Patološka fiziologija

Veterinarska medicina

Mara Brankov

Mara Brankov

Patološka fiziologija

2

Pitanja i odgovori za usmeni ispit iz patološke 

fiziologije

1. Definicija patološke fiziologije.

Patološka  fiziologija 

je  patobiološka  nauka  koja  prou

č

ava  izmenjene  biološke  procese  u  organizmu, 

uzroke  i  na

č

in  njihovog  nastanka,  kao  i  delovanje  etioloških 

č

inilaca  na  organizam.  Svi  ovi  promenjeni 

procesi nastaju zbog molekularnih promena u gra

đ

ć

elija i organela. Posledica tih molekularnih promena 

su biohemijske i morfološke promene koje se manifestuju poreme

ć

enom funkcijom organa i/ili organizma. 

Patofiziologija povezuje pretklini

č

ke i klini

č

ke discipline. 

2. Zdravlje i bolest.

Zdravlje

– stanje  potpunog  fizi

č

kog,  duhovnog  i  socijalnog  blagostanja.  Ono  predstavlja  skladan  odnos 

izme

đ

u  složenih  životnih  funkcija  i  okruženja  u  kojem se  životinja  nalazi.  Životne  funkcije  teže  da  održe 

homeostazu,

č

ijim se narušavanjem mogu javiti patološki procesi tj. bolest. 

Bolest 

– život  sa  poreme

ć

enom  homeostazom  usled delovanja  raznih  štetnih  faktora  koji  dovode  do 

promena u gra

đ

i i funkciji 

ć

elija, tkiva, organa i sistema organa.

3. Etiologija i patogeneza.

Etiologija 

je nauka koja prou

č

ava uzroke nastanka patoloških procesa.

Etiološki 

č

inioci

se dele na:

1)

Endogene

– oni  koji  se  nalaze  u  organizmu  životinje.  To  su  genetska  ošte

ć

enja  koja  izazivaju 

nasledne (uro

đ

ene) bolesti: hemofilija, fenilketonurija, cisti

č

na fibroza, itd.

2)

Egzogene

– oni koji se nalaze u okruženju životinje. Mogu biti:

Biološki

– virusi, bakterije, gljivice, paraziti

Neživi

fizi

č

ki

(mehani

č

ki,  radijacioni,  termi

č

ki  i  elektri

č

ni  faktori)  i 

hemijski

(organska  i 

neorganska  jedinjenja).  Neadekvatnom  primenom  lekova  veterinari  prouzrokuju 

jatrogene 

bolesti

.

Postoje i 

kongenitalne bolesti

koje mogu biti:

1) Genetske (nasledne) – prisutne pri ro

đ

enju ili se pojavljuju u prvih mesec dana života

2) Ste

č

ene – nastaju tokom graviditeta ili prilikom pasaže ploda kroz pro

đ

ajni kanal

Zna

č

ajni su i 

faktori rizika

koji ne izazivaju bolest direktno, ali doprinose njenom nastanku i razvoju (npr. 

gojaznost je faktor rizika za dijabetes). 
Egzogeni  faktori  odre

đ

eni  su  i  kvalitetom i  kvantitetom  delovanja  –

Arnd-Šulcov  zakon: 

slabi  nadražaji 

pove

ć

avaju  fiziološku  aktivnost,  srednji imaju ja

č

i  efekat,  dok jaki  inhibišu,  a  veoma  jaki  parališu funkcije 

(npr. mehani

č

ka sila: dodir – razaranje tkiva).

background image

Mara Brankov

Patološka fiziologija

4

5. Anemije – definicija i podela.

Anemija 

– smanjenje ukupne koncentracije cirkulišu

ć

eg Hb u jedinici zapremine periferne krvi. Nisu uvek 

pra

ć

ene i smanjenim brojem Er.

Na osnovu 

Ht vrednosti

anemije se dele na: blage, umerene, teške i veoma teške. 

Na osnovu

konc. Hb

(najpouzdaniji pokazatelj) anemije se dele na:

1)

lake

               > 100 g/l Hb

2)

umerene

          80 - 100 g/l Hb

3)

teške

             < 80 g/l Hb

Na osnovu 

sadržaja Hb 

Er

, anemije mogu biti:

1)

Hipohromne

2)

Normohromne

Na osnovu 

veli

č

ine Er

, anemije mogu biti:

1)

Mikrocitne

2)

Normocitne

3)

Makrocitne

Na osnovu 

odgovora koštane srži

, anemije mogu biti:

1)

Regenerativne 

– odlikuje se retikulocitozom

2)

Neregenerativne 

– izostanak retikulocitoze

Kompenzacioni  mehanizmi 

– aktivira  ih  smanjen  kapacitet  krvi  za  transport  O

2

(prouzrokovano 

smanjenom konc. Hb), a cilj im je da ublaže ili potpuno uklone tkivnu hipoksiju.

Akutni  kompenzacioni  mehanizmi 

– aktiviraju  se  pri  naglom  nastanku  hipoksije,  a  omogu

ć

uju 

odgovaraju

ć

e funkcionisanje organizma do kona

č

nog saniranja anemije. Oni ne mogu da pove

ć

aju 

konc. Hb ili broj Er.

1)

Preraspodela  krvi 

– obezbe

đ

uje  adekvatan  dotur  O

2

vitalnim  organima,  pa  tako  u  srcu  i 

mozgu  dolazi  do  vazodilatacije,  a  u  koži  (javlja  se  bledilo),  bubrezima  i  GIT-u  do 
vazokonstrikcije.

2)

Tahikardija 

– viskoznost  krvi  i  periferni  otpor su  smanjeni  usled  anemije,  što  dovodi  do 

olakšanog  vra

ć

anja  krvi  u  srce.  Posledica  toga  je  tahikardija,  kojom  se  pove

ć

ava  minutni 

volumen. Ovaj mehanizam nije efikasan pri fizi

č

kom radu.

3)

Odgovor  respiratornog  centra 

– hipoksija  izaziva  pove

ć

anu  plu

ć

nu  ventilaciju  (prvo 

tahipneja, a posle dispneja).

4)

Smanjenje  afiniteta  Hb  prema  O

2

– nastaje  pri  pove

ć

anom  pCO

2

i  smanjenom  pH  u 

tkivima, a rezultira pove

ć

anim otpuštanjem O

2

u tkiva.

5)

Zadržavanje  te

č

nosti  u  organizmu  i  njen  prelazak  iz  me

đ

u

ć

elijskih  u  vaskularne 

prostore 

– aktivira se pri anemiji koja je nastala usled krvarenja.

6)

Sistem renin-angiotenzin-aldosteron 

– aktivira se pri krvarenju.

Mara Brankov

Patološka fiziologija

5

Ukoliko  ne  postoje  patološke  promene  u 

sistemu  eritropoetin-eritropoeza

aktivira

ć

e  se  sinteza 

eritropoetina i anemija 

ć

e se definitivno kompenzovati. Ukoliko postoji neki poreme

ć

aj u ovom sistemu, 

akutni kompenzacioni mehanizmi 

ć

e postati hroni

č

ni.

Hroni

č

ni kompenzacioni mehanizmi

– efikasnost im vremenom opada, jer dolazi do opetere

ć

enja 

srca i razvoja 

circulus vitiosus

.

Klasifikacija anemija

prema 

etiopatogenetskim mehanizmima nastanka

:

1)

Anemije usled smanjenog stvaranja Er

Aplasti

č

ne anemije

Anemije koje prate bubrežnu insuficijenciju

Anemije usled nedostatka vit. B

12

i folne kiseline

Anemije zbog trovanja olovom

2)

Anemije usled smanjene sinteze Hb

Anemije usled nedostatka Fe

Anemije koje prate hroni

č

ne bolesti

3)

Hemoliti

č

ne anemije

Eritrocitne:

Anemije usled morfoloških i metaboli

č

kih promena u Er

Eritropoetske porfirije: kongenitalne i eritropoetske protoporfirije

Ekstraeritrocitne:

Anemije imunskog karaktera

Anemije mehani

č

kog karaktera

Anemije infektivnog karaktera

Anemije toksi

č

nog karaktera

4)

Anemije van klasifikacije

Akutne hemoragi

č

ne anemije

Hroni

č

ne hemoragi

č

ne anemije

6. Anemije usled smanjenog stvaranja eritrocita.

APLASTI

Č

NE  ANEMIJE

– odlikuju  se  smanjenjem  broja  funkcionalnih  mati

č

nih 

ć

elija  ili  opredeljenih 

progenitora sve tri krvne loze. Naj

č

ć

e su kod konja, pasa i ma

č

aka. 

Uzroci

1)

Infektivni

(naj

č

ć

e virusi) – virus ma

č

ije leukoze i virus ma

č

ije imunodeficijencije (FIV)

2)

Nepoznati

(idiopatski)

3)

Dejstvo toksi

č

nih materija i lekova 

– duža primena hloramfenikola i estrogen (odlaže sazrevanje 

progenitora sve 3 loze)

4)

Delovanje X-zraka

– u ve

ć

oj koli

č

ini ošte

ć

uju koštanu srž i uništavaju 

ć

elije hematopoeze

background image

Mara Brankov

Patološka fiziologija

7

9. Anemija usled smanjene sinteze hemoglobina.

SIDEROPENIJSKE ANEMIJE

– anemije uzrokovane nedostatkom Fe. 

Uzroci:

1)

Hroni

č

na krvarenja

– dovode do  negativnog bilansa  Fe zbog krvarenja (gastrointestinalne lezije, 

poreme

ć

aji koagulacije, trombocitopenije)

2)

Smanjena  resorpcija  Fe

– javlja  se  kod poreme

ć

aja  u  sluznici  želuca (atrofi

č

ni  gastritis, 

hipohlorhidrija, itd.), jer aciditet želuca omogu

ć

ava osloba

đ

anje hema iz hem proteina koji se unose 

hranom (Hb,  mioglobin), kao  i  vezivanje  neorganskog  Fe  za  mucine  sluznice, 

č

ime  ono  postaje 

rastvorljivo

3)

Neadekvatno  unošenje  Fe

– potrebe  za  Fe  su  pove

ć

ane  u  toku  rasta,  graviditeta  i 

rekonvalescencije

Ova  anemija  je  u po

č

etku 

normocitno-normohromna

sa 

>  brojem  cirkulišu

ć

ih  retikulocita 

(sem  kod 

ekvida),  a  kad  se  potroše  sve  rezerve Fe, prelazi  u 

mikrocitno-hipohromnu

sa 

sve  manjim  brojem 

retikulocita

.

Javlja  se  kod  sisan

č

adi,  naj

č

ć

e  prasadi, jer  se  ra

đ

aju  sa  malim  rezervama  Fe,  brzo  rastu,  a  mleko

krma

č

e je siromašno u Fe. 

Klini

č

ki  znaci

akutne  sideropenijske  anemije

kod  prasadi:  otežano  disanje  i  spazmati

č

no  pokretanje 

dijafragmatskih miši

ć

a tokom fizi

č

ke aktivnosti. 

Broj Er

može pasti i na 

2x10

12

/l

, a 

konc. Hb

se kre

ć

e od 

20-90g/l

. Uo

č

ava se eritroblastna hiperplazija sa usporenom sintezom Hb.

Klini

č

ki znaci

hroni

č

ne anemije

kod prasadi: spor rast, blede sluzokože, izborana koža, gruba dlaka gruba 

i tupoglavost. Imuni sistem im slabi, pa se javljaju pneumonije i enteritisi.

ANEMIJE KOJE PRATE HRONI

Č

NE BOLESTI

– javljaju se kod teških, hroni

č

nih procesa, pogotovo kod 

malignih bolesti.

Uzroci:

1)

Smanjen dotur Fe eritronu

2)

Smanjena sinteza eritropoetina 

– zbog inhibitornog dejstva proinflamacionih citokina

3)

Inhibicija eritropoetske aktivnosti 

– zbog pada konc. eritropoetina

Proinflamacioni citokini (IL-1, IL-6, TNF-

α

, itd.) se poja

č

ano stvaraju kod bolesti i narušavaju homeostazu 

Fe. Tako IL-6 dovodi do sinteze 

hepcidina 

(protein akutne faze) u jetri, koji izaziva smanjenu resorpciju Fe 

od  strane  enterocita  i  smanjeno  otpuštanje Fe  od  strane  makrofaga koji  fagocituju  ostarele  Er,  i  tako 
smanjuje dopremanje Fe eritronu.

Anemija je 

normocitno-

ili 

mikrocitno- hipohromna

sa 

<

brojem 

retikulocita

. Eritropoeza je smanjena, u 

makrofagima se javlja akumulacija hemosiderina, a konc. serumskog Fe je snižena. Konc. Hb kod pasa ne 
pada ispod 80-90g/l. 

10. Sideropenijske anemije.

Pitanje br. 9.

Želiš da pročitaš svih 131 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti