1. UVOD

Da bi smo se bavili fenomenom „efekta oporezivanja“, potrebno je prije svega odrediti

pojam poreza i njegove opće karakteristike. Pojam poreza ima dugotrajnu revoluciju. Brojni
teoretičari iznijeli su svoja tumačenja pojma poreza, među kojima postoje i izvjesne razlike. U
antičkoj Grčkoj, uvođenje poreza opravdavali su pravom pojedinca da uvodi porez nad slabijim.
Š. Monteskje

(

Charles de Montesquieu) definisao je poreze kao “

dio imovine koji građanin daje

državi, da bi drugi dio mogao posjedovati

“.

Pravo trgovine-prometa, na određenom prostoru reguliše se naknadom koju nazivamo

porezom. Kao opće karakteristike poreza navode se sljedeće:

-

prinuda

(poreski obaveznici su dužni da plate porez, a ako ne naplate porezi će biti naplaćeni

prinudnim putem);
-

bez protunaknadnim davanjem, isključivo u novcu, nije utvrđena svrha za koju će se upotrebiti.

Opstanak i funkcioniranje svake suvremene države ne bi se mogao zamisliti bez prihoda

koji  se,  najvećim  dijelom  prikupljaju  u  vidu  ubiranja  poreza.  Porezima  koji  imaju  fiskalni  cilj,
prikupljaju  se  financijska  sredstva  potrebna  za  financiranje  izdataka  kojima  država  podmiruje
javne potrebe. Osim fiskalnih postoje i nefiskalni ciljevi oporezivanja, kada se porezi koriste i za
ostvarivanje  nekih  drugih  potreba  u  skladu  sa  smjernicama  ekonomske  politike,  kao  što  je
stimuliranje  određenih  kretanja  u  gospodarstvu,  utjecaj  na  vanjskotrgovinsku  razmjenu,  zaštita
domaće proizvodnje, povećanje izvoza i sl.

Neovisno o tome imaju li fiskalni ili nefiskalni cilj, poreze između ostalog karakterizira

derivativnost (

derivare

lat. odvratiti, odvesti, izvoditi iz nečega), prisilnost, nepovratnost i

odsutnost  neposredne  protunaknade,  što  nužno  ima  za  posljedicu  negativan  odnos  poreznih
obveznika prema ispunjavanju njihove obveze plaćanja poreza (Jelčić et al.,2002). Kako plaćanje
poreza  ima  direktan  utjecaj  na  smanjenje  kupovne  odnosno  ekonomske  snage  poreznog
obveznika (pravnih i fizikih osoba koje obavljaju gospodarsku aktivnost u smanjenoj mogućnosti
proizvodnje  i  investiranja  te  građana  u  smanjenoj  mogućnosti  potrošnje  i  štednje),  a  što  može
imati  za  posljedicu  i  promjenu  statusa  poreznog  obveznika  na  društvenoj  ljestvici,  to  se  pri
ubiranju poreza javlja otpor i nastojanje poreznih obveznika da se porez smanji ili potpuno ukloni
odnosno  izbjegne.  Zbog  nepovoljnog  djelovanja  oporezivanja  izbjegavanje  plaćanja  poreza  od
poreznih  obveznika  ili  porezna  evazija,  prisutna  je  u  gotovo  svim  poreznim  sustavima,  iako  se
ubiranjem poreza osigurava posredna korist i to: stabilnost države, funkcioniranje njenog pravnog
poretka, zaštita imovine kao i fizički integritet poreznog obveznika.

Analizirajući stabilnost poreznog sustava i mogućnost izbjegavanja urednog plaćanja

poreza, ekonomisti Fishlow i Friedman (1994) su došli do zaključka da se podmirivanje porezne
obveze (engl.

tax

compliance

) smanjuje ako dolazi do smanjenja tekućeg dohotka zbog

inflatornih kretanja u zemlji ili recesije.

Zbog činjenice da porezni obveznici porez osjećaju kao teret, opće je poznata premisa da

je kod gotovo svih poreznih obveznika izražen otpor plaćanju poreza. Jačina otpora je veća ako je
porezno opterećenje visoko te se i otpor plaćanju poreza povećava ako se povećava porezni teret.
Nasuprot tome, otpor plaćanju poreza je manji ako su sredstva ubrana oporezivanjem u svrhu
financiranja određenih javnih rashoda utrošena racionalno te pravilno redistribuirana radi
zadovoljavanja korisnih i opravdanih potreba poreznih obveznika.

Državni organi koji kontroliraju naplatu poreza u Republici Hrvatskoj su:

Ministarstvo financija

Porezna uprava Republike Hrvatske

Iz predhodno rečenog može se zaključiti da je porez osnovni oblik prihoda države,

odnosno, pribavljanja financijskih sredstava državi i drugim tijelima, što jeste fiskalni cilj poreza.
Prihod u vidu poreza državi obezbjeđuju porezni obveznici.

U savremenoj financijskoj teoriji jedno od aktuelnih pitanja jeste i fenomen „efekti

poreza“. Ti efekti se manifestiraju u obliku utaje poreza, koja nastaje prije poreza oporezivanja i
u obliku prevaljivanja poreza, koji nastaje poslije poreza oporezivanja.

Administrativno-političko načelo

oporezivanja poznaje također dva zahtjeva, a to su:

određenost poreza

, to znači da se trebaju da utvrde osnovni elementi poreza u zakonu kao što

su: obveznik, osnovica, stopa, oslobađanja i olakšice, obračun i naplata.
-

ugodnost plaćanja

, što znači da se rokovi za plaćanje poreza prilagođavaju obvezniku da bi

mogao lakše da podnese porezni teret.
-

jeftinoća ubiranja poreza

, tj. ekonomičnost što pretstavlja manje izdatke čime se neposredno

umanjuje njihov finansijski neto.

Ovi zahtjevi su u skladu su sa suvremenim tretiranjem alokacije, redistribucijeske i stabilizacijske
politike javnih financija.

OTPOR PLAĆANJU POREZA I POSLEDICE

NEPLAĆANJA POREZA

3.1 Otpor plaćanju poreza

Razvoj društvene zajednice uvjetuje povećanje ubiranja javnih prihoda, a pojam javni

prihodi se uglavnom poistovjećuje s porezima jer oni imaju najveći udio u prihodima države.
Javni prihodi pa tako i sami porezi služe za podmirenja javnih potreba, tj. državnih rashoda.
Karakteristika im je da se ubiru u novcu i to periodično i konstantno.

Istovremeno s ubiranjem poreza pojavljuje se i izbjegavanje plaćanja porezne obveze, a to

izbjegavanje često prerasta u

otpor plaćanju poreza

. Izbjegavanje plaćanja poreza je legalno uz

potpuno korištenje zakona sa svrhom smanjenja ili potpunog ukidanja porezne obveze, a može se
ostvariti zbog manjkavosti ili nedorečenosti zakona.

Od svih poreznih obveznika, neovisno o njihovom materijalnom položaju, postoji više,

odnosno, manje izražen otpor plaćanju poreza. Postavlja se zatim pitanje, zašto postoji otpor, o
čemu ovisi intenzitet  tog otpora i  kako se taj otpor manifestuje. Poreze karakterizira prisilnost,
nepovratnost i odsustvo novčane protunaknade, što nužno ima za posljedicu da porezni obveznici
imaju negativan stav spram ispunjavanja njihovih obaveza plaćanja poreza. Država od poreznog
obveznika oduzima njihov dio ekonomske snage, primjenjujući čak i silu, ako je to potrebno, a za
oporezivanjem  prikupljena  sredstva  ne  daje  nikakvu  neposrednu  korist,  protunaknadu.  Tako  da
izostanak  poreznom  obvezniku  novčane  protunaknade  za  porez  koji  je  platio,  kod  poreznog
obveznika stvara otpor što je i dovelo do toga da porezi imaju prisilan karakter. Porezni obveznici
poreznu obavezu doživljavaju kao napad na sebe, na njihov dohodak, imovinu i što je obaveza
veća samim tim je i otpor veći.

Jelčić, B., (1993). „Otpor plaćanju poreza“, Financijska praksa, 17 (1), 29-47.

Otpor plaćanju poreza postoji u svim poreznim sustavima. Čak su i faraoni u svojim

državama nametali razne obveze prema seljacima, što je dovodilo do čestih seljačkih pobuna.
Intenzitet otpora je veći što je opterećenje veće. Jedna od tendencija jeste povećanje otpora
plaćanja poreza.

a)

Povećanjem otpora poreskih obveznika može da bude posljedica povećanja, odnosno

narušavanje općeprihvaćenih kriterija pravednosti pri obvezivanju. U koliko porezski obveznici
ocjene da porezski tereti nisu ravnomjerno raspoređeni oni će pokušati da isprave nepravdu, npr.
izbjegavanje  plaćanjem  poreza  neravnomjernost  u  oporezivanju  može  da  bude  posljedica
određenih praznina u zakonu.
b)  Otpor  plaćanju  poreza  ovisi  o  svrsi  trošenja  porezskih  sredstava.  Ako  država  financira
određene zadatke i mjere koje poreski obveznici smatraju da netreba finansirati, ako se država
neodgovrno  odnosi  prema  tim  sredstvima,  onda  takva  ponašanja  mogu  izazvati  revolt  kod
porezskih  obveznika.  Otpor  je  manji  ako  je  svrha  trošenja  javnih  prihoda  bliža  interesima  i
potrebama  porezskih  obveznika.  Naručito  nezadovoljstvo  izaziva  povećanje  administracije
državnih službenika i njihovih prihoda.

c) Otpor plaćanju poreza ovisi o primjenjenom porezskom obliku i tehnici oporezivanja.

d)  Otpor  ovisi  i  o  porezskom  moralu  porezskih  obveznika.  Porezski  moral  znači  spremnost
porezskog  obveznika  i  spremnost  plaćanja.  Ta  spremnost  ovisi  o:  visini  poreza,  stavu  prema
porezima. raspodjeli poreza, svrsi trošenja poreza, vrsti i visini sankcije.

e) Otpor ovisi i o stručnosti od porezskih organa i njihovg odnosa prema porezskim obveznicima.

Otpor plaćanju poreza se javlja u gotovo svim poreznim sustavima i države se moraju uz pomoć
sistemskih rešenja boriti protiv ovog problema.

3.2. Posledice nezakonite porezne evazije i porezne utaje

Utaja poreza (tax evasion) predstavlja pak neplaćanje zakonski utvrđenih poreza. Ako se,

na primjer, mora plaćati porez na prodaju gljiva, a netko iz bilo kojeg razloga proda manje gljiva,
smatra se da je legalno izbjegao poreznu obvezu. No ako je državi prijavio manju prodaju gljiva
od  one  stvarne,  tada  je  ilegalno  izbjegao,  odnosno  utajio  porez.  Uzroci  utaje  poreza  mogu  biti
mnogostruki:

-izvijesne nejasnoće ili  kontradikcije u zakonskim  tekstovima, što  iskazuje potrebu dogradnjom
fiskalnog zakonodavstva;
-nesavršenost poreznog sistema.

mir. U pristupu poreznoj utaji i poreznom izbjegavanju država ima tešku zadaću odlučiti između
viših poreznih prihoda i socijalnog mira koji osigurava skrivena, siva ekonomija

Krijumčarenje (šverc, kontrabanda)

Krijumčarenje (kontrabanda, šverc)

je, u stvari, također utaja poreza, ali se o njemu

raspravlja  kao  o  posebnoj  vrsti  nezakonite  porezne  evazije,  koja  se  odnosi  samo  na  određenu
vrstu  poreza.    Naime,  naziv  krijumčarenje  upotrebljava  se  za  nezakonito  izbjegavanje  plaćanja
indirektnih poreza (poreza na promet i carina).
Krijumčarenje  se  ne  pojavljuje  samo  pri  izbjegavanju  plaćanja  poreza  kada  se  roba  nezakonito
prebacuje preko  granice, nego i  kada se ne plaćaju  posredni  porezi  državi  ili  užoj  teritorijalnoj
jedinici  (npr.  izbjegavanje  plaćanja  poreza  na  promet  alkohola  koji  se  prodaje  „na  crno“  u
privatnim stanovima).

Siva ekonomija

Siva ekonomija.

Nezakonita porezna evazija predstavlja jedan od glavnih razloga za

postojanje tzv. „sive ekonomije“. U najširem smislu shvaćena, siva ekonomija predstavlja svaku
protuzakonitu  privrednu  aktivnost  usmjerenu  na  sticanje  ekonomske  koristi  za  lice  koje  je
obavlja,  a  na  štetu  fiskusa  i,  po  pravilu,  drugih  lica  koja  legalno  obavljaju  djelatnost.  Pored
namjere da se na nezakonit način izbjegne porez, postojanje sive ekonomije može se objasniti i
dejstvom drugih činilaca, među kojima se izdvaja namjera da se izbjegnu različite zabrane koje
nameće  pravni  poredak  –  uvedene  da  bi  se  spriječilo  povređivanje  ili  ugrožavanje  značajnih
individualnih  ili  društvenih  vrijednosti  (npr.  prodaja  ukradene  robe,  trgovina  drogom,
prostitucija...).

U mjeri u kojoj bi se mogli uključiti u ostvarivanje dohotka u legalnoj ekonomiji, resursi

koji su iz razloga izbjegavanja zabrana angažovani u sektoru sive ekonomije doprinose
smanjivanju naplate poreza, tako da se, u krajnjoj liniji, problem sive ekonomije svodi na
nezakonitu poreznu evaziju.

Najznačajniji dodatni faktori širenja sektora sive ekonomije (pored razloga nezakonite

evazije poreza i izbjegavanja zabrana) su pre svega ekonomske prirode i to su:

veliko smanjivanje proizvodnje i agregatne ponude;

pad primanja stanovništva i, uopšte, nizak životni standard;

visoka nezaposlenost;

pojavljivanje velikog broja izbjeglica, koje ne mogu legalno riješiti svoj status;

mnoštvo mješovitih domaćinstava, čiji članovi rade u društvenom sektoru privrede;