SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI
FAKULTET ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI
Kolegij: Psihologija predškolske dobi
PERVAZIVNI RAZVOJNI POREMEĆAJ
Studentica: Božidarka-Matija Čerina
Mentor: Doc.dr.sc. Aldo Špelić
Pula, 2018.
1
SADRŽAJ
1.
Uvod................................................................................................................... 2
2.
Povijesni osvrt i novi psihodinamski aspekti......................................................
3
2.1. Rana dijagnoza i tok bolesti........................................................................ 4
2.2. Primjeri djece s autizmom …………………….………………………………. 4
2.3. Pregled novijih psihodinamskih aspekata autizma.....................................
5
2.4. Pojam ranih disfunkcija..............................................................................
6
2.5. Rane interaktivne disfunkcije i naknadni (kasniji) autistični razvoj.............
7
3.
Autistični poremećaji……………………………………………………………….... 9
3.1. Osnovne karakteristike autističnog poremećaja(dijagnostička obilježja)…
9
3.2. Obilježja autističnog poremećaja……………………………………………... 11
4.
Razvojni poremećaji…………………………………………………………………. 13
4.1 Aspergerov poremećaj................................................................................. 13
4.2. Rettov poremećaj ………………………………………………………………
14
4.3. Dezintegrativna psihoza……………..………………………………………… 15
4.4. Atipični razvoj (atipično dijete)……………………..………………………….
15
5.
Zaključak……………………………………………………………………………… 16
LITERATURA............................................................................................................. 17
3
2. POVIJESNI OSVRT I NOVIJI PSIHODINAMSKI ASPEKTI
Početkom 19. st. postojali su izolirani pojedini slučajevi i vrlo malo djece s teškim
mentalnim poremećajima koji su uključivali i velike poremećaje u razvoju.
H. Maudsley prvi je 1867. ozbiljno skrenuo pažnju na ova pitanja te se počinje prihvaćati
kao dječja psihijatrijska stanja. Nakon toga je psihijatar Leo Kanner (Baltimore, USA)
1943. precizno je opisao sindrom sa specifičnim karakteristikama. Dao im je naziv
rani
infantilni autizam. (
poremećaj govora, komunikacije i ponašanja)
Zatim je Nijemac H. Asperger dao ime
autistična psihopatija
. Do danas su prošle mnoge
promjene zato bi valjalo pogledati povijesna razvojna gledanja na infantilni autizam i
psihotika dječja stanja.
1. Prije II. svjetskog rata, Lutz opisuje posebna dječja stanja “dječjom
shizofrenijom”.
2. L. Kanner opisuje kao psihotični poremećaj u razvoju objektivnih odnosa.
3. Lebovici (1949.) pronalazi kod starije djece i odraslih koji su do tada smatrani
teško retardiranom populacijom da se zapravo radilo o zapuštenim slučajevima
infantilnog autizma.
U SAD-u su pokušali izbjeći termin autizam već su govorili o atipičnoj djeci ili djeci s
teško poremećenim najranijim razvojem. U Dijagnostičkom i statističkom priručniku
(DSM III. i IV.) ističu da 1986. godine dijagnoza autizma temelji se na tri bitne oznake
karakteristične za
prvi infantilni (nuklearni) autizam
nazvan po pronalazaču
Kennerov
sindrom
. Sastoji se od razvojnih kognitivnih govornih poremećaja, asocijalnih relacija i
stavova.
Infantilni autizam predstavlja jedan od najzagonetnijih i najviše zbunjujućih mentalnih
poremećaja naspram “autizamu sličnih stanja” što se smatra globalni razvojni
poremećaj s ranim ili atipičnim početkom.
4
2.1. Rana dijagnoza i tok bolesti
Kada govorimo o ranoj dijagnozi moramo biti svjesni toga da budućnost autistične djece
ovisi o ranom otkrivanju i što ranijem uključivanju autističnog djeteta u medico-psiho-
pedagoški tretman. Sam Kenner primijetio je znakove na temelju kojih se može
predvidjeti psihotični razvoj djeteta. Npr., odsutnost anticipirajućih aktivnosti za vrijeme
prvih mjeseci života.
D. Winnicott je inzistirao upravo na ranom saznaju prvih psihotičnih znakova te
povezivanju istih s neadekvatnošću majčinske njege te prvi ukazao na potrebu
organizacije preventivne akcije.
“Temelji mentalnog zdravlja ovise od aktualne majčinske brige i uvjetima u kojima se
ona može njemu posvetiti i primarno preokupirati ovim zadatkom.”
2
Nadalje procjenjuje
da bi dječje psihoze trebale biti u domeni pedijatra.
Francuski autori uočavaju da se tjelesne disfunkcije unutar prvih 18 mjeseci javljaju
zbog nedovoljno dobre tjelesne njege što rezultira teškoćom stvaranja objektivnih
odnosa i predstavljaju prve znakove uspostavljanja psihotičkog procesa. Centralni je
fenomen izostanak izraza “JA” gdje nije u mogućnosti dijeliti osjećaje s drugim
subjektom. Dijete sebe ne doživljava subjektom koji bi trebao biti angažiran u
interakciji.
2.2.
Primjeri djece s autizmom
Đina, djevojčica koja nema kontakt očima. Ne doživljava ljude kao osobe već ih
percipira kao objekte. Ima psihotične reakcije na ljudski glas i ulaz u njezin prostor.
Kada se pokuša uspostaviti kontakt očima ona ima pogled kao da gleda kroz što se
naziva još i autističnom infantilnom psihozom.
3
To potkrepljuje teoriju kako autistična
djeca stavljaju objektne odnose zbog neadekvatnosti simbiotskog partnera. Eisenberg
(1956.) postavio je teoriju koja je široko prihvaćena a to je da su roditelji ovakve djece
svrstani u kategoriju “
frižider roditelji
”, odnosno oni koji imaju neophodne namirnice za
preživljavanje ali hladnu vanjštinu.
Djeca nemaju sposobnost
holding i handling
4
što se primarno smatra roditeljskim
problemom.
2
“Psihoza i majčinska njega”, 1952. Winnicott
3
Margaret Mahler
4
Winnicott – neposobnost da se djete uključi među druge i stupi s njima u interakciju
