Plovne dizalice
Seminarski rad-PLOVNE DIZALICE
1. Uvod
Dizalice-kranovi
su najveća grupa dizaličnih mašina koje služe za prenošenje
tereta u horizontalnoj i vertikalnoj ravni. Ova kretanja se ostvaruju
mehanizmima koji se učvršćuju na ramovima tj. metalnim konstrukcijama koje
mogu biti pokretne i nepokretne.
Dizalice se dijele na :
-
dizalice opšteg karaktera
-
specijalne dizalice.
U dizalice opšteg karaktera ubrajaju se :
mosne dizalice
ramne i poluramne dizalice
nepokretne stubne dizalice
konzolne dizalice
dizalice sa strijelom( željezničke, gusjenične, automobilske).
U specijalne dizalice se ubrajaju:
pokretno-okretne portalne dizalice
građevinske stubne dizalice
stubne dizalice sa iglom-„DERICK“ dizalice
pretovarni mostovi
kablovske dizalice
plovne dizalice
Kao što je već navedeno
plovne dizalice
spadaju u grupu specijalnih dizalica
koje nalaze svoju široku primjenu na riječnim i morskim pristaništima, kao i u
građevinarstvu pri izvođenju hidrotehničkih objekata. Plovne dizalice se grade
za manje i veće terete. Služe za vađenje potopljenih plovnih objekata i kod
građenja na vodi (pristaništa, mostovi, itd.)
Glavni djelovi plovne dizalice su:
plovni dio plovne dizalice – plovilo (ponton)
dizalca
Seminarski rad-PLOVNE DIZALICE
Osnovni mehanizmi plovnih dizalica su:
mehanizam za okretanje
mehanizam za dizanje tereta
mehanizam za pomjeranje strijele
Dizalični dio plovne dizalice može biti ugrađen na plovnom objektu (pontonu)
sa sopstvenim pogonom za kretanje ili bez njega.
U zavisnosti od toga gdje rade, plovne dizalice se izrađuju za rad na
pristaništima ili na otvorenom moru i to kao okretne ili neokretne. Okretne
dizalice su rasprostranjenije zbog većih manevarskih sposobnosti od neokretnih.
Plovne dizalice se izrađuju za terete od 3 do 350 t a u specijalnim slučajevima i
do 500t (dizalice za montažu velikih blokova).
Pogon mehanizama plovnih
dizalica može da bude parni ili električni.
Kod savremenih konstrukcija plovnih
dizalica primjenjuje se najčešće pogon sa nezavisnim elektromotorima. Oni se
snadbijevaju električnom energijom od dizel ili električnog agregata,
postavljenog na samom plovnom objektu. Dizalični djelovi plovnih dizalica
veće nosivosti (50 t i više) postavljeni su na plovnom objektu simetrično u
odnosu na njegovu podužnu osu i bliže ka jednoj čeonoj strani, da bi
dohvat
strijele bio
jednak na tri strane pontona: prema čelu i prema bokovima. Plovni
objekat se u ovakvim slučajevima uravnotežava vodenim protivteretima.
Pored konstrukcija okretnih djelova plovnih dizalica sa strijelama sastavljenim
iz zglobno povezanih djelova izrađuju se i sa specijalnim konstrukcijama
strijela, koje mijenjaju dohvat pomoću mehanizama sa zavojnim vretenima.
Plovne dizalice imaju obično nekoliko mehanizama za dizanje tereta sa
različitim parametrima nosivosti i brzina.
Kretanje plovnih dizalica bez sopstvenog pogona postiže se vučom pomoću
užadi. Slobodni krajevi užadi vezuju se za bitve na obali, a drugi krajevi
namotavaju se na doboše na plovilu.

Seminarski rad-PLOVNE DIZALICE
Plovne dizalice iz prve polovine prošlog vijeka često su se upotrebljavale za
vađenje pijeska i produbljivanje riječnog i morskog dna.
Razvitak plovnih dizalica pratio je razvitak teškog pojedinačnog tereta:
-
plovna dizalica iz 1886. godine, bila je nosivosti 400 kN,
-
plovna dizalica iz 1904. godine, bila je nosivosti 1400 kN,
-
plovna dizalica iz 1914. godine, bila je nosivosti 2500 kN,
-
plovna dizalica iz 1975. godine, bila je nosivosti 3500 kN.
Plovne dizalice za razliku od brod-dizalica, koje osim što prekrcavaju i
prevoze teške terete, plove i rade u blizini morskih obala.
U početku njihove
primjene, one su uglavnom bile vezane za rad u matičnoj luci ili u ušćima rijeka
i uz veliki rizik prevozile su se u druge luke. Tek kasnije, konstruisane su
plovne dizalice kojima je stabilnost omogućavala i plovidbu morem.
Najjednostavnije plovne dizalice imale su na pontonu nepomičnu ili pomičnu
strijelu koja se mogla samo vertikalno pomjerati (naginjati), a na radno mjesto
dovlačili su je tegljači. Savremene konstrukcije plovnih dizalica imaju sopstveni
pogon, a konstrukcija strijele dizalice može biti iz jednog dijela ili više djelova
zglobno vezanih.
Razlikuju se uglavnom tri vrste plovnih dizalica:
Plovne dizalice malih nosivosti (do 500 kN) s velikim radnim brzinama
koje su namijenjene pretovaru komandne i rasipne robe. Ove dizalice
potpomažu rad lučkih dizalica i po potrebi obavljaju utovar i istovar
brodova na sidrištu luke.
Plovne dizalice srednjih nosivosti (od 500 do 3500 kN) s manjim radnim
brzinama koje su namijenjene pretovaru težih tereta, kao što su
lokomotive, kotlovi, brodski motori i sl. U brodogradilištima se
upotrebljavaju za ugrađivanje teških postrojenja u brodove, a u gradnji
luke za postavljanje lučkih obalnih dizalica. Takve dizalice imaju
mogućnost dizanja 40 m i više iznad nivoa mora i spuštanja 10 do 15 m
ispod vodene linije.
Plovne dizalice velikih nosivosti (od 4000 do 30 000 kN), s visinom
dizanja
100 m i više iznad nivoa mora i 50 m ispod nivoa vode. Služe za
dizanje brodskih olupina, prenos teških mostnih konstrukcija, montažu
svetionika i sl. Ove dizalice najčešće imaju strijelu koja nije okretna.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti