Pojam, nastanak i razvoj novca

UVOD

1.Pojam, nastanak i razvoj novca

‘’Novac se pojavio kao nužan pratilac robne razmjene. Prvobitni ljudsku zajednicu

karakteriše proizvodnja za sopstvene potrebe. U prvobitnoj zajednici,kada nije bilo viška
proizvoda, pa ni robne razmjene, nije imalo ni potrebe za sredstvom sa funkcijama novca.
Težak razvoj proizvodnih snaga nije omogućavao proizvodnju viškova za tržište pa je do
razmjene roba dolazilo sporedicno i slučajno. U takvim uslovima pojavio se prost (slucajan
oblik vrijednosti) kod koga se vrijednost jedne robe izražava većom ili manjom količinom
samo jedne robe. Potpun (razvijen) oblik vrijednosti javlja se u vrijeme kad se vrijednost
jedne robe izražava različitim vrstama druge robe. Opšti oblik vrijednosti nastaje u
uslovima kada ovi prethodni oblici postaju kočnica razvoja razmjene među ljudima.
Podjela rada i razvoj proizvodnih snaga koji ga prati doveo je do potrebe uspostavljanja
univerzalnog (novčanog) oblika vrijednosti kada je pronadjena roba koja je na svim
teritorijama izražavala vrijednost svih drugih roba-novac.Prošlo je dugo vremena u
traženju prave robe joja bi olakšala razmjenu. U pojedinim periodima, tu funkciju vršili su
razni proizvodi, kao što su stoka, so, krzno, tekstil i drugi. Kada se pojavio metal , s
obzirom na tehnologiju njegove proizvodnje i upotrebnu vrijednost, i on je služio kao
posrednik u razmjeni. U prvo vrijeme za razmjenu su služili komadi metala sa određenom
težinom a kasnije se prešlo na utiskivanje određeih zakona na takav metal.’’ Zlato je bilo
najpogodnije kao opšti ekvivalent,a metalni novac zamjenjivao je razne upotrebe
vrijednosti (žito,stoka,…). Različiti oblici novca prisutni su u starim civilizacijama, a prvi
njegovi oblici dotiraju iz 2 500 godine prije nove ere iz starog Vavilona. Takođe u
Kini,Rimu,Staroj Grčkoj su pronađeni tragovi pra oblika novca u V i VI vijeku prije nove
ere. Oko 2 500 godine prije nove ere Egipćani su proizveli prvi metalni novac. Razvojem
proizvodnih snaga a naročito poslije velikih preko okeanskih otkrića trgovina dobija
snažan zamah a time i novac kao sredstvo za obavljanje razmjene. Time novac sve više
prerasta iz mjere vrijednosti kao svoje osnovne funkcije u sredstvo za razmjenu. Period od
ranog srednjeg vijeka, sve do kraja XIX vijeka, bilježio je novac kao mjera vrijednosti i
sredstvo razmjene, na bazi zlatnog ekvivalenta, koji je sadržao u sebi i čime je mjerena
njena vrijednost. Početkom XX vijeka, ukida se takozvani zlatni standard i mjerilo
vrijednosti novca, postaje njegova tržišna, odnosno berzanska vrijednost. Sa razvojem
novčane privrede dolazi do odvajanja nominalne od realne vrijednosti novca. Time je u
robni promet stupio papirni novac. Pojavom papirnog novca on poprima karakter kreditnog
novca, što proizilazi iz funkcije novca kao prometnog sredstva. Razvoj platnog prometa i
bankarskog sistema dovodi do nastanka bankarskog novca,pa u savremenom svijetu
funkcioniše efektivni gotov novac u opticaju, depozitni novac (žiralni novac) i sredstva
zadržana u kanalima platnog prometa (novac na putu). Budućnost platnog prometa je u
razvoju elektronskog novca.

Dr.Miloje Kanjevac: Finansije-šesto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, ’’Savremena Administracija’’,d.d.

izdavačko-štamparsko preduzeće, Beograd,1992. strana broj 23.

RAZRADA

1.1. Vrste i vrijednosti novca

1.1.1. Metalni novac

‘’Metali su preuzeli funkciju opšteg sredstva razmjene zbog svojih prirodnih osobina: lako

su prenosivi, trajni, djeljivi i moguće ih je topiti. Plemeniti metali (zlato i srebro) korišćeni
su kao novac prije drugih monetarnih metala (gvožđa i bakra). Novcu iskovanom od
plemenitih metala propisivana su posebna svojstva. On je simbolizovao božanstva – boga
Sunca i boga Mjeseca, pa su se vremenom na monete antičkih naroda utiskivali likovi
raznih božanstava. Kasnije su vladari umjesto simbola božanstva utiskivali sopstveni lik.
Gvožđe i bakar su počeli da se koriste za kovanje metalnog novca kada su ljudi, pored
zlata i srebra naučili da obrađuju i druge metale. Poslije propasti Rimskog carstva uslijedile
su velike pljacke, raseljavanja, ratovi i epidemije i sve do 14 vijeka navedene pojave su
razarale evropski kontinent. U tim uslovima, za male transakcije računi su izmirivani i radu
i naturi, a samo za velike trgovine korišćeno je zlato. Od 15 vijeka u Evropi su počele
proticati velike količine plemenitih metala. Njihovo porijeklo je bilo djelimično iz
trgovinskih odnosa,ali u većoj mjeri iz osvajačkih pohoda. Odsustvo ravnoteze između
količina raspoloživog i potrebnog zlata, neophodnih za nesmetano odvijanje robnog
prometa, manifestovala se preko cijene zlata i cijene ostalih roba. Kada je količina
raspoloživog zlata bila iznad potreba robnog prometa, vrijednost novca je opadala, što je
uticalo na opšti porast cijena ostalih roba i obrnuto. Znatno otežavanje funkcionisanja
kupoprodajnih transakcija, nametnulo je potrebu za kovanim novcem. Takvo rešenje
postaje opštevažeće sredstvo razmjene i time država preuzima na sebe ,,izdavanje”
kovanog novca. To znači da su oblik, težina i kvalitet metalnog novca ne samo određivani
već i garantovani od strane države. Ovo je i objašnjenje kako je nastala moneta , koja
predstavlja oznaku za određenu vrstu kovanog novca čiji oblik, težinu, kvalitet i naziv
određuje država. Kovanice sačinjene od zlata i srebra imale su vrijednost koja je
odgovarala njihovom metalnom sadržaju (ujedno su bile i nacionalni novac i međunarodno
sredstvo plaćanja.

1.1.2. Papirni novac

Poslije ovog perioda (sloma metalizma) nastupilo je razdoblje zlatnog standarda, koje je
obilježilo stvaranje papirnog novca. Pojavom novčanica sa zlatnim važenjem papirni novac
poprima karakter prometnog sredstva.’’

’’I papirni novac ima dugu i zanimljivu povijest.

U srednjem vijeku ljudi su počeli svoj metalni novac povjeravati bankama na čuvanje.
Banke su im izdavale potvrde na osnovu kojih su mogli podići svoj novac kada bi im
zatrebao. Te su se potvrde zvale banknote. Postepeno su ljudi počeli plaćati robu tim
potvrdama umjesto metalnim novcem. Papir je mnogo praktičniji i lakši od kovina ili roba
koje su nezgodne za prenos. Tako je nastao papirni novac. On je u prvo vrijeme
predstavljao zlato ili srebro kao sredstva za plaćanje jer je u njima imao podlogu, odnosno
vlade su mogle izdavati u opticaj samo onoliko papirnatog novca koliko su po obećanom
tečaju za njega imale pokriće u zlatu. Od 1971 godine kad je predsjednik SAD-a Richard
Nixon ukinuo Zlatni standard, moderni svjetski novac je izgubio materijalnu podlogu, a

= Zbir svih finansijskih transakcija u toku jedne godine / Ukupna količina novca u
opticaju

Potrebna količina novca u opticaju se izračunava izrazom:
= Suma robnih fondova / Koeficijent obrta novca
Obzirom da stalno dolazi do promjene vrijednosti novca osnosno njegove kupovne moći
dolazi i do promjena novčanoj ravnoteži koja se održava na stabilnost cijena.

1.4. Kupovna moć novca

‘’Kupovna moć novca izražava se odnosom jedinica novca prema određenoj količini robe,

usluga odnosno koliko se robe ili usluga može dobiti za određenu količinu novca.
Vrijednost zlatnog novca prema ostalim robama bila je u realnom odnosu. Postojale su
razlike između vrijednosti zlatne supstance u novčanici od zlata i njene nominalne
vrijednosti i realne vrijednosti zlata, ali su te razlike, po pravilu, bile male. U doba
funkcionisanja zlatnog novca, nije bilo problema ni u određivanju njegove vrijednosti u
međunarodnom prometu. S napuštanjem zlatnog važenja i zatvaranjem pojedinih
nacionalnih ekonomija u sebe, uz obilno korišćenje mjera ograničenja u oblasti ekonomije,
pa i u novcanom sistemu uz papirno važenje, nastaje nestabilnost novca, pa i problem
određivanja njegove kupovne moći. Problem određivanja kupovne moći novca postoji i na
unutrašnjem, a znatno više i na spoljnjem – međunarodnom tržištu. Kupovna moć novca na
međunarodnom tržištu mjeri se prema mogućnosti koliko se jedinica stranog novca može
dobiti za jedinicu domaćeg novca ili koliko se daje jedinica domaćeg novca za jedinicu
stranog novca kada se tako stave u odnos jedinice domaćeg i stranog novca, dobija se
paritet njihove kupovne moći.

1.5. Novčani sistemi

Pod novčanim sistemom podrazumijeva se skup zakonskih propisa koje regulišu sva
pitanja koja se odnose na novac jedne zemlje. U stvari, po pravilu, postoji onoliko
monetarnih sistema koliko i suverenih država, jer se suvernitet drzava izdržava i kroz
sopstveni novčani sistem, pod nazivom monetarni suverentitet. Postoji i mogućnost
stvaranja monetarnih unija, pri čemu bi jedan novčani sistem važio za više država. Ovakav
novčani sistem u oblasti monetarne unije predstavlja viši stepen privredne i društvene
integracije između zemalja. Novčani sistem jedne zemlje reguliše se zakonima i drugim
propsima, kojima su obuhvaćena sva najbitnija pitanja, kao što su:

1. naziv nacionalne valute
2. oblik novca, bilo da je riječ o kovanom ili papirnom novcu
3. apoeni u kojima će se novac kovati ili štampati
4. materijalna supstanca za koju je novac vezan i odnos novca prema toj supstanci,

odnosno paritet i druga pitanja.

Polazeći od vrste novčanih jedinica, odnosno od njihove supstance ili od supstance za koju
je vezan, osnovna podjela novčanih sistema vrši se u dvije grupe, i to na:

metalički ili vezani novčani sistem

papirni ili slobodni novčani sistem.’’

Dr.Miloje Kanjevac: Finansije-šesto izmijenjeno i dopunjeno izdanje, ’’Savremena Administracija’’,d.d.

izdavačko-štamparsko preduzeće, Beograd,1992. strana broj 26,28.