Otrovne i lekovite biljke Balkana
OTROVNE I LEKOVITE BILJKE BALKANA
Spisak najvažnijih otrovnih biljaka Balkana:
1.
Aconitum pentheri
- jedić (Ranunculaceae)
akonitin
2.
Actaea spicata
- beli gorščanik, otrovnica (Ranunculaceae)
protoanemonin
3.
Anemone nemorosa
- breberina (Ranunculaceae)
anemonol
(anemonin)
4.
Arum maculatum
- kozlac (Araceae)
aroin
5.
Caltha palustris
- kopitac (Ranunculaceae) otrovne materije
6.
Asarum europaeum
- kopitnjak (Aristolochiaceae)
azaron
7.
Bryonia dioica
- divlja tikva, bljuštac (Cucurbitaceae)
brionin
8.
Chelidonium mayus
- rosopas (Papaveraceae)
helidonin
9.
Clematis vitalba
- pavit (Ranunculaceae)
protoanemonin
10.
Convallaria majalis
- đurđevak (Asparagaceae)
konvalatoksin
11.
Colutea arborescens
- pucalina (Fabaceae)
citizin
12.
Corydalis cava
- mlađa, kokočica (Fumariaceae)
koridalin
13.
Genista tinctoria
- žutilica (Fabaceae)
citizin
,
genistein
14.
Hedera helix
- bršljan (Araliaceae)
hederin
15.
Lolium temulenthum
- ljulj (Poaceae)
temulentin
(temulin)
16.
Lonicera xylosteum
- crveno pasje grožđe (Caprifoliaceae)
ksilostein
17.
Paris quadrifolia
- petrov krst (Asparagaceae)
paristifnin
,
paridin
18.
Solanum dulcamara
- razvodnik (Solanaceae)
solanin
Spisak najvažnijih lekovitih biljaka Balkana:
1.
Aesculus hippocastanum
- divlji kesten (Hippocastanaceae)
eskulin
,
paviin
2.
Arctostaphylos uva-ursi
- medveđe uvo (Ericaceae)
arbutozid, metil-arbutozid
3.
Calendula officinalis
- neven (Asteraceae)
karoten, likopen
, saponizidi, steroli
4.
Cornus mas
- dren (Cornaceae)
tanini
5.
Melissa officinalis
- matičnjak (Lamiaceae)
ruzmarinska, hlorogenska, kafenska
kiselina, citral, citronelal
6.
Ocimum basilicum
- bosiljak (Lamiaceae)
timol, karvakrol
7.
Origanum vulgare
- vranilova trava (Lamiaceae)
timol, karvakrol, cimen
8.
Primula veris
- jagorčevina (Primulaceae)
primulin
9.
Rosa canina
- divlja ruža, šipak (Rosaceae)
vitamini C, P, B
2
, karoten
10.
Taraxacum officinale
- maslačak (Asteraceae)
inulin, taraksacin, taraksacerin
11.
Teucrium montanum
- trava iva (Lamiaceae) lekovite supstancije
12.
Thymus serpyllum
- majčina dušica (Lamiaceae)
timol, cimol, cimen, pinen
13.
Thymus vulgaris
- timijan (Lamiaceae)
timol, karvakrol
14.
Tilia cordata
- sitnolisna ili bela lipa (Tiliaceae)
tanini
, heterozidi, gume, vosak
15.
Tilia platyphylos
- krupnolisna ili crna lipa (Tiliaceae)
tanini
, heterozidi, gume
16.
Valeriana officinalis
- odoljen (Valerianaceae)
hitanin, valerin,
bornilizovalerijanat
Najpoznatije otrovne biljke Balkana
1.
Aconitum pentheri
Hayek. - jedić
-
Fam. Ranunculaceae
Koren repast, stablo visoko do 100cm, u gornjem delu dlakavo. Listovi su tamnozeleni i do
osnove razdeljeni na 5-7 rombičnih režnjeva. Cvetovi su skupljeni u guste grozdaste cvasti. Cvetovi
su smeđeljubičasti ili ljubičasti, ređe ružičasti. Plod je mešak. Jedić raste na planinskim livadama i
po obodima šuma, uglavnom u montanskom pojasu. Endemična je vrsta planina centralnog dela
Balkanskog poluostrva (Albanija, Crna Gora, Srbija, Makedonija, Bugarska).
Jedić je jedna od naših najotrovnijih divljih planinskih zeljastih biljaka. Sadrži labilne estarske
alkaloide od kojih je najvažniji
akonitin
. Alkaloidi se nalaze u korenu, lišću i stablu. Akonitin je
jedan od najjačih otrova. Smrtna doza za odraslog čoveka je 2-5 mg, a za pacove 0,12 mg/kg. Zbog
toga su ovu biljku naši preci upotrebljavali za spravljanje otrova za strele i za trovanje zveri.
Alkaloid akonitin se upotrebljavao za sintezu preparata protiv neuralgija, međutim danas se manje
upotrebljava zbog velike otrovnosti i akonitina i drugih alkaloida u jediću. Simptomi trovanja su
slabost, ukočenost ekstremiteta, mučnina, povraćanje, dijareja. Smrt nastaje usled prestanka disanja
i rada srca.
2.
Actaea spicata
L.
-
beli gorščanik, otrovnica - Fam.Ranunculaceae
Višegodišnja biljka, visine 30-60 cm, neprijatnog mirisa. Rizom je crnosmeđe boje, stabljika
je uspravna sa listovima koji su 2-3 puta troperi. Liske su jajastog oblika, dvostruko testerasto
nazubljene. Cvetovi su bele boje, pri vrhu ponekad ljubičasti, sakupljeni u grozdastu cvast. Prašnika
ima mnogo sa loptastim polenovim kesicama. Plod je bobica, u početku zelene boje, a kasnije
postaje sjajnocrna. Raste po mezofilnim brdskim i planinskim lišćarskim, lišćarsko-četinarskim i
četinarskim šumama.
Bobice otrovnice su veoma otrovne, ali su zbog neprijatnog mirisa i gorkog ukusa trovanja
ovim plodovima veoma retka. Glavni otrovni sastojak ovih bobica je grupa otrova označena kao
protoanemonin
. Posle 5-6 pojedenih bobica mogu nastati probavni poremećaji, pad krvnog
pritiska, vrtoglavice i halucinacije. Ukoliko se u organizam unese više bobica nastupa smrt usled
zaustavljanja rada srca. Na koži, bobice otrovnice mogu izazvati crvenilo i plikove. Bobice su
potpuno neotrovne za ptice, kojima su omiljena hrana.
3.
Anemone nemorosa
L.- breberina - Fam. Ranunculaceae
Višegodišnja biljka, visoka i do 30 cm. Rizom je horizontalan, žute do tamnosmeđe boje.
Stabljika je uspravna. Listovi su na dugim drškama, troperi. Liske su trodelno izdeljene, po obodu
nepravilno testeraste. Cvetovi su uglavnom pojedinačni na dugim drškama, bele do
crvenkastoljubičaste boje. Prašnika ima mnogo, kao i tučkova (10-20). Breberina je tipična šumska
zeljasta biljka. Naročito je česta u mezofilnim šumskim zajednicama. Raste u lišćarskim, lišćarsko-
četinarskim i četinarskim šumama.
Breberina je otrovna biljka, jer u listovima i cvetovima sadrži jedinjenje
anemonol
, koje
može izazvati smetnje na centralnom nervnom sistemu. Jedinjenje je nestabilno i nalazi se samo u
svežim listovima i cvetovima. Sušenjem se razgrađuje na
anemonin
. Osušene biljke sadrže pored
anemonina i glikozid hepatrilobin, anemonsku i izoanemonsku kiselinu. U narodnoj medicini
breberina se najčešće uporebljava za lečenje jetre i žuči, a naročito za lečenje žutice.

8. Chelidonium majus
L. - rosopas - Fam. Papaveraceae
Višegodišnja biljka sa razgranatim korenom, visine i do 100 cm. Stabljika je uspravna i
granata. Listovi su veliki, neparno perasto složeni, donji sa drškom a gornji sedeći. Cvetovi su
sakupljeni u štitaste cvasti, žute su boje. Plod je mahunasta čaura. Raste oko naseljenih mesta, pored
ograda, zidova, na ruševinama i pored puteva.
Svi delovi biljke bogati su otrovnim narandžasto žutim mlečnim sokom. Sok sveže biljke je
ljutog i gorkog ukusa i neprijatnog mirisa. Sadrži različite alkaloide kao što su
helidonin
,
homohelidonin i drugi. Helidonin deluje slično morfinu i sa uspehom se koristi kod grča pilorusa i
bronhija, delujući na glatku muskulaturu. U narodnoj medicini upotrebljava se u lečenju žutice,
bolesti jetre, kao purgativ i diuretik, a spolja se svež sok upotrebljava za uklanjanje bradavica.
Čitava biljka je vrlo toksična za sve vrste sisara. Simptomi trovanja su paraliza kičme, usporavanje
pulsa, paraliza nervnog sistema i mišića. Takođe izaziva grčeve, proliv i može dovesti do smrti.
9. Clematis vitalba
L. - pavit - Fam. Ranunculaceae
Pavit je višegodišnja lijana sa dobro razvijenim rizomom. Stablo je prečnika do 3 cm, penje
se i obavija oko drugih biljaka. Listovi su sa lisnim drškama neparno perasto složeni, naspramno
raspoređeni. Liske su duguljasto jajaste ili srcaste. Cvetovi su na dugačkim drškama sa 4-5 listića
cvetnog omotača, koji su duguljasti, beličasti, sa obe strane obrasli belim svilenkastim dlakama.
Plod je orašica, duguljasta, obrasla dlakama. Pavit raste pored puteva, po živim ogradama i u
šumskim zajednicama.
Otrovna je cela biljka, sadrži otrovnu supstancu
protoanemonin
. Na koži izaziva plikove i
rane. Ispoljava jako baktericidno i fungicidno delovanje. Nekada se upotrebljavala za lečenje
različitih bolesti ali je često bila uzrok teških trovanja.
10. Convallaria majalis
L. - đurđevak - Fam. Asparagaceae
Đurđevak je višegodišnja biljka sa tankim puzećim rizomom, visoka 10-20 cm. Obrazuje
donje listove koji ubrzo izumiru. Svake godine javljaju se po dva lista eliptičnog oblika sa
dugačkom lisnom drškom. Cvetna stabljika je bezlisna i na vrhu nosi grozdastu cvast sastavljenu od
5 do 10 cvetova koji vise. Perigon je loptasto-zvonast, snežnobele boje. Plod je bobica crvenkaste
boje. Đurđevak cveta u maju i junu, raste u svetlim listopadnim i četinarskim šumama, u šikarama i
brdskim livadama.
Bobice kao i svi ostali delovi biljke su otrovni, jer sadrže heterozide koji deluju na rad srca.
Najvažniji heterozid je
konvalatoksin
. Primenjuje se kao kardiotonik. U slučaju trovanja, a javlja
se naročito kod dece usled nepažljivog branja i zamene za jagode, javljaju se sledeći simptomi:
nesvestica, povraćanje, proliv, smetnje vida, poremećaji u radu srca i mišićni grčevi.
11. Colutea arborescens
L. - pucalina - Fam. Fabaceae
Žbun visok 2-3 m, jako razgranat. Grane su uspravne zelene do sivozelene. Listovi su
neparno perasto složeni dugi i do 15 cm. Svaki list ima 3-6 pari eliptičnih listića sa kratkom
bodljom. Cvetovi su krupni, zvonasti, dugi oko 2 cm, žute boje, sakupljeni u grozdaste, rastresite
cvasti. Plod je mahuna sa dugačkom drškom. Raste u svetlim hrastovim šumama, u šibljacima i na
kamenjarima.
Lišće, mahune i semenke su otrovni. Međutim i pored neprijatnog i gorkog ukusa, lišće
pucaline ovce i koze rado brste. Smatra se da cela biljka sadrži
citizin
, ali su mišljenja podeljena.
Upotrebljava se u narodnoj medicini kao diuretik i laksans (ima jako purgativno dejstvo).
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti