1
UNIVERZITET „DŽEMAL BIJEDIĆ“ U MOSTARU
NASTAVNIČKI FAKULTET
ODSJEK BIOLOGIJA
Paleontološki dokazi evolucije
seminarski rad iz predmeta
Evolucija
Predmetni profesor: Dr. Sanel Riđanović, docent
Mostar, 2016. godine
I.UVOD
2
Darvinova (Čarls Darvin – 1809-1882) teorija evolucije predstavlja osnov svih
savremenih učenja o evoluciji živog svijeta. Darvin polazi od činjenice da sposobnost
razmnožavanja organizama (broj potomaka) prevazilazi mogućnosti sredine za
opstanak svih tih jedinki u prirodi. Polazeći od ove prenaseljenosti, kao činjenice, on
održavanje brojnosti u uzastopnim generacijama objašnjava prisustvom stalne borbe
za opstanak. Samo najsposobnije od njih će preživeti u toj borbi, čime se stalno vrši
prirodno odabiranje (selekcija) jedinki sa najpovoljnijim osobinama pri datim uslovima
sredine. Nasljeđivanjem ovakvih osobina u sljedećim generacijama stvaraju se
mogućnosti da još veći broj jedinki ispolji ovakve povoljne odlike. Time se ostvaruje
prilagođenost ogranizama i njihovih vrsta.
Do borbe za opstanak može doći kako unutar iste, tako i između različitih
vrsta, što vodi preživljavanju sposobnijih oblika. Darvin je prvi iznio pretpostavku da
je izvor raznolikosti organizama u stalnom nastajanju mutacija, a da putem prirodne
selekcije opstaju samo one jedinke koje sadrže najpovoljnije kombinacije tih mutacija.
Evolucija prirodnim odabirom, središnji koncept životnog djela Charlesa Darwina, jest
teorija.
To je teorija o podrijetlu, prilagodbi, složenosti i raznolikosti živih bića na
Zemlji. Ako ste po prirodi skeptični, nevični znanstvenoj terminologiji i nesvjesni silnih
dokaza, mogli biste biti u iskušenju da kažete kako je to "samo" teorija. U tom je
smislu i teorija relativnosti Alberta Einsteina "samo" teorija. Kopernikovo stajalište iz
1543. da se Zemlja vrti oko Sunca, a ne obratno, teorija je. Pomicanje je kontinenata
teorija. Postojanje, struktura i dinamika atoma? Teorija atoma. Čak je i struja teorijski
konstrukt koji uključuje elektrone, sitne jedinice nabijene mase koje nikad nitko nije
vidio. Svaka od tih teorija je objašnjenje koje je do te mjere potvrđeno promatranjima
i pokusima da ga upućeni stručnjaci prihvaćaju kao činjenicu. To je ono na što
znanstvenici misle kad govore o teoriji: ne o sanjarskom i nepouzdanom nagađanju,
već o postavci koja odgovara dokazima. Takvo objašnjenje prihvaćaju kao pouzdano,
ali i privremeno - smatrajući ga najboljim dostupnim pogledom na stvarnost, barem
dok se ne pojavi neko bolje objašnjenje ili podatak koji mu se ozbiljno protivi.
II. PALEONTOLOŠKI DOKAZI EVOLUCIJE
Analizom bilo koje prirodne pojave, pa i mnogih drugih pojava, jasno
uočavamo koncept njihovog razvoja od prostijeg ka složenijem – koncept evolucije. U
smislu organske evolucije i razvoja živog svijeta kakavog ga danas vidimo, u nauci i
struci se navode:
o
Paleontološki
o
Morfološko - anatomski
o
Biosistematsko – taksonomski
