1. Uvod
Računarska mreža je pojam koji se odnosi na računare i druge uređaje koji su međusobno
povezani kablovima ili na drugi način, a u svrhu međusobne komunikacije i dijeljenja podataka.
Računarsku mrežu, osim računara, čine i habovi (razvodnici), svičevi (skretnice,
komutatori), ruteri (usmjerivači) i drugi uređaji, a za prenos podataka s jednog mjesta na drugo,
mogu se koristiti različite tehnologije, uključujući kablove, radio talase i mikrotalasni prenos.
Prema nacinu rada svu opremu možemo podijeliti na aktivnu i pasivnu.
Tema moga rada je pasivna mrežna oprema, u koju se ubrajaju razne vrste kablova,
konektora, spojnica, ormara, kanalica i slično.
WAN mreža predstavlja skup više povezanih LAN mreža, koje se nalaze na različitim
geografskim lokacijama. Postoji više različitih tehnologija koje omogućavaju prenos podataka sa
jednog mjesta na drugo. Internet, kao skup mreža na različitim geografskim lokacijama nije
WAN mreža. Iako koristi neke od WAN tehnologija, za Internet bi se prije moglo reći da je to
međumreža.
Tehnologija prenosa podataka
Po osnovu tehnologije koja se upotrebljava za prenos podataka imamo
Eternet
mrežu i bežičnu
mrežu
WLAN (Wireless Local Area Network).
WLAN mreža predstavlja novi način povezivanja računara bez kabla. Primjenjuje se na mjestima
gde kablovi predstavljaju fizičku smetnju ili tamo gde se ukaže potreba za ovakvom vrstom
mreže. Prednost ovog načina povezivanja je u tome što nema rada sa kablovima, a nedostaci se
ogledaju u mogućnosti uticaja raznih faktora na rad mreže kao što su prisustvo metala u zgradi,
radio talasi, mobilni telefoni i sl.
Prenos podataka putem kabla:
Modemi (dialup)
,
Iznajmljene linije
,
Frame relay
,
Ethernet umrežavanje
,
HomePNA
,
HomePlug
Bežični prenos podataka:
Kratki domet :
Bluetooth
Srednji domet:
IEEE 802.11
Dugi domet:
Satelit
,
MMDS
,
SMDS
Prenos preko mobilnih telefona:
CDMA
,
CDPD
,
GSM
,
TDMA
3. Podjela mrežne opreme
Danas je gotovo nezamisliva ukupna količina kreiranog sadržaja koji se mora
razmjenjivati pomoću računarskih
mreža (lokalnih i internet). Sistem za razmjenu podataka se
kontinuirano razvija već nekoliko decenija i sastoji se od različitih vrsta opreme. Jedan od
glavnih aspekata ove podjele opreme je podjela na pasivnu i aktivnu mrežnu opremu.
Ova podijela se može zasnivati na dva kriterijuma:
prema kriterijumu korišćenja električne energije samo za rad ove opreme (pasivna
oprema ne treba električnu energiju za rad, aktivne potrebe)
prema mogućnosti logičkog odlučivanja (u svrhu usmjeravanja mrežnog
promjeta).
Jedna od definicija navodi da se aktivna oprema sastoji od svih elektronskih uređaja koji
prihvataju i distribuiraju saobraćaj unutar računarske mreže (imaju memoriju i procesor), dok se
pasivna oprema sastoji od sistema ožičenja (bakar i optika) za povezivanje aktivne opreme.
Pasivna oprema se sastoji od kablova, konektora, patch panela, prekidačkih panela,
panela, komunikacionih ormara i sistema napajanja (vodovi, prekidači i trake za napajanje,
sistemi za hlađenje).
Da bi se postigla komunikacija, moramo ispuniti potrebne standarde u svih 7 slojeva. Mi
uzimamo u obzir tehničke i funkcionalne zahteve ove komunikacije, kao i kompatibilnost
tehnologije koju ćemo koristiti sa njom.
Na primjer, ako želimo da omogućimo veću brzinu saobraćaja, veću pouzdanost i veću
pokrivenost, koristićemo optički kabl, ovaj kabl zahtjeva određene konektore za povezivanje sa
aktivnom opremom (u zavisnosti od tipa porta). ), broj priključaka i količina saobraćaja, itd. ... U
skladu s tim, mi biramo aktivnu i pasivnu opremu u skladu sa raznovrsnim komunikacijskim
zahtjevima koje želimo postići.
4. Pasivna mrežna oprema
Pasivna mrežna oprema
predstavlja najjednostavniju komponentu računarskih mreža.
Atribut “
pasivna
” potiče od ciljne karakteristike komponenti ove kategorije da nad mrežnim
saobraćajem ne izvrše nikakvu izmjenu. Pasivne komponente mreže čine:
utičnica
kablovi
paneli za prespajanje i za završavanje kablova (patch panel)
kablovi za prespajanje (patch cabel)
rek ormani
kanalice za vođenje kabla…
