SEMINARSKI RAD
POBOLJŠANJE TEMELJNOG TLA
.
Sadržaj
3.
LITERATURA
........................................................................................................................15
2.
GLAVNI DIO
Pod poboljšanjem temeljnog tla podrazumijevamo postupke u tlu ispod temelja sa svrhom
promjene prirodnih svojstava tla i to sa ciljem da:
Povećamo posmičnu čvrstoću tla
Smanjimo stišljivost tla
Smanjimo vodopropusnost tla
Itd.
Koriste se postupci kao što su:
Povećanje gustoće tla (zbijanjem, nabijanjem, vibriranjem,..)
Zamjena tla
Povećanje strukturnog otpora tla
2.1.
Poboljšanje (ojačanje) tla vibracijskim tehnikama
Zbijanje tla se načelno obavlja kao površinsko zbijanje (valjanje, udarne tehnike) ili dubinsko zbijanje
(vibrozbijanje, šljunčani piloti). Vibriranje se koristi za zbijanje temeljnog tla i nasipa. Nije
primjenjivo u stijenama.
Tehnike dubinskog poboljšanja (ojačanja) tla vibracijom:
vibro-zbijanje (vibro-compaction),
šljunčani piloti - stupovi (vibro stone columns).
Informacije i geotehnička istraživanja za potrebe ovih metoda poboljšanja tla, materijali i proizvodi,
područje obuhvata, izvedbeni aspekti i redoslijed radova, zahtjevi za nadzor, praćenje i
dokumentiranje izvedbe navedeni su u normi EN 14731 (Poboljšanje tla dubinskim vibriranjem).
2.1.1. Vibro-zbijanje (vibro-compaction)
Vibro-zbijanje je tehnika kojom se povećava gustoća tla upotrebom teškog, dubinskog vibracijskog
uređaja koji se utiskuje u tlo uz pomoć komprimiranog zraka ili mlaza vode. Ova tehnike je pogodna
za rahle pijeske, šljunke i donekle prahovite pijeske.
Najbolji rezultati postižu se u rahlim pijescima (SPT = 5 – 10). Metoda nije primjenjiva u
glinama. Krater koji nastaje na površini terena kao posljedica dubinskog zbijanja ispunjava se
pijeskom ili mješavinom pijeska i šljunka.
Postupak se često primjenjuje za smanjenje rizika likvefakcije (pojava koja uzrokuje bočno rastezanje
tla) u pijescima. Uobičajene dubine zahvata su do 30 m. Postupak nije efikasan u tlima koja sadrže
finije čestice, prahovitu i glinovitu komponentu više od 20%. Razmak vibrobušotina može se odrediti
prema empirijskim grafikonima.
Vibracijski uređaj unosi u tlo pretežno horizontalne vibracije koje savladavaju trenje među česticama
tla te omogućuju njegovu pokretljivost i premještanje u stabilniji položaj. Tlo se uslijed toga sliježe u
stanje veće relativne gustoće. Ključ uspješnog zbijanja je slobodno dreniranje sloja, potrebna je
vodopropusnost 10
-5
m/s ili veća. Posebnim tehničkim uvjetima i specifikacijama za izvedbu radova
određuju se kriteriji i zahtjevi kvalitete te kontrole izvedbe.
Uređaj se sastoji od vibracijske jedinice, nastavaka i glave za dizanje. Izvor vibracija je ekscentrični
uteg. Frekvencije vibriranja su 30 Hz - 50 Hz i daju amplitude 5-10 mm. Prodiranju uređaja u tlo
potpomaže upotreba komprimiranog zraka ili mlaza vode. Zbijanje tla se postiže tijekom podizanja
vibracijskog uređaja u koracima po 30 cm uz potrebno vremensko zadržavanje. Potreban razmak
vibrobušotina je 1,8-3,0 m u trokutastom ili kvadratnom rasporedu. Obračun radova se vrši prema
površini poboljšanog tla (m
2
).
Slika 1. Vibracijsko zbijanje
2.1.2. Šljunčani piloti (stupovi)
Izvedba šljunčanih pilota (dubinsko vibracijsko punjenje) predstavlja metodu poboljšanja
mehaničkih karakteristika temeljnog tla i za poboljšanje uvjeta dreniranja. Ugradnjom kamenog
materijala (šljunkaili drobljenog kamena) poboljšavaju se mehanička svojstva temeljnog tla
(ukupni parametri čvrstoće i prosječni modul stišljivosti tla).
Šljunčani piloti ujedno djeluju i kao vertikalni drenovi u tlu omogućavajući pornoj vodi da teče
vodoravno (radijalno) prema najbližem drenu/šljunčanom pilotu (vodoravni put dreniranja je
najkraći put i iznosi do polovice osnog razmaka između pojedinih drenova) te brzu evakuaciju vode
