UNIVERZITET U BIHAĆU
BIOTEHNIČKI FAKULTET
ŠUMARSKI ODSJEK
Seminarski rad
Predmet: Pedologija
Tema:
Plodnost tla
Mihajlo Marković, prof. dr.
Mirsad Ičanović mr.sc. Student: Adna Đulić
Bihać, Decembar, 2016
2
Sadržaj:
1. Uvod...........................................................................................................3
2. Procjena plodnosti ( produktivnosti ) tla....................................................4
3. Hranjivi elementi ( biljna hraniva, ili elementi biljne ishrane )...................5
3.1. Simptomi nedostatka biogenih elemenata......................................5
4. Svojstva tla.................................................................................................6
4.1. Dubina tla.........................................................................................6
4.2. Tekstura i struktura tla.....................................................................6
5. Ph tla..........................................................................................................8
6. Organska tvar tla ( humus )........................................................................9
7. Voda u tlu.................................................................................................10
8. Štetne tvari u tlu.......................................................................................10
9. Agrotehničke mjere i plodnost tla............................................................11
9.1. Preporuke gnjojidbe i popravke tla................................................12
9.2. Opskrbljenost tla i zadatak gnjojidbe.............................................12
9.3. Osnovne komponente plana gnjojidbe jednog gospodarstva........14
9.4. Konvencionalan način proračuna al-metodom..............................14
10. Literatura.................................................................................................16
4
2. PROCJENA PLODNOSTI ( PRODUKTIVNOSTI) TLA
Izraz plodnost tla označava njegovu sposobnost osiguranja potrebne hrane biljkama u
dovoljnoj količini i pogodnim omjerima te je efektivna plodnost biljnog staništa vrlo
složeno svojstvo tla. Najlakše se može definirati preko količine organske tvari koju biljke
mogu sintetizirati na nekom prirodnom ili djelimično uređenom staništu tijekom
vegetacijskog razdoblja (dio godine kada je rast biljaka moguć). Sve češće se naglašava da
takvi poljoprivredni proizvodni biosustav, pored toga što podržava biljnu i animalnu
produkciju, mora održavati ili povećavati kakvoću vode i zraka i potpomagati zdravlje i
stanovanje ljudi pa je
zdravlje tla
sinonim za plodnost. Razumljivo je da količina nastale
organske tvari neposredno ovisi o biološkim, klimatskim i zemljišnim činiteljima pa se
plodnost tla, iako je to njegovo najvažnije svojstvo, ne može apsolutno utvrditi (kao niti
zdravlje čovjeka). Stoga uobičajen sustav klasifikacije pogodnosti tala (
bonitet
) uspijeva
samo generalno odrediti plodnost tla, a točnija kvantifikacija pogodnosti podrazumjeva
puno širi pristup od samo agronomskog te uporabu ključnih indikatora pogodnosti
(atributa) biološko- ekološkog, sociološko-ekonomskog i tehničko-tehnološkog karaktera.
Temeljni problem dobre procjene produktivnosti zemljišta je kako iskazati kakvoću tla
uvažavajući i njegove nedostatke. Stoga je ključni atribut potreba biljne vrste (usjeva) i
njeni minimalni zahtjevi (svjetlost i toplina, voda, hraniva i dr.), zatim potrebna razina
tehnologije koja ne ugrožavaju mogućnost korištenja tla, posebice kad su moguća dodatna
ulaganja. Nadalje, i drugi činitelji mogu biti vrlo značajni, npr. visoka tržišna cijena,
otkup proizvoda, mogućnost skladištenja i dr.. Stoga kakvoća tla i zahtjevi za njegovim
korištenjem moraju biti mjerljivi što nije uvijek lako niti posve točno.
5
3. HRANJIVI ELEMENTI (BILJNA HRANIVA, ILI ELEMENTI
BILJNE ISHRANE)
Hranjive tvari
(
biogeni
ili
esencijalni elementi
) čini tek 17 kemijskih elemenata bez
kojih biljke ne mogu opstati, dok se usvajaja znatno veći broj kemijskih elemenata. Budući
da biljke ne zahtijevaju jednake količine hranjivih elemenata, uobičajeno je da se dalje dijele
na:
makrolemente (C, O, H, N, P, K, S, Ca, Mg i Fe),
mikrolemente (B, Mn, Zn, Cu, Mo, Cl i Ni),
korisne elemente (Co, Na, Si, Al, Se, V, Ti, La, Ce) i
toksične elemente (Cr, Cd, U, Hg, Pb, As i dr.)
Unutar
makroelemenata
često se izdvajaja grupa
organogenih elementa
(C, O i H) koji
čine >90% žive tvari u koje se ne ubrajaju N, P i S, premda sudjeluju u građi organske tvari,
ali u znatno manjim količinama prema ugljiku, kisiku i vodiku, a i biljke ih pretežito
usvajaju u mineralnom obliku.
Korisni (beneficijalni) elementi
pod optimalnim uvjetima rasta biljaka nemaju fiziološku
ulogu, ali utjecaj im je to povoljniji što su uvjeti rasta lošiji. Korisni elementi mogu u
nekim slučajevima zamijeniti djelomično neke od neophodnih elemenata (npr. Na i K).
Preostali elementi, a biljke ih mogu sadržavati >60, svrstavaju se u
nekorisne
ili pak
toksične
, zavisno od utjecaja na rast i razvitak biljaka.
3.1.
SIMPT OMI NEDOST AT KA BIOGENIH ELEMENAT A
Poznavanja pokretljivosti elemenata u biljkama (u oba smjera) značajno je kod utvrđivanja
deficijencije
elemenata na temelju pojave
simptoma nedostatka
i za njihovo usvajanje
listom (
folijarna primjena
). Npr., kod simptoma nedostatka nekog elementa u starijem
lišću vjerojatno je došlo do njegovog premještanja u mlađe lišće ili plodove, a kad se isti
simptom primjećuje na mlađem lišću, tada je jasno da se radi o manjku slabo pokretnog
elementa. Simptomi nedostatka biogenih elemenata su
kloroze
(svjetložuto, reverzibilno
obojenje lišća) i
nekroze
kada dolazi do izumiranja dijelova ili cijelog lišća. Pored
primarnog simptoma nedostatka
nekog elementa naknadno se mogu pojaviti i
sekundarni
