1. UVOD
U Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-X) poremećaji ličnosti se razvrstavaju u sljedeće
grupe: paranoidni, shizoidni, antisocijalni, emocionalno-nestabilni (impulsivni tip i granicni
tip), histrionični, opsesivno-kompulsni, anksiozni (izbjegavajući), zavisni, narcistički i
nespecifikovani.
Prema DSM-IV klasifikaciji paranoidni poremećaj osobnosti obilježen trajnim
nepovjerenjem i sumnjičavošću prema drugima u smislu da su njihovi motivi
nedobronamjerni. Počinje u ranoj odrasloj dobi i očituje se u raznim situacijama.
Poremećaji ličnosti ne predstavljaju bolest u medicinskom smislu, već “hroničnu
maladaptaciju”, odnosno hroničnu neprilagođenost uslovima svakodnevnog života,
neprilagođenost u interpersonalnim odnosima kao i postojanje disfunkcionalnih stavova i
ponašanja.
Poremećaje ličnosti karakterišu slom odnosa roditelj-dijete,impulsivne tendencije,sklonost
trenutnom zadovoljenju impulsa i odsustvo inhibicija u ponašanju.
Emocionalno su hladni i rigidni i ponosni na sebe zbog “racinalnosti i objektivnosti”.
Ispoljavaju patološku ljubomoru. Puni su prezira i distancirani su od inferiornih i
hendikepiranih ljudi. Najčešće ispoljavaju probleme u braku, u porodici, profesionalnom
životu i radnom okruženju. Nepovoljan ishod je razvijanje kliničke slike paranoidne
shizofrenije.
Poremaćaji lićnosti najčešće se javljaju u adolescenciji. Oni se nastavljaju tokom života, i
ukoliko se osobe ne obrate za pomoć, moguće je da se struktuiraju u sve veće obrasce
neprilagođenog ponašanja. Međutim, pojedina istraživanja kažu da se s godinama
manifestacije nekih od poremećaja ličnosti mogu i ublažiti, mada ne i nestati.
Jedno od osnovnih obilježja paranoidnog poremećaja osobnosti jest promjena u načinu
razmišljanja koje je obilježeno neumoljivim traženjem skrivenog značenja i tragova kako bi
se razotkrila „istina“ iza situacije koja je predočena. Njihova beskrajna potraga uključuje
intenzivnu pobuđenost pažnje i neprestano pozorno monitoriranje okoline i svega što nije
uobičajeno, a takav način razmišljanja uzima visoku cijenu u smislu psihičke i emocionalne
tenzije. Oni se jednostavno ne mogu opustiti.
U ovom seminarskom radu obradit ćemo osnovne pojavne oblike ovog problema, te objasniti
na koji način se malifestuje paranoidni poremećaj. Iako se ne očituje kao bolest, može i vrlo
često predstavlja jedan od najozbiljnijih psiholoških problema, te može biti uzrok mnogo šireg
spektra socijalnih, društvenih i drugih problema. Osim toga, posebnu pažnju obratit ćemo na
oblike liječenja kao na jedan od najvažnijih segmenata i ostale poremećaje ličnosti koji mogu
ali ne moraju nužno dovesti do težeg oblika paranoidnog poremećaja
2. SIMPTOMI PARANOIDNOG POREMEĆAJA
Simptomi karakteristični za ovaj poremećaj uključuju sumnju na iskorištavanje i zlobnost
drugih osoba, naravno bez dovoljnih dokaza u stvarnosti. Uz to se javlja i preokupacija s
neopravdanim dvojbama (npr. o iskrenosti svojih prijatelja ili radnih kolega).
Naravno da se takve osobe odbijaju povjeravati drugima jer bolesno vjeruju da će sve
informacije koje bi kazali nekome kasnije biti iskorištene protiv njih samih. Takve
osobe nalaze povoda za osjećaj ugroženosti ili ponižavanja i u najbeznačajnijim
gestama, riječima ili događajima.
Uz to su prisutni stalno gunđanje, percipiranje napada na vlastiti karakter i reputaciju
koji nisu očiti drugim osobama, a kao posljedica takvih rezoniranja, i brzih, ljutitih
ispada ili protunapada.
Vjernost bračnog druga ili seksualnog partnera praćena je stalnom sumnjom, bez uporišta i
dokaza u stvarnosti. Za postavljanje dijagnosze potrebna je prisutnost barem 4 spomenuta
simptoma.
.
Prema
DSM-IV klasifikaciji koja se koristi za dijagnosticiranje psihičkih poremećaja u
psihijatriji, ukoliko su kod neke osobe zadovoljena 4 od 7, dolje navedenih kriterija, govorimo
o paranoidnom poremećaju osobnosti:
Sumnje bez adekvatne podloge da ih drugi iskorištavaju, žele im nauditi ili
obmanuti.
Preokuopiranost neopravdanim sumnjama u lojalnosti i povjerljivost svojih prijatelja i
saradnika.
Nesklonost povjerenju drugima zbog straha da se ta informacija ne iskoristi protiv njega/nje.
U dobronamjernim primjedbama ili događajima traže ponižavajuća ili prijeteća skrivena
značenja.
Stalno nekom nešto zamjeraju tj ne žele oprostit uvrede ,prezir ili štete za koje smatraju da su
im nanesene.
Primjećuju napade na svoju ličnost ili ugled koji drugima nisu uočljivi i brzo i bjesno
reagiraju ili prelaze u protunapad.
Često sumljaju,bezrazložno, u vjernost bračnog ili sekusalnog partnera.
