Patent: seminarski rad
EVROPSKI UNIVERZITET BRČKO DISTRIKT
PRAVNI FAKULTET
OPŠTE PRAVO
PATENT
SEMINARSKI RAD
Mentor:
Februar, 2019. godina
SADRŽAJ:

3.
ispitivanje ispunjenosti materijalnih zakonskih uslova za priznanje prava od strane
nadležnog upravnog organa (tzv.suštinsko ispitivanje prijave),
4.
donošenje rješenja upravnog organa o priznanju zaštite ili odbijanju zahtjeva za
priznanje prava, kao i upis prava u odgovarajući službeni registar,
5.
službeno objavljivanje činjenice da je priznato određeno subjektivno pravo u
određenom licu za određeni predmet zaštite.
Pokretanje postupka za priznanje prava, svaka faza tog postupka, kao i važenje priznatog
prava podliježu obavezi podnosioca prijave odnosno titulara priznatog prava da plaća zakonom
propisane takse. Ukoliko stranac želi da ostvaruje svoje pravo na zaštitu intelektualne svojine u
BiH, on ima obavezu da za potrebe vođenja postupka pred institutom angažuje domaćeg
postupka.
1.2. Istorijski razvoj patenta
Patent je pravo kojim se štiti pronalazak koji ispunjava uslove zaštite. U formalnom smislu,
patent je isprava koju na zahtjev ovlaštenog lica izdaje nadležni organ uprave i predstavlja dokaz
da je lice
navedeno u ispravi nosilac prava iz patenta. U materijalnom smislu, patent je pravo
određene sadržine koje je od strane nacionalnog zakonodavstva priznato njegovom nosiocu na
određenoj teritoriji
i u određenim vremenskim granicama.
U Engleskoj propis znan pod nazivom Statute of Monopolies iz 1623. godine bio je prvi
propis koji je regulirao zaštitu pronalazača. Do donošenja ovog propisa, engleska kruna je
odluku o zaštiti pojedinih dobara donosila od slučaja do slučaja upotrebljavajući posebna
"patentna pisma". Patentna pisma sadržavala su kraljev nalog da se nosiocu omogući držanje
monopola na tržišnu eksploataciju određenog izuma, odnosno u širem smislu svake vrste robe.
Prvo takvo dao je kralj Henrik VI. 1449. godine jednom flamanskom obrtniku – staklaru. U
godinama koje su uslijedile ovakva vrsta zaštite često je zloupotrebljavana.
Babić I., Osnovi imovinskog prava; Beograd, 2007. str. 85
Janjić M., Patentno pravo; Beograd, 2003. str. 24
Patentna pisma dobivale su samo osobe od kraljevog povjerenja, kao i one koje su bile
spremne platiti. Statute of Monopolies je bio prvi patentni zakon u istoriji i određivao je uslove
pod kojima su se mogli izdavati patenti za nove izume.
Uz kasnije dorade i izmjene Statute of Monopolies bio je u upotrebi sve do kraja 20. vijeka
kao dio britanskog common law sistema, a izvršio je i velik uticaj na druga srodna
zakonodavstva, pogotovo ona u okviru Commonwealtha. Prvi patent dodijeljen u SAD-u datira
još iz 1970-te godine. Nova američka federacija vrlo je rano oformila Patentnu komisiju. Kasnije
je tu komisiju zamijenio današnja Patentna kancelarija, odnosno United States Patent Office ili
USPTO.
U našoj zemlji djeluje Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine koji je
pravni sljednik Instituta za standardizaciju, mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i
Hercegovine (BASMP), koji je osnovan 1. oktobra 1992. godine. Od tada tri zakona su regulirala
status ovog Instituta.
U septembru 2004. godine donesen je Zakon o osnivanju Instituta za intelektualno
vlasništvo Bosne i Hercegovine kao samostalne državne organizacije. Što se tiče legislative za
područje patenta na snazi je Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini, donesen
2002. godine. Proces razdvajanja Instituta prethodnika (BASMP) na tri odvojene državne
institucije trajao je do kraja 2006. godine. Odlukom od 29. decembra 2006. godine Institut je
preuzeo poslove u području intelektualnog vlasništva koji su se obavljali u Institutu za
standardizaciju, mjeriteljstvo i intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine (BASMP), te od 1.
januara 2007. godine obavlja poslove iz svoje nadležnosti kao samostalna državna institucija.
2.
Patentno pravo
Patent je pravo kojim se štiti pronalazak iz bilo kog područja tehnike, koji je nov, koji ima
inventivnu razinu i koji se može industrijski primijeniti.
Besarović V., cit. djelo str. 63
Zakon o industrijskom vlasništvu u BiH, „Službeni glasnik BiH“, broj 3/02, član 19.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti