Pedagoska psihologija
1. POJAM UČENJA
Koncept ucenja moze da se pristupi sa vise aspekata. Pojam ucenja ima visetruko
odredjenje, ucenje oznacava proces sticanja znanja, razvijanje navika i vestina.
Psiholoski pristup ucenju je mnogo siri od pojma skolskog ucenja, podrazumeva
promenu individue. Ucenjem se formiraju tragovi u mozgu koji ostaju kao deo iskustva u
kratkorocnoj ili dugorocnoj memoriji, prilikom odredjivanja ucenja, treba razlikovati
klasicno i moderno.
U klasicnom pristupu karakteristike su:
1. ucenje je svesna, namerna i cilju usmerena aktivnost
2. cilj te aktivnosti je sticanje znanja i vestine
3. ucenje je najcesce vezano za ponavljanje
Moderno ucenje nudi opsirnije objasnjenje. Ucenjem covek ne stice samo nova
saznanja vec uci kako da uci ili ne uci, kako da resava probleme, kako da misli i kako
da se snalazi u razlicitim sitacijama. Ucenje je relativno trajna i progresivna promena
ponasanja individue koja je rezultat prethodne aktivnosti (iskustva, vezbanja, prakse).
Ucenje je relativno trajna promena ponasanja individue, promena nastala ucenjem ne
moraju da budu vecite. Ucenje je progresivna promena individue, predstavlja odlike
ucenja koja nije nuzna.
Maturacija se zasniva na urodjenim karakteristikama organizma, a ucenje je efekat
stimulacije i aktivnosti same individue. To ukazuje d aucenje u izvesnom smislu i
stepenu, moze da menja i svojstva koja imaju gentesku osnovu.
2. UČENJE I RAZVOJ
Razvoj podrazumeva promenu u vremenu koje imaju pravac, napredak ili poboljsanje.
Kada je rec o razvoju jedinke, uglavnom se misli na progresivnu promenu koja vodi
visim instancama razvijenosti, iako se u procesu razvoja srecu i refresivni tokovi.
Razvojne promene nastaju kao posledica sazrevanja (raniji uzrasti) i učenja (stariji
uzrasti). Sazrevanje-uslovljeno razvojem organizma, menjanje jedinke pod uticajem
unutrašnjih, organskih ili bioloških činilaca, posebno razvoja nervnog sistema.
Učenje –uslovljeno ličnom aktivnošću.
U kojoj meri učestvuje nasleđe, a u kojoj sredina zavisi od analiziranih osobina. Neke
telesne odlike su u potpunosti određene nasleđem (npr. boja kože ili boja očiju), dok je
inteligencija pretežno determinisana nasleđem, a neke osobine ličnosti su pretežno
određene uticajem okoline, tj. iskustva.
Zrelost kao najvisi nivo razvoja, omogucava jedinki da reaguje i na minimalne
stimulanse okoline, kao i usavrsavanje njenih odredjenih funkcija i vestina. Ucenje i
razvoj nisu identicni. Razvoj svake individue ima svoj tok napredovanja ili evolucije, kao
i izvestan period održavanja postojećeg nivoa sposobnosti, i zatim sledi opadanje i
slabljenje funkcija pojedinih organa ili involucija.
Promene koje nastaju pod uticajem maturacije (sazrevanja) organizma dovode
organizam u stanje funkcionalne spremnosti i gotovosti za prijem draži i razvijanje
određenih sposobnosti.
3. TEORIJE UČENJA
Problem ucenja je veoma kompleksan i stogo otvara mogucnosti za pristup brojnim
teorijskim objasnjenjima. Pojedini psiholoski pravci i skole nastoje veoma obuhvatno da
sagledaju proces, sadrzaje i principe ucenja, ali metodoloske teskoce koje izazivaju
problem ucenja ni jedna teorija ne prevazilazi u potpunosti.
Postoje dva skupa:
1. Ucenje asocijacicijama (pripada teoriji uslovljavanjem, operativnim ucenjem i zakonom
efekta?
2. Ucenju se pristupa kao opstoj i celovitoj strukturi (gestaltu)
Na prelazu izmedju ove dve teorije nalazi se kongitivna teorija ucenja.
Bihejvioristička koncepcija učenja
Osnovao je Votson u 20. veku; engl. reč behavior – ponašanje; naglasak na iskustvu u
oblikovanju ponašanja; težište na spolja vidljive oblike ponašanja, koji se mogu meriti i
posmatrati.
Dominira S-R (stimulus – reakcija) obrazac ponašanja.
Draž – oblici energija (fizičkih, hemijskih…) koji deluju na nervne završetke u senzornim
organima.
Reakcija – predstavljaju odgovore , ponašanje ogranizma.
Suština – stvaranje asocijativne veze između draži i reakcije organizma.
4. BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE UČENJA (PAVLOVLJEVA, TORNDAJKOVA,
HALOVA, SKINEROVA)
BIHEJVIORISTIČKE TEORIJE UČENJA- Bihejvioriza (postovanje), je psiholoski pravac
koji je osnova Votson, pocetkom XX veka. Naglasava ulogu iskustvau oblikovanju
ponasanja, stavlja teziste na spolja vidljive oblike ponasanja, koji se mogu posmatrati i
meriti. U klasicnom bihejviorizmu dominira S-R (stimulus-reakcije) obrazac ucenja, Pod
drazima se podrazumeva oblici enerigija ( fizickih, hemijskih, toplotnih..) koji deluju na
nervne zavrsetke u senzornim organima, dok reakcija predstavlja odgovor, odnosno
ponasanje organizma. Sustina ucenje se sastoji u stvaranju asocijativne veze izmedju
drazi i reakcije oranizma. Svako slozeno ponasanje moze da se svede na veci broj
elementarnih veza.
Formula S-R se modihikuje simbolom O (S-O-R), koji predstavlja unutrasnje varijable
organizma pod cijim uticajem nastaju krajnji efekti ucenja i ponasanja. Razliciti pojedinci
razlicito reaguju na iste uticaje u sredine.
S-T teorija, ne pocinje na ranom asocijacionizmu koji predstavlja asocijaciju ideje,
predstave, osecanja, vec se temelji na novijem asocijacionizmu, u okviru koga je

TORNDAJKOVA- Njegova teorija podrazumeva da u objasnjavanju slozenih oblika
ucenja treba poci od jednostavnijih. On polazi od eksperimenta sa zivotinjama. Gladnu
macku stavlja u zatvoren kavez, van kaveza nalazi se hrana koje macka moze da dodje
nakon brojnih slepih pokusaja I slucajnih uspeha. U ponovljenim situacijama macke
prave sve manje neuspesnih pokusaja I doalze do hrane. Ucenje putem pokusaja I
pogresaka.
Nacela:
1. nacelo spremnosti ili gotovosti- motivisani za odredjene aktivnosti, prema ovom nacelu
ljudi iskazuju spremnost usmeravanjem paznje ili prikladnim interesovanjem
2. Nacelo ucestalosti ili frekvencije- stvaranje novih veza, sitacija, ponavljanje. Sa
prestankomm vezbanja dolazi do gusenja ili zaboravljenja stvorenih veza.
3. Nacelo nedavnosti ili skorasnjosti- najbolje uci inio sti je nedavno dozivljeno.
4. Nacelo efekta- sama aktivnost ucenja void odredjenoj pravilnosti koje je definisano kao
zakon nacela efekta, a kasnije je modifikovano u princip potkrepljenja.
HALOVA- teorija koja pociva na modernom asocijacionizmu, da se u odredjenim
situacijama na odredjenu draz reaguje na odredjeni nacin, to dovodi do zakljucka da se
zivo bice svodi na adaptabilni senzo-motorni mehanizam.
Formula S-O-R gde je O predstavlja unutrasnju varijablu organizma. Organizam shvata
kao samoodrzavajuci mehanizam koji se nalazi pod uticajem odredjenog broja prirodnih
zakona.
Za formiranje drazi I reakcije nije dovoljno samo dodir vec I potkrepljenje date reakcije,
Hal je u pocetku shvatio potkrepljenje kao redukciju nagona a kasnije kao redukciju
nagonske drazi (suvoca usta kod gladi, zedji.. )
Svaki nagon je neprijatno stanje organitma, koje on tezi das to pre okonca I da se vrati
u stanje homeostaze.
Uslovi ucenja-
1. postojanje motiva (nagon)
2. zadovoljenje tog motiva (redukcija nagona)
Opsto nacelo potkrepljenja, Hal je dopunio jos jednim, sto je veca vremenski razmak
izmdju obavljene reakcije I potkrepljenja duzi, uticaj potkrepljenja je slabiji I obrnuto, sto
je vremenski razmak kraci, uticaj potkrepljenja je snazniji.
Reakcioni potencijal-spremnos tedencija ili mogucnost organizma da reaguje na
odredjeni nacin, moze se predstaviti kao proizvod motivacije organizma I stecene
navike. Tedencija reagovanja je jednaka nuli, ako nikakav motiv ne postoji.
Inhibitorni potencijal- negativna tendecija, javlja se u slucaju nepotkrepljivanja izvrsenih
reakcija ili ponasanja.
Tendecija da organizam reaguje je izrazena zbirom reakcionog I inhibitornog
potencijala.
Insentivna motivacija- se odnosi na poseban oblik motivacije koja se bazira na
privlacnosti izvesnih objekata I situacija, odredjena je velicinom nagrade koje je
organizam dobio u predhodnom ponasanju.
SKINEROVA- predstavnici bihejvioristicke skole interesuje za spolja vidljivo ponasanje.
Prvi skup ponasanja je imenovano kao RESPODENTI (suzavanje zenica, treptanje,
lucenje pljuvacke..) Drugom skupu ponasanja nalazi se OPERATIVNO ponasanje- nije
uslovljeno spoljasnjim drazima.
Osnovne pretpostavke njegovog ucenja:
1. individua treba da bude motivisana za odredjeni sled reakcija
2. reakcija koja se nastoji potkrepljenjem ucvrstiti, nalazi se u realnom reperturu ponasanja
3. potkrepljenjem prati one reakcije koje je u ponasanju neophodno zadrzati
4. neophodno je da se pozeljan odgovor javi pre potkrepljen
5. potkrepljenje treba da usledi u kracem vremenskom interval
Dve vrste potkrepljivaca
1. pozitivne (kod ljudi: hrana, voda, novac, nagrada, pohvala..)
2. negativne
Svako ucenje prlazi kroz tri faze:
1. prva etapa- ucenici treba da dodju u dodir sa izvorima znanja
2. druga etapa- ucenik treba da aktivira da bi savladao gradivo
3. treca etapa-za svaki ucinjen korak, ispravan pokusaj, ucenik mora da se pohvali,
ukoliko je dao pogresan odgovor treba mu pomoci, ukazati put ka pravom resenju.
5.KOGNITIVNE TEORIJE UČENJA (TOLMANOVA, T. UČENJA GEŠTALT
PSIHOLOGA)
Tolmanova teorija: Njegovo staviste procesa ucenja pociva na geštalt psihologiji. Prvi je:
postavio kognitivno-bihejviorističku teoriju učenja kod životinja(pacova); uveo
mentalističke pojmove. Bazični pojmovi u Tolmanovoj teoriji su očekivanje I kognitivna
mapa. U osnovi, njegova teorija je kognitivne prirode.
Teorije učenja GEŠTALT-PSIHOLOGA: Reč kognicija u užem značenju označava
znanje, saznanje, dok se šire značenje ove reči odnosi na kognitivne procese kojima
subjekat postaje svestan svoje unutrašnje I spoljašnje realnosti I stiče znanje o njoj.
Procesi kognicije odvijaju se kroz: opažanje, učenje, pamćenje, mišljenje, stvaranje
pojmova.. Kognitivne teorije učenja nalaze svoje ideje u gestalt-psihologiji. Bazični
pojam gestalt psihologije je celina, osnivači su: Verthajmer, Kofka, Keler I Levin.
U kognitivnim teorijama učenja naglašava se važnost razumevanja situacije I uviđanja
odnosa izmedju njenih elemenata. Podrazumeva se učenje kao process rešavanja
problema ili učenje sa razumevanjem. Proces učenja uvidjanjem, kako ga geštaltisti
vide ima svoje odlike I specifičnosti. Poznati su Kelerovi eksperimenti, u kojima on
dolazi do zaključka da se process učenja uvidjanjem odvija kroz vise faza:
1.Faza preparacije – odlikuje se bezuspešnim pokušajima rešavanja problema, ali I
razvijenom svešću da postoji teškoća I jedna neuravnotežena problemska situacija.
2.Faza inkubacije – započinje kada se napušta bezuspešna aktivnost I kada se javlja
potreba za mirovanjem, pokušaji rešavanja problema dešavaju se na mentalnom nivou.

izvršenog pokreta. Četiri činioca koja utiču na instrumentalno uslovljavanje: veličina
potkrepljenja,
vremenski period izmedju reakcije I potkrepljenja,
motivacija I
raspored potkrepljivanja.
Nagradjivanje može da se primenjuje kontinuirano (nagradjuje se svako uspešno
ponavljanje) ili diskontinuirano (u odredjenim intervalima ili povremeno). Smatra se da
diskontinuirano nagradjivanje ima veći efekat od kontinuiranog. Postoji takodje primarna
I sekundarna motivacija. Kod životinja primarna- nagrada je uvek u vidu primarnih
potreba, voda, hrana.. Kod ljudi sekundarna, pohvala, dobra ocean, aplauz.. Brzina
instrumentalnog učenja je veća ukoliko potkrepljenje sledi u kraćem vremenskom
intervalu.
Principi instrumentalnog učenja poslužili su Skineru za oblikovanje programirane
nastave. Cilju modernizovanja nastave , savremeni oblici principa instrumentalnog
učenja mogu se ilustrovati kroz obrazovne softvere. I kod instrumentalnog oblika
učenja kao I kod drugih, ono što je naučeno, prenosi se I na druge, slične situacije.
Ovim oblikom učenja se mogu steći I nepoželjni oblici ponašanja, ukoliko ih sredina
stimuliše. Ako se na primer dete ponaša agresivno (vice, histeriše, baca se na pod) I
ako tim putem postiže ono što želi, roditelj mu udovolji, on će tim putem podsticati
razvoj agresivnosti.
***Razlike izmedju klasičnog I operativnog uslovljavanja
KLASIČNO
OPERATIVNO
1. Orgainizam je pasivan i na njega deluje
sredina.
1.Organizam je aktivan i on deluje na
sredinu.
2. Uslovna draž prethodi uslovnom odgovoru.
2.Uslovna draž prethodi uslovnom odgovoru.
3. Odgovor prethodi nagradi.
3.Nagrada sledi posle izvršene reakcije.
4. Sasvim određena draž proizvodi određen
odgovor.
4.Ne postoji nikakva određena (unapred)
pripremljena draž i zato nema pripremljenog
odgovora.
5. Ponašanje pokrenuto s polja.
5.Ponašanje pokrenuto iznutra organizma.
6. Odgovor je izazvan određenom draži.
6.Odgovor se spontano emituje kao
instrumentalni akt.
7. Pojačivač (nagrada) spregnut s draži.
7.Pojačivač spregnut sa ponašanjem ili
odgovorom.
8. Odgovori su nesvesni i odvijaju se
automatski (neizbežni su) i pod uticajem su
autonomnog nervnog sistema.
8.Odgovori su određene operacije i to su
svesni i namerni procesi. Obično su pod
uticajem somatskog nervnog sistema.
9. Najviše se uče emocije (strahovi) i mnoge
druge emocionalne reakcije.
9.Ovo učenje je namerno i svrhovito i
zahteva od organizma aktivnost.
10. Odgovor je poznat (zna se tačno koja
specifična draž izaziva određen odgovor).
10.Tačan odgovor se unapre ne zna i
organizam tek treba kroz pokušaje da ga
nađe. Zato se ovo i zove operativno učenje.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti