Parametri funkcionalnih sposobnosti sportista
Gimnazija „J
ovan Jovanović Zmaj” Novi Sad
MATURSKI RAD
Mentor:
Učenik:
Nikica Radosav
Ognjen Stojanović
Novi Sad, Jun 2009. god.
Gimnazija „Jovan Jovanović Zmaj“
Novi Sad
Tema:
Parametri
funkcionalnih
sposobnosti
sportsita
Novi Sad, 2009.

Parametri funkciOnalnih sposobnosti sportista 3
1.
UVOD
J
oš od sedamdesetih godina prošlog veka, razvoj sporta je konstantno
i paralelno praćen intenzivnim
naučnim progresom u kojem su matematičko
–
statističke metode, biomehanika i informatika u velikom
procentu našle veliku primenu u sportskom treningu. Dolazi do specializacije i diferencijacije u svim
segmentima, a samim tim i redovno praćenje parametara koji su jasni pokazatelji trenutne forme i
trenažnog stanja u kome se sportista nalazi, čine osnovu za željeni napredak.
I
sa naučne strane postaje očigledno da endogeni (genetski) i egzogeni (tehnološki) faktori, ukoliko su
kontrolisani, praćeni i upravljani mogu dovesti do željenih i najviših ciljeva u sportu. Međutim, činjenica je
da je takva kontola i upravljanje stanjem organizma izuzetno složena i da postoji ogroman broj parametara
koji eksplicitno i u svakom trenutku ukuazuju na etapu i stanje sportiste. Regulativni mehanizmi u
organizmu pod dejstvom endogenih i egzogenih interakcija u procesu snažnih stimulusa (stresora),
upravljaju sa oko neverovatnih 70 biliona ćelija, koji istovremeno i paralelno rade. Prisutna je i kontrola od
10³⁰ hemijskih reakcija koje se u ljudskom organizmu realizuju svake sekunde, kontrola odlazaka i dolazaka
10²⁸ atoma koji pri tome grade tkiva organizma, kontrola svakodnevnog izbacivanja i proizvodnje 600
milijardi ćelija...
Ti detalji jasno dokazuju značaj stalne kontrole t.j. menadžmenta sa svim funkcinalnim i biološkim
parametrima koji kako u trenažnim tako i u takmičarskim uslovima predstavljaju povratne informacije i
koje samo ako su savršeno organizovane, uklopljene i „shvaćene“ mogu voditi ka rezultatu.
Stoga se osnovano može tvrditi da sportski trening bez redovnog praćenja povratnih informacija
organizma ne može doprineti razvoju i usavršavanju sportske forme, odnosno svi faktori koji karakterišu
sportski trening danas su esencijalni u razvoju funkcionalnih i motoričkih sposobnosti koji čine kondicionu
pripremljenost sportsita, i samo pomoću njih dolazi do podizanja nivoa efikasnosti sposobnosti koji su
karakteristični za konkretnu sportsku aktivnost.
Parametri funkciOnalnih sposobnosti sportista 4
2.
DEFINICIJA OSNOVNIH POJMOVA
Definicija i objašnjenje pojmova koji će biti korišćeni u daljem toku rada
:
Apsolutni VO
2
–
potrošnja kiseonika u jednoj minuti izražena kao m
l/min;
Acidoza
–
akumulacija laktata u mišićnim ćelijama i pad pH vred. koji prouzrokuje pad radne sposobnosti;
ADP
–
adenozin difosfat;
Alveolarna ventilacija
–
zapremina vazduha u plućnim alveolama u jednoj min. u miru i u toku opterećenja;
Aerobno – anaerobna zona
–
nivo opterećenja koje je između aerobnog i anaerobnog praga, od 2
– 4
mmol/l laktata, kada se energija stvara u mešovito aerobno
–
anaerobnom procesu;
Aerobni prag
(engl. Aerobic threshold)
–
kada se energija dobija dominantno aerobnim (oksidativnim)
putem, a kada započinju i anaerobni (beskiseonički) procesi stvaranja energije pri čemu koncentrac. laktata
u krvi dostigne 2 mmol/l
;
Anaerobni prag
(engl. Anaerobic threshold)
–
kada dominantno započinje anaerobni (beskiseonički) proces
sagorevanja ugljenih hidrata pri opterećenju koje je između srednjeg i visokog inteziteta, t.j. kada započinje
nagla produkcija CO
2
, hiperventilacija i koncentracija laktata u krvi od 4 mmol/l;
Aerobni kapacitet (izdržljivost)
–
mogućnost dugotrajnog rada sa opterećenjem koje ne dovodi do
akumulacije laktata u krvi;
Anaerobni kapacitet (izdržljivost)
–
kapacitet mišića da zadrži visok intezitet rada na račun većih rezervi
ugljenih hidrata koji sagorevaju bez prisustva kiseonika;
Anaerobno snabdevanje energijom
–
snabdevanje energijom uz nedostatak
O
2
i akumulcaijom laktata;
ATP (adenozin –
trifosfat)
–
visoko energetska mateija, osnovna energetska valuta u organizmu;
Cocnoci test
–
neinvazivni test (bez vađenja krvi) za određivanje tačke defleksije srčane frekvence ili
defleksije krive opterećenja. Služi za određivanje anaerobnog praga;
Ergometar
–
instrument za merenje pri opterećenju (bicikloergometar, treadmill);
Fartlek trening
–
metoda pri kojoj se koriste promene brzine t.j. trening naizmeničnog inteziteta
;
Frekvenca srca
(FS)
–
broj srčanih otkucaja t.j. kontrakcija komora u jednoj minuti (otk/min);

Parametri funkciOnalnih sposobnosti sportista 6
Miokard
–
srčani mišić;
Mišićni p
uferski kapacitet
–
sposobnost mišića da tolerišu kiselost koja se stvara tokom anaerobne
glikolize;
Miofibrile
–
kontraktilni elementi skeletnog mišića;
Mioglobin
–
sastojak koji se nalazi u mišićnom tkivu i prenosi kiseonik od ćelijske membrane do
mitohondrija, sličan je hemoglobinu;
Maksimalno laktatno stabilno stanje (MLSS)
–
najveći stepen opterećenja pri kojem ne dolazi do
eksponencijalnog porasta koncentracije laktata. Blizak je laktatnom pragu (LP) i individualnom anaerobnom
pragu (IAP);
Neinvazivna metoda
–
metoda u kojoj se ne uzima krv ili tkivo preko uboda ili reza na analizu;
OBLA (Onset of blood lactate accumulation)
–
standardni nivo od 2 do 4
mmol/l laktata korišćen kao
referentne vrednosti u doziranju opterećenja;
Pd (pulse deflection) ili HRdefl (heart rate deflection)
–
otklon pulsne krivulje u tački anaerobnog praga,
vrednost srčane frekvence na koncetraciji laktata od oko 4 mmol/l;
Pliometrija
–
tip dinamičkog rezistentnog treninga, pri kom se uključuje refleks na istezanje pri skoku koji
nagažuje i dodatne motorne jedinice;
Prediktivna vrednost maksimalne srčane frekvence
–
proračunata vrednost na osnovu formule FS max
(otk/min) = 220
–
godine starosti;
Procenat promene VO
2
max
–
proračunata vrednost na osnovu formule V
O
2
max (%) = (finalni VO
2
max
–
inicijalni VO
2
max) / inicijalni VO
2
max) x 100 %;
Puls
–
rezultat srčane frekvence, mehanička komponenta;
Respiratorni sistem
–
čine ga pluća, vazdušni prolaz i mišićno disanje, služi za snabdevanje organizma O
2
i
uklanjanje CO
2
;
Respiracija
– disanje
. Čine ga inspiracija (udisaj) i espiracija (izdisaj);
R (respiratorni ekvivalent)
–
odnos potrošnje O
2
i produkcije CO
2
, ventilacije VE. Prvi je tzv. respiratorni
ekvivalent za O2, a drugi respiratorni ekvivalent za CO2
;
RQ (respiratorni koeficijent)
–
odnos produkcije CO
2
i potrošnje O
2
u ćeliji u miru, tokom stabilnog stanja,
submaksimalnog i maksimalnog opterećenja. Pokazatelj je i materije koja sagoreva u energetskom
metabolizmu. Pri RQ = 0.7 energija se dobija iz masti, RQ = 0.8 iz proteina i RQ = oko 1.0 iz ugljenih hidrata;
Rezistentni trening
–
trening koji povećava snagu, „moć“ i mišićnu izdržljivost;
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti