Uvod
Piratsvo spada u najstarija medjunarodna krivicna djela. Djelo se sastoji u cinjenju protupravnog nasilja
ili diruge prisile protiv drugog broda ili aviona ili protiv osoba ili stvari u njima, s namjerom da sebi ili
drugom pribavi imovinsku ili neimovinsku korist ili da se drugom nanese neka steta na otvorenom moru
ili na teritoriji koja nije pod vlascu nijedne države. Piratsvo treba razlikovati od gusarstva. Gusarstvo se
najcesce vezuje za postojanje oruzanog sukoba. Piratstvo se dijeli na : 1. pravo ili apsulutno piratsvo i 2.
nepravo ili relativno piratstvo. Radnja ucinjenja je alternativno odredjena kao: 1. cinjenje protupravnog
nasilja i 2. druge prisile. Objekat zastite je sigurnost morskog, prekomorskog i zracnog prometa. Bitno je
da se radnja nasilja ili prisile sastoji od upotrebe sile ili ozbiljne prijetnje protiv drugog aviona ili broda,
osoba ili stvairi. Radnja činjenja se mora poduzeti samo na otvorenom moru ili na teritoriji koja nije pod
vlascu nijedne drzave. Ucinitelj djela moze biti samo clan posade ili putnik broda ili aviona, osim vojnog
ili javnog broda. Za ovo djelo propisana je kazna zatvora od 1-10 godina. Djelo ima 2 teza oblika : 1. ako
je nastupila smrt jedne ili vise osoba, unistenje broda ili aviona , rijec je o djelu kvalificiranom tezom
posljedicom. Za ovo djelo propisana je kazna zatvora od najmanje 5 godina. 2. ako je ucinitelj s
umisljajem lisio zivota jednu ili vise osoba, za ovo djelo propisana je kazna zatvora od najmenje 10
godina ili kazna dugotrajnog zatvora.
Pirati su pljackasi koji vrse razbojnistvo na moru a ponekad i na obali. Piratstvo je nastalo još u antičkim
vremenima ali najviše se raširilo tijekom 17. stoljeća na Karibima iliti Novom svijetu. Iako je početkom
19. stoljeća bilo gotovo iskorijenjeno, krajem 20. stoljeća ponovno se pojavilo. Danas pirati najviše
djeluju na Tihom i Indijskom oceanu i veliki su problem za međunarodnu trgovinu. Piratstvo se ne bi
trebalo miješati sa gusarenjem, koje je kroz povijest bilo legitiman oblik ratovanja na moru.
Piratstvo Novog vijeka
Krajem XV vijeka dolazi do povećanja proizvodnje, trgovine, pa tako i kompletnog
društveno-ekonomskog razvoja Evrope.Velika pomorska geografska otkrića bitno su uticala na društveni
i ekonomski život Evrope tog vremena. To je bilo takozvano zlatno doba pirata i gusara. Nove otkrivene
kolonije su surovo i sistematski pljačkane, prvo od strane Španije, a ubrzo i ostalih
evropskih zemalja, prije svih Engleske, Francuske i Holandije. Naravno, kako se taj vrijedni
teret prevozio morem, nije ni čudno što je došlo i do razvoja piratstva na moru. Ovo je doba kada se
piratstvo i gusarenje sa jedne strane počinju bitno odvajati,
dok se sa druge strane cjelokupna aktivnost odvijala u međusobnoj povezanosti interesa, nastaje prava,
pa čak i pravna konfuzija. Strana koja je izdavala pismenu dozvolu za gusarenje
tvrdila je da je to ligitimna radnja, dok je strana koja je bila u nezavidnom položaju žrtve
tvrdila da se radi o razbojništvu, to jest pirateriji. Svemu tome pogodovalo je i teško
uređivanje odnosa na moru, za razliku od kopna. Tada nastaju i moderna međunarodna
prava, posebno u zemljama koje su bile velike pomorske sile kao što je Holandija. Mnogi
francuski gradovi koji su izlazili na atlantski okean živjeli su od pomorske pljačke. Ni
Englezi nisu zaostajali i imali su ogromne prihode od gusarenja. Pljačkalo se od Kariba do
Indijskog okeana.
Privatiri
Među prvim dozvolama za gusarenje, takozvanim „gusarskim listovima“
bila je dozvola izdata od strane engleskog kralja Henrija trećeg još 1243. godine.
Izdavana je na obostrano zadovoljstvo jer je posadi data mogućnost da pljačka bez straha od
kazne, dok je kralj besplatno dobijao ratni brod, kao i dio plijena. Postojale su dvije vrste
ovih dozvola. Za vrijeme rata kralj je izdavao opšte gusarske dozvole, omogućavajući
otuđivanje neprijateljskih brodova. Međutim dok je trajao mir, svi oni kojima su pirati
otuđili brod ili tovar, imali su mogućnost da zatraže posebnu gusarsku dozvolu kojom su
mogli izvršavati određene kontramjere, kako bi nadoknadili gubitak. U suštini, napadali su
brodove onih zemalja čiji su gusari opljačkali njih. U početku su ove gusarske brodove zvali
privatnim ratnim brodovima, ali se kasnije za njih, odnosno za članove njihovih posada
ustalio naziv privatiri.
Pirati u Indiskom okeanu
Plijen španskih kolonija po Americi počeo se smanjivati, i pirati su se tada uputili na
Indijski okean. Tamo su napadali britanske, francuske i holandske trgovačke brodove kao i
brodove istočnoindijskih kompanija. Ovi trgovački brodovi su pošto bi oplovili oko Rta
dobre nade, to jest Afrike, obično uzimali jedan od dva kursa na putu ka Indiji i Kini.
Piratsvo na Karibima
Bukanirsko doba
Nakon Kolumbova otkrica Amerike 1492. najvece pomorske sile toga vremena Spanjolske i Portugala
krenule su stvarati kolonije u Srednjoj i Juznoj Americi. Portugal je osnovao nekoliko vaznih i bogatih
kolonija u Juznoj Americi. Države pocinju osnivati kolonije u Karibama radi iskoristavanja prirodnih
bogatstava Novog svijeta. Suparnistvo medju kolonijama i zelja za trgovackom premoci ucinili su od
Kariba podrucije neobjavljenog rata, sto je doprinjelo razvoju razbojnistva na moru. Veliko klasicno
doba pirastva trajlo je od 1560 do 1720 godine. Tijekom privihi godina 17. vidjeka grupa odmetnika i
izbjeglica gotovo svih europskih nacija naselila se na otok Hispanioli. Nazivali su se bukaniri i prvobitno
su bili lovci na divlje zivotinje. No zeljni brze zarade otiskivali su se na more i napadali spanjolske
brodove s blagom okrenuvsi se otvorenom piratsvu. Dva najpoznatija bukanirska sjiedista su bila otok
Tortuga nakon 1640 ( to ti se i gore pominje da je to uporiste piratsva u 17 vijeku) i grad Port Royal na
otoku Jamajka nakon 1655.
Pirati Sredozemlja u 15. i 16. stoljeću
Hajreddin Barbarossa, poznat kao Crvenobradi, vođa sjevernoafričkih korsara
Korsari
Korsarima (eng. corsairs) se u početku nazivalo sve pirate i gusare koji su djelovali na Sredozemlju
tijekom 15. i 16. stoljeća, podjednako kršćane i muslimane ali taj naziv kasnije počinje označavati samo
francuske gusare. Za muslimanske korsare iz sjeverne Afrike se počinje koristiti naziv Berberski pirati.
Berberski pirati/korsari su bili stanovnici sjevernoafričkih muslimanskih područja (Berberska obala) koji
su pod zaštitom Otomanskog carstva pljačkali krščanske brodove na Sredozemlju. Vodeći vjerski rat
smatrali su se gusarima, ali za Europske države oni su bili obični pirati. Koristili su brze galije i svojim
brojnim posadama lako savladavali protivničke brodove. Zarobljenike su prodavali u roblje ili ih
ucjenjivali radi otkupa. Na vrhuncu moći su bili tijekom 16. stoljeća, a početkom 17. njihova snaga
počinje opadati da bi do 1650. gotovo potpuno nestali. Njihov najpoznatiji vođa je bio Hajreddin
Barbarossa koji je imenovan admiralom u ratnoj mornarici Otomanskog carstva. Najveća utočišta su im
bili Tripoli, Alžir i Tunis. Zanimljivo je da je među njima ponekad bilo i bivših krščanskih gusara koji su
završetkom ratova i ostavši bez posla, prelazili u redove sjevernoafričkih korsara i napadali brodove
svojih bivših zaštitnika.
Piratstvo na Karibima
Bukanirsko doba
Nakon Kolumbova otkrića Amerike 1492. najveće pomorske sile toga vremena Španjolska i Portugal
krenule su stvarati kolonije u Srednjoj i Južnoj Americi (iliti Zapadnoj Indiji, kako ju je Kolumbo nazvao).
Najviše kolonija je osnovala Španjolska dok se Portugal više orjentirao na trgovinu s Indijom i dalekim
Istokom. Ipak, Portugal je osnovao nekoliko važnih i bogatih kolonija u Južnoj Americi te u dogovoru sa
Španjolskom prisvojio istočni dio Južne Amerike dok je Španjolska prisvojila zapadni. Porobivši
srednjoameričke domorodačke narode Inka, Maya i Asteca, Španjolci su stekli kontrolu nad brojnim
rudnicima plemenitih metala koje su počeli dovoziti u Španjolsku. Zbog velikog rasta španjolskog
bogatstva i druge europske države poćinju osnivati kolonije u Karibima radi iskorištavanja prirodnih
bogatstava Novog svijeta. Krajem 16. i početkom 17. stoljeća diljem Kariba nastaju kolonije Engleske,
Francuske i Nizozemske a krajem 17. stoljeća i Danske. No u usporedbi sa španjolskim kolonijama sve
druge su bile malobrojne i slabo razvijene.
Bukaniri u čamcima napadaju španjolski galijun, ilustracija Howarda Pylea.
Suparništvo među kolonijama i želja za trgovačkom premoći učinili su od Kariba područje neobjavljenog
rata, što je doprinjelo razvoju razbojništva na moru. Veliko klasično doba piratstva trajalo je od 1560. do
1720. godine. Tijekom prvih desetljeća 17. stoljeća grupa odmetnika i izbjeglica gotovo svih europskih
nacija (većinom Francuza) naselila se na otoku Hispanioli. Nazivali su se bukaniri (eng. "buccaneers") i
prvotno su bili lovci na divlje životinje. No željni brze zarade otiskivali su se na more i napadali španjolske
brodove s blagom okrenuvši se otvorenom piratstvu. Tako su bukaniri, iako zadržavši staro ime, postali
pirati, a najuspješniji su bili u razdoblju od 1640. do 1680. godine. Najpoznatiji među bukanirima bili su
L'Olonnais, Michel le Basque, Nicholas Van Horn, Michel de Grammont, i Laurens de Graff. Dva
najpoznatija bukanirska sjedišta su bila otok Tortuga nakon 1640. i grad Port Royal na otoku Jamajka
nakon 1655. godine. Bukanirsko doba je potrajalo do 1680. kada su im francuske i engleske vlasti počele
uskračivati potporu. Posljednjom velikom akcijom bukanira smatra se pljačka Cartagene u Kolumbiji
1689. kada je 6500 bukanira i francuskih vojnika osvojilo bogati španjolski grad.[7]
Tortuga
Hispaniola, i na sjeveru otoka, Tortuga
Tortuga (španjolski Kornjača) je otok smješten uz sjevernu obalu otoka Hispaniola. Tijekom 17. stoljeća
bio je čuven kao piratsko utočište. Danas potpada pod Republiku Haiti.
