SEMINARSKI RAD IZ SOCIOLOGIJE

TEMA: POJAM ELITE

Profesor:                                          Student:

SADRŽAJ:

Klase i elite

Klase

Postavljanje kriterijuma razvrstavanja u klase
Marksistička tradicija

Priroda klase

Složenost klasnih sistema

Veberijanska tradicija

Status

Partija ili interesna grupa

Beli okovratnici

Koreni ideje o vladajućoj eliti

Sociološko određenje elite

Zaključak

Korišćena literatura

2

background image

Klasni   sistemi   su   tipično   elastičniji   od   ostalih   tipova   stratifikacije,   a 
granice klasa nikad nisu jasno određene. Još jedna bitna karakteristika 
je da nema formalnih ograničenja u pogledu mešovitih brakova.
2. Klasa u kojoj se neko nalazi se, bar jednim delom, dostiže a ne, 

jednostavno   ”daje”   pri   rođenju,   što   je   tipično   za   ostale   sisteme. 
Socijalna   mobilnost,   odnosno   kretanje   naviše   i   naniže   u   klasnoj 
strukturi, je mnogo češća nego u drugim tipovima.

Tabela 2: 

Relativne mogućnosti mobilnosti različitih naraštaja 

Verovatnoća da ćete završiti kao državni činovnik ako je vaš otac:

3. Klase zavise od ekonomskih razlika između grupacija pojedinaca, tj. 

od nejednakosti u imovini i pristupu materijalnim bogatstvima. Kod 
drugih   sistema   neekonomski   činioci   (kao   što   je   uticaj   religije   u 
indijskom sistemu kasta) uglavnom su najvažniji.

4. U drugim tipovima nejednakosti se izražavaju prvenstveno kroz lične 

odnose dužnosti ili obaveza: između kmeta i feudalnog posednika ili 
pojedinaca   u   nižoj   ili   višoj   kasti.   Nasuprot   tome,   klasni   sistemi 
funkcionišu uglavnom kroz masovne bezlične veze. 
Jedna od značajnih klasnih razlika može se naći u razlikama u plati i 

nejednakim   radnim   uslovima;   taj   element   utiče   na   sve   ljude   u 
konkretnoj   kategoriji   zanimanja,   što   je   povezano   sa   ekonomskim 
okolnostima u čitavoj privredi.

Posedovanje bogatstva, uz profesiju, najglavnija je osnovica klasnih 

razlika.

4

Najvažnije   klase   u   zapadnim   društvima   su  viša   klasa  (bogataši, 

poslodavci,   industrijalci   i   vrhunski   rukovodioci;   oni   koji   poseduju   ili 
neposredno   kontrolišu   proizvodne   resurse);  srednja   klasa,  koja 
obuhvata   najveći   broj  činovnika,   tj.   osoblja   ”

bele   kragne   (beli 

okovratnici   -   white   collars)

”   ili   manuelni   radnici.   U   nekim 

industrijalizovanim zemljama je seljaštvo, kao treća klasa angažovanih 
u   poljoprivrednoj   proizvodnji,   doskora   predstavljalo   značajnu 
kategoriju.   U   zemljama   Trećeg   sveta,   pak,   seljaci   su   još   uvek 
najbrojnija klasa.

1976.

1981.

1986.

1991.

1994.

Procenat bogatsva koje poseduju:

najbogatijih 1%

21

18

18

17

19

najbogatijih 5%

38

36

36

35

38

najbogatijih 10%

50

50

50

47

51

najbogatijih 25%

71

73

73

71

73

najbogatijih 50%

92

92

90

92

93

Tržišna cena bogatstva 
(u mil. £)

280

565

955

1711

1955

Tabela 3:

 Distribucija bogatstva u Velikoj Britaniji od 1976. do 1994.

Postavljanje kriterijuma razvrstavanja u klase

Prvo   pitanje   koje   se   može   postaviti   kada   se   govori   o   klasnoj 

strukturi je pitanje kriterijuma razvrstavanja pojedinaca u klase. Postoje 
dve vrste tih kriterijuma:  subjektivni  i  objektivni. Subjektivni kriterijumi 
se   zasnivaju   na   predpostavkama   i   percepcijama   pojedinaca   o   svom 
klasnom poreklu i svojoj klasnoj pripadnosti, dok se objektivni zasnivaju 
na nekim merljivim karakteristikama individua među kojima se izdvajaju 
bogatstvo, zanimanje i obrazovanje.

Sociološka   tradicija   registruje   ogroman   broj   različitih   poimanja 

klasa. 

Nemarksističke definicije

 su veoma raznovrsne i one ističu veliki 

broj   različitih   kriterijuma:  zanimanje,   dohodak,   imovinu,   superiornost 
samosvesti, monopol društvene pozicije i raspolaganja dobrima, funkciju, 
način   života.   Gurvič,   u   vrlo   iscrpnoj   analizi,   nalazi   da   je   zajednička 
karakteristika svih ovih interpretacija odbacivanje svake filozofije istorije 
koja sadrži predviđanje o iščezavanju klasa, pokušaj da se one osamostale 
i tumače u skladu sa nekom društveno-političkom doktrinom, sumnju u 
pogledu   nedvosmislenog   istovetnog   karaktera   i   uloge   klasne   borbe   u 
različitim   društvenim   strukturama,   odbacivanje   dovođenja   u   vezu 
društvenih klasa i političke teorije države i najzad mnogo veći interes za 
psihologiju društvenih klasa nego za njihove kulturne tvorevine koje su u 
marksizmu označene ideologijom. 

Sa druge strane za 

Marksa

 i 

marksiste

 je osnova društvenih klasa 

data   ulogom   koje   one   igraju   u   proizvodnji,   prometu   i   raspodeli 
ekonomskih   dobara.   Navedena   uloga   određuje  životni   standard,   klasnu 

5

Želiš da pročitaš svih 17 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti