja svijeta, proizvodnja otpada u tim zemljama 1990. godine
iznosila je 9 milijardi tona.
Naše deponije u većini slučajeva su locirane u blizini naselja bez prethodnih priprema
terena i predstavljaju stalni izvor opasnosti po zdravlje ljudi, površinske i podzemne
vode, i životnu sredinu. Nemarnošću stanovnika, gomilanjem otpadaka van deponija,
stvarju se smetlišta na kojima postoji mogućnost pojave nenamernih požara, čime se
proširuje zagađena teritorija.
1
2.0. Metode rada
1. Sakupljanje i analiza literature (takođe većeg broja naučnih radova)
2. Analiza relevantnih web stranica
3. Istraživački rad-statistička obrada tabelarnih podataka
4. Metoda sinteze, odnosno sintetička analiza sakupljenih podataka i saznanja, te
donošenje zaključka na osnovu istog
3
3.0. Rezultati rada i diskusija
3.1.Osnovne informacije o otpadu
Šta je otpad?
Mnogo je lakše prepoznati otpad, nego definariti-šta je ustvari otpad.
Prema nacionalnoj definiciji otpada u Bosni i Hercegovini ‘’otpad’’-znači sve materije ili
predmete koje vlasnik odlaže, namjerava odložiti ili se traži da budu odložene u skladu sa
jednom od kategorija otpada navedenoj u listi otpada. Vlasnik može biti pravno ili fizicko
lice. Svaki covjek obavljanjem redovnih dnevnih aktivnosti proizvodi otpad.
Kako se dijeli otpad?
Prema osobinama otpad dijelimo na opasni i neopasni otpad. Otpad se ne dijeli
prema mjestu nastanka, jer opasni otpad može ‘’nastati’’ kako u industriji tako i u
domacinstvima.
‘’Opasni otpad’’ je svaki otpad koji je utvrđen posebnim propisom i koji ima jednu ili
više karakteristika koje prouzrokuju opasnost po zdravlje ljudi i životnu sredinu po svom
porijeklu, sastavu ili koncentraciji, kao i onaj otpad koji je naveden u listi otpada.
Opasni otpad sa kojim se najčešće susrećemo u svakodnevnom životu može biti: baterije,
otpadna ulja, lijepila, rastvarači, boje, tinta, različite hemikalije, pesticidi, akumulatori,
otpadni lijekovi.
Neopasni otpad je svaki otpad koji nema karakeristike opasnog otpada kao što je:
staklene i plastične boce, papir, plastika, željezo, tekstil. Ovaj otpad uglavnom potiče iz
domaćinstava, ustanova, uslužnih djelatnosti i čišćenja javnih površina.
Kako treba postupati sa otpadom?
Svakako je potrebno ispoštovati odredenu hijerarhijsku skalu postupaka:
- preventivno djelovati na nastajanje otpada uvođenjem čistijih tehnologija
- nastali otpad sakupljati i razvrstavati
- ponovo koristiti
- reciklirati
- energetski iskorištavati
- odlagati
Koji otpad treba odvojeno sakupljati?
Odvojeno se sakuplja: papir, staklo, plastika, baterije, željezo, bakar, aluminijum,
olovo, cink, akumulatori, stiropor, motorna ulja, opasni otpad iz domacinstava,
biorazgradivi otpad.Opasni otpad se mora odvojeno sakupljati!
Šta je to reciklaža, a šta ponovno korištenje otpada?
Reciklaža je ponovna obrada otpadnih materijala u proizvodnom procesu za
ponovnu upotrebu, npr.otpadne staklene boce se tope u industriji stakla.
Ponovno korištenje znači svaku aktivnost kojom se otpad upotrebljava za namjenu za
koju je prvobitno korišten ili za druge namjene, bez ponovne obrade, npr.otpadna
staklena boca se ponovo puni vodom.
