POJAM I VRSTE INFLACIJE

Inflacija   kao   pojam   potiče   od   latinsle   riječi   inflatio   ,   što   znači   naduvavanje.   U   ekonomskoj 

literaturi počela  se upotrebljavati, tek od 1864 .godine.

Problem inflacije izazvao je posebnu pažnju ekonomista i veliki interes koji i danas vlada. Sve je to  

posljedica   njenog   stalnog   prisustva   i   spoznaje   da   postoji   mnogo   nerješenih   i   osporavanih,   pa   čak   i 

kontroverznih stavova i problema u vezi s njom.

Pod   pojmom   inflacije   podrazumjevamo   povećnje   razine   cijena   u   odnosu   na   vrijednost   novca.   Pojam 

inflacije također se može definisati kao pad vrijednosti novca.

Vrijednost   novca   označava   njegova   kupovna   moć.   Dakle,   ako   u   određenoj   privredi   postoji   inflacija, 

kupovna moć te valute pada.

Uzroci inflacije mogu biti višestruki. Kod inflacije potražnje, previše potrošnje je preusmjereno na 

premalo roba. Uzroci su porast novačane ponude, državnih rashoda, te porast izvoza čime se smanjuje 

domaća ponuda. S druge strane, porast nominalnih nadnica, poras cijena inputa i energije i promjena 

deviznih   tečajeva   dovode   do   inflacije   troškova.Visoke   stope   inflacije   najčešće   su   prouzrokovane 

političkom odlukom u situacijama u kojima država ne može namaknuti prihode iz drugih izvora, pa se 

odlučuje na «štampanje novca».

S obzirom na to da se inflacija javlja u najrazličitijim pojavnim oblicima sa veoma različitim pojavnim  

manifestacijama, potrebno je sve te pojavne oblike sistematizovati prema određenim karakteristikama. 

Inflacija se može razlikovati prema sledećim karakteristikama: 

prema jačini ili intenzitetu 

po dužini svog trajanja 

po poreklu svog primarnog nastanka 

po svom odrazu, odnosno uticaju na cene 

prema načinu nastanka. 

1

1) Prema intenzitetu (kriterijum je brzina inflatornog procesa i stepen obezvređivanja novca), inflacije se 

dele na lake, srednje i hiperinflacije ("galopirajuće inflacije").Lake inflacije su one s godišnjim rastom cena 

proizvoda od 2 do 5%. Nastaju usled blaže ekspanzije kredita, manjih budžetskih deficita ili većeg priliva  

deviza. Srednja inflacija pokazuje nešto veći rast cena od 5-15%. Izraženije (jače) inflacije su s rastom cena 

od 15 do 40%. Hiperinflacije pokazuju potpuni finansijski krah jedne privrede. Cene i novčani opticaj  

dostižu astronomske cifre. Monetarni organi gube mogućnost kontrole robno-novčanih tokova. Ovakvo 

stanje vodi potpunom haosu u privredi i finansijama, pa se stoga mora što pre pristupiti valutnoj reformi i 

sređivanju finansija. 

2)  Prema  dužini   trajanja   inflacionog  procesa,  inflacija  se   deli   na   sekundarnu,  jednokratnu  i  hroničnu. 

Sekundarna inflacija dugo traje, poprima blaži oblik, ima umeren rast cena, a retko kada prelazi u ubrzanu 

ili hiperinflaciju. Jednokratne su kraće po svom trajanju, s nešto višim rastom cena i obično su uslovljene  

određenim izuzetnim merama u zemlji. Cene se tada zaustavljaju na dostignutom nivou, a pokušaji da se 

raznim   merama   deflacione   politike   snize   obično   ostaju   bez   rezultata.   Hronična   inflacija   je   oštrija   i 

dugoročnija,   sa   višom   stopom   cene   i   tendencijom   progresivnog   razvijanja   iz   godine   u   godinu,   uz 

mogućnost pojave inflacione spirale, bilo na relaciji cene – troškovi, bilo na relaciji cene – plate. 

3) Prema poreklu, inflacija se može podeliti na uvezenu i domaću. Uvezena inflacija nastaje usled suficita 

ili deficita platnog bilansa, porasta cena na svetskom tržištu i uvoza inflacije kroz robe i kapital, jer inflacija 

posebno   u   razvijenim   zemljama   stvara   inflacionističke   tendencije   u   kojima   one   održavaju   intenzivne 

trgovinske odnose. Domaća inflacija nastaje usled delovanja brojnih internih faktora u dinamici i strukturi  

razvoja jedne privrede. 

4) Prema mogućnosti odraza na cene, inflacija se deli na aktivnu, koja se neposredno odražava na porast  

cena, i neaktivnu (prigušenu), koja ne deluje, bar u početku, na rast cena, već se javlja samo kada se koriste  

svi proizvodni faktori i ostvaruje puna zaposlenost. 

5) Prema načinu nastanka, inflacija se može podeliti na namernu ili hotimičnu, koja se svesno izaziva da bi  

se izvršila preraspodela dohotka deficitnim budžetskim sistemom finansiranja razvoja, i na nenamernu ili  

spontanu, koja spontano i nastaje, kao posledica disproporcija u privredi, ekonomskih teškoća i sl. 

Osim   ovih,   postoje   i   prigušena   ili   prikrivena,   otvorena   ili   slobodna,   neobuzdana   i   hiperinflacija   ili 

galopirajuća inflacija. 

PRIGUŠENA ILI KONTROLISANA INFLACIJA 

Prigušena   ili   kontrolisana   inflacija   nastaje   kao   posledica   primenjenih   stabilizacionih   mera 

ekonomske   politike.   Kontrola   rasta   cena   i   troškova   proizvodnje   obično   se   sprovodi   propisivanjem   ili 

maksimiziranjem plata i cena, većom štednjom i racionalisanjem potrošnje i investicija. 

2

background image

Želiš da pročitaš svih 9 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti