JU Srednjoskolski centar
„ 27. Januar “ Rogatica
Maturski rad iz biologije
PANČIĆEVA OMORIKA
Mentor: Učenik:
Nikodin Stojanović,prof Jelena Mirković
Rogatica, Maj 2015
Sadržaj:
1. Uvod ………………………………………………………………………………………..… 1
2. opis vrste…….…………..………………………………………………………………………2
3. Stanišne prilike u kojima raste pančićeva omorika …………………………………………….3
4. Bolesti i štetočine koje napadaju pančićevu omoriku…………………………………………..
5. Upotreba Pančićeve omorike u šumarstvu I hortikulturi ………………………………………..
6. Pronalazak Pančićeve omorike ………………………………………………………………….
6.1. O Josifu Pančiću ……………………………………………………………………………….
7. Staništa pančićeve omorike ……………………………………………………………………..
7.1. Staništa u Srbiji ……………………………………………………………………………….
7.2. Staništa u Republici Srpskoj …………………………………………………………………
8. Zakljičak ………………………………………………………………………………………..
9. Literatura ……………………………………………………………………………………….
2. Pronalazak pančićeve omorike
Josif Pančić je za Omoriku, kao četinar koji se razlikuje i od jele i od smrče, prvi put čuo u
užičkom kraju 1855.god. Nije uspeo da je pronađe prilikom posete ovim krajevima 1861. Godine
1865. naredio je da se za potrebe Velike škole iz Zapadne Srbije dostave grane sa šišarkama svih
četinara i tu su se našle i dve grane Omorike, ali nije bilo zabeleženo odakle su donete niti ko ih
je poslao. Već sledeće godine krenuo je sa svojim učenicima na naučnu ekskurziju po Zapadnoj
Srbiji i opet je nije pronašao iako je išao putem koji je prolazio pored prirodnih staništa Omorike.
Pančić je ne spominje ni u svojoj knjizi Fauna kneževine Srbije (1874). Na kraju 1875. god. Josif
Pančić pronalazi Omoriku u Zaovinama, a pronalazak i opis je objavio na njemačkom jeziku u
članku „Jedan novi četinar u Istočnim alpima“, a opis biljke je napisan kako to i današnja
botanika zahtijeva na latinskom jeziku. Odmah je počelo osporavanje u naučnim krugovima da
se radi o novoj vrsti koju je Pančić nazvalo Picea omorica P., a često joj je tepao i ’’ ledena
lepotica ’’. Pančić je ipak izdržao kritiku nauke i nova vrsta je dobila ime po njemu Pančićeva
omorika. Pančić je uspeo da locira i neka druga prirodna staništa Omorike.
Prilikom prvog opisa Pančić omoriku na latinskom opisuje kao Pinus omorika i to jest stavio je u
rod borova. Sto je netačno. Na njegov opis Purkinje pančićevu omoriku pravilno opisuje i smješta
je u rod Smča gdje joj je i mjesto.
Karlo Maly 1934.god. otkriva najinteresantnije nalažište Pančićeve omorike na Mitrovcu ’’
Crveni potok ’’ ili ’’ Tepih livada ’’, što prestavlja jedino nalazište Omorike na tresetištu.
3. Opis vrste
Pančićeva omorika (Picea omorika (pančić) purk.)
Stablo je visoko 30 do 40 metara i sa 40 do 50 cm u premjeru, sa pravim i vitkim deblom
pravim i punodrvnim deblom.
Krošnja uskopiramidalna, lijepa.
Korjenov sistem kao kod svih vrsta iz roda smrča plitak i tanjirast najveći dio korjena se
nalazi do dubine od 40 cm.
Kora je tanka crvenosmeđa, ljušti se u obliku većih nepravilnih pločica. Grane
tanke, ,najgornje vise manje lučno prema gore uspravljene, srednje više manje
horizontalne , donje opuštene sa uspravnim vrhovima.
Slika br. 1 Slika br.2
