Panična stanja
Visoka medicinska škola strukovnih
studija Ćuprija
ZAVRŠNI RAD
Oblast
:
Zdravstvena nega u psihijatriji
Tema
:
Panična stanja
Mentor : Student :
prof. Jadranka Otašević Jovana Stoilović 37623/I
Ćuprija , 2013.
Završni rad Zdravstvena nega u primaroj zdravstvenoj zaštiti
SADRŽAJ
UVOD……………………………………………………………………….………..…4
I TEORIJSKA RAZMATRANJA………………………………………….…………5
1.1. Panični napad, definicija i karakteristike……………………………..….................5
1.2. Epidemiologija…………………………………………………………….………..7
1.3. Etiopatogeneza………………………………….....………………...........................7
1.4.
Biološki koncept panike
…………..……………………………………………..8
1.5. Tok paničnog napada……………………………………………..………..…….…10
1.6. Psihološke teorije etiologije paničnog poremećaja....................................................10
1.7. Kognitivni modeli…...................................................................................................11
1.8. Terapija…...................................................................................................................13
II CILJ RADA………………………………………………………………..……….14
III METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA……………………………….………….15
3.1. Populacioni uzorak………………………………………………….…………….15
3.2. Vreme i mesto istraživanja……………………………………….……………….15
3.3. Instrumenti istraživanja……………………………………………………………15
3.4. Metode istraživanja…………………………………………………………….….15
3.5. Statistička obrada podataka………………………………………………………..15
2

Završni rad Zdravstvena nega u primaroj zdravstvenoj zaštiti
UVOD
Panični poremećaj se karakteriše iznenadnom pojavom spontanih i
neočekivanih paničnih napada ( a to je relativno kratak period-oično manje
od jednog sata ) intezivne anksioznosti ili straha koji je praćen somatskim
znacima kao što su palpitacije, tahipnea i sl.Napad panike ( trbea praviti
razliku između paničnog napada, koji može da se javi i kod drugih
poremećaja, i paničnog poremećaja ) može da se javi u situaciji kada se ne
očekuje, kada se očekuje i u situaciji u kojoj se ipak ne očekuje ( kod
paničnog poremećaja napad je neočekivan! ). Napad najčešće traje 20-30
minuta, a vrh se postiže za 10 minuta.Mogući su i noćni napadi, tokom
spavanja.
1
Stanje panike može da se shvati kao treći stepen gradacije-anksioznost,
strah, panika.I zaista, prema definiciji, panika bi bila “paroksizmalna provala
vrlo intezivnog straha ili užasa praćena rojnim telesnimsimptomima i idejom
vitalne ugroženosti”.Pored karakterističnih telesnih i psihičkih simptoma
napad panike prate i specifični oblici ponašanja: psihomotorna
uznemirenost, apel ponašanje, ponašanje privlačenja i izolacije i najzad,
ponašanje u kome se ispoljava potreba da se dokaže prisustvo teške bolesti
ili potreba za umiranjem.
2
4
Završni rad Zdravstvena nega u primaroj zdravstvenoj zaštiti
I TEORIJSKA RAZMATRANJA
1.1 Panični napad, definicija i karakteristike
Panični napad
se definiše i kao kratak period intezivnog straha ili
diskomfora u kome ima 4 ili više od ukupno 13 karakterističnih simptoma za
panično stanje.
Slika 1.Panični napad
6
Telesni simptomi koji obeležavaju stanje panike su znaci uzbuđenosti
autonomnog nervnog sistema i prema DSM-IV potrebno je da bude
najmanje 4 o sledećih 13 znakova :
Gubljenje daha ili senzacija gušenja
Vrtoglavica, osećaj nesigurnosti ili nesvestice
5

Završni rad Zdravstvena nega u primaroj zdravstvenoj zaštiti
Pojedini napadi traju obično samo par minuta, mada mogu ponekad da budu
i duži.Napad najčešće traje 20-30 minuta, a vrh se postiže za 10
minuta.Moguci su i napadi tokom spavanja, to su tzv. Noćni napadi.
1
1.2 Epidemiologija
Epidemiološke studije pokazuju da su napadi panike značajno češći kod
žena (2/3 su žene), da nisu tako retki kao što se mislilo do sada ( 1,5-3% u
opštoj populaciji), a prvi napadi se najčešće javljaju u starosti od 18-35
godine ( prosečna starost prvog napada je 28 godina).
4
1.3 Etiopatogeneza
Etiološka
istraživanja panike su povezana sa istraživanjima anksioznosti i
straha, ali ima nalaza koji govore da je panika uočljivi biopsihološki
poremećaj nego generalizovana anksioznost, tačnije rečeno, biološka
istraživanja paničnog poremećaja su pokazala da je rizik oboljevanja kod
prvih rođaka 18 procenata u odnosu na samo 3% kontrolne grupe, zatim,
stepen konkordantnosti kod monozigota prema dizigotima je 45% : 15% što
ukazuje da je u pitanju nasledna preosetljivost.
Eksperimentima je pokazano da johimbin ( alfa-2 receptorski bloker,
odnosno antagonist ), isoproterenol (beta adrenergični antagonist ) i laktat,
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti