Pojam i klasifikacije vanparnicnog postupka
FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO
FPSP
SEMINARSKI RAD IZ GRAĐANSKO PROCESNOG
PRAVA
-POJAM I KLASIFIKACIJE VANPARNIČNOG POSTUPKA-
Profesor: Student:
Prof.dr. Milan Milošević Nikola Zdravkovic I-0773-13
Grupa 19 Leskovać 21.06.2014.
SADRŽAJ
1. POJAM VANPARNIČNOG POSTUPKA................................................................ 3
2. OSNOVNE RAZLIKE IZMEĐU PARNIČNOG I VANPARNIČNOG
POSTUPKA ..................................................................................................................... 4
3. NAČELA VANPARNIČNOG POSTUPKA.............................................................. 6
4. VANREDNI PRAVNI LEKOVI .............................................................................. 8
5. PREDLOG ZA PONAVLJANJE POSTUPKA ........................................................ 8
6. PRAVILA O SUKOBU IZMEĐU VANPARNIČNOG I PARNIČNOG
POSTUPKA .......................................................................................................................8
7. SUDSKA PRAKSA ...................................................................................................... 9
7.1. RESAVANJE PREDHODNOG PITANJA………………………………. 9
7.2. DOZVOLJENOST REVIZIJE…………………………………………… 9
7.3. SUDSKI ROKOVI………………………………………………………... 10
7.4. SUKOB VANPARNIČNOG I PARNIČNOG POSTUPKA…………… 10
7.5. PREINAČENJE ILI UKIDANJE REŠENJA………………………...… 12
7.6. PREKID VANPARNIČNOG POSTUPKA………………….………….. 12
7.7. KADA SUD POSTUPA I ODLUČUJE U VANPARNIČNOM A KADA
U PARNIČNOM POSTUPKU………………………………………………... 13
7.8. PRAVOSNAŽNOST ODLUKE VANPARNIČNOG SUDA………....... 13
7.9. PREINAČENJE SOPSTVENE ODLUKE……………………………… 14
7.10. DOZVOLJENOST REVIZIJE……………………………………….… 14
7.11. IZJAVLJIVANJE REVIZIJE………………………………………….. 15
7.12. DOPUSTENOST REVIZIJE…………………………………………… 16
7.13. PRETHODNO PITANJE U VANPARNIČNOM POSTUPKU…........ 16
8. ZAKLJUČAK…...………………………………………………………………..… 17
9. LITERATURA…………………………………........................................................ 18
2

U drugu grupu, gde se resavaju porodične stvari, spadaju postupci za:
1. davanje dozvole za stupanje u brak,
2. produzavanje roditeljskog prava.
Sve do donosenja Porodičnog zakona Republike Srbije koji je stupio na snagu 1. jula
2005. godine , u ovu grupu vanparničnih postupaka spadalo je i lisenje i vracanje
roditeljskog prava, ali su ove odredbe od čl. 75. zaključno sa čl. 78. ZVP prestale da
vaze donosenjem Porodičnog zakona.
U trecu grupu, gde se resavaju imovinski odnosi, spadaju postupci za:
1. raspravljanje zaostavstine,
2. odredjivanje naknade za ekspopisanu nepokretnost,
3. uređenje upravljanja i koriscenja zajedničke stvari,
4. deoba zajedničkih stvari,
5. uređenje međa,
6. postupci u vezi sa ispravama ( sastavljanje, potvrđivanje, čuvanje i ponistavanje
isprava),
7. sudski deposit.
U cetvrtu grupu spadaju postuci u vezi sa svim drugim pravnim stvarima za koje je
posebnim zakonima predviđena nadleznost vanparničnog suda ili za koje pravne
stvari je po svojoj pravnoj prirodi i strukturi predivđena vanpranična procedura.
2. OSNOVNE RAZLIKE IZMEĐU PARNIČNOG I
VANPARNIČNOG
POSTUPKA
Između parničnog i vanparničnog postupka postoje sličnosti, ali i razlike. Ovde
ćemo govoriti samo o nekim važnijim razlikama u ova dva postupka.
Parnični postupak je rigorozan i snabeven je jačim procesnim garancijama za
pravilno utvrđivanje činjenica i zakonitu primenu prava, dok je vanparnični postupak
elastičniji i lakše prilagodljiviji specifičnim materijama o kojima se u njemu odlučuje.
Parnični postupak se nikad ne pokreće po službenoj dužnosti (ne procedat iudex
ex officio), dok se neki vanparnični postupci pokreću po načelu dispozicije, a neki po
načelu oficijelnosti, kao što je npr. ostavinski postupak. Svi postupci koji se mogu
pokrenuti po službenoj dužnosti istovremeno se mogu pokrenuti i predlogom ovlašćenog
lica. Smatra se da je postupak pokrenut po načelu oficijelnosti i onda kada ga ne pokreće
sud već nadležni državni organ, kao što je npr. organ starateljstva ili javni tužilac.
4
Za razliku od parničnog postupka gde je sud vezan za obim i sadržinu tužbenog
zahteva, u vanparničnom postupku sud nije vezan zahtevom koji je predlagač stavio u
predlogu. Tako na primer, ako je srodnik jednog lica tražio delimično lišenje poslovne
sposobnosti, vanparnični sud može, na osnovu izvedenih dokaza, odlučiti da to lice
potpuno liši poslovne sposobnosti. Iz navedenog se može zaključiti da predlagač nije
dužan da u predlogu stavi određeni zahtev.
U vanparničnim stvarima koje se odnose na lična i porodična stanja učesnika, kao
i u drugim vanparničnim stvarima koje se odnose na prava i pravne interese sa kojima
učesnici ne mogu raspolagati, učesnici se u postupku pred sudom ne mogu odreći svog
zahteva, priznati zahtev protivnog učesnika, niti zaključiti sudsko poravnanje. U ovim
postupcima sud može utvrđivati i činjenice koje učesnici nisu izneli, kao i činjenice koje
među učesnicima nisu sporne ako su od značaja za odlučivanje.
Vanparnični sud takođe nije vezan označenjem učesnika u predlogu kojim se
pokreće postupak, jer svojstvo učesnika ima svako lice o čijim pravima ili pravnim
interesima se odlučuje. Tako, na primer, ako je u predlogu kojim se pokreće ostavinski
postupak navedeno da je ostavilac ostavio određeni broj srodnika koji imaju pravo na
nasleđivanje, sud je dužan da utvrdi koja su sve lica članovi određenog naslednog reda i
da ta lica pozove na ročište, iako ih predlagač nije označio kao učesnike u postupku.
U parničnom postupku tužilac može povući tužbu do zaključnja glavne rasprave.
Od trenutka kada se tuženi upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, za povlačenje tužbe
potreban je i njegov pristanak. U vanparničnom postupku predlog se može povući do
donošenja prvostepene odluke, ali i posle tog momenta, sve do pravosnažnosti, pod
uslovom da se povlačenjem predloga ne vređaju prava ostalih učesnika ili ako ostali
učesnici na to pristanu. Ako je predlog povučen posle donošenja prvostepene odluke -
prvostepeni sud će odluku ukinuti. Povlačenje predloga od strane više lica vrši se
njihovom saglasnom izjavom, ako zakonom nije drukčije određeno. Ako su neki učesnici
povukli predlog, a drugi nisu, oni koji su ostali pri predlogu mogu tražiti da se postupak
nastavi.
Prethodno pitanje u vanparničnom postupku ima iste bitne karakteristike kao i
prethodno pitanje u parničnom postupku. Razlika postoji u tome što su ovlašćenja
vanparničnog suda da sam rešava predhodno pitanje uža od ovlašćenja parničnog suda.
Naime, ako su među učesnicima vanparničnog postupka sporne činjenice važne za
rešavanje prethodnog pitanja, sud će ih uputiti da u određenom roku pokrenu parnicu radi
rešenja prethodnog pitanja.
Na parnicu sud će uputiti onog učesnika čije pravo smatra manje verovatnim ako
zakonom nije drukčije određeno (čl. 22). Ako učesnik koji je upućen na parnicu pokrene
parnicu u roku koji ne može biti duži od 30 dana, vanparnični postupak će se prekinuti do
pravosnažnog okončanja parničnog postupka. Ako nijedan od učesnika do završetka
vanparničnog postupka ne pokrene parnicu, sud će dovršiti postupak bez obzira na
zahteve u pogledu kojih je učesnik upućen na parnicu (čl. 23). (Sve što je rečeno za
upućivanje na parnicu odnosi se i na upućivanje na upravni postupak).
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti