SADRŽAJ
UVOD
1. GLAVNI DIO
2. RAZLOZI UVOĐENJA PLODOREDA
2.1.
Biološki razlozi
2.2.
Agrotehnički razlozi uvođenja plodoreda
2.3.
Organizacijsko tehnički razlozi
3. UTICAJ KLIME I ZEMLJIŠTA NA IZBOR PLODOREDA
4. SASTAVLJANJE PLODOREDA (GRAĐEVNE JEDINICE)
ZAKLJUČAK
LITERATURA
2
8
9
9
10
11
12
13
15
16
UVOD
U organskoj i biljnoj proizvodnji nije dozvoljeno gnojenje biljaka u monokulturi.
Plodored je obavezna mjera organske proizvodnje jer obezbjeđuje:
• Održavanje plodnosti zemljišta
• Regulacija bolesti, štetočina i korova
• Smanjenje gubitka hraniva ispiranjem
• Sprječavanje i minimalizaciju erozije
Plodored je organizovano smjenjivanje usjeva na istoj parceli u toku
određenog broja godina i ima posebnu ulogu, jer značajno smanjuje pojavu biljnih
bolesti, štetočina i korova.
Neprekidnim gajenjem usjeva u velikoj mjeri iskorišćava se zemljište tako da
se mora voditi računa o njegovoj plodnosti, odnosno obnavljanju. Odgovarajućim
plodoredima bi trebalo obezbijediti ne samo održavanje, nego ako je to moguće i
povećanje zemljišne lodnosti na duži rok.
U strukturi plodoreda u organskoj poljoprivredi krmne i eguminozne biljke (npr.
lucerka, djetelina, grahorice, stočni grašak i sl.) zauzimaju 30-50% plodorednih
površina što doprinosi čvršćoj vezi između ratarstva i stočarstva. Strnine ili
okopavine ne smiju biti zastupljene više od 50% ukupnih obradivih površina.
O čemu se mora voditi računa pri sastavljanju plodoreda?
Kulture sa dubokim korijenovim sistemom treba uzgajati nakon onih sa plitkim,
kako bi se održala dobra struktura, prozračnost i ocjeditost zemljišta;
• Mijenjati kulture koje proizvode malu i veliku biomasu korijena;
• Mijenjati kulture koje fiksiraju azot iz atmosfere sa onima koje ga troše. Na
ovaj način će se obezbijediti veliki dio potreba u azotu;
• Gdje god i kad god je moguće, treba primjenjivati predsjetvu, podsjetvu,
naknadnu sjetvu, međusjetvu i zelenišno đubrenje, kako bi zemljište bilo stalno pod
zelenim pokrivačem. Ovim se sprječava zakorovljenost, stvaranje pokorice, ispiranje
hraniva, erozija, a poboljšava struktura zemljišta;
• Mijenjati lisnate i korijenaste kulture, žitarice, kako bi se smanjila
zakorovljenost usjeva;
• Gdje god postoji opasnost od zaraze određenim biljnim bolestima ili
štetočinama, treba izbjegavati sjetvu ili sadnju kultura koje su na njih osjetljive. Ovdje
treba poštovati pravila o minimalnom broju godina nakon kojih neka kultura može
ponovo doći na isto mjesto.
1
Slika 2. Dvopoljni plodored
Danas se crni ugar zadržao još samo u semiaridnim područjima na donjoj
granici humidnosti u uslovima suhog ratarenja (
dry farming
), i tamo gdje je zbog
surove i duge zime vegetacioni period kratak (SAD, Kanada, Rusija i Australija).
Staro mediteransko dvopolje razvilo se u
dvopoljni plodored bez ugara
u
dva oblika. Prvi oblik je da su u plodored ušle dvije strne žitarice (ozima i jara), a u
drugi oblik plodoreda su ušli strna žitarica i jedna okopavina. Ovo drugo dogodilo se
kod nas uvodjenjem kukuruza nakon otkrića Amerike. Dvopolje sa strnom žitaricom
(najčešće s ozimom pšenicom) i kukuruzom, postao je naš najvažniji plodored i još je
glavno obijležje naše poljoprivrede.
Mediteransko dvopolje se kasnije razvilo u plodored s tri polja, poznat pod
imenom
feudalno tropolje.
Zbog velikog udjela strnih žitarica i pravog jalovog
ugara, bili su jako rašireni korovi kao i štetni insekti i bolesti.
Iz toga razloga,
plodored nije proizvodio kvalitetnu krmu, pa su travnjaci služili kao glavni izvor hrane.
Nakon otkrića Amerike, u Evropu su donijete dvije vrlo važne poljoprivredne biljne
vrste – kukuruz i krompir. To je uticalo na poboljšanje feudalnog tropolja gde je polje
ugara zamjenjeno okopavinom, pa čak i uvedeno okopavinsko tropolje sa dve
okopavine i jednom strnom žitaricom.
U našoj ravničarskoj regiji, tropolje je prilagodjeno tako da se sva plodoredna
polja jednako dijelila na tri glavne grupe usjeva (strne žitarice, okopavine i
leguminoze) po ovoj shemi:
1. polje – okopavina (xx)
2. polje-zrnata leguminoza
3. polje- ozima strna žitarica
Kukuruz je bio glavna okopavina, zrnata leguminoza je bila grahorica a ozimih
strnina pšenica. Taj plodored je nazvan
staro slavonsko tropolje
.
3
Slika 3. Feudalno tropolje
U 17. stoljeću, u pokrajinama Norfolk i Suffolk (Engleska), uveden je novi
plodored po membenom principu. Poznat je pod nazivom
norfolški plodored
.
U
svom originalnom obliku imao je shemu:
1. polje – okopavina (xx)
2. polje- jara strna žitarica s usejanom detelinom
3. polje – detelina
4. polje – ozima strna žitarica
Slika 4. Norfolški plodored
U norfološkom plodoredu
strne žitarice su zauzimale 50% površina, 25%
okopavine i leguminoze 25%. Ovaj plodored se počeo širiti po Evropi u 18. stoljeću,
pa je uz njegova prilagodjavanja odredjenim agroekološkim uslovima u ostatku
Evrope postao opšte prihvaćen. Pored odvajanja strnih žitarica po membenom
principu nekom leguminozom (djetelinom), djetelina daje i kvalitetnu krmu koja
povećava uzgoj stoke, a u vezi s tim, i proizvodnje dovoljne količine stajnjaka za
djubrenje okopavina. Đubrenjem okopavina, povećava se plodnost zemljišta što
dakako utiče i na povećanje prinosa slijedećeg usjeva a to je ozima pšenica. U ovom
plodoredu slijed usjeva u cijeloj rotaciji povoljan je s biološkog i agrotehničkog
gledišta, a jara strnina služi kao zaštitni usiev za usijanu djtelinu.
4
