Pedagoška praksa-praćenje vrednovanje i ocjenjivanje
UNIVERZITET U SARAJEVU
FAKULTET SPORTA I TJELESNOG ODGOJA
OPŠTI SMJER
I CIKLUS STUDIJA
PREDMET: PEDAGOŠKA PRAKSA
PRAĆENJE, PROVJERAVANJE I OCJENJIVANJE
/Seminarski rad/
Student: Mentor:
dr Muris Hadžikadunić, Prof.
Sarajevo, 2014.

2. PREDMET I PROBLEM
2.1. Predmet rada
Predmet rada se odnosi na pračenje, provjeravanje i ocjenjivanje učenika kroz školsku godinu.
Na koji način nastavnik to obavlja i koja su pravila i norme koje mora da zadovoljava kod
pračenja, provjeravanja i ocjenjivanja.
2.2. Problem rada
Problem rada predstavljaju svi evenutlani nedostatci i problemi vezani za pračenje,
provjeravanje i ocjenjivanje koji mogu da odmognu profesoru u njegovom radu a i loši su po
učenike, tj. ne zadovoljavaju osnovne kriterije.
3. CILJ RADA
Cilj rada je predstaviti pračenje, provjeravanje i ocjenjivanje učenika, cjelokupnu metodiku
navedene problematike, njen značaj i ulogu kako za nastavnika tako i za učenika te sve
popratne prednosti i nedostatci u njihovom provođenju.
4
4. TAKSATIVNI PRISTUP NASTAVI
Zadaci nastave su u nastavnom planu i programu naznačeni s nekoliko redaka za svaki
nastavni predmet, dani su u deklarativnom obliku, što učitelju, posebice učitelju– početniku,
ne može poslužiti kao orijentacija i smjernice u radu. Posebice ne mogu ovako izraženi zadaci
nastave poslužiti kao osnova za konkretiziranje zahtjeva koji se postavljaju pred nastavu. Zato
te zadatke valja razraditi i konkretizirati kako bi se na osnovi tako definiranih zadataka mogla
izraditi metodologija vrednovanja uspjeha učenika u nastavi. Motivacijsko–emocionalni
odnos prema nastavi ogleda se u interesu koji učenik pokazuje prema praćenju znanstveno
popularne literature, prema skupljanju i sređivanju informacija i u aktivnom bavljenju nekom
djelatnošću u slobodno, vannastavno vrijeme. Njegov interes je izražen maksimalnim
angažiranjem vlastitih sposobnosti i vještina na rješavanju problemskih zadataka,
takmičarskim duhom i osjećajem zadovoljstva postignućem u nastavi i učenju. Ljubav prema
nastavi i učenju izražena je zadovoljstvom za vrijeme nastave i učenja, lakoćom
prevladavanja poteškoća koje se tijekom nastave i učenja javljaju i u poštivanju svoga uspjeha
ali i uspjeha drugih iz razrednog odjela.
Stvaralačke sposobnosti razvijaju se u učenika koji traži pokretačku snagu u nastavi i učenju,
koji samostalno rješava problemske zadatke. Viša razina tih sposobnosti izražena je
mogućnošću primjene usvojenih znanja, samoinicijativnošću u kreiranju novih ostvarenja i u
sposobnosti organiziranja novih problemskih situacija i njihova rješavanja. Smisao za
kolektivan rad motivira učenike da svoje osobne ciljeve podvrgnu zajedničkim ciljevima
razrednog odjela (ili neke druge radne grupe), da očituju prijateljski stav prema ostalim
članovima razrednog odjela, da se rado podvrgnu radnoj disciplini, da prihvaćaju rezultate
rada razrednog odjela kao zajednički uspjeh svih članova, te da pomažu ostalim članovima
razrednog odjela, ne zapostavljajući pritom svoje radne obveze. Povjerenje u sebe samog
odnosno u vlastite snage ima učenik koji si zna odmjeriti optimalan broj radnih zadaća što ih
može riješiti u zadanom/predviđenom vremenu. Samopouzdanje se ogleda u odvažnosti i
energičnosti pri nailasku na probleme i nastojanju da se oni uspješno riješe, a u slučaju kada
to nisu u stanju, tj. u slučaju neuspjeha da se kritički preispitaju vlastiti postupci. Smisao za
lijepo ima učenik koji pazi na urednost svog školskog pribora, ali i pribora drugih članova
razrednog odjela, koji funkcionalnost urađenog znade uskladiti s postavljenim zahtjevima.
5

kakvoće, po intenzitetu ili trajanju, dakle imaju veličinu pa su, s obzirom na to, dostupni
mjerenju. Naravno, ta su mjerenja vrlo složena i u svakodnevnoj praksi svedena su na
aproksimaciju (Lindquist, 1970), ali su korak bliže objektivnijem i sveobuhvatnijem
vrednovanju, ukoliko je razrađen sustav praćenja i evidentiranja prema ciljevima i zadaćama
nastave. Jedan takav sustav izražen jednostavnom tablicom, koji je rezultat istraživačkog rada
savjetnika u ministarstvu nadležnom za pitanja prosvjetne politike, a u skladu s Pravilnikom o
načinu praćenja i ocjenjivanju učenika u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine, broj 92,
1995), prikazan je tablicom 1. Ideja o uvođenju ocjenske rešetke razvijala se postupno, vodeći
računa pritom, s jedne strane, o suvremenim psihologijskim, didaktičkim, posebno
dokimološkim načelima, dok su se s druge strane uvažavale primjedbe učitelja, što je
ukazivalo na potrebu ujednačavanja ocjenskih komponenata u (osnovnoj) školi. Na taj je
način analitički pristup vrednovanju usklađen s postojećim mogućnostima za racionalizaciju
vrednovanja u nastavi, a kao rezultat nastala je ocjenska rešetka koju valja u praksi
provjeravati i eventualno dalje usavršavati.
Tablica 1. Ocjenska rešetka s komponentama praćenja
Bilješke o učenicima
Komponente praćenja
Usmeno ispitivanje
Pismeno
ispitivanje
Test znanja
Kontrolna
zadaća
Aktivnost učenika
Domaći rad
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti