Platonova “Država”: raščlamba
Platon je nastojao svoju filozofiju prenijeti na uređenje države
Djelo je pisano u dijalozima
Dijalog se odvija u Pireju u kući bogataša
Polimerha
.
U djelu se spominje više sudionika razgovora: sudionici su Platonova braća
Glaukon
i
Adimant
, koji će od druge knjige biti glavni nositelji razgovora sa
Sokratom.
U prvoj knjizi aktivno sudjeluju u raspravi o pravednosti
Polemarh
i njegov otac
Kefal
, a poseban ton razgovoru daje sofist
Trazimah,
koji je u pratnji svojih
simpatizanata
Klitofonta
i Harmantida.
Razgovoru prisustvuju bez aktivnog sudjelovanja
Polemarhovi
sinovi
Etidemon
i
Lisija
, te
Nikerat
, sin atenskog generala
Nikije.
Knjiga prva
Rasprava o pravednosti
Određenje pravednosti
•
Vraćanje duga – 331 (c), 332 (c)
•
Nenanošenje štete – 335 (d)
•
Pravo i korist jačega; svaka vlast postavlja zakone za svoju korist 338 (c)
•
Temeljna vrlina (Sokrat)
Na kraju dijaloga Prve knjige rasprava o pravednosti završava aporetski bez
konačne definicije pravednosti - 354 c
Knjiga druga
Nastavak rasprave o pravednosti
Nastavak rasprave o pravednosti i otvaranje dijaloga o polisu
Pravednost u svakodnevnom životu je korisnija od nepravednosti
Ona se ne događa po iskonskom postupanju svakog pojedinca
Za njezino postupanje/prakticiranje postoje konvencionalni razlozi
Pravednost se ovdje vezuje uz zakone 359(b)
Ona se tiče svakog pojedinca i cijelog polisa
Polis/država nastaje iz ne-samodostatnosti pojedinca kojemu su potrebni drugi 369
(b)
Do dobrog polisa/grada države dolazi se odgojem
Knjiga treća
Rasprava o odgoju duše i polisu
Počinje raspravom o bogovima šire filozofije
Nastavlja se raspravom o odgoju, glazbi, umjetnosti, tjelovježbi i harmoniji 400 (e),
401 (e)
Odgoj i vještine usklađivanja duše – harmonija 412
Harmonija u državi – harmonično nastojanje mora biti: «ako se želi sačuvati
državno uređenje» 412 (b)
Što se vladara tiče, treba tražiti one koje se drže svojega načela, i koji misle
najbolje za državu 413 (c)
Tko je vladar? Osoba dobra odgoja, ritma sklada, tj.
«tko se tako ponaša, da
bi sebi i državi najkorisniji bio». I dalje, dakle, onaj koji se kao «dječak i kao
mladić
i kao muž iskazao i čist kroz sve prošao. Njega treba postavljati državi za vladara i
čuvara». 414
Počinje raspravom o sreći
Država se ne osniva zbog sreće jednog staleža, nego cijela država mora biti sretna
420 (b)
Državom se treba upravljati dobro i ona sretna treba biti 421 (b)
Državom se upravlja razumom 423
Glede veličine države nju treba povećavati «dokle, dok može sačuvati svoju
jedinstvenost» 423 (c)
Država se javlja kao jedinstvo raznolikoga u kojoj svatko obavlja svoj posao
najbolje što može
U državi za posao treba uzimati one koji su stvoreni da najbolje obavljaju svoj
posao
