Pedologija – usmeni
1. Klasifikacija zemljista (znacaj i istorijski razvoj klasifikacije zemljista)
Osnovni cilj klasifikacije zemljišta je razvrstavanje i grupisanje različitih zemljišta prema
određenim zajedničkim svojstvima. Kriterijumi koji se koriste za sistematizaciju zemljišta se
usvajaju dogovorno, oni se menjaju sa povećanjem nivoa znanja o zemljištima. Namene
klasifikacije mogu biti različite, kao i kriterijumi prema kojima se zemljišta razvrstavaju.
Dva su osnovna prilaza u podeli zemljišta: prvi, prirodno naučni kada se zemljište proučava
kao prirodna tvorevima, a drugi praktični kada se zemljište tretira kao objekat rada, korišćenja,
zatim prema upotrebnoj vrednosti zemljišta i primeni raznih meliorativnih mera i drugih
cpecifičnih potreba.
Saznanja o zemljištima su se povećavala kroz vremenska razdoblja, usvajani su novi kriterijumi
po kojima su sistematizovana zemljišta. Klasifikacije zemljišta su prikaz stanja nauke u datoj
etapi razvoja. Kratak pregled istorijskog razvoja klasifikacija zemljišta.
1.1. Empirijske podele zemljišta su zasnovane na empirijskim-iskustvenim saznanjima o
osnovnim svojstvima zemljišta (mehanički sastav, boja, humus). To su praktično prve
klasifikacije zemljišta korišćene pre 4000 godina u Kini, zatim razne podele u starih Grka i
Rimljana, koje su takođe nastale na empirijskim saznanjima.
1.2. Geološka podela datira iz 19. veka. Tada su se zemljišta smatrala specifičnim površinskim
slojem litosfere koji je predstavljao statičku smešu produkata raspadanja stena – minerala i
organskih ostataka, različite ekološke vrednosti.
1.3. Agrohemijske podele zemljišta nastale su sa pojavom kapitalizma. U tom periodu zemljiša
su se intenzivnije koristila, što je imalo za posledicu opadanje njihove plodnosti. Kako bi se
povećala plodnost zemljišta primenjuju se naučna saznanja , najpre pravac ishrane biljaka po
tzv. humusnoj teoriji (
Albrecht Thaer),
zatim pravac mineralne ishrane biljaka (
Justus von
Liebig,
1840.).
1.4. Genetska klasifikacija zemljišta zasnovana je na saznanjima koja je definisao
V.V.Dokučajev
(1846-1903). Dokučajev je na osnovu naučnih saznanja prvi zaključio, da je
zemljište proizvod pedogenetskih faktora, da je dinamička tvorevina, podložna evolucionim
promenama, pokoravajući se zakonu geografske zonalnosti. Ovi principi predstavljaju osnovu
savremene genetske pedologije.
1.5. Savremene numeričke klasifikacije se zasnivaju na saznanjima savremene kvantitativne
genetske pedologije. Na osnovu velikog broja podataka, matematički se utvrđuju srodnosti
između zemljišta, na osnovu kojih se zemljišta grupišu u određene sisteme.
Razlike između klasifikacija zemljišta proizilaze iz različitih kriterijuma koji se primenjuju
pri sistematizaciji zemljišta.
2. Osnovni princpi klasifikacije zemljista Jugoslavije (1985) (red, klasa, tip, podtip,
varijetet, forma)
Klasifikacija zemljišta Jugoslavije se razvijala i usavršavala i odraz je tadašnjih i
omogućava dopunjavanje novim saznanjima, a da se pri tome ne menjaju sledeći osnovni
principi:
1. Klasifikaioni sistem se zasniva na svojstvima zemljista
2. Ima morfolosko – geneticki karakter
3. Ima 6 kategorija: 1. Red 2. Tip 3. Varijetet 4. Klasa 5. Podtip 6. Forma
Red – najvisa jedinica kvalitetnog sistema. Red objedinjuje klase zemljista na osnovu karaktera
prirodnog vlazenja.
Klasa – visa sistematska jedinica objedinjava tipove zemljista koje imaju isti redosled horzonata.
Tip – je osnovna klasifikaciona jedinica. Pod tipom se podrazumeva zemljisni individum (koga
cini skup pedona) koji se granici sa pedonima drugacijih karakteristika ili sa povrsinama, koja
nisu zemljista. Zemljisni individuum je trodimenzionalni segment zemljisnog pokrivaca.
Prema nacinu vlazenja sva zemljista su svrstana u cetri reda:
1. Automorfni red – zemljista se vlaze iskljucivo atmosferskim padavinama, suvisna voda se
slbodno procedjuje, bez duzeg zadrzavanja u solumu zemljista.
2. Hidromorfni red – zemljista, koja su stalno, ili privremeno peevlazena suvisnim
atmosferskim padavinama, poplavnim, slivnim, i/ili pozemnim vodama.
3. Halomorfni red – zemljista, koja su izlozena dopunskom prevlazivanju slanim i/ili
alakalizovanim podzemnim, a redje povrsinskim vodama.
4. Subakvalni red – zemljista, koja nastaju pod vodom stajacih voda (jezera, bara)
3. Nerazvijena – inicijalna zemljista (kamenjar, sirozem, aerosol i koluvijum)
Kamenjar:
Red: Automorfna zemljišta
Klasa
: Nerazvijena zemljišta
Naziv: Ime potiče od reči
litos
-kamen i
solum
-zemljište, zbog toga što u njima apsolutno
dominira frakcija kamena (skeleta) > 2cm.
Rasprostranjenost: Planinski regioni, Mediteranski karstni region.
Uslovi obrazovanja:
Matični supstrat
: Stene koje u procesu mehaničkog raspadanja daju kameni detritus
(peridotitsko-serpentinitske stene, kvarciti, kvarc-porfiriti, rožnaci karstifikovani krečnjaci i
dolomiti).
Klima
: Planinska
Reljef
: Planinski
Vegetacija
: Oskudna, specifična (žbunovi) i sporadična.
Pedogenetski procesi: nisu uznapredovali zbog jake erozije, mladosti tla ili nepovoljnih
klimatskih uslova. Veoma slaba akumulacija humusa samo na pojedinim mestima ’’gnezda’’.
Intenzivno ispiranje kroz krupne pore.
Morfologija i osnovna svojstva:
Građa profila:
(A)-C ili (A)-R.
Dubina:
10-20 cm, na zaravljenim terenima, ili znatno dublja (sipari).
Mogu biti i slojevita, kada u premeštanju učestvuju površinski tokovi.
Ekstremna propustljivost za vodu, siromašnost u hranljivim materijama, minimalna plodnost.
Nemaju proizvodni značaj.
Sirozem:
Red: Automorfna zemljišta
Klasa
: Nerazvijena zemljišta
Naziv: Ime potiče od reči regos-pokrivač i
solum
-zemljište, a naziv sirozem od reči sirov
(nerazvijen).
Rasprostranjenost: Planinski predeli, tercijerni baseni, flišne zone.
Uslovi obrazovanja:
Matični supstrat
: Stene koje se lako mehanički raspadaju (magmatske koje daju grus, neki
kristalasti škriljci i peščari, laporac, les, krečnjak, dolomiti).
Klima
: Rejoni sa intenzivnim mrazevima, koji uzrokuju termičko raspadanje.

Reljef:
Zaravnjeni tereni koji naležu na planine.
Pedogenetski procesi: Humus u koluvijumu uglavnom nije obrazovan u njemu, već je donet
erozionim procesom. Koluvijumi su obično duboka zemljišta koja, pored (A)horizonta, mogu
imati slabije izražene slojeve kao posledicu nejednakih uslova nanošenja materijala.
Morfologija i osnovna svojstva:
Građa profila:
(A)-C Siromašnost u humusu, veliki udeo skeleta. Fizička i hemijska svojstva su
različita u zavisnosti od svojstava zemljišta i stena čijom erozijom je nastao koluvijum i od
odnosa zemljišnog materijala i odlomaka stena u koluvijalnom nanosu. U zavisnosti od dubine,
debljine (A) horizonta, odnosa sitne zemlje i skeleta i geološke podloge koluvijumi se mogu
koristiti na razne načine od šumske vegetacije do intenzivnih kultura (vinogradi, duvan, povrće).
4. Krecnjacko dolomitna crnica (kalkomelanosol)
Red : Automorfna zemljišta
Klasa: Humusno-akumulativna zemljišta
Naziv : calx – kreč (latinski), melas – crn (grčki), solum-zemljište (latinski)
Rasprostranjenost: pretežno u višim planinskim područjima, istočna Srbija, Crna Gora, Bosna.
Uslovi obrazovanja:
Matični supstrat
: tvrdi krečnjaci i dolomiti sa više od 98% CaCO
3
Klima
: planinska
Reljef
: koji izrazito pogoduje eroziji od 900 -1600 m n.v. i na nižim terenima, na strmim
padinama i liticama.
Vegetacija
: šume i pašnjaci
Pedogenetski procesi: Akumulacija znatnih količina humusa (10-25%). Mineralni deo nastaje
od nerastvornog ostatka 1-2 % koji nasleđuje zemljište od izvorne mase krečnjaka i dolomita.
Erozija često još i smanjuje tu masu i zato je kalkomelanosol uglavnom plitko zemljište u kome
se dugotrajno nakuplja nekarbonatna mineralna komponenta kao rezidium karbonatnih stena.
Nepovoljni uslovi za mineralizaciju uslovljavaju nagomilavanje humusa.
Definicija krečnjačko dolomitne crnice- Zemljište čija dubina ne prelazi 30 cm, ima molični
Amo ili organični O horizont koji leži neposredno na čvrstom krečnjaku ili dolomitu. Bogato je
humusom, nekarbonatno i tamnosmeđe je boje.
Morfologija i osnovna svojstva:
Građa profila
A-C-R, ili A-R
Iako se obrazuje na krečnjaku zemljište je beskarbonatno
Zasićeno bazama, neutralne reakcije. Ograničavajući faktor je dubina profila i sposobnost
zadržavanja vode. Koriste se kao šumska zemljišta, a ako su pod travama mogu biti dobri
planinski pašnjaci.
5. Redzina
Red : Automorfna zemljišta
Klasa: Humusno-akumulativna zemljišta
Naziv : rzedic (poljski), zvuk koji se javlja pri udaranju pluga o skelet.
Rasprostranjenost: pretežno u višim planinskim područjima
Uslovi obrazovanja:
Matični supstrat
: meki krečnjaci i karbonatno-silikatni supstrati (les, lapor, peščar, fliš)
Klima
: planinska
Reljef
: brdsko-planinski do 700 m n.v. i više
Vegetacija
: šume i pašnjaci
Pedogenetski procesi:
Mehaničko raspadanje stena
Akumulacija znatnih količina zrelog humusa (5-20%)
Ispiranje CaCO
3
iz gornjeg dela profila i iluvijacija u donjem delu u vidu konkrecija
Morfologija i osnovna svojstva:
Građa profila
Amo-AC-C-R
Dubina
profila zbog AC horizonta je povoljnija i po tome se razlikuju od ostalih planinskih
crnica.
Neutralne reakcije do slabo alkalna7-8 pH,do 20% karbonata osim izlužene i posmeđene
U zavisnosti od supstrata, prema mehaničkom sastavu mogu biti, peskuše, ilovače, glinuše, a
mogu da sadrže i dosta skeleta. Najbolje su rendzine na lesu i
laporu i to su pretežno
poljiprivredna zemljišta.
Hranivima je dobro obezbeđene, posebno kalijumom na laporovitim supstratima i lesu. Uz
unošenje azota i kalijuma ostvaruju se dobri prinosi gajenih biljaka.
6. Ranker, humusno silikatno zemljiste
Red : Automorfna zemljišta
Klasa: Humusno-akumulativna zemljišta
Naziv : rank (nemački) – strmi nagib
Rasprostranjenost: pretežno u brdsko-planinskim područjima u Srbiji, na Zlatiboru, itd
Uslovi obrazovanja:
Matični supstrat
: magmatske i metamorfne stene, silikatnog sastava (granit, gnajs, kvarciti,
serpentiniti)
Klima
: planinska
Reljef
: brdsko-planinski iznad 800 m n.v. , strnme padine i planinski vrhovi.
Vegetacija
: šume i pašnjaci
Pedogenetski procesi:
-Raspadanje stena i slaba sinteza gline
-Humifikacija i akumulacija humusa(12-25%)
-Erozija
Morfologija i osnovna svojstva:
Građa profila
A-R ili A-C-R, Svojstva su promenljiva
Rankeri obrazovani na bazičnim magmatskim stenama su boljih svojstava od onih na kiselim
To su plitka zemljišta, dubina profila varira od nekoliko santimetara do 30 cm.
Na rankerima dubljih profila na blažim padinama koriste se za gajenje njivskih kultura (krompir,
raž, ovas)
7. Cernozem
To je zemljište aridnih do semi-aridnih stepskih oblasti. Obrazuje se na karbonatnim, ilovastim,
a ređe i peskovitim rastresitim supstratima. Boja humusnog horizonta je tamno smeđa ima dobro
izraženu zrnastu strukturu, a česti karakteristični dijagnostički znaci su krotovine (napušteni
hodnici stepskih životinjica) i pseudomicelije (talozi kalcijum karbonata).
Red : Automorfna zemljišta
Klasa: Humusno-akumulativna zemljišta
Naziv : Černozem potiče od ruske reči
černozjom
(crnica, crna zemlja). Pod tim nazivom
opisao ga je 1883. god. ruski pedolog V.V. Dokučajev.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti