1
Naziv fakulteta:
Prirodno-matematicki fakultet
Studijski program:
Tehničko vaspitanje i informatika
Naziv predmeta:
Pedagogija I
Školska godina:
2013/2014
SEMINARSKI RAD
Tema:
Saradnja između roditelja i nastavnika
Mentor:
dr Lejla Vasić, doc
Student:
Nikola Marin
Sanja Radeljak
1. UVOD
2
Roditelji i nastavnici se staraju da djete zavoli školski rad, rado ide u školu,
sa lakoćom i osjećajem zadovoljstva udovoljava svojim školskim obavezama,
samoodgovorno djeluju u đačkim zajednicama, kulturno se ponaša u školi i na
ulici, organizovano zabavlja i vrši izbor sadržaja zabave koje će doprinjeti
bogaćenju njegove ličnosti. Tako je, u uslovima saradnje roditelja i nastavnika,
moguće stalno pratiti rad i razvoj učenika, iznalaziti uzroke eventualnih teškoća,
pružiti mu neophodnu ponoć, ukazivati na propuste i podsticati normalne tokove
razvoja. Saradnja omogućuje da se uvijek zna šta i kako učenik radi, kad mu je i
zašto potrebna pomoć i dokle dosežu rezultati njegovog rada. U ovakvim uslovima
brzo se otklanjaju uzroci neuspjeha u pojedinim predmetima, osujećuju pojave
preddelinkventnog ponašanja i koriguju zastranjivanja u ponašanju. Tu prestaju
neki od raloga zbog kojih su se sukobljavali roditelji i nastavnici, zbog kojih su
optuživali jedni druge i stvarali uslove poljuljanog povjerenja i otežane saradnje.
Saradnjom se obezbjeđuju najbolji metodi vaspitanja, principi i sredstva; kod
učenika stvara povjerenje u ono što stiče i u onoga od koga stiče, sigurnošću i
uvjerenje da se bavi djelatnošću koje donosi sigurne rezultate.
U novije vrijeme posebno se ističe značaj saradnje roditelja i nastavnika u
ostvarivanju cilja vaspitanja, jer se očekuje da se svi zalažu za svestran razvoj i
osposobljavanje mladih za samostalno, slobodnu i stvaralačku djelatnost, a to je
nešto više i suptilnije od osposobljavanja za određenu profesiju. S toga roditelji i
nastavnici nastoje da prilagode svoj vaspitni rad uzrastu učenika, ostvare
individualizaciju rada, omogućuju svjesnost i aktivnost učenika u vaspitnom
procesu, sistematičnosti i potpunost u radu, povezivanje teorije sa praksom i o
tome da stečena znanja, vještine i navike budu trajne, sposobnosti produktivne,
kreativni potencijal maksimalno razvijen i izražen u svakodnevnoj društvenoj
djelatnosti malog čovjeka.
4
2.2. Bitni uslovi koji će obezbjediti adekvatniji lik nastavnika naše
škole
Osnovni motivi onog koji se opredjeljuje za poziv vaspitača trebalo bi da budu, u
prvom redu, spremnost da služi ljudima, a ne da vlada njima i ostvaruje svoje uske
ciljeve (mada sebe ne treba otuđivati u profesiji). Vaspitački poziv podrazumjeva
ljubav prema djeci i želju da im se pomogne da uče i slobodno se razvijaju,
spremnost za permanentno usavršavanje u struci i proširivanje svoje opšte
kulture, prednost svome poslu i odgovornost za kvalitet svog rada. Radni
entuzijazam, odgovornost i preciznost u radu su osobine koje društvo želi vidjeti
kod nastavnika.
Od noastavnika se traži sljedeće:
- da posjeduje solidnu opštu kulturu,
- poznaje predmete koje predaje, pedagogiju i psihologiju,
- vaspitne probleme mladih koje vaspitava,
- njih kao ličnosti,
- da poznaje sebe kao čovjeka i vaspitača i da vlada sobom.
Nastavnički poziv zahtjeva ulaganje energije i izdržljivost, a isto tako emocionalnu
stabilnost i mentalni integritet ličnosti. S toga se u kriterijume koji su značajni za
uspješan rad nastavnika uzimaju njegovo mentalno i fizičko zdravlje. Zdrav
nastavnik se može potpuno predati radu, učestvovati u svim učeničkim
aktivnostima, i ulagati maksimum napora u njegovanju mentalnog i fizičkog
zdravlja svojih učenika i svojim radom i svojim primjerom.
5
2.3. Nastavnik kao inicijator saradnje sa roditeljima
Posebno je značajno da nastavnik, koji želi da bude inicijator saradnje, bude
oprezan kad od djece i njegovih roditelja traži da se postepeno odruču nekih
svojih navika, stavova i uvjerenja; kad želi da ih oduševi za nove moralne norme i
društvene vrijednosti ; kad hoće da ih mijenja i ujedno želi da oni shvate
neminovnost onoga što treba mijenjati. Naročito je vrijedno pokazati dovoljno
takta i mudrosti u mijenjanju pedagoške prakse roditelja koja je nerijetko puna
univerzalnih recepata, dogmatizma, prakticizma i formalizma.
3. RODITELJSKA INSTRUKCIJA
3.1. Kako da roditelji pomognu svojoj djeci u savlađivanju
školskog gradiva?
Kod nas se roditelji vrlo malo bave školskim učenjem svoje djece. Najčešće se
roditeljska briga svodi na opominjanje djeteta ili moralisanje, što u pravilu daje
suprotne efekte. Očevi se prevashodno, po patrijarharnom modelu, ne bave
vaspitanjem djece, to prepuštaju majkama. Majke su, s druge strane, opterećene
višestrukim obavezama i nemaju dovoljno vremena za rad sa djetetom. Rezultat
toga odnosa je prepuštenost djeteta samom sebi, televiziji, video igricama ili ulici.
Drugi razlog za manjkavost ove instrukcije je neupućenost roditelja u školski
program i metode učenja i poučavanja.
Kako da roditelji pomognu svojoj djeci u savlađivanju školskog gradiva?
Postoji više područja i vidova te pomoći:
- empatijom - nadgledanjem
- reduciranjem napora i gradiva - uključivanjem u rad u učionici
- emocionalnom podrškom - upućivanjem djeteta u metakogniciju.
- instrukcijama
7
3.3. Redukovanje napora i gradiva
Iako je sadržaj instrukcije od primarnog značaja, sposobnost roditelja da pruži
instrukciju u skladu sa potrebama svoga djeteta bitno utiče na to da li će dijete
razumjeti, internalizovati i primijeniti informacije. Ova instrukcija može smanjiti
kognitivnu opterećenost djeteta.
Postoji nekoliko načina da se pruži ova instrukcija:
a) prezentovanjem informacija u malim zalogajima,
b) pretvaranjem gradiva u male korake,
c) frekventnim nadgledanjem progresa,
d) instrukcijama na onim dijelovima gradiva koji dijete teže savlađuje.
Prezentovanje informacija u malim zalogajima
roditelj može ostvariti jedino ako
poznaje gradivo koje dijete uči. Ponekad je to gradivo takvo da ga može
prezentovati gotovo svaki roditelj, ali ako se radi o gradivu koje roditelj ne
poznaje, nužna je instrukcija trećeg lica; i u tom slučaju je poželjna participacija
roditelja. Pri ovim instrukcijama važno je da se dijete uči da samo razmrvi gradivo
u male zalogaje, u lako savladive cjeline.
Pretvaranje gradiva u male korake
se odnosi na način savlađivanja gradiva prije
nego na njegovu podjelu. Konkretno, u prvom koraku se objašnjava da dijete
letimično pregleda sve gradivo, u drugom da ga podijeli u male zalogaje, u trećem
šta će obraditi prije prve pauze i tako dalje. Ovaj posao dijete brzo nauči obavljati
samo tako da će roditeljska instrukcija kasnije biti prvenstveno monitorska.
Frekventno nadgledanje progresa
se odnosi na sagledavanje napredovanja djeteta
u svakom koraku ili u svakoj fazi rada na gradivu. Ovaj posao može obaviti gotovo
svaki roditelj. Na primjer, nije teško upitati: dokle si sada stigao/la ili ukazati na
vrijeme potrošeno za rad na gradivu. Naime, zbog minimiziranja napora ili
izbjegavanja rada, djeca često rade presporo, oklijevaju ili prividno rade na
gradivu. Ukazivanjem na vrijeme roditelj će vratiti djetetovu koncentraciju na
gradivo i ubrzati rad. Pri tome roditelj može ukazati da će dijete moći ići da se igra
kada završi učenje, da će moći da se posveti zabavi ili nekoj trećoj željenoj
