VISOKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA ZA
OBRAZOVANJE VASPITAČA
SUBOTICA
PISANA PRIPREMA
ZA IZVOĐENJE AKTIVNOSTI
IZ METODIKE RAZVOJA GOVORA
TEMA: Bajka „Pepeljuga“
MENTOR: Eva Višnjić, spec.
STUDENT: Vladimir Tanacković
Subotica, 2011. godina
OBLAST VASPITNO-OBRAZOVNOG RADA: METODIKA RAZVOJA GOVORA
PREDŠKOLSKA USTANOVA: Nasa radost „Sumice” Subotica
Uzrasna grupa: 5 i 6 godina
Broj dece: 22
Ime vaspitačice: Marija Bukvic
Datum izvođenja aktivnosti: 22.02.2011.
TEMA: Bajke
Tematska jedinica: Pepeljuga
Vaspitno obrazovni ciljevi i zadaci:
- razvijanje radoznalosti i interesovanja za predmete, ljude i zbivanja i da se na taj način
aktivira govor i komunikacija;
- bogaćenje dečjeg rečnika i pravilna komunikacija;
- približavanje deci bajke kao sredstva za komunikaciju i razvijanje ljubavi za slušanje;
- usavršavanje sposobnosti da se jasno i razumljivo komunicira i izgovara svaki glas;
-razvijanje sposobnosti za prepričavanje;
- razvijanje sposobnosti ocenjivanja karakteristika junaka bajke.
MESTO VASPITNO-OBRAZOVNOG RADA:
- Radna soba vrtića
OBLICI RADA: - frontalni
- individualni
METODE RADA: - verbalna
- demonstrativno
- ispitivačka
SREDSTVA ZA RAD: - korito
- vreteno
ZAVRŠNI DEO: Trajanje 5 minuta
U završnom delu deca imaju zadatak da nacrtaju bajku „Pepeljuga” ili lik iz bajke kako su ga oni
sami doživeli. Deca mogu crtati i digađaj iz bajke koji je na njih ostavio najjači utisak. Za crtanje sam
pripremio voštane boje. Završni deo bi trajao dok deca ne završe svoje radove. Na kraju bi birali
najlepše radove.
Ciljevi završnog dela su:
- buđenje dečje kreativnosti, razvijanje i njeno ispoljavanje;
- proširivanje novih saznanja i likovnog iskustva:
- da se upotrebom različitih likovnih materijala kod dece razvijaju mišići šaka i ruku, a
raznovrsnim položajima u radu obezbedi njihov pravilan fizički razvoj;
- da se pomoću njihovih crteža vidi kako su deca doživela junake bajke.
PEPELJUGA
Pepeljuga je bajka o lijepoj djevojci koja je ostala bez roditelja, a živjela je s maćehom i ružnim
polusestrama. Pepeljuga je bila tlačena s njihove strane. Radila je sve kućanske poslove, a nije joj bilo
dopušteno ni spavati u krevetu, već je spavala pored ognjišta.
Jednog je dana u njihovu carstvu izašao proglas da kraljevska obitelj održava bal u sinovu čast,
kako bi ondje mogao izabrati svoju buduću suprugu. Pozvane su sve djevojke iz carstva. Pepeljuga se
silno radovala balu, ali je maćeha nije pustila, već joj je zapovjedila da radi kućanske poslove. Utučena
Pepeljuga plakala je dok su joj maćeha i polusestre odlazile na dvor. Nedugo potom u njihovoj se kući
stvorila dobra vila i načinila joj haljinu i staklene cipelice u kojoj će otići na bal. Još k tomu je stvorila i
prekrasnu kočiju s konjima bijelcima. Upozorila je Pepeljuga da će čarolija trajati sve dok bat ne
otkuca ponoć posljednji put. Pepeljuga se zaputila na dvor i odmah je ljepotom zasjenila sve prisutne,
tako da je princ plesao samo s njom čitavu večer. Sati su prolazili, i ponoć je došla. Sjetivši se vilinih
riječi, Pepeljuga je brže-bolje pobjegla s dvora. U žurbi joj se izula jedna staklena cipelica, koja je
ostala princu kao jedina uspomena na nju. On nije znao ni kako se ona zove.
Pepeljuga se vratila kući prije svoje maćehe i dviju sestara. One nisu ni slutile da je djevojka
koja je čitavo vrijeme plesala s princem upravo Pepeljuga. No, princ ju nije mogao tako lako
zaboraviti. Obišao je čitavo carstvo noseći staklenu cipelicu, kako bi našao djevojku kojoj savršeno
pristaje. Ljubomorna maćeha isprva nije htjela reći da ima još jednu kćer, ali je na prinčevo inzistiranje
ipak pozvala Pepeljugu da proba cipelicu. Njoj je savršeno pristala, a princ je u prašnjavoj djevojci
prepoznao onu u koju se zaljubio. Vjenčali su se i živjeli sretno.
