Pedagoška psihologija predavanja

Oblici i zakonitosti procesa učenja i njihova primena u 
nastavi i vaspitanju

DEFINICIJA UČENJA

UČENJE JE RELATIVNO TRAJNA I PROGRESIVNA PROMENA PONAŠANJA 
INDIVIDUE NASTALA KAO REZULTAT PRETHODNE AKTIVNOSTI INDIVIDUE.

ANALIZA DEFINICIJE

Trajna promena

 – svojstvom trajnosti učenje se razlikuje od drugih promena 

ponašanja koje su prisutne dok je prisutan činilac koji ih je izazvao

Relativno trajna

 – ono što je jednom naučeno nekad se i zaboravlja

Progresivna promena

 – u značenju sve izraženija kvantitativna promena u bilo 

kom pravcu

Prethodna aktivnost individue

 – ovim se učenje razgraničava od promena 

ponašanja koje nastaju sazrevanjem

STA SVE MoGU BITI ISHODI UčENJA?

Sticanje navika

Motorne veštine

Usvajanje znanja i informacija

Metode i tehnike učenja

Usvajanje društvenih pravila i socijalnih normi

Razvijanje interesovanja i motiva

Formiranje socijalnih stavova, vrednosti, ideologija

Razvijanje i menjanje osobina ličnosti

NEKE KLASIFIKACIJE OBLIKA UčENJA

Prema

 

složenosti procesa:

Jednostavno učenje (klasično uslovljavanje, instrumentalno učenje)

Složeno učenje (učenje po modelu, učenje uviđanjem)

Prema nameri:

Namerno učenje

Nenamerno učenje

Prema sadržaju:

Motorno učenje

Verbalno učenje

KLASIČNO USLOVLJAVANJE

1

Tok klasi

Tok klasi

č

č

nog uslovljavanja

nog uslovljavanja

Emocionalno uslovljavanje

Vrsta klasičnog uslovljavanja

Votson i “slučaj Albert”

Karakteristike uslovne emocionalne reakcije:

Nastaje veoma brzo

Lako se generalizuje

Teško se gasi

Uslovljavanje drugog reda

Pojava da uslovni refleks može nastati i na osnovu drugog, već stvorenog 

uslovnog refleksa;

Ukoliko se u paru sa uslovnom draži koja izaziva uslovnu reakciju daje neka nova 

neutralna draž i njihovo zajedničko pojavljivanje se ponavlja dovoljan broj puta i na novu 
(neutralnu) draž će se javiti uslovna reakcija. 

Uslovni refleksi drugog reda su slabiji i brže se gase.

Generalizacija draži

Pojava formiranja uslovnog odgovora ne samo na jednu draž, već i na druge 

slične ili bliske draži;

Posebno je izražena kod emocionalnog uslovljavanja;

Što je sličnost između draži veća, to je jača generalizovana reakcija. 

Diferencijacija 

Pojava suprotna generalizaciji

Pri učenju novih oblika ponašanja procesima uslovljavanja, postepeno se 

diskriminira uslovna draž od drugih srodnih draži.

Dok su u početku reakcije slične na draži bliske prirodnoj, kasnije se uslovni 

odgovor javlja samo na pravu draž.

Slabljenje i nestajanje uslovnog refleksa

Gašenje

 – uslovna reakcija koja se ne potkrepljuje (duže vreme se daje uslovna 

draž bez bezuslovne) počinje postepeno da se gasi, dok potpuno ne nestane;

Pozitivno kontrauslovljavanje

 – vezivanje prijatnih emocija za uslovnu draž koja 

izaziva negativnu emocionalnu reakciju

KORAK 1

KORAK 2

KORAK 3

Bezuslovna
draž

Bezuslovna

reakcija

Hrana

Salivacija

Bez efekta

Neutralna 
draž

Zvono

Zvono

Hrana

Neutralna 
draž

Bezuslovna draž

Bezuslovna 

reakcija

Salivacija

Zvono

Salivacija

Uslovna 
draž

Uslovna 

reakcija

2

background image

Povratna informacija u učenju

Ima dve funkcije : motivacionu i informativno- korigujuću.

Vrste povratne informacije:

Inherentne i dopunske

Neposredne i odložene

Kontinuirane i diskontinuirane

Izdvojene i sumirane

UČENJE PO MODELU

Karakteristike učenja po modelu

Učenje po modelu predstavlja oblik učenja u kome osoba usvaja nove ili 

modifikuje ranije naučene oblike ponašanja posmatranjem reakcija osobe-modela. 
Osoba koja uči nije sama nagrađena za ponašanje – potkrepljenje je vikarijsko.

Za razliku od relativno sporog procesa instrumentalnog učenja, učenje po modelu 

se odvija brzo i tako se usvajaju veći delovi ili celoviti obrasci ponašanja.

Model često nije svestan da njegovo ponašanje služi kao uzor za druge.

U osnovi ovog učenja su:

mehanizam imitacije

 – kod usvajanja jednostavnijih, spolja vidljivih ponašanja

mehanizam identifikacije

 – kod usvajanja kompleksnijih ponašanja (vrednosti, 

osobine ličnosti, sistem moralnih normi...)

Istraživanja A. Bandure

Učenje po modelu i usvajanje agresivnog ponašanja

Efekti izlaganja modelu

Izlaganje modelu može na tri načina uticati na ponašanje osobe:

Učenje novog ponašanja

 – posmatrač od modela uči sasvim nove oblike 

ponašanja

Podsticanje ranije naučenog ponašanja

 – ponašanje modela može podstaći da 

se kod posmatrača poveća učestalost nekog ranije naučenog ponašanja

4

Inhibicija ili dezinhibicija ranije naučenog ponašanja

 – da li će neko 

ponašanje biti inhibirano ili dezinhibirano zavisiće od posledica koje trpi model (vikarijsko 
potkrepljenje) 

Tok učenja po modelu

Učenje po modelu odvija se u 4 faze:

1.Faza usmeravanja pažnje na ponašanje modela

 – neophodan uslov 

opservacionog učenja; zavisi od karakteristika modela i svojstava posmatrača

2.Faza retencije

 – stvaranje i zadržavanje reprezentacija modelovog ponašanja u 

učenikovoj memoriji

3.Faza reprodukcije

 – izvođenje novousvojenog ponašanja od strane učenika i 

dobijanje korektivnog feedbacka je krucijalno za razvijanje ekspertnosti u nekoj 
veštini

4. Faza motivacije

 – pozitivne ili negativne konsekvence ponašanja nisu elementi 

samog učenja već su samo motivatori za izvođenje nekog posmatranjem već 
naučenog ponašanja; kod ove vrste učenja ističe se značaj medijacionih i 
kognitivnih aktivnosti koje omogućavaju da i vikarijsko potkrepljenje može poslužiti u 
oblikovanju ponašanja.

Determinante učenja po modelu

Posledice ponašanja modela

Emocionalni odnos učenika i modela

Sličnost sa modelom

Karakteristike modela

Karakteristike učenika

UČENJE UVIĐANJEM

Određenje učenja uviđanjem

Predstavlja najviši i najčešći oblik učenja kod čoveka.

Osoba se nalazi u nekoj problemskoj situaciji koju ne može da reši 

postojećim iskustvom, već je potrebno da nađe nove načine ponašanja ili 
odgovore na datu situaciju.

Do rešenja problemske situacije dolazi se uviđanjem odnosa među 

elementima problemske situacije.

Termini: učenje putem rešavanja problema, rešavanje problema 

mišljenjem, inteligentno rešavanje problema 
Eksperimenti na životinjama

Istraživanje Harloua i Setlardža na rezus majmunima – problemi sa uzicom

5

background image

Poreklo termina

: od latinskog glagola 

transferre

 – u značenju prenositi 

Definicija

: Pod transferom se podrazumeva prenošenje dejstva jednog učenja na 

drugo učenje ili aktivnost; to je korišćenje ranije stečenog iskustva pri snalaženju u 
novim situacijama

Uslov za javljanje transfera

: da bi se moglo govoriti o transferu dva učenja (dve 

situacije) moraju biti različite; ako su dva učenja slična po svojoj prirodi (onda je to 
produžetak učenja) 

Vrste transfera

Pozitivan transfer

 – snalaženje u novoj situaciji, rešavanje nekog problema ili 

učenje novog gradiva olakšano je ranije stečenim znanjima

Negativan transfer

 – ranije stečeno znanje ometa ili otežava sticanje novog 

znanja ili rešavanje novog problema

Teorije transfera

Svako učenje ne mora automatski da dovede do transfera; postoje određeni 

uslovi koji utiču na to da li će se transfer pojaviti

Različita shvatanja o uslovima pod kojima dolazi do prenošenja dejstva jednog 

učenja na novo učenje nazivaju se teorije transfera.

Postoje tri teorije transfera:

Teorija formalne discipline

Teorija identičnih elemenata (komponenata)

Teorija generalizacije

Teorija formalne discipline

Koreni TDF

: Platonove ideje, Džon Lok, shvatanja “psihologije moći”

Osnovna ideja

: da bi se moći (sposobnosti) razvile (disciplinovale) potrebno je 

da ih učenik što napornije vežba; pri tome uopšte nije važan sadržaj vežbe, već da ona 
bude što dugotrajnija i napornija; vežbanje neke moći u jednom domenu disciplinuje tu 
moć u svim njenim domenima

Organizacija škole prema TDF

Zadatak škole nije da pruža praktična znanja, već da disciplinuje (razvija) 

sposobnosti učenika

Nastavni planovi sa malim brojem teških predmeta čije gradivo ne mora nužno biti 

i praktično primenljivo

Empirijske provere TDF

Eksperiment V. Džejmsa sa vežbanjem sposobnosti pamćenja – doveo u pitanje 

osnovne postavke teorije formalne discipline

Eksperiment Torndajka i Vudvorta sa vežbanjem sposobnosti opažanja – doveo 

do daljeg opovrgavanja TDF i formulisanja teorije identičnih elemenata

Torndajkovo ispitivanje formalnodisciplinske vrednosti pojedinih školskih 

predmeta

Teorija identičnih elemenata (komponenata)

Koreni TIK:

 u rezultatima Torndajkovih istraživanja

Osnovna ideja:

 do transfera će doći ako između dva učenja postoje identični 

elementi; iznos transfera srazmeran je sličnosti koja postoji između dve oblasti. Pojam 
elementa se ne posmatra kao nešto kruto i nepromenljivo, već u značenju svojstva, 
faktori, aspekti (komponente) situacije ili učenja

Organizacija škole prema TIK:

7

Želiš da pročitaš svih 40 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti