Pojam religije
2
Sadrzaj
1. Sta je religija
?................................................................................................................................3.
1.1 Savremena tumacenja religije……………………………………………………………………..3.
1.2. Pojava religije I njen istorijski razvoj…………………………………………………………..4.
1.3. Odnos religije I magije…………………………………………………………………...……………6.
1.4. Okultizam I vjerske sekte……………………………..……………………………………………...7.
2. Monoteizam – religija naseg vremena
………………………………………………….9.
2.1. Judeizam……………………………………………………………………………………………………9.
2.2. Hriscanstvo…………………………………………………………………………………………..….10.
2.3. Islam…………………………………………………………………………………………………..…...11.
2.4. Budizam………………..…………………………………………………………………………………13.
- Literatura………………………………………………………………………………………………………..14.
3
1
.
Sta je Religija?
1.1
. Savremena tumacenja religije
Definisanje pojma religije predstavlja veoma tezak zadatak, jer je religija sama po sebi
veoma slozen fenomen. Nesumnjivo, religija predstavlja jedan od elemenata ljudske svijesti
i duhovne kulture.
Pojam religija nastao je od latiske glagola religio, religare, sto znaci povezati. Ovu rijec prvi
put upotrebljava Laktanacije, hriscanski filozof, u IV vijeku n.e. ovdje se misli na
povezivanje covjeka sa prirodom, drugim bicima i Bogom.
Postoje tri osnovna pristupa po kojima se moze posmatrati religija kao fenomen.
1
To su:
subjektivni, objektivni i subjektivno-objektivni
pristup
.
Sa stanovista objektivnog
pristupa, religija se ne moze ispitivati kao svaka druga pojava. Subjektivni pristup zahtijeva
drugaciji pristup religiji nego ostalim stvarima. Po trecem stavu, smatra se da se ne moze
poreci subjektivno, ni objektivno kod religije, jer je ona sinteza objektivnog i subjektivnog.
U zavisnosti od drustveno-politicke situacije i ideologije, postoji vise tumacenja religije.
Brojni autori isticu odredjene aspekte religije kao najbitnije, pa zbog toga nije lako dati
jedinstvenu, sveobuhvatnu definiciju religije.
Jedno od tumacenja religije datira iz 1959.godine, po kome religija predstavlja ‚‚
drustvenu
formu svijesti u kojoj dolazi do izraza covjekova zavisnost od tudjih mu i nepoznatih prirodnih
i drustvenih sila i fantasricna forma preodolevanja tih sila putem obreda, molitva i sl.
Religija
je u stvari ropska forma moralne svijesti
“.
2
Karl Marks
smatra da religija nije nista
drugo do ‚‚
uzdah zgazene stvari, opijum naroda
“. Njegovo misljenje je da je covjek genericko
bice i da ne sme da bude posrednika izmedju dva covjeka koji su pripadnici jedne zajednice.
U klasnom drustvu, covjek gubi osjecaj ‚‚
zajednistva“
, te ne postoji mogucnost medjusobne
identifikacije izmedji pripadnika razlicitih klasa. Po Marxu, to je nacin nastanka religije, i
zato religija predstavlja oblik otudjenja.
Navedena tumacenja religija su u suprotnosti sa tumacenjem
Leseka Kolakovskog
. Njegov
stav je da su ‚‚
zabranjene one definicije religije koje podrazumijevaju da je religija samo
sredstvo svetovnij, drustvenih ili psihickih potreba jer su to iskustveni stavovi i ne smiju se
prihvatiti kao dio definicije“.
Jedna od definicija Kolakovskog jeste: ‚‚
Religija nije skup iskaza,
ona je oblast bogostovanja, u kojoj se razumijevanje, saznanje, osjecanje ucesca u temeljnoj
stvarnosti i moralna obaveza javljaju se kao jedan jedini cin, cije naknadno dijeljenje u
1
Đuro Šušnjić:
‚‚‚Znati i vjerovati“
, Čigoja, Beograd, 1995.
2
Mala enciklopedija,
Prosvjeta, Beograd, 1959.

5
samo za jednu zajednicu. Totem po vjerovanju stiti pripadnike plemena. Vecina
autora smatra da je animizam nastao prije toteizma, upravo zato sto se kod toteizma
primjecuje razvijeniji oblik ljudske svijesti, odnos veci svijest, odnosno veci stepen
imaginacije i apstrakcije. Postoji i jos jedan, bitniji, razlog zbog koga vazi ovakvo
misljenje. Naime, religijska osnova, odnosno vjerovanje u postojanje spiritualnih
bica, predstavlja osnov na kome se temelji svaka religija. Kod primitivnih oblika
religije posebno je vazno istaci postojanje
tabua. Tabu
je rijecpolinezijskog
porijekla koja se odnosi na zabranu stetnog i opasnog ponasanja prema nekoj
svetinji ili drustvenoj zajednici u cjelini. Primjer tabua je incest.
III.
Politeizam
(mnogobostvo) uglavnom se shvata kao razvijeni animizam i toteizam.
Ali, ipak, politeizam posjeduje mnogobrojne karakteristike koje ga iskljucuju iz
navedenih formi religije, a to su:
1. Bog je uvvjek tjelesna i culna licnost.
2.Bog uvjek posjeduje natprirodnu moc i natcovjecne osobine.
3. Bog zivi u nekom drugom, izvanzemaljskom svijetu.
U starogrckom i starorimskom obliku politeisticke religije, bogovi su
antropomorfni
.
4
Svako bozanstvo upravlja odredjenom sferom drustva. Na primer,
u antickoj Grckoj, vjerovalo se da postoji
dvanaest bogova Olimpa
.
Zevs
je bio
vrhovni bog, bog raja i zemlje.
Hera
je bila Zefsova zena, zastitnica braka i porodice.
Atina
je bila boginja mudrosti,
Posejdon
bog mora, itd.
Religija je bila kritikovana cak i u anticko doba. Filozof
Ksenofan
u V vijeku p.n.e.
smatra da bogovi nisu antropomorfni, dok
Kritija
smatra da su bogovi izmisljeni za
regulisanje tzv.
tajne nepravde
koji nomos, tj.zakon ne moze ispraviti jer se ljudi ne
plase zakona.
Moze se cak reci i da je politeizam uslovio nastanak monoteizma, jer je predstavljao
sustinski napredak u odnosu na animizam i toteizam, u smislu da se bogovi
dozivljavaju kao ‚‚
regulatori razlicitih domena ljudskog zivota“.
Bogovi se
dozivljavaju
transcedentalno,
sto znaci da se dozivljavaju
a priori
,
5
gdje culno ima
primat nad materijalnim.
IV.
Monoteizam
(jednobostvo) predstavlja najsavremeniji oblik religije koji se odrzao
do danas. Danas su najmasovnije religije
Islam, Hriscanstvo, Judaizam i Budizam.
odvovjodjvdovjodvodod
Monoteisticke religije imaju zajednicke karakteristike, a to su:
1. Monoteisticke religije su rasprostranjene sirom svijeta.
2. Svaka monoteisticka religija ima svog osnivaca ( Muhamed, Isus, Mojsije, Buda).
4
antropomorfan
(grč) – ljudskog oblika (
prim aut
), od
antropos
(grč) – čovjek i
morphos
(grč) – oblik.
5
a priori
(lat) – nezavisno od iskustva (
prim. aut)
6
3. Monoteisticke religije su
soteroloske
,
6
odnosno spasilacke, sto znaci da uce o
spasenju poslije smrti.
4. Svijet i covjek su puni zla. Treba teziti savrsenstvu u posthumnom svijetu.
5. Predstoji apokalipsa, posle koje slijedi tzv. ‚‚
strasni sud“
.
Monoteizam je najvjerovatnije nastao tako sto se iz politeisticke forme religije
izdvojio jedan Bog, poseban po svom ontoloskom statusu. Postoji prepostavka da se
to dogodilo zahvaljujuci procesu spajanja rodova i plemena u sire zajednice. Najjace
pleme je nataj nacin uspjelo da nametne svog Boga kao vrhovnog. S. A. Tolkajrev
smatra da postoji i prelazni oblik religije, oznacen kao
henoteizam
, koji u stvari
predstavlja razvijeni oblik politeizma, u smislu da postoji vise bogova, ali samo
jedan od njih je vrhovni.
1.3
. Odnos religije i magije
Za magiju se moze reci da je bila dominantna u vrijeme samog pocetka razvoja ljudskog
drustva. Ona je uticala i na sam razvoj religije.
Magija
, je u stvari, model ljudskog
misljenja i ponasanja, koji prepostavlja postojanje visih sila, na koje je moguce uticati.
7
Po drugoj definiciji, magija je koncept kojim se opisuje nacin misljenja kojim se vrsi
uticaj na nevidljive sile da prouzrokuju razne dogadjaje, materijalne promjene ili samo
iluzije promjena.
8
Magija se sastoji iz tri osnovna elementa:
cini, materijala i rituala.
Cini
obuhvataju
rijeci koje se koriste u ritualu, kao i simbolicke brojeve za koje se smatra da posjeduju
izvjesnu moc. Znanje cini i brojeva uglavno predstavlja tajnu (okult).
Materijali
predstavljaju objekte koji se koriste prilikom izvodjenja magijskog rituala.
9
Ritual
predstavlja magijski proces. Inace, magija se bazira na nastupu, ritualu i znanju
izvodjaca rituala.
Po
Dz. Frejzeru,
magija pociva na dva kljucna principa:
imitativna (homeopatska)
i
kontagiozna
magija. Princip imitativnosti se moze svesti na tvrdnju da slicno izaziva
slicno. Princip kontagioznosti se svodi na vjerovanje na stvari koje su jednom stupile u
kontakt trajno ostaju u medjusobnoj vezi.
Magija se zasniva na obliku sujevjerja i ona ne posjeduje spiritualne vrijednodsti religije
ili pak naucno racionalno rasudjivanje.
Ser Edvard Barnet Tejlor
smatra da religija
6
soter
(grč) – spasilac (
prim. aut)
7
M. Bešić, B. Đukanović:
Bogovi i ljudi,
SoCen, Podgorica, 2000.
8
Encyclopedia Britannica
2004, CD-ROOM izdanje.
9
Encyclopedia Britannica
2004, CD-ROOM izdanje.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti