UNIVERZITET MEGATREND, BEOGRAD

FAKULTET ZA BIOFARMING, BAČKA TOPOLA

PESTICIDI KAO ZAGAĐIVAČI ŽIVOTNE SREDINE

Seminarski rad

Predavač

: doc. dr Nenad Đurić                                        Student: Sudarević Ivan

Predmet: Agroekologija I zaštita životne sredine

background image

dezinsekcije i deratizacija, drvna industrija-impreg-nacija, biološko oružje i bioterorizam) . 
U njih se ubrajaju defolijanti (uništavaju lišće) i desikanti ( vrše sušenje biljaka), kao i 
sredstva za odbijanje i privlačenje šteto čina (repolanti i atrakanti). Prema nekim podacima 
bez primene pesticida dobijalo bi se samo do 30% današnjeg prinosa ve-likog broja 
hranljivih  produkata.  Posledice delovanja pesticida zavise  od  karaktera dela ili  celog 
ekosistema i od fizičko-hemijskih osobina upotrebljenih preparata. Toksičnost se izražava 
u   LD   -50   dozom   koja   je   smrtonosna   za   50%   eksperimentalnih   životinja   u   kratkom 
razdoblju (obično 24 časa). Doza se izražava brojem mg/kg TT određene putem primene: 

per os, perkutano ili

 

ingestijom.

2. Podela i karakteristike pesticida

Postoji klasifikacije pesticida na osnovu objekata njihovog dejstva, prema načinu ulaska 

u or-ganizam, prema dejstvu u organizmu na osnovu toksičnosti i prema hemijskom 
sastavu.   Na   osno-vu   objekta   delovanja   nastala   je   uobičajena   podela   na   insekticide, 
akaricide, baktericide, virocide, fungicide, herbicide i zoocide. Iz grupe zoocida izdvajaju 
se rodenticidi (uništavaju glodare), ne - matocidi (za nematode), korvicidi (za ptice) i 
limacidi (za puževe). Prema načinu prodiranja i
dejstvu pesticidi se dele na kontaktne ( uništavaju štetočine dodirom), digestivne (prodiru 
preko želudačno-crevnog trakta) i sistemske (pogađaju ili uništavaju štetočinu preko nekog 
od njegovih sistema). Na isti način se herbicidi dele na kontaktne, sistemske, orenske i 
semenske.   Glavna   za-merka  podeli   herbicida   prema   načinu   prodiranja   u   organizam  i 
delovanju je u tome što većina ovih vrsta pesticida prodire u organizam i deluje u njemu 
istovremeno na više načina.

Prema   dejstvu   u   organizmu   na   osnovu   toksičnosti,   pesticidi   se   dele   na   toksične 

(kontaktni, si-stemski, digestivni, funigentni) i fiziotropne (stimulansi, inhibitori).Prema 
hemijskom sastavu pesticidi mogu delovati mehaničko-hemijski (repelanti, straktanti).Sa 
stanovišta zaštite ljudi, pesticidi se dele na bezopasne, opasne, vrlo opasne i najopasnije. U 
tom pravcu se u nekim zemljama otišlo još dalje. Ustanovljene su četiri grupe pesticida na 
osnovu stepena toksičnosti, koje su date u tabeli 1. Nedostatak podele na četiri grupe 
toksičnosti je u tome, što uzima u obzir samo direktnu toksičnost bez faktora kao što su 
fiziko-hemijske   osobine   jedinjenja,   njegov   meta-bolizam,   kumulacija,   depozicija   i 
postojanost u spoljašnjoj sredini.

Hemijski klasifikovani pesticidi se uglavnom dele na neorganske i organske. Zbog 

nedostatka pesticida neorganskog porekla, kao što su visoke doze, postojanost u spoljnoj 
sredini, odsustvo selektivnog dejstva, mogućnost trovanja ljudi i životinja, u poslednje 
vreme njih sve više zame-njuju pesticidi organskog porekla.

Tabela 1. Klasifikacija pesticida preme stepenu toksičnosti

Svetska zdravstvena

Rusija

LD 50

organizacija (WHO)

(mg/kg)

Bezopasni

niskotoksični

veća od 1000

Opasni

srednje-toksični

200–1000

Vrlo opasni

jače- toksični

50–200

Najopasniji

visoko- toksični

manje od 50

Detaljnom hemijskom klasifikacijom svi pesticidi bi se mogli podeliti na halogene, 

derivate ugljovodonika, homoloze i derivate benzola, fosforna jedinjenja (neorganska i 
organska),   deriva-te   karbaminske   kiseline,   triazinske   preparate,   dipiridile,   nikotinske, 
kumarinske, arsenate, jedi-njenja žive i ostalih metala.

Postoji hemijska klasifikacija pesticida na šest grupa i to:

-   pesticidi   –   halogeni   derivati   ugljovodonika   (insekticidi-   DDT   i   homolozi, 

cikloheksanska je-dinjenja, derivati lindana , doksafaen i polihorkamfen i dr),

- homolozi i derivati benzola (insekticidi- fungicidi, baktericidi i herbicidi), 
- jedinjenja fosfora (neorganski -Zn  

3

P

2

, organski insekticidi, akaricidi, nematocidi, 

fungicidi, 

herbicidi i dr.),

- karbomidi:   fungicidi,   insekticidi,   herbicidi   (sebin,   cinet,   maneb,   ciram,   karbam, 

dokarban, ti-oura), 

- triazinski preparati (herbicidi-atrezin, alnezin, atramet, prometrin, simazin, amitrol, 

totacid, kamalor). 

- dipiridili (herbicidi-parakvat, gramokson), 
- ostala   jedinjenja   (   kumarinski   preparati-rodenti,   nikotinski-(insekticid,   organska 

jedinjenja   žive-fungicidi,   Na-fluoroacetat   jedinjenja   fenoksisirćetne,   fenoksibuterne, 
propionske kiseline, derivati anilina, jedinjenja bakra i sumpora -fungicidi). 

3. Uticaj pestiida na zdravlje ljudi

Ovaj   uticaj   se   može   se   razmatrati   kao   trovanje   radnika   angažovanih   na   primeni 

pesticida, kao i onih koji u kontakt sa pesticidima dolaze zbog nepažnje i nedovoljne 
obaveštenosti   o   njihovim   osobinama.   Kao   glavni   uzroci   profesionalnih   trovanja   u 
poljoprivredi   mogu   se   navesti   nekvalitetna   zaštitna   odeća   (44%),   nepažnja   (10%)   i 
neadekvatni radni uslovi (15%) . Pri primeni pesticida, mogući su incidenti kod ljudi koji se 
ne bave zaštitom biljaka, ali dolaze u kontakt sa većim količinama pesticida, što dovodi do 
akutnih i hroničnih trovanja. Brojni primeri ukazuju da pesticidi dospeli u radnu i životnu 
sredinu, ugrožavaju čoveka i ostala živa bića u neposrednom kontaktu, pri boravku u 
obrađenim oblastima, unošenjem u organizam preko prskanih plodova i sl).

Polihlorovani bifenili (piraleni) su organhlorna jedinjenja koja su našla široku upotrebu 

krajem 20. veka. To su vrlo stabilna jedinjenja sa niskim naponom pare, slabo zapaljiva, 
veliki su elektroizolatori, poseduju visok toplotni kapacitet i dielektričnu konstantu.Ova 
jedinjena su na žalost izuzetno toksična i opasna po prirodu i čoveka, pa se često javlja 
problem kako izložene polihlorovane bifenile ukloniti iz upotrebe. Širenje polihlorovanih 
bifenila je moguće na dva načina: tokom upotrebe slučajnim izlivanjem u zemljište ili 
vodu, ili nakon upotrebe, prilikom odlaganja i termičke dezintegracije.Ukoliko se izliju u 
zemlju ili vodu, oni u toj sredini zaostaju i do 10 godina. U zemljištu se polihlorovani 
bifenili adsorbuju na sitnije čestice ili se vezuju za huminske sastojke. S druge strane, u 

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti