Univerzitet Donja Gorica
                         Fakultet – Humanističke studije
            Smjer – Međunarodna i nacionalna bezbjednost

  

   Specijalistički rad iz Međunarodnog humanitarnog prava
                     

Pojam i tipologija oružanih sukoba

                                          

Apstrakt:

U svom radu ću pokušati da objasnim pojam i tipologiju oružanih sukoba. Takođe u 

svom radu poseban osvrt ću posvetiti na razvitak, odnosno preformulaciju rata, kakav je 

rat   bio   nekada   i   kakav   je   rat   bio   sada.   Dalju   pažnju   ću   posvetiti   tipologiji  oružanih 

sukoba, to jeste kakvi sukobi danas postoje i kakve su njihove posledice. 

Poseban dio mog rada će zauzimati tipologija oružanih sukoba na prostoru Balkana, i 

uloga Međunarodnog crvenog krsta u njima.

In my work i will try to explain the term and typology military conflict. Also in my work 

special attention I will pay the development or reformulation of the war, what war is and 

what was once the war was now. Further attention will be paid to the typology of armed 

conflict, such conflict is still there and what their consequences. A special part of my 

work will take up a typology of armed conflicts in the Balkans, and the role of the ICRC 

in them.

Sadržaj:

2

background image

1. Uvod

Kada kažemo oružani sukobi uvijek nam na pamet padaju uniformisana lica i velike 

količine oružja. Međutim danas, kada možemo sa sigurnošću reći da ne postoje veliki 

oružani   sukobi,   već   da   se   danas   oružani   sukobi   pretežno   događaju   na   manjim 

geografskim prostorima, između jasno definisanih grupa, ovakvo mišljenje je najčešće 

pogrešno. Današnja karakteristika oružanih sukoba jeste da se najčešće događaju među 

manjim   etničkim   grupama   i   da   oružani   sukobi   najčešće   imaju   elemente   građanskih 

ratova. Takođe što je jedna paradigma koja prati ovakve ratove, jeste da su takvi ratovi 

vrlo krvavi i da obiluju kršenjima međunarodnih konvencija o pravilima ratovanja. Ćesti 

slučajevi su da se u takvim ratovima događaju najveći zločin protiv čovječnosti kao što je 

genocid. Takve slučajeve smo imali na prostoru Bosne, i još krvaviji primjer na prostoru 

Ruande i Kambodže. 

Rat   se   veže   i   smatra   osobinom   i   načinom   djelovanja   od   samog   postanka   čovjeka   i 

čovječanstva. U svom radu ću pokušati da detaljišem što u suštini predstavlja rat to jeste 

oružani sukobi, koja je njegova definicija, koji su njegovi uzroci i posledice. Takođe 

poseban   osvrt   ću   posvetiti   odnosu   i   funkciji   humanitarnog   prava   u   ratu   i   oružanim 

sukobima.

To jeste daću poseban osvrt na to, kako je humanitarno pravo definisalo oružane sukobe, 

kako se humanitarno pravo bori da ne dolazi do sukoba, načine na koje humanitarno 

pravo propisuje načine i pravila ratovanja, preko kojih organizacija humanitarno pravo 

pokušava da umanji negativne efekte ratovanja itd.

4

2. Rat kao oružani sukob

2.1Rat i njegove osnovne karakteristike

Kao što smo već spomenuli istorija rata se veže daleko u prošlost, maltene počeci rata se 

vežu   za   prve   oblike   organizovanja   čovjeka   u   zajednice.   Koliko   je   rat   rasprostranjen 

najbolje govori Hugo Grocijus koji ističe da je Svijet u svojoj 3400 godina dugoj, pisanoj 

istoriji samo 250 godina živio u miru, dok ističe da je i od 1945. godine diljem Svijeta 

bilo preko 450 oružanih sukoba majjeg i većeg inteziteta.

Definicije rata su dosta slične, sa tim što se razlikuju po detaljima. Neki autori daju vrlo 

jasne i kratke definicije rata, dok drugi smatraju da pojam rata i oružanih sukoba čovjek 

mora objasniti uz korišćenje velikog broja pojmova i uz kohibiciju sa velikim brojem 

nauka. Po mom ličnom mišljenju jedna od boljih definicija rata glasi: „Rat je čin nasilja  

koji preduzme jedna strana u sukobu s ciljem da drugu stranu prinudi na ispunjenje svojih 

interesa.“

1

 Takođe u međunarodnom pravu je opšte prihvaćena i teza da: „Pravno, rat nije 

sukob ljudi, već država, nije sukob čovjeka i čovjeka - već vojnika i vojnika.“

2

Po   mišljenju   mnogih   autora   u   modernoj   istoriji   rat   se   najčešće   vodio   i   vodi   zarad 

ostvarivanja državnih interesa. Rat kao funkcija jedne države se opšte iznosi iz okvira 

građana.   Samim   tim   pravo   rata   je   isključivo   pravo   i   funkcija   države.   Po   mnogim 

autorima, rat je krajnji, i konačni faktor uz pomoću kojeg će se drugi subjekat natjerati da 

prihvati odluku ili ultimatum druge države.

3

Kroz   istoriju   rat,   iako   nije   bio   jasno   definisan   pravilima   imao   je   neke   elemente 

organizovanosti i pravila

4

. I za vrijeme starih civilizacija bilo je poznato da su države 

1

 

NURIĆ, Š., 

Međunarodno javno pravo I i II, Drugo prerađeno i dopunjeno izdanje

, Pravni fakultet Kiseljak, 

Kiseljak, 2010., str. 332.

2

 Ibid.

3

 Klauzevic Karl fon, 

O ratu

, Geca Kon, Beograd, 1945., str. 23

4

 Hrvatski Crveni križ, 

http

   ://

   www

 

 .  hck

   .  hr

   /?

   

path

 

 =

   hr

   /  static

 

 /  page

 

 /  Sto

   _  radimo

 

 .  Medunarodno

 

 _  hum

 

 _  pravo

 

 .  izvori

 

 

 (02.08.2011.)

5

background image

osnov sukoba. U treću grupu mikro teorija koje govore o uzrocima ratova zasnovane su 

na   sociologiji,   darvinizmu   i   težnji   ljudi   za   opstankom.   (   najjači   i   najprilagodljiviji 

opstaju). 

Drugi veruju da je rat proizvod neznanja, rasnih predrasuda i stereotipa. 

Makroteorije- najpoznatija je marksistička teorija. One uzrok ratova traži u društvu i 

državi. Marksisti veruju da se uzroci rata trebaju tražiti u klasnom društvu. Drugi su pak 

te   uzroke   tražili   u   obliku   političke   organizacije   društva ali,   jedan broj   makroteorija 

uzroke vidi u   prirodi međunarodnog   sistema država   u kome   vlada   „prirodno   stanje“   u 

Hobsovom   smislu.   Postoji   i   druga   podela   teorija   koje   govore   o   uzrocima   ratova- 

monističke i pluralističke. Monističke teorije smatraju da postoji samo jedan uzrok rata 

(npr.ljudska priroda), dok pluralisti uzroke ratova traže u djelovanju više činilaca

Ratovi po svojoj prirodi su se često mijenjali, tako da postoji i više vrsta ratova. Ja ću 

sada pokušati da dam par najvažnijih uzroka rata i ratovanja i da uđem dublje u analizu 

samih uzroka.

Kroz   istoriju   najčešći   uzrok   ratovanja   smo   mogli   naći   u   ekonomskoj   prirodi.   Zbog 

ograničenosti resursa pojedine države su često morali da ratuju kako bi svoje resurse 

kojih nemaju dovoljno prigrabili na račun druge. Takvih ratova, iako živimo u globalnom 

svijetu, bilo je i u skorijoj prošlosti. Takav rat je bio i zalivski rat, kada je Irak okupirao 

Kuvajt, zbog ogromnog naftnog bogatstva ove male zemlje. 

Takođe primjer ratovanja zarad ekonmskih i prirodnih resursa je bio i rat na Sinaju, 

odnosno rat između Izraela i Egipta, kada su ove dvije zemlje ratovale zarad vodenih 

izvora koji predstaljaju pravo bogatstvo na ovom pustinjskom terenu.

Politički uzroci rata su takođe bili vrlo česti. Ovakav vid ratovanja se vrši kako bi neka 

zemlja   sačuvala   svoju   političku   moć,   i   mogla   se   predstaviti   kao   apsolutni   vladar   na 

određenom geografskom prostoru. Takav rat se vodio između dvije engleske dinastije, 

koji je bezmalo trajao sto godina.

6

Takođe takav rat je vođen između Francuske i Pruske zarad postizanja ravnoteže snaga, 

odnosno koja država sebe može proglasiti vodećom evropskom silom. 

6

 Rat se vodio između dvije uticajne engleske porodice koje su kao svoj grb imale ruže, zbog čega se rat i 

nazivao ratom ruža.

7

Želiš da pročitaš svih 26 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti