U novije vrijeme porastom troškova radnje snage sve više ostaje drveta na sječini. Posebno se
to dešava poslije katastrofa, koje obuhvate velike površine. Na odluku da li uopšte ili u kojem
intenzitetu treba izvršiti uklanjanje ostataka, kao i krčenje panjeva sa sječine, nema samo
značaja za visinu troškova podizanja kulture, nego utiču mnogi drugi momenti ( u prvom redu
održanje plodnosti zemljišta, kao i drugih fizičkih i hemijskih svojstava na novonastaloj
sječini)

Koristi koje daju ostaci na sječini su očigledne, štetni uticaji vremenskih nepogoda bivaju
umanjeni, zemljište je zaštićeno od isušivanja, štetnog uticaja grada i erozije, razvoj korovske
vegetacije je usporen, korijenje mladih biljaka je zaštićeno od pregrijavanja, i konačno
postepeno raspadanje grančica i ostalih otpadaka doprinosi u popravljanju tla, posebno kod
siromašnijih. Ostavljanje panjeve u zemljištu može biti posebno korisno kod zbijenih
zemljišta, jer čuva strukturu zemljišta i korijenje mladih biljaka vrlo lahko prodire u donje
slojeve kroz šupljine starih žila.

Ali s druge strane prisustvo grana na sječini, zavisno od količine i prečnika mogu praviti vrlo
velike smetnje pri podizanju kulture. Ti radovi postaju skuplji a i manje tačni, jer se ne može
pridržavati planiranog rasporeda sadnje.

Iz ova dva poređenja vidi se da se granje i ostaci od sječe mogu ostaviti samo tamo, gdje će
razmak sadnje biti veći. Dakle, za pretežni dio kulture predviđeno je uklanjanje ostataka, pri
čemu intenzitet čišćenja zavisi od pripremnih radnji za podizanje kulture. Kod obrade tla na
cijeloj površini potrebno je potpuno čišćenje. Pri dubokom oranju vrlo korisno je još i panjeve
iskrčiti i ukloniti ih sa površine. Prilikom korištenja drljača sa tanjirima nije potrebno vršiti
krčenje., nego samo posjeći panjeve do nivoa površine zemlje. U slučajevima da i nije

predviđena potpuna obrada, potrebno je ostatke ukloniti pri korištenju plugova kod pod
pošumljavanja, ako je predviđena gušća sadnja.

Obrada tla u pruge ili na manje površine moguća je u slučajevima kada je razmak sadnje nešto
veći i kada količina otpadaka na sječini dozvoljava takvu obradu. To je npr. slučaj kod
osnivanja kulture duglazije na svijetlijim staništima stare sastojine. Čišćenje površine na
pruge obavlja se uglavnom ručnim putem, grabljama, jer izvedba priključnih uređaja sadašnje

Slika 1 – Prikaz vađenja panjeva

Maturski rad

mehanizacije ne bi došla e u obzir za obradu. Čišćenje površine na ovaj način (ljudskim
radom) može biti mnogo skuplji od uređenja cijele površine koja se obavlja mehanizirano.

Želi li se izvršiti mehanizirano čišćenje sječine, što razmak sadnje zahtijeva, jer poslije
izvjesnog vremena mehanizirano želimo njegovati kulturu, onda su za to najpogodniji teški
traktori za uklanjanje panjeva zajedno sa granjem, koji ih ostavlja u određenim skupinama na
razmacima od 60-80 metara na sječini. Tako ostavljen materijal na sječini ne kvari sliku nove
šume samo do sklapanja sastojine, nego i smanjuje površine pod kulturom za oko 8-15 %.

Obogaćivanje nasipa hranjivim materijama bivale su površine između tih nasipa
osiromašenje. Pošto je taj nedostatak primjećen, puno se više poslije toga poklanjalo njezi
zemljišta. Ali takođe i sa korištenjem današnjih grablji i mehanizacije ne može se izbjeći
oštećivanje, posebno kod težih glinovitih zemljišta pri vlažnom vremenu, kao i nadomjestak
humusa koji na taj način biva odnesen. Stoga se za takve radove preporučuje suho vrijeme.
Bilo je raznih pokušaja da se gore navedeno izbjegne. Jedan od načina je i taj da se nakon
spaljivanja granja, iskopani panjevi otresu od humusnog sloja, koji se vraća natrag u rupu gdje
je panj bio. To je upravo vodilo tome da se teškim traktorima iskopavali rovovi gdje su se ovi
otpaci zakopavali.

2.2.

Uklanjanje korovske vegetacije

Provođenje potpune obrade tla realno je iz razloga uklanjanja konkurencije mladim sadnicama
u prvim godinama poslije sadnje. Još je primjećeno da nisko rastinje kao što su borovnica,
vrijes ili gusti travni pokrivač brže raste i vitalnije je od novoposađenih sadnica i oduzima im
svjetlo, vlagu i hranjive materije. Nastavkom razvoja istraživanja u šumarstvu došlo se još do
nekih novih parametara spektra konkurencije gdje posebno treba istaći ugrožavanje posađenih
individiua od korova. Tako npr. vrlo gusti vegetacioni pokrivač oko sadnica povećava znatno
opasnost od mrazeva, a tavne formacije predstavljaju idealan biotop za miševe.

Osim toga potpunog uklanjanja prizemne vegetacije, temeljna obrada tla nudi različite
mogućnosti uklanjanja štetnih biljaka mehaničkim putem. Mnoge trave kao i grmolike
drvenaste vrste vrlo brzo obrastu potpuno mjesto tretmana ili čak bivaju potpomognute na još
intenzivniji i vitalniji rast i razvoj. Mehki lišćari kao što su breza, trepetljika ili vrba poslije
sasijecanja na panj intenziviraju izbojnu snagu, te je potrebno izvršiti tretiranje

Puno djelotvornija je primjena hemijskih metoda (herbicida) od mehaničkih. Sa nekima od
njih može se konkurentska vegetacija potpuno eliminirati, ili za izvjesno duže vrijeme
umanjiti vitalitet. Naime, nije uvijek cilj potpuno uništavanja prizemne vegetacije pri
osnivanju kultura, kao što je to bilo mišljenje u početku primjene herbicida. Specijalno kod
osnivanja četinarskih šumskih kultura dovoljno je često samo određeni tretman nad stvarnim
konkurentima i njihovo djelimično isključenje iz konkurencije. Odlučujući momenat za izbor
sredstava i termina tretmana je vrsta i njeno ponašanje s obzirom na vitalnost.

Jedan primjer za tzv. Ciljani tretman je primjena fozamina-a u uklanjanju grmlja koje se često
formira kao podstojna etaža kod starijih progaljenih sastojina. Pri primjeni tog sredstva
stradaju samo tretirani dijelovi drveta te je tako moguću napraviti pruge za pošumljavanje a
ostatak da služi mladim sadnicama kao zaštita od vjetra, sunca i mraza, nekoliko godina.
Posebno duglazija vrlo dobro uspijeva pod rubnom zaštitom grmlja ili stabala, koji se kasnije
mogu ukloniti istim sredstvom ako budu smetali.