1. UVOD:
U svakodnevnom životu susrećemo se s troškovima i oni utječu na naš život. U
poduzetništvu troškovi utječu na život tvrtke. Da bi tvrtka opstala, poduzetnik treba poznavati
osnove teorije troškova i kako troškovi utječu na poslovanje. Smatram da bi
svatko
trebao biti
upoznat s tom temom jer su troškovi sastavni dio života, a za poduzetnika to je obvezno
gradivo koje treba savladati prije nego pokrene vlastiti biznis. Troškovi izravno utječu na
dobit, a niti jedan poduzetnik ne ulazi u biznis bez cilja da što više zaradi.
Teorija troškova poduzetniku omogućuje upoznati prirodu troškova, njihovo
nastajanje, obilježja i ponašanje u radnom procesu, kako bi mogao poslovno odlučivati i
politiku troškova usklađivati s politikom prihoda radi osiguranja zadovoljavajućeg poslovanja
i ostvarivanja što veće dobiti. Učinkovitost poduzetnika bit će veća što je s manje troškova
ostvario veći profit.
U ovom radu ću opisati neke od osnovnih vrsta troškova i njihove podjele te posebnu
vrstu troškova, a to je oportunitetni trošak. Također, ponudit ću načine za smanjivanje
troškove te automatski ostvarivanje veće dobiti i o tumačenju kritičnih točaka u poslovanju
tvrtke.
Ovu temu sam izabrala za maturalnu radnju iz razloga što su mi troškovi
najzanimljivije područje ekonomije, a koristit će mi u samostalnom životu u koji većina
maturanata (pa tako i ja) sada krećemo.
1
2. TROŠKOVI I NJIHOV UTJECAJ NA
POSLOVANJE
Za svakog poduzetnika je posebno važno prikupljati razne informacije vezane uz
njegovo poslovanje, prerađivati ih na određeni način i proučavati, tj. analizirati ih. Svaka
njegova poslovna odluka mora biti što bliža sigurnoom očekivanom ishodu jer se jedino na taj
način uklanja neizvjesnost poslovnih prilika. Praćenjem troškova i predviđanjem njihovih
vrijednosti u budućnosti može se usmjeravati svaka poslovna aktivnost. Poznavanje osnova
teorije troškova mu u tome može uvelike pomoći. Teorija troškova je onaj dio
mikroekonomske teorije koji proučava nastanak, obilježja i ponašanje troškova u poslovnim
procesima. Troškove se definira kao utrošak različitih dobara potrebnih za nastanak nekog
proizvoda ili usluge koje će se realizirati prodajom na tržištu. Troškovi su vrijednosno
izraženi utrošci činitelja procesa stvaranja (proizvodnje) učinaka, koji su nastali ili su
uvjetovani poslovnom aktivnošću poduzetnika. Poznavanje teorije omogućuje poduzetniku
upoznati prirodu troškova, njihovo nastajanje, obilježja i ponašanje u radnom procesu i
politiku troškova uskladiti s politikom prihoda radi osiguranja zadovoljavajućeg poslovanja i
ostvarivanja što veće dobiti. Zato se troškovi nikad ne promatraju odvojeno od ostalih
kategorija važnih za poslovanje, kao što su na primjer: prihodi, cijene, obujam proizvodnje,
obujema prodaje i slično.
Evidencija i nadzor nad troškovima, koju obavlja knjigovodstvo, ima tri glavne
zadaće:
-
utvrditi razliku između troškova i prihoda, tj. gubitak ili dobit u poslovanju
-
izmjeriti učinkovitost poduzeća u odnosu na ostale konkurente (troškovna efikasnost)
-
osigurati informacijsku podlogu za odlučivanje (menadžersko računovodstvo)
2
Budući da je primjena troškova u raščlambama koje prethode poslovnom
odlučivanju vrlo raznolika, u teoriji su definirane brojne vrste troškova. Njihova primjena u
raščlambi omogućuje detaljniji nadzor, preciznije planiranje i točnije mjerenje odstupanja.
Kapaciteta
varijabilni (promjenjivi)
Broj proizvoda
po jedinici (prosječni)
u masi
MRS 2
proizvoda
obračunskog razdoblja
Iz tablice je vidljivo da se troškove može promatrati na različite načine, ovisno o
potrebama raščlambe u kojoj se te troškove promatra. Za pdouzetnika je najvažnije da
njegovo knjigovodstvno evidentira sve stvarno nastale troškove u jednom obračunskom
razdoblju i sačuva podatke o tomu, a on će sam prosuditi kako će donositi poslovne odluke
temeljem dostupnih podataka. Zato je nužno da poduzetnik dobro razumije barem najvažnije
dijelove teorije troškova u njihovoj osvisnosti o prihodima i poslovnom rezultatu.
Postoji također još jedna vrsta troškova, a to je oportunitetni trošak.
Oportunitetni
trošak
je vrijednost dobara i usluga koje nismo koristili, a mogli smo. Primjer: Hoćemo li ići
u kino ili pročitati knjigu? Hoćemo li nakon završetka srednje škole odmah početi raditi ili
studirati? U svakom od ovih slučajeva, donošenje odluke, za jednu alternativu(mogućnost),
ima za posljedicu žrtvovanje druge mogučnosti. S ograničenim resursima, odluku da imamo
više jedne stvari, automatsko znači imati manje druge stvari. Dobra je definicija da je to
"trošak propuštene šanse", dakle, gubitak zarade od neke aktivnosti, jer smo odabrali drugu.
2. 1. 1. Troškovi prema vremenu nastanka
Podjela troškova po vremenu njihova nastanka ima važnost za poduzetnika u vođenju
poslovne politike zato što omogućuje razlikovanje već nastlih troškova od onih koji će se tek
dogoditi. To je nužno zato što se planiranje budućih troškova mora temeljiti na analizi već
ostvarenih troškova. Prema tom kriteriju razlikujemo
stvarne (povijesne)
i
planske (buduće)
troškove.
Stvarni troškovi
, nastali u prošlom obračunskom razdoblju, pokrit će se prihodima iz
tog razdoblja ili prihodima u sljedećim razdobljima. U stvarne troškove ubrajamo sve one to
ih je knjigovodstvena služba evidentirala u minulom obračunskom razdoblju, a nastaju kao
posljedica trošenja materijalnih vrijednosti i drugih sastavnica radnog procesa radi postizanja
korisnih učinaka. Na njih se više ne može utjecati, ali njihovo poznavanje može utjecati na
poslovne odluke u sadašnjosti i u budućnosti. Treba nastojati sa što manje troškova ostvariti
što bolji rezultat poslovanja, odnosno što veću dobit. Dobit se može povećati smanjivanjem
troškova ili pak povećanjem prihoda uz zadržavanje troškova na istoj razini. Zato je važnost
stvarnih troškova velika, kako za evidencju tako i za analizu, temeljem koje će se donositi
nove poslovne odluke.
Planski troškovi
nisu još nastali, poduzetnik ih tek predviđa temeljem raščlambe
podataka iz prošlosti i temeljem očekivanja poslovnih događaja u budućnosti. Troškovi koje
poduzetnik očekuje u budućnosti važni su za njegovo planiranje jer predviđanje visine
troškova, zajedno s predviđanjem visine prihoda, omogućuje poduzetniku sastavljanje
planskog računa dobiti i gubitka. Ako planske veličine pokazuju da nema dobiti za
poduzetnika to znači da mora preispitati svoju poslovnu politiku i odluku o započinjanju
procesa u novom obračunskom razdoblju.
4
2. 1. 2. Troškovi prema mjestu nastanka
Poznavanje mjesta nastanka pojedinog troška za poduzetnika je vrlo važno jer tada
može lakše štedjeti i nadzirati troškove, a osim toga i lakše izvršiti usporedbe s
konkurencijom.
Proizvodni (pogonski) troškovi
nastaju u onim dijelovima poduzeća u kojima se
odvija proizvodnja. Ovi troškovi obuhvaćaju sve troškove vezane uz materijal, proces
proizvodnje, nadzor nad kvalitetom i montažu proizvoda (ako je predviđena tehnološkim
procesom). Tu su osnovni i pomoćni materijal te drugi troškovi proizvodnje. U ovu skupinu
idu svi troškovi koje nameće tehnologija, zatim održavanje strojeva i oprme, tu su plaće
proizvodnim radnicima (nadglednicima) u pogonu, zatim troškovi energije, grijanja, čišćenja i
održavanja; dakle sve ono bez čega ne bi mogao nastati gotov proizvod koji će tvrtka ponuditi
tržištu.
Troškove koji obuhvaćaju opće troškove izrade i plaće izrade naziva se jednim
imenom
troškovima konverzije
.
Troškovi administracije, uprave i prodaje
nastaju kao opći ili režijski troškovi izvan
proizvodnog pogona i obuhvaćaju troškove tzv. potpornih funkcija bez kojih se proizvod ne bi
mogao oblikovati (u razvojnom odjelu), ni ponuditi kupcima (bez istraživanja tržišta,
promocije i slično). Odvajanje ovih troškova ima smisla jer poduzetnik uvijek mora znati
koliko mu pojedina faza poslovanja opterećuje jedinicu outputa, budući da se pokrivaju na
teret obračunskog razdoblja.
Osim toga, postoje slučajevi kad neki poduzetnik preuzima samo proizvodnju i njezinu
organizaciju, a naručitelj će mu osigurati dizajn proizvoda, dopremu materijala i distribuciju
proizvoda na tržištu. Ove tzv.
lohn
poslove poistovjećuje se s prodajom isključivo
proizvodnog rada i nisu ništa drugo nego najniži oblik sudjelovanja poduzetnika u tuđem
poslovnom lancu. Takvi su poslovi tipični za nerazvijene države u kojima je niža cijena rada
jedini čimbenik koji stimulira poduzetnike iz razvijenih država da prepuštaju jedan dio
tehnološkog procesa drugima, a sve ostalo izravno nadziru. To su ujedno i vrlo plaćeni
poslovi kod kojih se najčešće ugovara samo satnica za proizvodne radnike te minimalna
naknata poduzetniku za organizaciju posla. Ipak, u Hrvatskoj su mnoge tvrtke nastale i
preživjele zahvaljujući
lohn
poslovima. Ako poduzetnik stekne potrebno iskustvo na tim
poslovima i osigura potreban kapital, moći će samostalno ponuditi tržištu svoj gotov proizvod
i ostvariti veću zaradu.
2. 1. 3. Troškovi po načinu uračunavanja u cijenu proizvoda
Za poduzetnika je vrlo važno kako će nastale troškove uračunati u cijenu svojih
proizvoda ili usluga. Za neke je troškove to vrlo lako učiniti, a kod drugih troškova postoje
različite mogućnosti kojima se nastoji postići što bolje rješenje. Poduzetnik mora odlučiti koje
mu je rješenje povoljnije i potom takav način uračunavanja mora dosljedno primjenjivati.
Izravni ili direktni troškovi
jesu svi oni koje se može neposredno uračunati u
novonastali proizvod. Ako se cipelu izrađuje od kože, a stolicu od drva, tada se troškove
materijala izrade, u našem slučaju kože i drva, može neposredno ugraditi u cijenu
proizvoda/proizvodnje putem normativa utroška. Slično se u pekarstvu može utvrditi koliki je
trošak brašna u svakom komadu proizvedenog kruha. Jednako kao direktni materijal i direktni
se rad uz primjenu normativa utroška može unijeti u cijenu proizvodnje gotovog proizvoda.
Tako će biti vrlo jednostavno utvrditi koliko minuta rada jednog pekara ulazi u proizvodnju
komada kruha ili koliko sati rada stolara treba za izradu stolice, odnosno koliko sati rada
postolara ulazi u par proizvedenih cipela.
5
