UNIVERZITET U TUZLI
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK:
Historija
Mario Pejić
POČECI AMERIČKOG NACIONALNOG PROJEKTA,
RAT ZA NEZAVISNOST I DEKLARACIJA
(SEMINARSKI RAD)
MENTOR:
Dr.sci. Jasmina Husanović, doc.
Tuzla, 2008.
Počeci američkog nacionalnog projekta, rat za nezavisnost i Deklaracija-seminarski rad
Mario Pejić
I
UVOD
Sve do polovine XVIII stoljeća doseljenici na američko tlo nisu uspjeli da stvore
vlastitu civilizaciju. Njihova kultura i svijest bila je preslika one koje su donijeli iz Starog
svijeta, ponajviše Evrope. Tako je u Južnoj Americi dominirala španska, u Kanadi francuska,
a u Novoj Engleskoj i Virdžiniji engleska kultura.
Početkom XVIII stoljeća Amerikanci su bili engleski patrioti, ponosni što pripadaju
narodu koji je osvojio Kanadu. Međutim, postepeno su veze između engleskih patriota u
Americi i „evropskih Engleza“ slabile. Posljedice njihove udaljenosti bile su sve izražajnije.
Tako su se počele javljati i razlike u jeziku. Amerikanci su počeli da u engleskom jeziku
nalaze nove riječi. Ove jezičke promjene bile su predmet ismijavanja od strane tradicionalnih
Engleza, koji su od svojih sunarodnjaka u Americi bili udaljeni „hiljadama milja“.
Vjerska i filozofska shvaćanja naseljenika razlikovala se od shvaćanja Engleza.
Disidenti su pobjegli iz Engleske u Ameriku, da bi, između ostalog, našli i vjersku snošljivost
i slobodu. Prestrašili bi se, čim su čuli govore o „osnivanju“ Anglikanske crkve u Americi.
I u politici između Amerike i Engleskeje bilo razlika. Tako je Amerika u politici bila
radikalnija od Engleske u kojoj se sistem klasa sporo razvijao prema odnosima s više
jednakosti. U to vrijeme Englezi su počeli ozbiljno razmišljati o podvrgavanju kolonija
striktnijoj političkoj kontroli, te da zakonodavnu nadležnost svog Parlamenta i u praksi prošire
nad kolonijama, odnosno da uspostave strogi centralizam.
Najveće razlike između Amerike i Engleske bile su one ekonomske prirode. Engleska
je očekivala iz Amerike proizvodnju onih proizvoda koji su joj nedostajali. Engleska je
zamislila njihovu proizvodnju kao dopunu svojoj vlastitoj proizvodnji. Američka privreda je,
kao i druge engleske kolonije, imala zadatak da razvija engleske gradove. Ona je tako u svom
privrednom razvoju morala da ostane na nivou proizvođačkih sirovina: drveta i drvne građe,
duhana, indiga, riže, pamuka, konoplje, krzna, kukuruza, šalitre, kitovog ulja itd. Dakle,
plantaže i ništa iznad proizvodnih sirovina.
Upravo su ove suprotnosti bile, između ostalih, razlog odvajanja kolonije od
metropole.
2
Počeci američkog nacionalnog projekta, rat za nezavisnost i Deklaracija-seminarski rad
Mario Pejić
taksa na novine i novinske članke bilo sredstvo za suzbijanje štampe, odgoja i razvoja
slobodne misli.
4
U to je vrijeme masačusetska skupština uputila cirkularno pismo ostalim kolonijama s
prijedlogom da su u Njujorku sastane kongres delegata mjesnih predstavničkih skupština radi
protestvovanja protiv Zakona o taksama. Sastavši se u tu srhu kongres je prihavtio Rezoluciju,
19. oktobra 1765. godine, u kojoj je izjavljeno da se „kao bitno i nerazdvojno obeležje
slobode naroda i kao neosporno pravo Engleza javlja potreba da im se poreze ne razrezuju na
drugi način sem po njihovu pristanku, koji bi oni dali bilo lično bilo preko svojih
pretstavnika“.
5
Na toj međukolonijalnoj skupštini predstavnici su izrazili odanost kralju i „dužno
poštovanje“ Parlamentu, ali su Parlamentu otklonili pravo na oporezivanje doseljenika. No,
najučinkovitiji protest protiv oporezivanja bez zaspupanja bio je sporazum o neuvoženju pod
pokroviteljstvom kolonilanih trgovaca koji je doveo do bojkota britanske robe. To je imalo
takav učinak na britanske proizvođače i izvornike da je Parlament 1766. godine bio prisiljen
opozvati Zakon o taksama. Međutim, Parlament se nije odrekao prava oporezivanja
doseljenika, jer je poziv bio popraćen Deklarativnim zakonom koji mu je davao pravo
donošenja svih mogućih zakona kolonije.
6
Da se britanska vlada nije odrekla namjere da oporezuje Amerikance i da smanji
njihova autonomna prava pokazalo se u junu 1767. godine kada je britanski parlament izdao
tzv. Taunšendov akt, zakon koji je uveo Amerikancima porez na promet i carina na čaj, na
predmete od olova i stakla, papir, boje i neke druge proizvode.
7
Nametanje ovakvog zakona
izazvao je uzbuđenje i otpor Amerikanaca.
Najopasniji radikalni vođa bio je izvrsni organizator, agitator i propagandist – Samuel
Adams. Samuel je bio sin imućnog trgovca koga je djelomično upropastio jedna dekret
britanske vlade, uperen protiv banke, u kojoj je on bio dioničar. Njegov sin je upropastio
očinsku kuću, pa je u četrdesetoj godini, donio odluku, da u buduće svoje sposobnosti
posvećuje samo interesima zejednice. „Samuel Adams jeo je malo, pio je malo, spavao je
malo, ali je mnogo mislio i još više izjavljivao... Imao je nadimak „Učitelj svih blebetala“.
8
4
Andre Maurois,
Povijest Sjedinjenih Američkih Država 1492-1954
. (dalje: A. Maurois,
Povijest Sjedinjenih
Američkih Država
), Zagreb 1960., 95.
5
Istorija novog veka. Deo I
, 30.
6
C. Sellers, H. May, N. R. McMillen,
Povijest Sjedinjenih Američkih Država
, 43.
7
Istorija novog veka. Deo I
, 51.
8
A. Maurois,
Povijest Sjedinjenih Američkih Država
, 103.
4
Počeci američkog nacionalnog projekta, rat za nezavisnost i Deklaracija-seminarski rad
Mario Pejić
S. Adams je bio organizator pobune u Bostonu. Kao odgovor na američko
nezadovoljstvo britanska vlada je, 1768. godine, poslala u Boston svoje vojnike. Američko
nezadovoljstvo protiv mjera britanske vlade kulminiralo je 1770. godine kada je u Bostonu
došlo do obračuna između britanske vojske i kolonista. Britanska vojska je u Bostonu morala
upotrijebiti silu. Taj događaj je u historiji poznatiji kao „bostonski pokolj“.
9
Britanski vojnici
su 5.marta 1770. godine ubili pet i ranili nekoliko bostonskih građana. Ovim događajem
odnosi između kolonista i engleske uprave još više su se zaoštrili.
Bostonski događaj S. Adams je iskoristio da nagovori druge masačusetske gradove da
osnuju „odbore za korenspondenciju“ radi promovisanja međukolonijalnog otpora imerijalnoj
politici. Njegova se ideja toliko rasprostranila da su i virdžinijski desidenti zahtijevali
osnivanje provincijskih odbora za korenspodenciju u svim kolonijama. U tim su odborima
glavnu riječ preuzeli ljudi radikalnih stavova.
10
Kriza se zaoštrila kada je britanska vlada 1773. godine „progurala“ kroz Parlament
Zakon o čaju sa svrhom da pomogne East India Company. Ta kompanija je zakonom dobila
monopol na prodaju čaja američkim potrošačima bez plaćanja izvozne carine. To je dovelo do
povećanja profita kompanije, te znatno snizila cijene čaja u Americi, što je ugrozilo američke
uvoznike ovim artiklom.
S. Adams je u svojim govorima uspio uvjeriti mase da je snižavanje cijena čaja za
devet pensa nepodnošljivo proganjanje britanske vlade. Kada je prvi brod čaja uplovio u
bostonsku luku organiziran je miting u kojem se bojkotovao jeftini čaj. Bostonski trgovci su
nagovorili mještane da napadnu lađu s čajem i da bace tovar na dno pristaništa.
Britanska vlada je na ovu provokaciju odgovorila tako da je zatvorila bostonsko
pristanište za trgovinu. U koloniji Masačusets, u kojoj je Boston bio glavni grad, ukinuto je
pravo na izborno tijelo, a za guvernera Bostona i vrhovnog zapovjednika engleske vojske u
Americi imenovan je general Gejdž.
11
9
Istorija novog veka. Deo I
, 31.
10
C. Sellers, H. May, N. R. McMillen,
Povijest Sjedinjenih Američkih Država
, 45.
11
Istorija novog veka. Deo I
, 31.
5
