Pojam i vrste socijalnog osiguranja
VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA LESKOVAC
Predmet: Upravljanje rizikom i osiguranje u turizmu
POJAM I VRSTE SOCIJALNOG OSIGURANJA
-seminarski rad-
Profesor:
Student:
Dr. Dragan Stojanović
Minić Emina 14015/18
Leskovac, decembar, 2019. godine
SADRŽAJ

1. Pojmovno određenje osiguranja
U literaturi postoji više određenja samog pojma osiguranja, neka od njih su:
Osiguranje je udruživanje rizika slučajnih gibitaka transferisanjem takvih rizika na osiguravača
(osiguravajuće društvo), koji su saglasni da obeštete osiguranike za takve gubitke, da obezbede
druge novčane koristi kada se štete pojave, ili da pružaju usluge povezane sa takvim rizicima
(George, 2005: 20).
Stojanović, Krstić, Janjić Baduli (2016:145) napominju sledeće: „osiguranje se može posmatrati sa
više aspekata, i to ekonomskog, pravnog i tehničkog. Ekonomski aspekt iskazuje se ciljem koji je
potrebno ostvariti (zaštita osiguranika i njegove imovine), a uočava se preko ekonomskih odnosa
koji se uspostavljaju između određenih lica u okviru poslova osiguranja. Naime, osiguravajuća
društva, kao specijalizovane organizacije, preuzimaju rizik od svojih klijenata u zamenu za
naknadu u vidu premije osiguranja. Upravo zbog ovako formiranih odnosa između osiguravača i
osiguranika, osiguranje se izučava kao posebna oblast ekonomske nauke. Međutim, sve te pravne
odnose koji nastaju prilikom poslova osiguranja, potrebno je urediti. Pravni aspekt osiguranja
ogleda se u proučavanju prava i obaveza ugovornih strana prilikom zaključivanja ugovora o
osiguranju, u toku trajanja osiguranja i kod isplate naknade štete. Tehnički aspekt pretpostavlja
upotrebu najsavremenijih statističkomatematičkih i drugih metoda, a ove poslove obavlja
aktuarska služba u okviru osiguravajuće kompanije. Ovde se pre svega misli na utvrđivanje i
primenu mehanizama za procenu rizika, kao i proračun premije. Kao što se može videti, osiguranje
predstavlja ekonomsko-pravni pojam, koji primenjuje metode drugih naučnih disciplina, pre svega
matematike, aktuarstva i statistike“.
Ivanović (2003: 10) navodi da je osiguranje: „institucija čiji je cilj da nadoknadi štete koje nastaju
usled dejstva rušilačkih sila u društvu i prirodi. Ono u suštini predstavlja udruživanje svih onih koji
su izloženi istim opasnostima, a sa ciljem da zajednički podnesu štetu koja će zadesiti samo neke
od njih. Zbog svojih specifičnosti, osiguranje ima značajne prednosti u odnosu na ostale metode za
upravljanje rizikom, naročito kada je reč o zaštiti od rizika koji nisu učestali, ali su potencijalne
štete velike.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti